Stražarska služba - iskustva i predrasude

12

Stražarska služba - iskustva i predrasude

offline
  • Jester  Male
  • Legendarni građanin
  • Pridružio: 28 Feb 2008
  • Poruke: 6758
  • Gde živiš: Srbija

Svi ti događaji su odlično obrađeni u dokumentarnoj emisiji "Dosije"






Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • bibliotekar u penziji
  • Pridružio: 19 Jul 2013
  • Poruke: 3511
  • Gde živiš: ZR

Кота, са дежурном батеријом и тим једним стражарским местом била је парохија само и једино дивизиона, тако близу а тако далеко. Од официра, долазили су искључиво наши, а у 98% случајева, дежурни је одоздо био љубазан да заврти телефон и најави ко долази и како је расположен ( канда га је нешто надрндала жена, прорадио му чир па је као мечка са зубобољом ... ), довољно да се оно пар ситница доведе у задовољавајуће стање и испоштују стандарди и ПС. Рецимо флаше домаћице, Звекана и др склоњене у шуму, или на место оне 4 гранате испод седишта возача.
Теоретски, могао је ерекцију ток типа (упад и контролу дежурне батерије), да има и дежоф гарнизона, али смо ем били блатњавом пешачко стазом или оним около пољским, тј брдским путем били "за нормалне" одвојени од касарне, ем још створили имиџ мало неуравнотежене екипе са којом је боље немати контакта.
Док су батаљонци- механизована пешадија из суседног павиљона били после обуке махом докони па им се морало измишљати занимање, наше две батерије и ракеташи бердемџије су се уредно смењивали на НАШЕМ брду.
Са дежурства сам, рецимо, сишао два дана пред скидање, у потпуно туђој опреми и униформи, пошто сам се већ раздужио, да избегнем викенд игранку са интендантима!
Тамо се управо одвијала зимска радост са удвојеном екипом-убундани стражар и ,у односу на 'ладноћу, гологузи осматрач ваздушног простора.
О тамањењу срна се преносило као дивизионска тајна историја, уз причу како је то радила екипа у време када је лично наоружање био аутомат, то о набављеној "та тране" муницији, закопаним кожама и костима (наводно, више срна је ту завршило?), а последњи из екипе, када се скинуо, обнародовао је непочинства. Временски оквири су били прилично тачни. Wink
Нама је са АП било теже изводљиво, има ту и пар кућа ван круга на по стотинак метара. На страну што их гледаш како воде младе, који ти буквално расту пред очима. Греота, поготово када их зима натера па прилазе на неколико метара и гледају оним крупним, влажним очима.
Дешавало се да на путу ка коти полети фазан под ногама...
Више од "мочне пијаче" из задружног дућана волели смо производе кексарне и "Врхнишке сршке". Бауљаш, пртиш снег (уз јасну помисао да је следећа ставка лопатање беле гадости), крмељив по брду, а оно, смрзнути ваздух прожет мирисом ваниле, па како да се не скупе паре на гомилу, пошаље добровољац са транспортном врећом... Радост коју изазову народни чај-мутиша и свежи, још топли кекс, непроцењива је. Smile



offline
  • Pridružio: 16 Jun 2010
  • Poruke: 3152
  • Gde živiš: bela crkva banat

јес вала, ја муку мучим са овим мојим ловцима кад им кажем да немам срце да пуцам на срну. у јбт, лов... ај одо да спавам. добар поглед сутра.

online
  • voja64  Male
  • Stručni saradnik foruma
  • Pridružio: 10 Okt 2012
  • Poruke: 25465

Fala za dobar pogled jer je vredelo-
Da vam i ja malo iznesem kako sam mi+oju malu ekipu za sve i svašta 99 uspeo da držim po strani od svih tokova i 78 dana ih niko nije smeo da obiđe.
Sve je počelo još prve noći kad sistem odbrane drugih jedinica nije do kraja uvezan u mrežu komande pa niko nije stigao da im da znake za raspoznavanje.Ja sam moju družinu-vod za tehničko opsluživanje inžinjerijske brigade koja je cela bila u R sastavu oma sve lepo naučio kako da se postave.
Stražara sam povukao desetak metara od glavnog prilaznog puta u mrak da ga nemogu uhvatiti sa farom kad dolaze u kontrolu a da im on može zaskočiti.Pred ulaz u izdvojeni objekat-seoska zadruga u selu Elemir sam postavio rampu i formirao KPS da se svako mora tu zaustaviti a ispred rampe i zaklonjeno sa živom ogradom sam parkirao vozilo u kome se smeštao stražar tako da ga niko nevidi.
Prve noći je naišao komandant brigade pa kad je izašao iz svog stojadina niej stigao ni da bekne na potiljku mu je bila puška i komanda stoj -ko ide....
Kad se prestravio a niej znao naše interne znake za raspoznavanje sledilo je nalevo krug i dalje od objekta.
Sutra sam ja na sastanku popio malu kritiku al je i komandant morao da se izvini zbog nenajavljenog dolaska i kad se to pročulo dalje nas niko nije ni obilazio u naredna 77 dana a i noći .Po potrebi bi slali vozila sa cisternama da im izdamo nešto od pogonskih sredstava ili namirnice za kuhinju ali sve po danu i nakon telefonske najave.
Tako se sve lepo uklopilo da je i do 50% moglo komotno kući da radi svoje poljske obaveze jer je većina rezerve bila sa sela i obrađivala zemlju a oni što su bili u radnom odnosu ono malo kompanija koje do 99 još nisu kapitulirale su rađe ostajali u objekat na stražu ili da rade kao manipulanti nego da ih neko u kompaniji uposli...

offline
  • Pridružio: 28 Jul 2011
  • Poruke: 181

Bane san ::Кота, са дежурном батеријом и тим једним стражарским местом била је парохија само и једино дивизиона, тако близу а тако далеко. Од официра, долазили су искључиво наши, а у 98% случајева, дежурни је одоздо био љубазан да заврти телефон и најави ко долази и како је расположен ( канда га је нешто надрндала жена, прорадио му чир па је као мечка са зубобољом ... ), довољно да се оно пар ситница доведе у задовољавајуће стање и испоштују стандарди и ПС. Рецимо флаше домаћице, Звекана и др склоњене у шуму, или на место оне 4 гранате испод седишта возача.
Теоретски, могао је ерекцију ток типа (упад и контролу дежурне батерије), да има и дежоф гарнизона, али смо ем били блатњавом пешачко стазом или оним около пољским, тј брадским путем били "за нормалне" одвојени од касарне, ем још створили имиџ мало неуравнотежене екипе са којом је боље немати контакта.
Док су батаљонци- механизована пешадија из суседног павиљона били после обуке махом докони па им се морало измишљати занимање, наше две батерије и ракеташи бердемџије су се уредно смењивали на НАШЕМ брду.
Са дежурства сам, рецимо, сишао два дана пред скидање, у потпуно туђој опреми и униформи, пошто сам се већ раздужио, да избегнем викенд игранку са интендантима!
Тамо се управо одвијала зимска радост са удвојеном екипом-убундани стражар и ,у односу на 'ладноћу, гологузи осматрач ваздушног простора.
О тамањењу срна се преносило као дивизионска тајна историја, уз причу како је то радила екипа у време када је лично наоружање био аутомат, то о набављеној "та тране" муницији, закопаним кожама и костима (наводно, више срна је ту завршило?), а последњи из екипе, када се скинуо, обнародовао је непочинства. Временски оквири су били прилично тачни. Wink
Нама је са АП било теже изводљиво, има ту и пар кућа ван круга на по стотинак метара. На страну што их гледаш како воде младе, који ти буквално расту пред очима. Греота, поготово када их зима натера па прилазе на неколико метара и гледају оним крупним, влажним очима.
Дешавало се да на путу ка коти полети фазан под ногама...
Више од "мочне пијаче" из задружног дућана волели смо производе кексарне и "Врхнишке сршке". Бауљаш, пртиш снег (уз јасну помисао да је следећа ставка лопатање беле гадости), крмељив по
ја смрзнути ваздух прожет мирисом ваниле, па како да се не скупе паре на гомилу, пошаље добровољац са транспортном врећом... Радост коју изазову народни чај-мутиша и свежи, још топли кекс, непроцењива је. Smile

Ау Бане сан, све исто само Илирска Бистрица, 13. пролетерска бригада 87/88 ја сам био ракеташ бердемџија, нисмо таманили дивљач али смо јели, Словенцима из околних кућа грожђе у неограниченим количинама. Главно занимање ватрени положај преко дана и пожарства на њему ноћу.
Касарнску стражу сам давао два пута, једном као стражар и једном као разводник.
Мислим да је онај шиптар побио војску између марта и септембра 87, јер кад сам ја дошао у војску (пријатно септембар) већ се злочин десио.
Смену пре моје другар из Лесковца је био разводник страже. Кад се приближио стражарском месту, са сменом, зачуло се репетирање. Смена је залегла а другар је узалуд дозивао стражара шиптара који десетак минута није одговарао. На крају се ипак јавио и све је прошло уз његову изјаву да се улашио и збунио и оно чувено шиптарско, се ћудим. Фацу му и данас памтим, права србомрзачко-злочиначка, тај је касније био 100% УЧК.
Није ми било ни мало све једно кад сам после свега тога ја био разводник а у мојој ноћној смени све шишац до шипца, свих осам, и они на стражарским местима и они који одмарају. Водим смену а иза мене у колони четири шипца шапућу и домунђавају се на шиптарском а на стражарским местима опет шипци и тако седам ноћи. На Српском само одзив и лозинка и тако седам дана, како оно беше, ћивша тезе каламоћ, или тако некако.
А 99 направимо положај уз ауто пут код Бубањ потока на неком отпаду пуном ауто шкољки и беле технике. Наслонимо гвожђурију на БРДМ и утонемо у околину. Био је крај маја, лансирали смо ракету пар дана раније а за ту ноћ су најавили бомбардовање Панчевачког моста, не знам одакле команди таква информација (можда, ложана, да се не опустимо) али ми цело вече спремни да бранимо Панчевца. Узбуна се огласима око 8, ми седимо на возилу осматрамо да ли праге негде дејствују и примећујемо у мраку два фара како иду ка нама, размишљам која ће будала да иде овуда ван града у сред узбуне. Камион долази до нас и не стаје (није нас видео). Скачем са БРДМ-а, расклапам кундак у трку, убацујем метак у цев. Долазим до камиона са стране и вичем возачу (који је споро возио) да не може овуда јер је Војска на положајима. Он упоран, каже ми смо дошли на отпад нешто да истоваримо, нагласак шиптарски. У пар секунди ми прилази кроз главу: Откуд шиптари у сред Београда и овако касно на периферији града и тако су упорни да нешто одраде. Њих двојица су високо у камиону и не видим им руке (само рамена) да ли имају неко оружје у рукама, кога имају позади, колико их има, нас је само тројица са пушкама и по једним оквиром (ПВО Београда није баш била окићена личним наоружањем). Ако их скинем са камиона сигурно ће доћи до пуцњаве. Одлучујем да ох вербално отерам, вичем на њих да се одмах окрену иначе ћемо пуцати, и сад игра живаца ко ће да попусти. Мало се гледамо и возач каже добро окрену се и оде. Записасмо број таблица и одмах обавестисмо команду дивизиона. Мештани из околних кућа кажу да овде никад камион није долазио ни пре рата. Шта је било даље немамо појма, углавном после тога на положај се ишло са пуним раповима.
Пола сата после одласка камиона стојим испред возила са пушком у руци и причам са другарима који седе на њему. Како се померим нешто шушне у грмљу, мислим учинило ми се, заборављам, после пар минута опет нешто шушну јаче. Кажем оној двојици на возилу да овде има неког, један ми рече ма дај чини ти се. Опет настављамо причу и како сам се померио пар корака у назад помери се читава грана, зашушта лишће, диже се део маскирне мреже, ја убацујем метак у цев залежем и готов сам да испалим цео оквир. Она двојица на возилу умиру од смеха, коњу један ногом си закачио жицу од телефонског кабла.
Претера ја са писањем, ето мало стражарских прича.

offline
  • bibliotekar u penziji
  • Pridružio: 19 Jul 2013
  • Poruke: 3511
  • Gde živiš: ZR

Није да се правдам, али срнетином се сладила екипа пар година пре нас.
Иако је таман за мог служења умро "Велики ЕХо", наши Албанци су се ограничавали на некакву гандијевско кривинашку шему. Мало превише случајно да се део њих појави са ситним повредама (посекотине, инфекције) баш десне шаке пред стражу, гађање...
Већином су били ОК другари, бољи од неких "зема", нарочито када схвате да их третираш као и остале, дакле по личним заслугама, не генетском коду.

Зато сам био добар за чоколадно млеко и наполитанке, хонорар када сам преводио свађу два Мађара, стаже и џомбе који се пијан вратио из града. Почело је на службеном СХ, али како се закувавало, Золи је почео да Јошку светује на матерњем, док га је овај пијано монотоно напушавао.
Мађарски, поштено да кажем нисам учио, али пар елементарних фраза и добар део псовачке лексике зна већина Војвођана.

Што се "веселих '90." тиче, кум је, као једини носилац АП у екипи пратио сирочиће са шкорпионима ноћу до клоње- прпа!

offline
  • StD 
  • Novi MyCity građanin
  • Pridružio: 26 Avg 2007
  • Poruke: 15

voja64 ::Nakon onih opisanih tragičnih događanja u Paraćinu-Vranju i Šapcu turili su nas podoficire na izdvojene objekte kao komandire straže.
voja64 ::Između prva dva tragična događaja 1993 ja sam bio pomoćnik dežurnog oficira kasarne DOF u obilazak nam je banuo u sitne sate komandant brigade a još sam radio u Obrenovačkoj 305 inž.b.
Pozvao me je da zajedno obiđemo stražaru i neko od stražarskih mesta a blizu raketnog položaja na samoj obali reke Save.

Perović ili Stamenković?

U Obrenovac sam došao u leto '93. i tu ostao ceo vojni rok. Ako se dobro sećam, moja klasa je prvu stražu fasovala još pre polaganja zakletve, odmah nakon prvog gađanja u B. Potoku. Prođe prva smena po danu, dolazi i prva noćna, mi svi gušteri, još uvek naloženi pričama, savetima, pretnjama... starešina. Šetam se po mraku duž puta po nasipu pored Save, upravo blizu pomenutih plavaca, kad nešto iskoči iz žbunja, na 2-3 metra od mene. Pitam se kako sam tada ostao na nogama i priseban. Klinac od 19 godina. Kasnije sam shvatio da je to najverovatnije bio zec, jer ih je bila gomila na području kasarne. Mesto je, inače, sa stanovišta stražara bilo zeznuto. Osim stražarske kućice, ničeg više da se uštekaš. Samo livada, nasip, strelište i grudobran. Sa te prve noćne straže pamtim i moje *určevito odbijanje da se namažem sredstvom protiv insekata. Letnja noć pored Save... ne znam kako sam preživeo navalu komaraca. Pošto je u blizini bila ograda i u njoj rupa koja vodi do plaže, nama, koji smo davali stražu na tom mestu je sugerisano-naređeno da nikoga ne puštamo, tako da sam imao čast da vratim jednog KIK-a iz plavaca. A desilo mi se i da je kroz ogradu, u sred dana, ušao lik sa Poni biciklom, valjda dok sam gledao na drugu stranu. Tek u jednom trenutku vidim kako čovek opušteno vozi bajs po sred nasipa, samo mu još fali slamka u ustima. Srećom, nije pravio problem, okrenuo je nazad odmah, a mislim da je malo bio i pod gasom.

Kada sam došao u kasarnu, komandiri straže su bili mlađi (pod)oficiri (valjda zbog događaja u Vanju nešto ranije), a razvodnici desetari iz starije klase. I tako je bilo do zime te godine, kada je odlučeno da komandiri (ponovo) budu desetari na odsluženju v.r., te baš meni prvom ulete da budem taj prvi među najgorima Very Happy , tj. komandir iz redova vojske. Ali prođe i to čudo nekako, uključujući i jutarnje raporte k-dantu.

Tragedija u Šapcu* je valjda bila sledeće, '94. godine. Zatekla me na redovnom. Komšinica zbrljala, pa dotrčala i mojoj majci rekla "da su se poubijali stražari u Obrenovcu". Sreća da sam tih dana bio kući, inače bi žena verovatno presvisla na mestu. Svejedno mi nije bilo prijatno.

U početku su, ako se dobro prisećam, stražu davali vojaci iz iste čete + plavci na svom s.m., a vremenom je, kako se vojska osipala zbog slabog odziva i koječega drugog, došlo do mešanja svih sa svima, da bi najzad počeli da angažuju i "škart". Tako je jedan džomba iz naše čete, blago nenormalan, prvi put davao stražu sa nama, gušterima. Stavili ga na s.m. pored komande. Čovek sav srećan dotrčao sa vešću da ide na stražu Bebee Dol

Sa stražarskog mesta preko puta ulice, tj. na poligonu, pamtim (namerno) samoranjavanje vojnika iz jedinice jednoga koji je danas general (tamo gde su zaturili akumulatore za MiG-ove). Nisam učestvovao u toj straži. To stražarsko mesto je bilo "čuveno" i po "ludaku" koji je živeo u jednoj od okolnih kuća i imao običaj da noću dolazi na poligon i plaši stražare. Stvarno je bio nenormalan, pa su iz kasarne molili njegove da vode o njemu računa (tj. da ga vežu Smile ) da ne bi nastradao na poligonu. Često sam tamo davao stražu, ali nisam imao čast da mi natrči.

Savet SVIK-a J. je bio sledeći: Ako dođeš u situaciju da pucaš, ubijaj. Mrtva usta ne govore, čuće se samo tvoja verzija. Ne znam da li je bio u pravu...

Okviri za AP su bili plombirani, a ovi sa PAP-ovkama su dobijali fišeklije sa 3x10 metaka, sa kojima ne znam šta bi radili da im neko stvarno naleti. Valjda bi se setili da pušku upotrebe kao hladno oružje. Za drugo teško da bi imali vremena.

Kad već spominjemo i plavce, jedna od njihovih uloga je bila i kažnjavanje problematičnih smb-ovaca (u stilu da se reše budala), barem u vreme kada sam ja tamo bio. Naime, nakon završene obuke moje klase inžinjeraca (nakon koje smo svi malo odahnuli), trojicu najvećih problema/budala su poslali u plavce jer je ovima valjda falilo vojske. I tako ti njih ponovo ubace u obuku, ovog puta za raketaše. A nas "lepe, pametne i podobne" usreće sa kursem za k-dire odeljenja, ali je to ipak trajalo kraće.

Sledećeg proleća meni po ko zna koji put uleti da budem k-dir straže. Počne vojska da se skuplja sa svih strana ispred stražare, kad iz pravca plavaca dolaze baš ona trojica idiota da daju stražu na svom s.m. Komentar našeg k-dira čete je bio: Al smo ih se rešili, u p.m. Preživesmo i tu stražu nekako.

Bio je i slučaj sa maltretiranjem jednog Mađara. Dečko je jedva govorio srpski, a konjine (mislim na vojsku; to je već vreme bez starešina na straži) su mu spajale po dve smene, pa ga odmah postave za požarnog, pa onda opet na stražu... Čovek izmožden. Dobro da u takvom stanju nije stvarno potegao oružje na neku od budala. Nisam učestvovao u toj straži. Da jesam, nekom od "naših" bih razbio glavu. Naročito zbog činjenice da je tih godina masa ljudi izbegavala da se odazove. Čovek, Mađar, ispoštuje svoju državu (koja je tada bila kakva je bila i još uvek jeste) i naleti na iživljavanje od strane majmuna.

Smene su bile utorkom i petkom. Bolje da te kači utorak, naravno i da ne budeš druga-ubitačna smena na svom s.m., koja je mene najčešće kačila kao stražara, što me je izluđivalo.

Davali smo i izdvojene straže, konkretno Barič. Tamo je bilo lepo. Bio sam skoro sve: od k-dira do ložača u mesecu maju Very Happy Jbg, stajalo u elaboratu da tako mora.

Za kraj, ne pamtim da mi je uspevalo da zaspim na straži. Eventualno na momente, dok mi ne klone glava i probudim se. Valjda nikada nisam mogao do kraja da se opustim. Zimi pogotovu, na -10. Za razliku od nekih, koje prilikom nailaska u smenu čuješ sa 200 m kako stružu.

Eto, da se malo javno prisetim. Nadam se da nije bilo preopširno...

*) Ispravka: nije u pitanju Šabac, već Mladenovac, 2.5.1994.

online
  • voja64  Male
  • Stručni saradnik foruma
  • Pridružio: 10 Okt 2012
  • Poruke: 25465

StD @
Komandant kasarne je bio tada već dobro oboleli pukovnik Perović a nekoliko meseci kasnije je sasvim oronuo i ubrzo umro od Hemofilije.
Stariji vdnik J koga spominješ mora da je Jovica M.
Jedino je to od njega moglo tako da se šta čuje mada nije bilo drugačije razmišljanje kod mnogih za tog komšiju do poligona.
Muke sa plavcima su vazda postojale a pogotovo oko odlaska i povratka sa onog SM kod strelišta sve dok se plavcima vatreni položaj nije onako ogradio da se ništa iznutra nevidi.
Straža Barič je i mene zapala jedno desetak puta i mnogo je ugodnije nego u Mislođinu.
Izdvojeni objekat u Mislođinu je bio sedište jedne kompletne R Brigade inžinjerije na klocnama.
Tamo su stalno atakovali maheri da skidaju šta im treba sa vozila do krađe goriva iz rezervoara pa je negde početkom 80e pre no što sam ja tamo stigao jedan nezvani gost ostao na straži upucan od stražara dok je pokušavao da uđe .Toliko se spetljao da nije mogao da se raskači sa bodljikave žice pa ni nakon onih par stoj i stoj pucaću a kažu da je od straha zanemeo nije ni glasa pustio..
Ja sam do odlaska iz Obrenovca krajem Septembra bio četni starešina u Četi za utvrđivanje a kad sam dobio zeleno svetlo za prelazak su me nakon razduženja držali još mesec ili dva u 2.putnoj četi kao komandira odelenja u 2.vodu gde su bili lansirni mostovi i onaj Katerpilar kao i svi Krazovi .

offline
  • Pridružio: 13 Nov 2013
  • Poruke: 160

Ajde i ja da napisem neku o strazi i anegdotama u KZB-u.Tacnije to nije straza nego borbeno obezbedjenje,razlika je u tome sto se nosi pancir,pun BK i puska je stalno u rukama sve ostalo je manje vise isto.Zbog novonastalog trenda civilnog sluzenja vojnog roka vojske je bilo kriticno malo tako da je nas mali broj odrzavao bazu,tehniku,poljski put i streliste gde se gadjalo bukvalno svaka 3-4dana plus straza.Ziveli smo po sistemu 2-4 samo sto si tih 4 sata odmora preko dana mogao samo da sanjas i tako 6 meseci.Mnogo smo propatili,bili smo kao zombiji.I dan danas mi nije jasno kako smo izdrzali i kako je neko mogao da dozvoli da se tako nesto radi.Nije da se zalim i kukam naprotiv vojska mi je ostala u lepom secanju ali brate,.. Pravih strazarskih pasa nismo imali ali zato smo imali 3 copora od po 20-ak polu divljih pasa koji su lajali na sve zivo sto se krece oko baze tako da je njihovo prisustvo bilo jako prijatno za nas (tu su se zapatili oko ostataka hrane sto smo odlagali u blizini baze) Nocu se ne setkas vec nadjes dobru senku+da je dobar zaklon blizu,krijes zar od cigare sto bolje mozes i osmatras osluskujes.Jer nije zajebancija realna opasnost ipak postoji.Koliko puta se desilo da iako znam da pored silnih kerova ni zivotinja ni covek ne mogu da pridju blizu bazi jasno cujem u mrklom mraku da se nesto krece-pa da naravno i ti kerovi se krecu i suste ali ajde ti znaj sta je.Naravno uvek pomislis na najgore i na oprezu si,onda lagano da se ne cuje otkocis pusku drzis prst na zatvaracu da bi mogao sto brze da repetiras ako dodje do sranja i krenes da se sunjas kroz senke jer kao po pravilu to nesto susti tamo gde sa pozicije gde si se ustekovao nemozes bas dobro da osmotris,uhvatis zaklon i po potrebi dejstvujes.Stresno je to bilo,pogotovo u pocetku kada smo stigli iz prekomande.A sada jedna anegdota ali ne sa moje baze vec sa jedne druge gde je prekomandovan moj drugar(namerno necu reci ime baze) Dakle krece da pada jaka kisa i vojnik koji je bio na BO dohvati satorsko krilo i ogrne se,kisa prestane i on okaci satorsko krilo na neko obliznje manje drvo.U medjuvremenu pada mrak stize smena,a prethodni strazar zaboravlja da skloni satorsko krilo,I tako posle nekog vremena krece da duva vetar pocinje sustanje i naravno strazar zvera malo bolje i primecuje ono okaceno satorsko krilo koje leluja u mraku i lici na coveka koji se krece i pomera.Zauzima zaklon,izdaje nama dobro poznate komande(koje satorsko krilo ne jebe 2%) i ispaljuje dva kratka rafala(9 metaka ukupno) Naravno nastaje opsta uzbuna,srecom brzo su utvrdili sta je u pitanju.Satorsko krilo pogodjeno sa 4 metka-vojnik nagradjen,a ovaj sto ga je tako lepo okacio najebo dobrano.

online
  • alchemy
  • Pridružio: 06 Jul 2009
  • Poruke: 4874
  • Gde živiš: Novi Sad

Касарна у Крушевцу, Цар Лазар, зима, 2 сата ујутру напољу -25..ја на стражи у делу касарне према Ж. Станици (део иза фудбалског терена) ту су нон стоп Цигани, да не кажем Роми, прескакали ограду и улазили у касарну (бар су тако кружиле приче)...ваљда су нешто мажњавали ко ће га знати...То ми била прва стража, очи ко од сове, чујем и оно што се не чује како пичи адреналин...није прошло пола сата од доласка на стражарско место чујем нешто се помера и шушка, ја полако скинем пушку са рамена и окренем се према извору звука кад одједном то протрчи поред мене нисам стигао ни да викнем стој пуцаћу, ноге ми се одсекле а богами сам и ја заблокирао скроз...а у ствар кер, од оних малих, авлијанера, улетео у најлон кесу и поплашио се и почео да трчи ко будала сав упетљан у кесу и баш поред мене протрча....

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1002 korisnika na forumu :: 44 registrovanih, 7 sakrivenih i 951 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3195 - dana 09 Nov 2023 14:47

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: A.R.Chafee.Jr., aleksmajstor, Alibaba1981, Apok, aramis s, BlekMen, Boris90, Brana01, bufanje, darkangel, dmdr, draganca, Dukelander, FOX, Frunze, Georgius, ivan979, kairos, Kibice, Kubovac, kybonacci, ladro, laurusri, ljuba, manda87, Marko.anticc, menges, mihajlo.hrin, milenko crazy north, Motocar, nemkea71, opt1, sasa87, sickmouse, sombrero, Steeeefan, VJ, voja64, YU-UKI, zdrebac, Zerajic, zillbg, Čivi, 79693