Napisano: 03 Sep 2014 20:31
Protivtenkovska mina TM 83
Namijenjena za dejstvo gusjeničnoj i točkaškoj tehnici protivnika. Uništenje vozila protivnika vrši se probijanjem oklopnig tijela vozila metalnom kumulativnom strujom, formirane iz elektrode kumulativnog lijevka pri paljenju mine. Opšte prihvaćeno ime za kumulativno struju je "udarno jezgro"". Pri prboju udarnog jezgra u unutrašnjost tenka dolazi do uništenja posade i opreme u tenku kapima rastopljenog oklopa. Ovo izaziva požar u unutrašnjosti tenka uz moguću detonaciju borbenog kompleta.
Mina se postavlja na zemlju ili ručno kači na lokalne objekte. Sama kutija predstavlja osnovu mine. Efikasna daljina u dejstvu protiv tenka iznosi 50m, usljed čega se mina postavlja bočno od vjerovatne putanje kretanja tenka na udaljenosti od 5 do 50 metara od ose maršrute. Pomoću vizira mina se usmjerava ka mjestu dejstva.
Mina ima dva senzora cilja - seizmički i infracrveni. Seizmički senzor obezbjeđuje rad mine prilikom njenog dežurstva, što omogućuje štedljivo korištenje napajanja.
Pri približavanju cilja, seizmički senzor daje komandu za prevođenje mine u borbeni status, pri čemu se u rad aktivira i infracrveni senzor. Kada se cilj ukaže u vidnom polju infracrvenog senzora, koji registruje infracrveno zračenje vozila (tenka), poslednji daje komandu osiguračko - okidačkom mehanizmu za paljenje mine.
Pri eksploziji punjenja mine sa kumulativnim dejstvom na bakarnu oblogu obrazuje se udarno jezgro, koje na daljini od 5 do 50 metara probijaju oklop debljine do 100mm, kroz formiranu rupu u oklopu prečnika 80mm.
Ukoliko cilj nije ušao u vidno polje infracrvenog senzora, mina kroz tri minuta ponovo prelazi u status dežurstva.
Seizmički senzor ima svoj izvor napajanja (baterija 373 (R20)), a postavlja se u zemlju pored mine povezan sa infracrvenim senzorom o osiguračko - obaračkim mehanizmom provodničkom linijom, a infracrveni senzor sa svojom izvorom napajanja (373 (R20)), postavljena je na vrhu korpusa mine. Предохранительно-исполнительный механизм (ПИМ) prikačen je za upaljač МД-5М, koji se nalazi u gnijezdu na zadnjoj strani mine.
Osnovni zadatak PIMa je prijem elektroimpulsa od infracrvenog senzora cilja kojim se pale gasovi koji pokreću udarač na upaljačima MD 5M koji aktiviraju minu.
Mina može biti u autonomnoj ili komandnoj varijanti. Komandovanje minom vrši se uz pomoć provodničke linije u dužini od 100 metara i pulta upravljanja MZU (используется пульт управления мины МЗУ) koji minu više puta može prevoditi iz bezbjednog u borbeni status očekivanja cilja. U bezbjednom statusu minu je moguće izvaditi i deaktivirati.
U autonomnom statusu minu je nemoguće deaktivirati i pomjerati zbog velike osjetljivosti seizmičkog senzora i vjerovatnog aktiviranja infracrvenog senzora od toplote ljudskog tijela na daljinama manjim od 10 metara sa bilo koje od strana. Uništavanje takvih mina vrši se paljbom iz teških mitraljeza.
Na minu je moguće postaviti osmatračko - detonacioni sistem se minskog kompleksa TM 73.
Radni vijek mine zavisi od vremenskih uslova ali nije manji od 30 dana. Mina nema samolikvidator niti sistem protiv izvlačenja ali je očekivati prisutnost mina iznenađenja MS 3 i MS 4.
Protivtenkovske mine M24/M66
Mine М24 i М66 razlikuju se među sobom samo po senzoru cilja. Namijenjene su dejstvu po gusjeničnoj I točkaškoj tehnici protivnika. Uništenje tehnike protivnika vrši se dejstvom kumulativne bojeve glave granate kroz tijelo vozila. Po klasifikaciji Armije SAD za minska sredstva, efekat na cilju klasifikovan je kao K-Kill (uništenje vozila i posade).
Kumulativni mlaz uništava opremu unutar vozila, likvidira članove posade, kapima rastopljenog oklopa izaziva požar unutar vozila.
Mina se postavlja na zemlju pomoći metalnog bipoda, bočno od trase kretanja na udaljenosti od 10 – 30 metara, a sa pomoću vizira usmjerava se ka pretpostavljenoj tački cilja.
Pri nailasku tenka (oklopnog vozila) na senzor cilja ( kod М24 elektrokontaktna žica rastegnuta preko puta; kod М66 infracrveni senzor, na koji svijetli sa suprotne strane infracrvena lampa) dolazi do opaljenja iz lansera raketa i granata leti ka cilja po kojem i dejstvuje.
Kao osnovna mina koristi se raketa М28А2 kalibra 88.9mm porijeklom od ručnog bacača М20 izbačenog iz upotrebe. Raketa je smještena u plastičnu cijev М143, sa nogarima i optičkim vizirom.
Senzor cilja М2 mine М24 čine četiri segmenta dvožilnog elektrokabla u opštoj izolaciji. Obe žile izolovane su jedna od druge, no pri jakom pritisku na kabal, dolazi do popuštanja izolacije što uzrokuje kratak spoj.
Dužina svakog senzora cilja iznosi 2.6 metara. Pomoću običnog elektrokabla dužine 22 metra senzori su povezani među sobom i sa upaljačem М61 koji je sjedinjen sa minom. Pri nailasku tenka na jedan od četiri senzora cilja dolazi do zatvaranja elektro kola i raketa se ispaljuje u pravcu tenka i dejstvuje po njegovom tijelu.
Mina М66 koristi mehanizam М619, komplet koji sadrži izvršni pribor (data procesor), seizmički senzor cilja, infracrveni reflektor i prijemnik. Infracrveni reflektor i prijemnik montirani su na tripodu.
Izvršni pribor (data procesor) elektrokablom povezan je sa upaljačem M 61, drugim elektrokablom sjedinjen je sa seizmičkim senzorom cilja, a trećim kablom spojen je sa infracrvenim prijemnikom. Infracrveni reflektor postavlja se na suporotnoj stranu puta (u odnosu na onu stranu gdje je postavljena mina) i konstantno osvetljava infracrvenim svijetlom infracrveni prijemnik. Seizmički senzor cilja ukopava se u zemlju blizu izvršnog pribora. Pri približavanju tenka seizmički senzor cilja registruje potrese tla i zatvara kolo IC prijemnika. Kada tenke presječe luč infracrvenog zračenja, izvršni pribor zatvara električna borbena kola i raketa se ispaljuje ka cilju.
Data procesor koji obrađuje signale geofona seizmičkog senzora osposobljen je za analiziranje i razlikovanje signala koji uzrokuju čovjek, životinja, manja vozila u odnosu na prepoznavanje otiska tenka za kojeg je mina i namijenjena. Manja vozila, doduše, mogu aktivirati sistem usljed kretanja blizu mine, stanja terena te brzine vozila. Rok borbenog dežursta mine ograničava elektronapajanje, koje zavisi od tipa baterije I okolne temperature. No u svakom slučaju nije manji od 75 dana. Pri padanju napona izvora napajanje ispod norme mina postaje bezopasnom. Elementima za sprečavanje izvlačenja i deminiranja mina nije opremljena.
U naoružanje Armije SAD mina М24 uvedena je 1965, a mina М66 1969 godine. Od 1988 mine M24 i M66 ne nalaze se u inventaru, dok se u rezervama čuva oko 10.000 komada. Osim toga, minski kompleks uveden je u Britansku armiju, gdje je uveden u naoružanje pod nazivom "Adder", te u nekoliko drugih zemalja.
Težina kompleta M24 - 10.8kg, M66 – 13kg. Probojnost mine po normali do 100mm.Efektivni domet do 30 metara.
http://www.saper.etel.ru/mines/m24.html
|