offline
- Mixelotti
- Administrator
- Zidam zgrade i fasade ......... I armiram, betoniram. Utovaram, istovaram i nikad se ne odmaram.
- Pridružio: 14 Dec 2005
- Poruke: 25188
- Gde živiš: Na istoj adresi ali promenih četiri države
|
Citat:Oruđe koje "savija pravila"
Da bi se bolje suprostavili Čečenima Rusi su došli na ideju da na šasiju tenka T-72 postave višecevni bacač raketa. Reč je o 30 cevi kalibra 220 mm, sa standardnog bacača uragan, čije rakete imaju domet od 40 km, sa razornom bojnom glavom. Na tom sistemu oklopljene su čak i same cevi lansera, tako da ih metak 12,7 mm ne može probiti
Težnja da se postojeća oklopna sredstva nadograđuju u druga oruđa nije nepoznanica za rusku industriju - od starih tenkova T-26 iz Drugog svetskog rata, koji su prepravljani u bacače plamena, do inžinjerijskih vozila. Međutim, kada je reč o sasvim novom konceptu koji starom tenku daje još ubitačniju namenu, onda je višecevni bacač raketa TOC-1 bez premca. Naime početkom devedesetih Rusija je shvatila nedostatke svojih višecevnih bacača raketa jer su svi postavljeni na konstrukcije standardnih vojnih kamiona, tako da se po sistemu upotrebe koriste iza linije fronta, u obezbeđenoj pozadini. Međutim, u ratu u Čečeniji gotovo da nije bilo obezbeđene pozadine. Grupe čečenskih bandi harale su svuda, pa su neoklopljeni kamioni ZIL sa višecevnim bacačima raketa (VBR) najprimamljivija meta. Njihov učinak na Čečene bio je užasan, razarajući i pravio je ravnicu tamo gde je nekad bilo uzvišenje. Zato su posebne jedinice Čečena obučavane da love ruske višecevne bacače raketa.
Da bi se bolje suprostavili Čečenima Rusi su došli na ideju da na šasiji tenka T-72 postave višecevne bacače raketa. Reč je o 30 cevi kalibra 220 mm, sa standardnog bacača uragan, čije rakete imaju domet do 40 km, sa razornom bojnom glavom. Na tom sistemu oklopljene su čak i same cevi lansera, tako da ih metak 12,7 mm ne može probiti.
Kako su standardne bojne glave visokoeksplozivnog punjenja ostavljale mali učinak na dobro utvrđene teroriste, Rusi su pribegli još jednom rešenju - drakonskom, ali nevervatno efikasnom. Napunili su bojne glave sa avionskim gorivom, dobivši malo razornu smešu aerosolnog eksploziva koji zgrade ostavlja netaknute, ali spaljuje svaku organsku materiju koja se u njima nađe.
Prvi put je to oruđe korišteno u okolini Groznog, po uporištima terorista za koja su oni smatrali da su neosvojiva. Sa smanjenim dometom od 5.000 metara, zbog nove koncepcije rakete i veće bojne glave koja zahteva mnogo veću zapreminu, Čečeni su smatrali da će snajperima i ručnim raketnim bacačima lako uspevati da unište takva vozila. Međutim oklop tenka T-72 bio je otporan, a sklop na cevima je dobro štitio. Sa druge strane, ruski specnaz, koji je najčešće obezbeđivao ta oruđa odmah je likvidirao svakog čečenskog teroristu koji se pojavio, tako da je TOC-1 mogao da dejstvuje.
Prema zapadnim izvorima, koji su odmah počeli da osuđuju Rusiju kako koristi nedozvoljena sredstva, moglo se zaključiti da je učinak na cilju bio stravičan. Površina dejstva TOC-1 je 400x200 metara, dovoljno da zbriše sa lica zemlje sve što se tu nađe, da ni trava ne raste. Psihološki utisak oruđa je bio još pogubniji. Čečenski teroristi, koji su smatrali da su bezbedni u skloništima i da će Rusi ići od kuće do kuće, bili su u panici. Naime, njihovi mentori su smatrali da će u Čečeniji doći do novih razaranja koja bi gotovo uništila Grozni i pokrenula lavinu zapadnog negodovanja protiv Rusa. U kombinaciji sa dobrom taktikom korišćenja tenkova i artiljerije, specijalnih snaga i avijacije, Rusija je vrlo brzo skršila nade u iscrpljujući rat.
Sistem TOC-1 može se uporediti sa modofikacijom starog T-26. Naime, za vreme "Finskog rata" od 1939. do 1940. Sovjeti su gotovo izgubili rat protiv Finske, zemlje sa malo vojske, iako su imali ogromnu premoć u ljudstvu i materijalu, tenkovima i avijaciji. Takav je bio i prvi rat u Čečeniji. Ali 1940. Sovjeti su krenuli da napadaju finske bunkere i utvrđenja bacačima plamena montiranim na starim tenkovima T-26, omogućivši pešadiji napredovanje, kao i u drugom ratu u Čečniji.
Taj sistem nam ukazuje na još nešto - da velika sila ne mora da poštuje međunarodno pravo kada je reč o odbrani svojih teritorija. Nama ostaje da se zapitamo kakvo bi reagovanje izazvala upotreba jednog takvog oružja na Kosovu 1999? Verovatno da neko sa strane ne bi stigao ni da reaguje, niti bi 1991. godine došlo do razaranja Vukovara. Neki put se pravila moraju "saviti" kako bi se izbegla razaranja i žrtve nevinih civila. Višecevni bacač raketa TOC-1 je baš takvo oruđe. Ono"savija pravila".
A. Kiš
|