Gledam te Gruzijce i pogon lansera , centralni blok sa dva bočna modula , mislim da do sada nismo nešto puno pisali o tome kako se postiže elevacija , nešto malo jesmo na luni i orkanu , ali na ovoj se fotki lijepo to vidi .. dva velika zupčanika rade u paru jedan legne ne jedan bok , a drugi na suprotni bok malog zupčanika , i nema zazora .
Lijepo se vidi da raketice po izlasku iz lansera malo zarone nosom prema zemlji , a onda veselo mahnu repićem i odu malo iznad pravca lansiranja , a onda kud koja , nije tu bilo sudara , moglo je biti presjecanja mlaza i nekih poremećaja od toga , brzina izletavanja iz lansera je bila cca 34-35 m/s , što je donjoj granici , ono ka da dobiješ u školi ocjenu -2.
Kad smo radili analize i simulacije otvaranja krila te varijante , sa onom ruskom od 57 mm i našom omiljenom sa Ognja , onda je ta varijanta najgora, naime otvaranju krila se suprotstavlja i zračna struja i sila ubrzanja motora , a s druge strane taj centralni klipić koji gura krila van , počinje ih gurati još od trenutka pripale , i krila oru po lanseru .
Sad ispada da stalno nešto cjepidlačim i da mi dlaka na p .. smeta
Vračam se na moju prvu ljubav na raketu FFAR . Ima na netu puno slika i podataka , a evo nešto sa mog stola
U vrijeme kad je nastala ta raketa je bila jako moderno koncipirana , prosto je nevjerojatno koliko je bila ispred MR4 ili kaćuše 82 mm , obje iz istog vremena i sa istim ciljem .
Ono što je specifikum to je aluminjska legura od koje je rađena komora motora i osmerokraka inhibirana zvijezda u pogonskom punjenju.
Mlaznica ( bolje bi to bilo nazvati zadnji blok sa mlaznicama i nosačem krila ) , nije imala navoje za vezu sa komorom , već se na komoru spajala čeličnim opružnim prstenom koji se ugurao u kanal , od tih silnih kanala koji se vide prvi s desna je bio kanal za gumeni dihtung , drugi za taj čelični prsten , a treći je služio za držanje rakete u lanseru .
Tu se lijepo vidi presjek kroz mlaznicu i centralni klipić koji služi da preko križa ( poluge) otvori krila, za razliku od švabice koja je imala krila koja se otvaraju , a pucala se sa šina ili ruskinje koja je imala fiksna krila , a pucala se sa šina , ovdje to sve bilo ugurano u cijev od 71 mm .
Ovdje lijepo vidimo pogled na mlaznice iz pravca komore. Radi neke vizije o dimenzijama , kritični otvor mlaznice je 9,5 mm , urađena je od čelika i uprešana u kučište , a ono je promjera 66 mm , onaj dio koji ulazi u komoru , a maksimalni promjer je 71 mm .
I jedan pogled na taj ansambl sa zadnje strane , mlaznice su izvana promjera 20 mm , a stvarni promjer širenja plinova je do promjera 19 mm , što je relativno loše jer daje stupanj ekspanzije tek 4 , od mogućih i poželjnih desetak i više.
Na to ču se kasnije još vratiti ali onako narodski mu to dođe kao da na dvotaktnom motoru od kosilice ili mopeda kanale za ispuh preselite sa donje mrtve točke negdje na polovinu hoda klipa , a očekujete da vozi ko formula.
U vrijema kad je raketa nastajala mislim da su konstruktori bili jako ponosni i sretni da stvar uopće odleti ( 1941 godina) , međutim već 1947 kad su ruski matematičari Gantmaher i Levin nabacili svoju prvu matematičku teoriju leta neupravljanih raketa bilo je jasno da su se zajebali , trebalo je raketu zavrtiti u lanseru , i naravno vrtiti i kasnije sa krilima .
Zašto to nisu napravili već tada 41 , vjerojatno nisu kužili da treba , mogli su staviti klin i napraviti žljeb u lanseru, ili postaviti mlaznice pod kutom od 2-3 stupnja , tehnološki je to bilo moguće , ali ne oni su se odlučili za koso rezanje izlaznog dijela mlaznice.
ovdje to nas skici lijepo vidimo varijanta bez rotacije i varijanta sa rotacijom.
U stvarnosti to izgleda ovako
Krila su i dalje simetričnog profila znači bez rotacije , ali usprkos ove male doze kritike na račun kolega konstruktora moram naglasiti zaista elegantan oblik krila i jako dobru aerodinamiku , ta četiri sabljasta profila u zdravoj i ne poremećenoj struji zraka se bili kasnije uzor mnogim konstruktorima , pa tako i našima na Munji M 74 .
I jedan detalj te iste rakete grafitni ulošci u mlaznici
Evo presjeka jedne malokalibarske rakete...očišćenog od detalja da nekom ne bi palo na pamet nešto u kućnoj radinosti šarafati.
Poveznica je završila na protugradnim jer iz istih je i nastala, a opet je vezana i za bojeve VLR.
, nije tu bilo sudara , moglo je biti presjecanja mlaza i nekih poremećaja od toga , brzina izletavanja iz lansera je bila cca 34-35 m/s , što je donjoj granici , ono ka da dobiješ u školi ocjenu -2.
