Južnoafrička oklopna vozila

3

Južnoafrička oklopna vozila

offline
  • kljift 
  • Legendarni građanin
  • Pridružio: 11 Okt 2009
  • Poruke: 7070

aramis s ::Ova vozila iz poslednje dopune kljife baš i nisu u skladu sa temom.

Baš i jesu u skladu sa temom arame. Južnoafrička oklopna vozila nisu plod dogme nego skoro pa isključivo ratnog iskustva. Na svakom od tih vozila urađeno je sve da ne budu "bratske grobnice" bez obzira na toliko toga, pa i na krajnji izgled. To je ono što ih svezuje. Jer nisu to samo točkaški oklopnjaci koliko i protivminski grejder koji im čisti put i osigurava svrhu postojanja. A visokomobilne operacije Ratela, Bufela i ostalih bile bi ništa bez padobranaca i artiljerije. A same visokomobilne operacije su šira slika "Graničnog rata" koje ga i čine posebnim, inače, bio bi to još jedan iransko - irački rat ili redovi spaljenih BTR i Kamaza iz Afganistana, pa ko više izdrži. Sa druge strane, JARovci su pazili na svakog vojnika, na svaku eventualnost i krojili vozila.



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • član biblioteke
  • Pridružio: 18 Jul 2007
  • Poruke: 28511
  • Gde živiš: iznad smoga Beograda

Ne mislim na grejdere već na vozila WASP i Jakkals koji više spadaju u temu o terenskim vozilima.



offline
  • kljift 
  • Legendarni građanin
  • Pridružio: 11 Okt 2009
  • Poruke: 7070

G6 Nosorog

G6 je dokazana, visokomobilna, točkaška, interventna, samohodna, 155mm/45 kalibara haubica. Ne zahtjeva nikakav dodatni kamion prilikom vožnji na dužim relacijama. Koristeći Base Bleed projectile, G6 ima domet od 39 km, sa Denelovim V-LAP projektilima G6 dostiže domete od 50km. Ima mogućnost direktne vatre na dometima do 3,000m. G6 oklop nudi zaštitu za šestočlanu posadu od malokalibarskog oružja i parčadi artiljerijske municije, a vitalni čeoni luk štiti od municije 20mm. Dizajn vozila uključuje i povišenu protivminsku zaštitu.

G6 samohodna haubica nosi 45 projektila i 50 punjenja (47 – 52) u odeljku pozadi sa blow-off vratancima zbog uvećanja zaštite. Samohotka je naoružana i mitraljezom 12,7/7,62mm montiranim na krovu kupole za potrebe samoodbrane. Ispaljuje sve vrste NATO 155mm municije i raspolaže sa GPS navigacionim sistemom radi dostizanja unapređene preciznosti.

Korištenje točkaške šasije obezbijedilo je veću pouzdanost, uvećanu mobilnost, jeftino održavanje i troškove upotrebe te uvećani životni vijek.

Samohotka je razvijena na bazi haubice G5 i oklopnog borbenog vozila “Ratel”. Osim oklopne zaštite, samohotka se pokazala odličnom u izbjegavanju kontrabatiranja i podršci tokom visokomobilnih operacija duboko u teritoriji protivnika. Sama posada na raspolaganju ima proreze i puškarnice sa strana kupole radi samoodbrane u neprijateljskom okruženju. Šasija i pod prilagođeni su zaštiti od mina. Osim oklopne zaštite, posadi je obezbijeđen i značajan stepen komfora prilikom obavljanja zadataka.

Tokom početnih operacija južnoafričkih snaga u Angoli primjećeni su siromašni dometi JARovske artiljerije porijeklom iz WWII u odnosu na sovjetske haubice D 30 122mm, dalekometne topove M 46 130mm i višecjevne lansere rakete Grad 122mm. Ova oruđa posebno su se istakla u rukama Kubanaca, naročito tokom kombinovanog napada snaga UNITE, JARa i FNLA 1975 na prestonicu Luandu koja se nalazila u rukama komunističkog MPLA. Sovjetska oruđa u rukama Kubanaca bila su iznenađujuće ubitačna i zbog činjenice da su ih ranije koristili sami Angolci, potpuno neefikasno, stvarajući dojam kod svojih neprijatelja da nisu vrijedna. Sa druge strane, Kubanci su iskombinovali svoju obučenost sa očekivanim pravcima nastupanja neprijatelja. Kada je južnoafrički i gerilski protivnik stao na prostoriju ranije upucanu od strane kubanskih artiljeraca, nastao je pakao. Volej za volejom artiljerijskih granata poklapao je protivkomunističke snage. Po svjedočenju jednog južnoafričkog oficira, po prestanku vatre, čitav prostor je bio prekriven razbacanim leševima i razbijenom tehnikom.

Kao odgovor na ovakac razvoj situacije, Denel je započeo razvoja nove haubice kalibra 155mm (G5) i višecjevnih lansera raketa Valkiri 127mm.

Iako je vučna haubica G5 perfektno ispunjvala zahtjeve južnoafričke artiljerije, nije imala cross-country mobilnost borbenog točkaškog vozila Ratel (6 × 6) koje je bilo u upotrebi od 1976.

Južnoafrikanci su vagali između točkaša i gusjeničara za njihov novi samohodni artiljerijski sistem i pobijedili su točkovi. Vjerovatna operativna zona G6 bila je udaljena od glavnih baza, vjerovatno i do 1,000 km, a gusjenična vozila nisu bila pogodna za ovolike udaljenosti. Manja potrošnja goriva kod točkaša značila je i manje logističke zahtjeve. Takođe, G6 je projektovano kao agilno, dalekometno oruđe koje bi bilo kičma potpuno integrisanog i fleksibilnog artiljerijskog sistema. Razvijen je i definisan primarno za podršku brzo – napredujućoj mehanizovanoj pešadiji i oklopnim jedinicama sa akcentom na činjenicu da će samohotka biti upotrebljivana uglavnom na pustinjskom i polupustinjskom terenu.

Prototip je završen 1981, a 1986 proizvedene su četiri samohodne haubice i jedna kupola. Od ove četiri samohotke, dvije su bile dodatno unaprijeđene tokom ispitivanja i korištenja od strane naručioca. Serijski proizvedene G6 pojavile su se (1987) 1988. G6 su bile prve samohotke sa potpuno autonomnom navigacijom i polaganjem cijevi. Sistem za upravljanje vatrom uključuje dnevno – noćnu optiku, balistički računar, laserski daljinomjer. SUV može biti konektovan sa baterijskim sistemom za upravljanje vatrom preuzimajući sve potrebne podatke za otvaranje vatre.

Pomoćna energetska jedinica od 34kw obezbjeđuje struju za kupolu, dopunu akumulatora i rashladni sistem za vozača i poslugu kada je glavni motor ugašen.



Šasija je podijeljena na tri odeljenja, vozač naprijed, power pack u centru i borbeni odeljak pozadi.

Karakteristična praznina iznad prednjih točkova dizajnirana je za odvlačenje udarnog talasa što dalje od vozača.

Komandir vozila ima ograničene mogućnosti upravljanja i kočenja vozila u slučaju stradanja vozača.

Potpuno zatvorena oklopna kupola ima četiri puškarnice, dvije sa svake strane za blisku samoodbranu. Standardne puške i bombe nose se za potrebe samoodbrane.


Varijante
• G6
G6 Rhino
• G6 M1A3: izvezena UAE verzija
• G6-52 (23 litre chamber)
• G6-52 extended range (25 litre chamber)
• redukovana posada od 3–5;
• ispaljuje projektile do 67 km sa kadencom od 8 granata/minut;
• uvećane off-road brzine do skoro 70 km/h;
• implementacija multiple rounds simultaneous impact (MRSI) tehnologija I može poslati šest (G6-52L varijanta) ili pet (G6-52) projektila simultano na mete udaljene do 25km; trenutno na ispitivanjima.
• G6 Marksman: brtanska PAA verzija, kombinujući bazno vozilo G6 sa Marksman kupolom.
• Al-Fao: modifikovana iračka varijanta.

Municija i dometi
• 30,000 m with standard HE rounds,
• 39,000 m with HE base bleed rounds, and
• 42,000 m with HE base bleed rounds (BB—fired from G6-52)
• 50,000 m with HE base bleed rounds (BB—fired from G6-52 extended range)
• 52,500 m with a special velocity-enhanced long range projectile (V-LAP—fired from G6).
• 58,000 m with a special velocity-enhanced long range projectile (V-LAP—fired from G6-52).
• 67,450 m M9703A1 V-LAP round (tested successfully to 73,000 m by Denel in G6-52 extended range platform)
• Minimum range: 3,000 m.
• Rate of fire: 4 round/min, 2 round/min sustained.
• Ammunition: 155 mm ERFB. 47 rounds, 50 charges, 64 primers and fuzes
• Accuracy: 0.1% of range in azimuth, 0.48% of range in range
• In 2012 four rounds of M982 Excalibur precision guided munitions were fired to a range of 38 km, all landing within 5 m of the target.

Težina samohotke iznosi 46,5 tona, brzina na putu 85kmh, off – road 30km/h, motor vazdušno hlađeni snage 525ks. I pored svoje velike težine, samohotka nastupa veoma brzo čak i preko teškog terena.

Samohotke G6 uz G5 mobilne haubice bile su jedno od glavnih oružja rata koji je JAR vodila u Angoli. Samohotke G6 su svoje vatreno krštenje doživjele tokom operacije Moduler, decembra 1987.

Osim što su u logističkom smislu bile samodovoljne, pratile su u stopu jedinice mehanizovane pešadije, avanzujući njihovo vješto kretanje i suzbijanje protivnika “ovjeravajućom” artiljerijskom paljbom po protivniku.

Velikim dometima, velikom preciznošću uspješno su kontrabatirale sovjetsku artiljeriju. Izvanredni izviđački elementi južnoafričkih snaga gotovo u stalnom vizuelnom kontaktu sa Angolcima i Kubancima nisu oklijevali u upotrebi G 5 i G 6 haubica uz stalno osmatranje i informisanje o situaciji u avio – bazama protivnika. Artiljerijski osmatrači, često iza protivnikovih linija koristili su karakteristike ovih oruđa i za dejstvo po skladištima protivnika, snadbjevačkim konvojima, rezervnim snagama. Po podacima, gađali su i MiGove na rulnim stazama, same poletno – sletne staze, te opkope i skladišta prifrontovskih aerodroma. Ovo je bilo veoma bitno, pošto su Kubanci tokom odsudnih faza rata u zoni fronta za 75 dana izgradili dva aerodroma kojima su omogućavali dolet brojnim MiGovima 21 i 23 koji su osim nametanja vazdušne premoći imali i mogućnost dejstava po samim južnoafričkim snagama na frontu i južnoafričkim bazama u sjevernoj Namibiji. Kubanski piloti nisu bili lošiji od južnoafričkih, a MiGovi 23 možda i bolji od Miraža F1. Osim toga, MiG 23 je imao veći dolet uz znatno veću količinu UBS u odnosu na MiG 21 koje je nosio na misijama bombardovanja južnoafričkih snaga. Taj avion postaće glavna smetnja napredujućim i u borbi angažovanim južnoafričkim snagama i gotovo jedino protivnikovo sredstvo koje im je nanosilo gubitke. Odgovor na MiGove bilo je stalno mijenjanje položaja samohotki G 6 i G 5, radio – disciplina, neostavljanje tragova, prikriveno kretanje, besprekorno maskiranje, dejstvo iz šumaraka sa “otvorima” prorezanim motornim testerama - i dejstvo uglavnom noću zbog stalnih naleta MiGova i osmatračkih letjelica danju. Treba napomenuti da je južnoafrička armija prva u svijetu počela koristiti frequency-hopping tehniku u radio komunikaciji. Komanda je sa svojim jedinicama na liniji fronta komunicirala preko šifrovanih teleks poruka. Iako je istočnonjemačka prislušna komponenta Angolske vojske imala mogućnost presretanja ovih poruka nisu uvijek bili kadri da izvrše dekodiranje, pa su se teleksi smatrali generalno sigurnim.

Osim toga, Južnoafrikaci su raspolagali malim terminalima za unošenje poruka (DET) koji su u kombinaciji sa frequency-hopping radio stanicama za koje su bili prikačeni omogućavali intenzivno i rutinsko kodiranje svih poruka između štabova. DET je bio priručni uređaj koji je “zaključavao” unesenu poruku koja je slana preko portabl ili radio stanica u vozilima. Tako da je između komandno – kontrolnih struktura bilo veoma malo glasovnog saobraćaja i ni jedna operativna informacija nije prenesena glasom. Glasovni saobraćaj korišten je jedino na najnižim taktičkim nivoima.

Južnoafrički izviđački timovi koristili su kodirane tekstove radi zaštite tajnosti svojih pozicija sa kojih su u ulogama artiljerijskih i avio osmatrača bili u vizuelnom kontaktu sa Angolcima i Kubancima. Izviđačko – komandni sistem obično je uspijevao da alarmira trupe na frontu prilikom polijetanja MiGova u bombarderske misije.

Sa druge strane, Južnoafrikaci su uspjevali da prikupe značajne podatke prisluškivanjem radio saobraćaja Angolaca koji su često služili za dejstvo pa i korekcije kod artiljerijske paljbe.
“Stvar” je išla dotle da su MiGovi u nemogućnosti da pronađu skakajuće i ubitačne haubice bombardovali nasumično – rejon po rejon. No duh – baterije niti jedno od oruđa nisu uspjeli da pronađu.

offline
  • Pridružio: 08 Sep 2005
  • Poruke: 5746

Natpis je na skloništu Južnoafričke vojske, pred kraj rata. MiG-23 je bio superioran u odnosu na njihove avione i ovaj natpis nastao je psole napada MIG na pološaje SADF

offline
  • celik 
  • Elitni građanin
  • Pridružio: 08 Maj 2010
  • Poruke: 1686

Misljenja sam da je G6 Nosorog, kao celina najbolje dizajnirana samohodna haubica na svetu. Kamo srece da je Nora isla u tom pravcu.
Takodje, kao vozilo je idealne konfiguracije da ponese PVO sisteme.

offline
  • Pridružio: 19 Jan 2012
  • Poruke: 1994

Točkaš od 46-47 tona ne može kod nas. Kako bi kod nas "brzo menjao položaj" u jesen,proleće i zimu ?

offline
  • kljift 
  • Legendarni građanin
  • Pridružio: 11 Okt 2009
  • Poruke: 7070

Napisano: 17 Jun 2015 16:15

Centurion tenkovi nalazili su se kod Južnoafrikanaca od prvih 250 Mk 2 i Mk 3 Centuriona kupljenih direktno od Velike Britanije 1957, kasnije, Južnoafrikanci su kupovali Mk 5 od Indije i Jordana. Početkom 1970, embargo UN na naoružanje natjerao je Južnu Afriku u razvoj sopstvene vojne industrije sa asistencijom Izraela, Francuske i SAD. Jedan od projekata vojne industrije bilo je i unapređivanje tenkova Centurion. Sve do osamdesetih, južnoafrički neprijatelji nisu imali ništa uporedivo sa južnoafričkim tenkovima. Južnoafrikanci su unapređivali i modifikovali svoje tenkove kroz izazove Graničnog rata.

U početku radilo se o jednostavnim modifikacijama i primarno za potrebe testiranja. 1972, Centurion je opremljen sa V-12 fuel-injected benzinskim motorom snage 810ks uparenim sa novom trobrzinskom (dvije za naprijed i jedna za rikverc) automatskom transmisijom. Projekat je nazvan Skokiaan, ali je napravljeno samo 8 konverzija. Ovo je vodilo u Semel projekat 1974 koji je uključivao opremanje 8 Skokiaan vozila i nekoliko nekonvertovanih Centuriona sa modifikovanim motorom i nekim drugim unapređenjima i ovi tenkovi su označeni kao Centurion Mk 5A ili Semel. Ukupno 35 ovakvih vozila je proizvedeno i neka od njih su korištena u Jugozapadnoj Africi/Namibiji.

Južnoafrikanci su preduzeli znatno ambiciozniji program 1976, proizvodeći Olifant tenk (kasnije Olifant Mk 1 posle dalje izrađenih unapređenih verzija). Olifant Mk 1 ušao je u upotrebu južnoafričkih oklopnih jedinica 1978. Olifant program duguje veliku zahvalnost izraelskom Sho't programu (izraelska revizija Centuriona). Olifant Mk 1 imao je unapređeni V 12 dizel motor snage 750ks, bolje oslanjanje, bolje upravljanje kupolom i opremu za dejstvo noću. Komandir je imao ručni laserski daljinomjer. Radijus kod Olifanta značajno je povećan zahvaljujući ekonomiji motora i povećanim tankovima za gorivo.

Olifant Mk 1 kasnije je znatno unaprijeđen kako je Mk 1A ušao u proizvodnju 1983 i u upotrebu 1985. Ovo je urađeno pošto je otkriveno da Olifant Mk 1 i njegov 20-pounder glavni top nisu na nivou T-55 dostupnih oružanim snagama Angole. Proizvodnja je zaustavljena sredinom osamdesetih. U stvarnosti i uprkos broju proizvedenih, Mk 1A je trebao biti prelazno rešenje do pojave Mk 1B verzije.

Kod Mk 1A, glavni top je zamijenjen sa 105mm L-7 ožljebljenim topom uz instalaciju osam bacača dimnih kutija sa svake strane kupole. Instaliran je i novi motor, a oklopna zaštita je poboljšana. Laserski daljinomjer je inkorporiran u optiku nišandžije, a night vision oprema je poboljšana.


Mk 1B bilo je novoproizvedeno vozilo prije nego unapređenje postojećih Centuriona i Olifanta. Razvoj Mk 1B počeo je 1983, a u proizvodnju je uveden 1991. Tenk nosi 68 granata za top 105 mm L7 koji je opremljen termalnom oblogom. Tenk je opremljen koaksijalnim 7.62 mm mitraljezom, a isti je montiran i na krovu kupole. Vozačko mjesto je opremljeno sa dnevno – noćnim uređajima kao i kod nišandžije gdje je integrisan laserski daljinomjer.

Zbog velikog broja mina posijanih u okolnim afričkim zemljama, tenk je opremljen duplim oklopnim podom i novim bočnim suknjicama. Zakošena čeona ploča pojačana je dodatnim pasivnim oklopom i kupola je opremljena sa stand-off kompozitnim oklopom. Vozilo može generisati dimnu zavjesu ubacivanjem goriva u vreli izduv motora dok je prostor za smještaj posade opremljen automatskim sistemom za suzbijanje požara. Tenk ima kompjuterizovani sistem za upravljenje vatrom kao i IC reflektor iznad glavnog topa. Posadu čine komandir, nišandžija, punilac i vozač. Pogoni ga novi Kontinentalov turbopunjivi dizelaš snage 950ks. Ovi američki motori nabavljeni su preko Izraela. Za povećanje radijusa postavljeni su dodatni rezervoari. Mk 1B ima težinu od 58 tona, a ostvaruje maksmilanu brzinu na drumu od 58km/h. Radijus 500km. Pobojšano je i oslanjanje kao i transmisija. Oktobra 2003, Alvis OMC je dobio ugovor za unapređivanje većeg broja Olifant Mk 1B tenkova. Projekat uključuje unaprijeđeni power pack, SUV i trening sistem.

Mk.2 koristi veći broj komponenti, prethodno razvijenih za TTD. Prva vozila su prema rasporedu isporučena 2006 - 2007. Olifant Mk.2 je bolje zaštićen od prethodnih vozila. Opremljen je modularnim kompletima oklopa. Elelmenti ovakvog oklopa mogu biti lako zamijenjeni usljed oštećenja ili pojave modernijih varijanti. Prototip je imao klinasti čeoni oklop kupole, sličan kao kod njemačkih Leopard 2A5.

Olifant Mk 2 je naoružan sa potpuno stabilisanim 105mm ožljebljenim topom. Top se puni ručno i koristi sve vrste NATO 105mm municije. Municija je stokirana u municionoj ostavi na kupoli ali nema blow off panele. U Mk 2 predviđena je i ugradnja 120mm glatkocijevnog topa, ali ovi planovi kasnije su napušteni. Ovaj tenk je “undergunned” po modernim stadardima, no sposoban je za dejstvo po bilo kojem tenku prisutnom u Africi.

Olifant Mk2 ima unaprijeđeni SUV, koji prati pokretne mete automatski. Instaliran je i novi sistem za detekciju meta i upravljanje sredstvima . Tenk ima all-weather, dnevno – noćne borbene sposobnosti. Ima mogućnost gađanja pokretnih meta dok je i sam u pokretu.

Osim topa, tenk je opremljen i sa dva mitraljeza, jednim spregnutim i jednim na krovu kupole. Posadu čine komandir, nišandžija, punilac i vozač.

Tenk goni Kontinetalov dizel motor snage 1040ks, isti kao i kod modela Mk.1B ali malo pojačan. Motori su američke proizvodnje nabavljeni iz Izraela. Mk.2 koristi revidiranu i poboljšanu šasiju od Mk.1B.

Težina tenka iznosi 60 tona, maksimalna brzina po putu 65km/h, radijus 500km, borbeni komplet 50 – 60 granata za top i 5600 metaka za mitraljeze.


Olifant 2 - Mk 2 je do - oklopljena i sistemom za upravljanje vatrom opremljena kupola koja može biti opremljena sa 120mm glatkocijevnim topom sa mogućnošću instalacije na šasiju Mk 1B.




Do kraja 1987, Južnafrička Republika je bila upletena u punu vojnu intervenciju u građanski rat u Angoli i Olifant tenkovi su poslati u borbu, učestvujući sa uspjehom u borbi protiv angolskih snaga na rijeci Lombi.

1.septembra došlo je do tenkovske borbe. Olifanti su se probili kroz T-55 i T-34/85, uništavajući neke od njih. Septembra 1987, efikasno taktičko ometanje VHF mreže kod angolskih tenkova značajno je doprinijelo konfuziji i konačno velikim gubicima angolskih oklopnih jedinica. Elektronske kontramjere izvedene su od strane specijalizovanih Ratela koji su bili dio 61. mehanizovanog bataljona. Kod Cuito Cuanavale, Olifanti i Rateli borbena vozila pešadije stupili su u borbu sa T-55 i T-34/85, uz tvrdnju da su jedini gubici kod Olifanta bili od mina. Sa druge strane, Kubanska vojska je tvrdila da su tokom iste bitke njeni T 62 tenkovi 50. divizije zaustavili južnoafričke tenkove na Čambinga rijeci.


Dopuna: 18 Jun 2015 22:10

TTD

TTD – Tank Technology Demonstrator prototip je glavnog borbenog tenka kompletiran ranih devedesetih. Koristi neke od tehnologija sa Leopard 2 MBT i namijenjen je zamijeni vremešnih tenkova JARa.

Napravljen je samo prototip, a zbog nedostatka finansiranja TTD nikada nije ušao u proizvodnju zbog nedostatka finansiranja. Prototip se nalazi u Oklopnom Muzeju. Neki od podsistema sa TTD upotrijebljeni su kod tenkova Olifant Mk2 koji će se zadržati u službi duboko u 21 vijeku.

TTD ima varenu šasiju i kupolu. Tenk je zaštićen kompozitnim oklopom. Nepoznat je kvalitet oklopne zaštite ali tvrdi se da sa čela štiti od APFSDS i HEAT municije nepoznatog kalibra.

Sa svih strana oklop štiti od srednjekalibarske municije. Svi kritični podsistemi takođe su zaštićeni od srednjih kalibara. Zaštita može biti uvećana dodavanjem dodatnog oklopa i ERA blokova. Tenk ima unaprijeđenu zaštitu od protivtenkovskih mina.

TTD je naoružan sa olučenim topom GT 7 kalibra 105mm stabilisanim u dvije ravni, sličan britanskom L7 tenkovskom topu od 105mm korištenom na kupoli Olifanta Mk.1B.

Top koristi svu 105mm NATO municiju sa kadencom od 6 granata/minut. Napominje se da kupola kod TTD može da primi i glatkocijevni top kalibra 120mm južnoafričkog proizvođača LIW. Borbeni komplet iznosi 54 granate i 2.000 metaka.

Većina municije stokirana je u sigurnosnom kućištu kupole odvojenim od posade oklopnim paravanom i opremljenim blow – off panelima. Punilac automatski pre – selektuje tip potrebne municije. Olifant Mk.1B kupola kompatibilna je za instalaciju na Centurion i Chieftain tenkovima što je čini podesnom za modernizaciju ovih tenkova.

Osim topa, tenk raspolaže sa dva mitraljeza 7,62mm, jedan koaksijalni i jedan na krovu kupole.

Prototip je opremljen modernim sistemom za upravljanje vatrom sa dobrom preciznošću čak I kada je tenk u pokretu (elektronski balistički digitalni računar, dnevno – noćni pribori osmatranja i nišanjenja za komandira i nišandžiju, laserski daljinomjer, sistem za prenos informacija unutrašnje veze). U opremu spada i navigaciona, komunikaciona i protivpožarna oprema.

Posadu čine komadir, nišandžija, punilac i vozač.

Goni ga nepoznati turbodizel motor snage 1250ks koji tenk od 58 tona goni do brzine od 70km/h na putu. Radijus tenka iznosi 400km, a dizajniran je za djelovanje daleko od radionica i za prevaljivanje velikih distanci sopstvenim hodom.

Dopuna: 20 Jun 2015 14:37

Jazavac

Projekat “Potkovica” lansiran je od strane JARa u cilju pronalaženja oklopnog vozila nove generacije u konfiguraciji 8x8 radi zamijene vremešnih Rateldžija. Na tender iz 2007 pobijedila je ponuda Denelovih Sistema odnosno njihovo Badger oklopno borbeno vozilo.

Badger je razvijen u kooperaciji sa finskom Patrijom. Radi se o modifikovanoj i bolje zaštićenoj verziji Patrije AMV za potrebe oružanih snaga JARa. Vozilo je opremljeno sa lokalno dizajniranom kupolom. Vozilo je kastomizovano za južnoafričke uslove. Po ugovoru koji su dobili Denelovi Sistemi, Badger će se licencno proizvoditi u JARu. Proizvodnja počinje ove godine, a prva vozila biće isporučena 2015 – 16. Rok isporuke je 2022. Nova vozila djelimično će zamijeniti vremešne Ratele sa stažom od preko 30 godina.

Badger će postati ključni činilac južnoafričke mehanizovane pešadije u godinama koje dolaze uz ponudu kupcima iz inostranstva.

Kao i Ratel, Badger se kotira kao borbeno vozilo pešadije više nego oklopni transporter, kao i Ratel predstavljaće udarnu pesnicu. Badger je bolje zaštićen od većine sličnih vozila.

Finska Patrija AMV smatra se jednim od najbolje zaštićenih vozila trenutno dostupnih. Nudi i veliku zaštitu od mina. Sa dodatnim oklopom na čeonom luku štiti od pancirne municije 30mm. Unutrašnjost je obložena spall linersom. Iako ne koristi V konfiguraciju, integrisana zaštita na “stomaku” pruža najveću moguću zaštitu od mina. Izdržava eksploziju ekvivalentnu 10kg TNT bilo pod tijelom vozila ili pod bilo kojim točkom.

Badger je opremljen dvočlanom kupolom opremljenom sa topom 30mm i koaksijalnim mitraljezom 7,62mm. Vozilo ima mogućnost ugradnje i drugih kupola sa raznim oružnim sistemima.

Dvočlana Modular Combat Turret (MCT) integriše oružne module poput dvostruko hranjenog externally-driven cam-operated GI 30 Cam Gun 30mm topa/koaksijalnog mitraljeza 7,62mm, dugodometnog brzometnog minobacača 60mm, mitraljeza 12,7mm i protivoklopnog raketnog sistema. Kod BVP kupole, osim rešenja u redukovanju gasova u kupoli i kontroli vatre, top raspolaže mogućnošću pojedinačnog okidanja i snajperskim modom dejstva.

Pretorija Metal Presing isporučuje municiju 30x173mm - PRAC-T, APCI-T and Semi-Armour Piercing High Explosive Incendiary - Tracer (SAPHEI-T) rounds.

Top ima efikasan domet od 4.000m sa kadencom od 100 granata/minut. Kupola je opremljena sa SUVom koji omogućava dejstvo topom u pokretu i dnevno noćnim uslovima. Kupola je elektromehanički pokretana uz potpunu stabilizaciju oružja. Kupola je opremljena sa duplim komandama za komandira i nišandžiju.

Posadu čine komandir, nišandžija i vozač + 8/10 strijelaca. Ulaz/izlaz vrši se preko rampe na zadnjoj strani vozila, dok krovni kapci služe za osmatranje, dejstvo i hitno napuštanje vozila.

Vozilo pogoni turbodizel motor, najvjerovatnije Skanija od 540ks. Vozilo je opremljeno sistemom za centralnu regulaciju pritiska u gumama kao i run-flat gumama. Ima dobru prohodnost preko teških terena. Prototip Badgera ima amfibijske sposobnosti. Vodomlazni propeleri ipak su uklonjeni jer nema zahtjeva za amfibijskim sposobnostima u Južnoj Africi.

Za potrebe JARa planirano je pet verzija Badgera – borbeno vozilo pešadija sa kupolom i topom 30mm, vozilo za vatrenu podršku, komandno vozilo sa PAM 12,7mm, samohodni minobacač sa Denelovim M10 60mm dugodometnim minobacačem velike brzine vatre, samohodni lovac tenkova sa INGVE vođenim projektilima.


Vozilo je teško 26,6 tona, maksimalna brzina na putu 102km/h, radijus 800km.

Standardna oprema uključuje panoramski pogled i TV kameru za komandira, TV kamera, termalna sprava treće generacije i back – up optički vizuelni sistem za nišandžiju.

Vozilo je opremljeno sistemom za detekciju i suzbijanje požara, ABHO zaštitu, klimatizacijom, radijom, interkomom, priborom noćnog osmatranja, centralnom regulacijom točkova.

offline
  • jazbar 
  • Legendarni građanin
  • Pridružio: 28 Dec 2009
  • Poruke: 16068
  • Gde živiš: Lublana

celik ::Misljenja sam da je G6 Nosorog, kao celina najbolje dizajnirana samohodna haubica na svetu. Kamo srece da je Nora isla u tom pravcu.
Takodje, kao vozilo je idealne konfiguracije da ponese PVO sisteme.

Jeftinije i praktičnije je da se haubica i PVO sistemi stavljaju na serijski kamion, nego da se još dodatno radi posebna platforma. Naravno nije to najbolje rešenje ali je najoptimalnije. G6 je rađen tako jer se radi o jurišnom oruđu za afrićka bespuća. U vojsci JAR je G6 nadopunjavao i IFV u ratu sa Angolom i Namibijom koje su imale mali broj tenkova i IFV. G6 top-haubica može da puca i "direktnom" (blaga putanja) paljbom na ciljeve odaljene ne manje od 3000 m.

offline
  • djox  Male
  • Legendarni građanin
  • Pridružio: 23 Nov 2010
  • Poruke: 96529

Iracani pazarili.....
Citat:Iraq Defence Minister inspects new South Africa origin Husky 2G Mine Detection Vehicles




Snimak

Arrow https://www.youtube.com/watch?v=qfAewUniUKw&feature=youtu.be&t=145

offline
  • djox  Male
  • Legendarni građanin
  • Pridružio: 23 Nov 2010
  • Poruke: 96529

UAE Denel G6 u Jemenu


Citat:UAE Denel G6 on the road out of Aden

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 650 korisnika na forumu :: 12 registrovanih, 0 sakrivenih i 638 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3195 - dana 09 Nov 2023 14:47

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: bigfoot, draganl, goxin, Leonov, mikki jons, milenko crazy north, Mixelotti, Ognjen D., Panter, radionica1, stalja, vladetije