Tragedije koje se dese u vojsci kao posledica ljudske greške

5

Tragedije koje se dese u vojsci kao posledica ljudske greške

offline
  • Pridružio: 03 Nov 2009
  • Poruke: 5745
  • Gde živiš: U podrumu,mučim električara...

Napisano: 19 Jun 2012 13:50

Davno sam čuo neku priču o dvojici podporučnika koji su bili blizanci. Negdje na jugu Srbije (Pirot, Vranje ... ne znam sad tačno) jednom je poginuo vojnik prilikom prevrtanja Pinca u kojem je bio i taj oficir. Jedan period zbog toga nije mogao da napreduje i dobije viši čin, a brat nije htio da napreduje dok ovom drugom ne istekne kazna.

Dopuna: 19 Jun 2012 13:53

1990. u Banjaluci, u Kozari jedan vojnik oteo je drugom papovku i nije htio da vrati, u tom sporečkanju onaj što ju je oteo slučajno je opalio i ubio ovog kome je oteta.



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • Pridružio: 16 Maj 2011
  • Poruke: 134

dobri covek ::Korisnickoime ::Cudno da se iko uopce vracao ziv iz te vojske(JNA). Koliko je u prosjeku stradalo tokom vojnog roka?

OT, ali meni koncept tromblona djeluje kao jako nepraktican ako ga se poredi sa, M203 kod M16.


Radi se o vojsci koja je brojala oko 200.000 ljudi. Jedan ili dva smrtna slucaja godisnje nije mnogo. Statisticki gledano.
Porodicama koje su izgubile svoje drage, to nista nije znacilo. Oni su izgubili sve.

Ovo sto sam ispricao je bilo za 31 godinu koliko sam bio u uniformi. Tri ili cetiri slucaja. A izvodilo se na hiljade gadjanja, vezbi, letova, opitovanja i ispitivanja ... Bojeva gadjanja su bila od pripremnog na r.br.1 do taktickih vezbi sa bojnim gadjanjem pod nazivom "Ojacani pesadijski bataljon u napadu sa nasilnim prelaskom reke", gde taj bataljon podrzava avijacija, helikopteri i nekoliko artiljerijskih i raketnih baterija.

Iako je JNA bila vojska "opste vojne obaveze", ipak je broj smrtnih slucajeva bio u granicama ili bolji od nekih drugih, profesionalnih armija.

Opet ponavljam, taj prosek nije nista znacio porodicama. Imam decu i svestan sam toga. I dan danas mi je zao te dece, jer inace ih ne bi pamtio.


Dobro, malo tesko je preko interneta signalizirati jeli nesto retoricko pitanje. Ja imam jako ograniceno vojno iskustvo. Ali me vise cudi tip nesreca. Tj. da nisu vecinom autostrade, ili da vojnik umre, "sam od sebe" posto je dugo bio bolestan a to nije rjeseno, ili da ima alergiju ili srcanu manu za koju sam nije znao, i gdje se nije ni zalio. To su po svim pricama svih mojih poznanika mnogo frekventnije pojave. Dok, nisam cuo za toliko slucajeva sa opremom ili oruzjem. Takoder nisam dozivio u svojoj ceti tokom obuke smrtni slucaj, ali nekoliko gdje su ostali polu invalidi, tj ode ruka/noga iz funkcije.



rip
  • Pridružio: 15 Apr 2010
  • Poruke: 2082
  • Gde živiš: Beograd

Naslov ove teme je "Tragedije koje se dese u vojsci kao posledica ljudske greške".

U ovom trenutku teško da mogu da se setim nekog nesrećnog slučaja, koji u sklopu svojih uzroka nije imao i ljudsku grešku.
Koliko god vodili računa, pažljivo planirali i propisivali pravila, uvek može da se stvori sklop okolnosti, koji može da dovde do tragedije.


Pazite dobro, govorim o sklopu okolnosti, koje svaka za sebe nema takve posledice.
Da to bolje objasnim, poslužiću se jednim od brojnih primera na kojem su mene obučavali.
Reč je o nesreći tokom gađanja mitraljezom. Imate ga u svim varijantama opisanog na ovoj temi:
http://www.mycity-military.com/Pesadijsko-naoruzan.....ewehr.html


Jedinica je izvodila gađanje mitraljezom M53. Kada je jedna smena završila gađanje, svi su postupili po tada važećem "Pravilu za gađanje mitraljezom…".
Ako se još dobro sećam, pravilo je nalagalo da vojnik:
1. podigne poklopac sanduka,
2. izvadi redenik i eventualno neispaljenu municiju,
3. povuče zatvarač u zadnji položaj.

Dakle, sve to bi trebalo da je dovoljno da oružje bude ispražnjeno.

Posle komande, vojnici su u streljačkom stroju otišli do meta, da svako prebroji svoje pogotke. Tokom prebrojavanja, jedan vojnika je pogođen u potiljak, zrnom koje je ispalio "ispražnjeni" mitraljez iz kojeg je pucao pre nekoliko trenutaka.


Ovo je klasičan primer sklopa okolnosti, koji nije bilo moguće predvideti tokom pisanja Pravila gađanja.
Naime, posle nekoliko uzastopnih smena gađanja, cev je bila veoma vruća. U cevi je ostao neispaljen metak. Zub izvlakača ga je preskočio kada je vojnik povukao zatvarač u zadnji položaj. Uz sve to, mitraljez je ostao nanišanjen u metu. Takođe, poklopilo se vreme potrebno vojniku da dođe do mete i vreme da vruća cev ugreje metak do temperature potrebne za samoopaljenje.


Bilo koja od ovih okolnosti da je izostala - nesreća se ne bi desila.
Tek posle te nesreće u Pravilo je dodata još jedna tačka:
4. odbravi se cev i izbaci u stranu (posle čega više nije usmerena u pravcu mete).


Ostaje još da razjasnimo da li ovde postoji i ljudska greška i njen doprinos ovoj nesreći.
Da li je grešku napravio onaj ko je pisao Pravilo, lice zaduženo za kontrolu ispravnosti oružja, rukovaoc gađanja, itd.?
Biće to teško, jer:
1. da je tačka 4. postojala u pravilu - vojnik bi bio živ. Ali, pisac je tak posle ove nesreće video da je moguć ovakav sklop okolnosti.
2. zub izvlakača je možda već bio izlizan i da je zamenjen na vreme - vojnik bi bio živ.
3. da je rukovao gađanja sačekao još 5 minuta sa komandom za izlazak na mete, do samoopaljenja bi došlo pre odlaska na mete i - vojnik bi bio živ.

offline
  • Pridružio: 06 Nov 2010
  • Poruke: 11646
  • Gde živiš: Vranje

Jedinica je izvodila gađanje mitraljezom M53. Kada je jedna smena završila gađanje, svi su postupili po tada važećem "Pravilu za gađanje mitraljezom…".
Ako se još dobro sećam, pravilo je nalagalo da vojnik:
1. podigne poklopac sanduka,
2. izvadi redenik i eventualno neispaljenu municiju,
3. povuče zatvarač u zadnji položaj.

Dakle, sve to bi trebalo da je dovoljno da oružje bude ispražnjeno.

Ovo si sve lepo napisao. Ali iskustvo je nalozilo jos nesto, a to je da komandir - rukovalac gadjanja, ili njegovi pomocnici (u ceti u kojoj sam ja bio su to bili komandiri vodova i odelenja, kojih je hvala Bogu, uvek bilo dovoljno) prover licno da li je oruzje ispraznjeno. Tek kada svi jave da je pregledano ide se prema meti.

Ne mogu da se zakunem da sam to video u nekom pravilu (kao sto ne mogu da kazem i da nisam video, zaboravilo se), ali to je bila praksa. Nikada ni jedan problem nismo imali.

Niko nikome nije branio da preduzme korake koji su vodili ka vecoj bezbednosti. Ukoliko je to bilo dobro, pokazalo se uspesnim, vrlo brzo je dolazilo na obuku staresina (na pocetku obuke svake generacije smo imali po jedno pokazno gadjanje, koliko da vidimo kako se to radi ...), a zatim ulazilo u odgovarajuce naredjenje, kao norma ponasanja.

offline
  • Pridružio: 27 Avg 2011
  • Poruke: 2982
  • Gde živiš: treći kamen od sunca

Знам да је ужасно, али на неке од ваших постова сам плакао од смјеха (индијанци и каубоји, онај са кабаницом на крову). Једноставно, људској глупости нема краја..

offline
  • Pridružio: 06 Nov 2010
  • Poruke: 11646
  • Gde živiš: Vranje

Zalosno je, ali radi se o istinitim dogadjajima! Zivot je ponekad cudan reziser.

offline
  • kljift 
  • Legendarni građanin
  • Pridružio: 11 Okt 2009
  • Poruke: 7050

Iz mog kraja svi su služili JNA i VJ i svi su se živi i zdravi vratili. Neki su bili u Vojnoj Policiji, neki na znatno lakšim dužnostima. Mora se priznati da su raspoređivali ljude u skladu sa njihovim željama i mogućnostima. Dvojicu ili trojicu vratili su kući kao nesposobne, što je korektno jer se sami nikad ne bi vratili.
Što se samog uređenje unutar Brigada tiče, sve se svodi na dril i obuku. Na primjer Pozadinski bataljon sa ćuftarama i vozačima i onim kvazi - vatrogascima bio je epicentar kavgadžijskog ponašanja i bahaćenja. Sa druge strane čete vojne policije ili izviđača - diverzanata nisu imale kad da se uhvate za nos, iako ih je tamo većina bila dobrovoljno, sa nekakvim pedigreom iz civilstva. Gađanja su im najteže padala, jer dok su marševali ka poligonu nosili su mete, municiju, i čini mi se M57 60mm čisto kao teret. I dok bi prelazili iz marševskog u borbeni položaj motrio bi im se svaki korak, svaki potez. Jedan da usljed premora ne uradi ili prečuje nešto - ajmo sve opet. I u pešadijskim jedinicama bilo je potporučnika koji su sa vodovima upravljali kao sa svojim stadom. Bilo je tu boljih ili lošijih vojnika, boljih i lošijih strijelaca ali ni jedan vojnik im nije bio neobučen i van vidokruga. U takvim jedinicama vladala je i neka vrsta atmosfere da je bolje pripaziti na ponašanje nego da te "neko" vidi. Jerbo "gazda" voda se znao, znalo se i šta se mora.
Sa treće strane, bilo je potporučnika koji se nikad nisu ratosiljali jasli vojnih škola. I umjesto oni da upravljaju vodovima, vodovi su upravljali njima. Dok su svi bili zdravi i čitavi, u drugim jedinicama prepričavane su zgode i nezgode "raspuštenih" vodova u kojima bi da zlo bude veće bilo i autističnih zastavnika i vodnika. Svi uslovi za savršenu oluju.
U tim situacijama priučeni vozač C kategorije mijenjao bi brzinu teretnom vozilu pod teretom na nizbrdici i naravno prevrnuo kamion sa odeljenjem. Priučenom nišandžiji Maljutka bi preletjela i komandno mjesto. Priučenom poslužiocu cijev od minobacača pala bi na nožni palac. A neke straže sa vojnicima od Boga sastavljenih postajale bi "Istočno od Pekosa" iliti "Divlji zapad". Zanimljivo je da bi ostatak vojske te grupe nesretnika nazivao na primjer - "elita potporučnika Marka Markovića".
Najgore je ako takve stvari puste korjenje. Onda doslovce mora da se rastura ljudstvo i mijenja novim, od vodnika do pukovnika.

offline
  • Pridružio: 16 Maj 2011
  • Poruke: 134

Dobro, a sto se tice ciste statistike. Koliko je bilo godisnje smrtnih slucajeva?

offline
  • vrabac 
  • Legendarni građanin
  • Pridružio: 30 Dec 2010
  • Poruke: 4963

O.K. Na ovom mestu moram da OBJASNIM nešto što je BITNO za javno mnjenje.
Svi ste ovde uglavnom veza ni za sektor odbrane i verovatno malo ko ima iskustva u ČISTO CIVILNOM sektoru koji PODLEŽE OBLASTI IZGRADNJE OBJEKATA.
Dakle kada pravite projekat, NAJOBIČNIJE ZGRADE, A KAMOLI MOST AILI TUNELA, vi u projktu morate da imate i PROCENU PROJETOVA NIH NESRREĆNIH SLUČAJEVA.
Dakle, za jednu manju ribarsku luku 1 poginuo, veliku ciglanu 2 poginula, slične fabričke hale firmi srdnje veličine 2 poginula, velika luka 4 poginulih itd. itd. im a varijacija na temu da li je visokogradnmja da lije niskogradnja kakvi su klimatsko meteerološki uslovi itd. itd.
Ponekad tamo gde nije predviđen niko bude 3 do 4 poginula bilo je kada je predviđeno 7 pa ne pogine niko i sve verzije između.
ALI OVE POGIBIJE SU SE DEŠAVALE I KAO TAKVE BILE PRIHVAĆENE U MORAM TO REĆI ŽOMINIJEVSKOM SMISLU, ODNOSNO HIROVI SUDBINE SE NE MOGU PRORAČUNATI NI IZBEĆI.
ALI AKO JE SMRT NASTUPILA USLED NEMARA NEKO JE MORAO DA ODGOVARA DEBELO A MASTIO SE ZATVOR MNOGO VIŠE KOD INŽENJERA NEGO KOD OSTLALIH (I SAD JE TAKO).
Dakle ne kažnjava se nesreća NEGO NEMAR.
Prrema tome u vojsci će uvke biti više poginulih na dužnosti nego u civilstvu JER JE OPASNIJI POSAO ali se moraju UKLONITI NEMAR I NEZNANJE I NEDISCIPLINA kao izvori tih nesreća. POGOTOVU što vvojsk aživi od para poreskih obveznika i DUŽNA je da funkcioniše ispravno.

offline
  • Sad radim sve ono što pre nisam stizao.
  • Pridružio: 17 Maj 2006
  • Poruke: 25611
  • Gde živiš: I ja se pitam...

dobri covek ::Jedinica je izvodila gađanje mitraljezom M53. Kada je jedna smena završila gađanje, svi su postupili po tada važećem "Pravilu za gađanje mitraljezom…".
Ako se još dobro sećam, pravilo je nalagalo da vojnik:
1. podigne poklopac sanduka,
2. izvadi redenik i eventualno neispaljenu municiju,
3. povuče zatvarač u zadnji položaj.

Dakle, sve to bi trebalo da je dovoljno da oružje bude ispražnjeno.

Ovo si sve lepo napisao. Ali iskustvo je nalozilo jos nesto, a to je da komandir - rukovalac gadjanja, ili njegovi pomocnici (u ceti u kojoj sam ja bio su to bili komandiri vodova i odelenja, kojih je hvala Bogu, uvek bilo dovoljno) prover licno da li je oruzje ispraznjeno. Tek kada svi jave da je pregledano ide se prema meti.

Ne mogu da se zakunem da sam to video u nekom pravilu (kao sto ne mogu da kazem i da nisam video, zaboravilo se), ali to je bila praksa. Nikada ni jedan problem nismo imali.

Niko nikome nije branio da preduzme korake koji su vodili ka vecoj bezbednosti. Ukoliko je to bilo dobro, pokazalo se uspesnim, vrlo brzo je dolazilo na obuku staresina (na pocetku obuke svake generacije smo imali po jedno pokazno gadjanje, koliko da vidimo kako se to radi ...), a zatim ulazilo u odgovarajuce naredjenje, kao norma ponasanja.


А при том имате и чувени мали прст који се угура у лежиште цеви. Обавезно!

Ево случаја за пример ове теме, у потпуности се уклапа. Мој школски друг (исто одељње, исти ред), Драган Митић, служио је ЈНА у исто време кад и ја, у некој словеначкој касарни. Неко мање место типа Шкофја Лока, али тамо су сва места мала па је свеједно какво је име. Преносили су мине у камионе ради одвожења на стрелиште. Стицај околности је да је требован одређен број и да је старешина отворио један сандук (''начео га'') како би издао тачан број и двојица војника су ставили тих неколико мина у нарамак, као да носе цепанице. Само десетак корака је требало прећи , ништа више, чему да се тражи нов сандук и изводе керефеке са мерама безбедности... Један војник је посрнуо /не зна се који) и мина је исклизнула...Сутрадан су били прва вест на унутрашњим страницама новина ( насловне су биле резервисане за Тита и говоре његових сарадника). Цело одељење је страдало, заједно са камионима, возачима, стражарским кућицама и стражарима, итд...

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 902 korisnika na forumu :: 16 registrovanih, 4 sakrivenih i 882 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3195 - dana 09 Nov 2023 14:47

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: ladro, laki_bb, Lazarus, mean_machine, mgolub, MikeHammer, mnn2, nenad81, operniki, Parker, Srky Boy, Trpe Grozni, W123, yufighter, Zimbabwe, zzapNDjuric99