Devojka koja je slikana kako puni flase benzinom u Odesi je izvrsila samoubistvo! Volela je da pali ljude , da se sminka i JSD Partizan i na svom blogu pisala reportaze sa derbija i sa svojih poseta armijskom stadionu u Humskoj :
^
Novinar kaze da je unisten jedan BTR naci garde i da na strani oplocenaca nije bilo zrtava a da su na granici sa Rusijom ubijena dva oplocenca. U tekstu se kaze da je punkt u blizini sela Cerevkova navodno posledni punkt koji razdvaja Slavijansk- Donjeck
Igor Strelkov , komandant odbrane Slavijanska , kaze da su unistena dva BMD-a a za dejstvo AT puskom 14mm kaze da je bilo pogodaka ali da ne zna posledice i da li je bilo probijanja ( mada bi trebalo opusteno da busi BTR/BMD/BMP cak i sa prednje strane sa 600-700m a cak i pod ne bas idealnim uglom sa pravom municijom).
Jako neinteligentna propaganda hunte gde kazu da su zarobili novinarsku ekipu Ruskog kanala life news i opusteno su im podmetnuli na slikanju Poljski manpads grom . Aj da su im podmetnuli iglu ili strelu nego Poljski manpads dok Life news kaze da je nakon brukanja sa UN helikopterom ( ista ekipa je napravila taj snimak ) u Kijevu doneta odluka da se ekipa life news-a mora pronaci i uhapsiti kao i sve ostale ekipe Ruskih medija ( juce su proterani rossia 24 ) :
Po statistici u Donjecku je prosecna zarada 465 a u Luganjsku 411 dolara i to bi odvajanjem od Kijeva samo moglo da ide na visi prosek zarada. Suficit Donbasa cini mi se da je 10 ili 12 milijardi dolara. Zapadna Ukrajina je inace tezak socijalni slucaj i ne vidim da neko ima neki ekonomski interes za njih , i tu se ponavlja stara prica sto su ljudi siromasniji to su vise podlozniji svakom vrsti manipulacije .
Robu prvo moras da prodas, a onda tim parama mozes da kupis sta ti treba. Prodas robu i kupac negde mora da uplati novac, a ceo bankarski sistem je u rukama Kijeva i tajkuna, tako da taj novac ne stigne do tebe pa ne mozes da kupis sta ti treba.
Firme placaju porez, a drzava taj porez isplacuje budzetskim korisnicima, (skole, vojska , milicija, lekari, birokratija...) i penzioneri. Firme iz Novorosije placaju porez Kijevu, a on prestane da isplacuje budzetske korisnike.
Firme mogu da prestanu da placaju porez, ali onda im Kijev zablokira racune i prinudno ga naplati. Novorosija nema nikakve mogucnosti (za sada) da kontrolise i utice na novcane tokove u svojoj oblasti. Ako hoce da se osamostali morace da pocne da izdaje svoj novac, napravi bankarski i porezni sistem... To je ogroman posao cak i ako Rusija svojski pomogne, bez njene pomoci to ne mogu da naprave.
Све си тачно рекао сем да је то огроман посао. Видели смо како су то брзински решили на Криму. Сваког јутра шеф рачуноводства ми доноси рачуне на потпис, електронски извадак плаћања и стања па знам како функционише платни промет. Као спојени судови, најприближније речено.
Citat:A pro-Russian armed militant guards a checkpoint blocking the major highway which links Kharkiv, outside Slovyansk, eastern Ukraine, Monday, May 19, 2014.
@mada pametan strateg nikada ne koristi isti plan dvaput
Tu gresis jer u nekim situacijama "neprijatelj" protiv koga primenjujes strategiju moze da pomisli da nece se isto primeniti dvaputa ali to naravno nije pravili a da na to nadovezem tacno je da "Svaka situacija je posebna" i kao takvu je i treba posmatrati...
" koje se ne mogu kvantifikovati" - neke stvari ne mozes nikada kvantifikovati sve i da hoces posebno u nekim buducim predvidjanjima tj. dzaba kvantifikacija koja se ne ostvaruje samim tim nema nikakvu vrednost a to imas u desetinama hiljada a i vise primera te se nemoze sve zasnovati na matematickim modelima iako su korisni....
Da li je neko mogao kvantifikovati da ce recimo od 20.000 vojnika Ukrajinske armije biti samo mozda stotinak voljno da pogine na Krimu te da na kraju nijedan nije ispostovao zakletvu koji je dao i poginuo zbog otovrenog suprostavljanja protiv onoga sto je Ukrajina zvanicno kvalifikovaal kao agresor i neprijatelj. Pri tome sam malo zaokruzio opisa radi dao malo neprecizne brojke ir ne racunam par njih koji su nastradali kao posledica desjtva pre svega civilnih ekstremista a svega 1 oficir Ukrajinske vojske i vojnik je nastradao od strane onoga sto su nazvali i kvalifikovali kao neprijatelj...
Ko je mogao dati kvantifikaciju tog dogadjaja pre nego sto se i desio????
Kvantifikaciju nekih dogadjaja moezmoi imati samo kada se vec dese a do tada recimo kada pricamo o Ukrajinskoj vojssci smo mogli samo reci da je moral nizak te da nisu spremni i voljni za borbu sto nije kvantifikacija a moze se podvesti kao subjektivan osecaj ali se ostvario na kraju krajeva.
Naravno to ne iskljucuje kvantifikaciju u nekim slucajevima kada je moguce koristiti.
Tako da si i sam generalizaovao neke stvari odnosno pojmove i opise koje si primetio kod drugih a sto je normalno u diskusijam i kao takvo to treba prihvatiti jer necemo biti uvek u razgovoru masinci (kolege neka ne zamere misliim na njihovu preciznost u struci).
Krimski Tatari, muslimanska manjina na poluotoku Krimu, obilježili su ove nedjelje 70. obljetnicu prisilne deportacije s Krima za vrijeme Staljinove vladavine u doba SSSR-a. Tatari su gnjevni zbog zabrane okupljanja koju su proglasile nove ruske vlasti svega nekoliko dana pred obilježavanje obljetnice.
Krimske vlasti pak tvrde da je zabrana okupljanja uvedena do 6. lipnja zbog eskalacije sukoba na jugoistoku Ukrajine. Unatoč zabrani, Krimski Tatari su se ipak okupili. Podsjetimo, prije 70 godina, nakon završetka Drugog svjetskog rata, tadašnje sovjetske vlasti na čelu sa Staaljinom, deportirle su većinu Krimskih Tatara s Krima, navodno je to bila kazna zbog kolaboracije pojedinih Tatara s nacistima, mada su se mnogi Tatari borili protiv nacističkog okupatora.
Ovu nepravdu, koju nazivaju genocidom, Krimski Tatari nikada nisu zaboravili te je njihov animozitet prema Rusima i dalje snažan. Većina ih je referendum o priključenju Krima Rusiji bojkotirala. Nove vlasti obećale su ispraviti "povijesne pogreške" prema Krimskim Tatarima, no ako su zaista uveli zabranu okupljanja samo zato da ovi ljudi ne bi obilježili obljetnicu progona, onda mogu itekako očekivati da će se Tatari na Krimu nastaviti opirati novoj vlasti.
VIDEO: Krimski Tatari, skup u Simferopolu, 18.5.2014.
Prema zadnjim podacima Krimski Tatari tvore oko 10% populacije poluotoka Krima, tj. oko 245,000 stanovnika. Zbog povijesnog konteksta mnogi su i dalje lojalni Kijevu te se protive priključenju Ruskoj Federaciji.
Na skupu ove nedjelje mnogi su izrazili svoje nezadovoljstvo. Jedan mladi sudionik skupa, Lenur [28], došao je u nogometnom dresu ukrajinske reprezentacije te rekao kako se diskriminacija protiv Tatara povećala otkako je Krim postao dio Rusije. Ističe kako sebe i dalje smatra ukrajinskim državljaninom. "Biti ću zauvijek uz Ukrajinu", rekao je. Navodi kako je zabrana okupljanja čisti cinizam pošto se Dan Rusije, državni praznik, slavi tjedan dana nakon isteka zabrane okupljanja.
Ruski dužnosnici, uključujući i predsjednika Vladimira Putina, rekli su kako će prava Tatara na Krimu biti poštivana. No, pripadnici organizacije OESS tvrde u izvještaju kako se položaj Tatara pogoršao otkako je regija postala dio Rusije. Podsjetimo, 97% birača na referendumu glasalo je za pripojenje Krima Rusiji, dok su Tatari većinom bojkotirali glasanje.Deportacija Tatara 1944., "Kolektivna kazna", bio je zločin proveden od strane sovjetskih vlasti. Deportirano je oko 238,000 ljudi, osim Tatara deportirani su i neki Grci i Bugari. Deportirana je cjelokupna zajednica Tatara na Krimu, koja je tada tvorila jednu petinu stanovništva poluotoka. Velika većina deportirana je u tadašnju sovjetsku republiku Uzbekistan.
Prema pojedinim istraživanjima oko 100,000 deportiranih je umrlo od gladi i bolesti. Deportaciju su naredili tadašnji sovjetski lider Jozif Staljin i zloglasni šef policije, Lavrentij Berija.
Da se zaista radilo o brutalnoj kolektivnoj kazni protiv jednog naroda pokazuje i podatak da je od ukupno preko 200,000 Tatara na Krimu, svega njih 9,225 sudjelovalo u anti-sovjetskim Tatarskim legijama i drugim bataljunima koji su se borili na strani nacističke Njemačke.
Deportacija koja će trajno obilježiti Krimske Tatare dogodila se u jutro 18. svibnja 1944. te je trajala do 16 sati istoga dana. U "operaciji" je sudjelovalo oko 32,000 KNVD (Narodni komesarijat unutrašnjih poslova) trupa. Onima koji su obilježeni za prisilnu deportaciju dato je svega 30 minuta da pokupe svoje stvari. Nakon toga su ukrcani na stočne vagone kako bi bili odvedeni zauvijek iz svojih domova.
Uspomena na brutalnu deportaciju 1944. i dalje ima snažnu povijesno-političku dimenziju kod Krimskih TataraO kakvom nakaradnom zločinu se točno radilo govori nam i podatak da su deportirani i Krimski Tatari koji su se borili na strani pobjedničke Crvene Armije. Oni su prošli možda još i najgore - demobilizirani su te su deportirani u radne logore u Sibir i na Ural.
Nakon više od 20 godina, 1967. sovjetske vlasti su ukinule optužbe protiv Krimskih Tatara, no nikakva pomoć ovim ljudima nije pružena, niti po pitanju povratka na Krim niti u vidu bilo kakve reparacije. Tek za vrijeme Perestrojke 80-ih godina im je dopušten povratak na Krim. Od onda mnogi Krimski Tatari traže da se deportacija naziva genocidom.
Danas mnogi zagovornici pripajanja Krima Rusiji gledaju na Krimske Tatare kao na kijevske agente, potencijalnu petu kolonu, no animozitet prema Rusima za njih je dio povijesne uspomene na nepravdu i zločin.
Ako su vlasti zaista pokušale zabraniti okupljanje Tatara, a sve upućuje na to da jesu, to je onda katastrofalna pogreška novih vlasti. Ovakvom politikom samo će dodatno pojačati antagonizam koji je itekako prisutan kod tatarske populacije. U nastojanju da spriječe svaku kritiku pripojenja Krima Rusiji, naročito kritiku koja će poslužiti njihovim protivnicima, nove vlasti na Krimu napravile su jako loš potez koji im dugoročno može stvoriti daleko veće probleme od skupa na kojem se ističe lojalnost Ukrajini.
Lako je davati izjave, riječima prozivati nepravdu protiv Tatara, obećavati bolje uvjete, no ovim ljudima nije stalo do riječi, oni trebaju djela, konkretne poteze koji će pokazati da se zločin počinjen nad njima osuđuje u svakom smislu.
ali to naravno nije pravili a da na to nadovezem tacno je da "Svaka situacija je posebna" i kao takvu je i treba posmatrati...
