offline
- Pridružio: 21 Maj 2007
- Poruke: 129
|
srdjos ::@sib
kad si već spomenuo uzbunu, 10 dana u rupi
ajde da nam koju reč više
kakvo je stanje bilo u rupama i oko aerodroma u
stanju uzbune, koliko aviona je bilo u pripravnosti
ako je uzbuna toliko dugo trajala gde ste spavali,
kakve si dužnosti imao ....
davno je to bilo, ko da se priseti svih detalja... secam se da o tome nismo imali pojma, da ce biti uzbuna. bila je vec pozna jesen '89, hladno ali suncano (vedro). mislim da je tada bilo nesto u rumuniji ali nisam siguran. pa je bio neki stepen povisene borbene pripravnosti ( ne mogu da ti kazem neke detalje, jer taj sistem dezurstva se i mozda i dan danas primenjuje u rv pri povisenoj borbenoj gotovosti), kad ti to kazem mislim na pricu tipa, koje su eskadrile i zasto letele, a koje nisu, koliko je bilo i da li je bilo naoruzanih aviona itd... uglavnom otisli smo to jutro normalno
u rupu ocekujuci normalne poslove, a onda su nam rekli da smo pod p.b.g. i da ostajemo do daljnjeg u rupi. iz kasarne su doterali kocke od kreveta (uvece) poslagali smo ih po podu do zida pored mig.ova svako po jedno cebe (mada nije imalo potrebe jer je temp. sobna malte-ne. e u tom rezimu radni dan nije trajao od 7 do 15 kao i uvek vec od 7 do 19 ali dvokratno. znaci radis u galeriji svoje eskadrile, nije bitno sta... ili ides na ispomoc u v t r (pogledaj mapu aerodroma) uglavno servis aviona... uvece spavanje. jer posle toliko naporog dana nisi ni za sta. pobacas kocke gde ima slobodno mesto i komiras se. gde su piloti spavali ne znam , ali znam gde sam ja, elem posto sam vec bio stara kiselina dobio sam neke nove duznosti , izmedju ostalog izdavanje visinskih odela pa sam duzio i prostoriju sa njima. a ona je bila opremljena kao hyatt .
moj prvi posao je bio (posto sam imao tri posla) pre podne kurir eskadrile i tada sam bio kod pilota i obavljao neke dunosti... drugi posao - u nedostatku prvog posla, isao sam u sobu za visinska odela i morao da proverim sva odela, kacige i jos neke stvari... a treci posao sam obavljao popodne ( u nedostatku prva dva pomebuta ) a to je bio v t r ili mig-ovi iz eskadrile (razne delatnosti). jer smo u somboru obucavani za oruzare, mehanicare i sta znam sta sve, ali u rupi i na stajanci , svi smo sve radili... ne mogu se setiti da li smo imali nekih nocnih aktivnosti tipa iznenadne uzbune, u tom periodu... mislim da je bilo neke price o preletu na drugi aerodrom, ali nije se desilo tada, ali jeste posle par meseci i to nekoliko dana pred "skidanje" ( i posle volite zeljavu )
uglavnom, posle nekog vremena uzbune u rupi, izgubili smo orijentaciju da li je dan ili noc, koji je dan... znam da kada se sve zavrsilo, izlazimo napolje , a ono sneg do kolena. ne mogu da vam opisem kakv je to osecaj pogubljenosti, jer zadnje sto pamtis pre ulaska u rupu je bilo sunce , ptice pevaju, trava zelena, a onda izadjes u sivilo i mrtvilo, veje sneg hladno... sutra dolazis u rupu kao da nista nije bilo. nema odmora nema nikakve nagrade za muku, nista... prvi dan po zavrsetku uzbune - nocno letenje. dolazimo u rupu bus-om, piste i stajanka ociscene. temperatura napolju minus 17 , tek se smracilo, odlazimo u rupu na pripreme za izvlacenje, aviona. unutra tooploooo, hvata me dremez od nagle promene temperature. idemo u ucionicu nase eskadrile. pije se kafa i dosadjuje se neko vreme, onda pokret. jos u galeriji skidamo zaguske sa usisnika, sklanjamo posude sa kerozinom ispod mig-ova kacimo avione za tegkeljace (elektricne) izvlacimo ih iz rupe. dok ih vuku cuje se kroz celu galeriju lupanje rude kojom je zakacen avion za tegljac. i jos jedan zvuk koji nikada necu zaboraviti zvuk tegljaca i gume od tockova koja "zvace" glatki pod rupe...
napolju "nuklearna zima".. pun mesec, vedro, temperatura se vec spustila na minus 19 , nozdrve se lede. popakujemo migove na crtu, akumulatori su vec u rupi ubaceni unutra. dolaze ape (agrgati za zapustanje aviona) na stajanku, razvlacimo kablove do mig-ova i pocinje zapustanje, jedan po jedan. avioni lenjo izrulavaju prema poletnoj pisti, kada se mig malo udalji stanem u pravcu motora ne bih li malo toplote ukrao, jer se brzo rasplini u hladnu noc. posle nekog vremena eskadrila je u vazduhu. do povratka ima oko 45 minuta mozda malo vise.
stajanka ostaje prazna, a u noci, negde iznad, na pljesevici, razlezu se pucnji. mislim da straza puca na medvede. ipak pucnji se cuju na raznim mestima, nelogicno... pitam jednog oficira sta se cuje.
"pucaju drva od mraza" odgovara mi.
spazim autobus koji stoji na stajanci sa upaljenim malim pozicionim svetlima na krovu i branicima (inace letenje se obavlja u potpunom mraku) ulazim u bus, svi dremaju. motor radi, a njegove vibracije me polako uspavljuju u udobnom sedistu. upalim cigaretu, postavim zavesu izmedju hladnog prozora i glave i prepustim se talasima radio "velike gorice" imali su najbolji izbor muzike. posle ne znam koje ugasene cigarete, na radiju krece "samba pa ti od santane". vanredno palim cigaru uvlacim duuuuug dim i zadrzavam ga toliko da nemam sta da izbacim iz pluca. i naravno bacam se mislima u Beograd... u Paviljone... u sobu jedne ... gledam neke "kiseline" kako spavaju i pomislim "kakav lep momenat, kad' bi ovo potrajalo još malo" ali nedugo zatim, vidim napolju u daljini svetla mig-a koji ulazi u zaokret za sletanje, ipak odslušah melodiju do kraja, ugasih cigaretu, i potpuno bezvoljno izađoh na stajanku okovanu ledenom mesečinom.
pri povratku aviona na stajanku , kačimo rudu na prednji točak vraćamo avion na njegovo mesto na stajanci (guranjem u rikverc) stižu cisterne sa kerozinom, koji točimo u avion. dok sedim na avionu i točim gorivo, osećam kako hladan kerozin ispunjava rezervoare ispod mene. na avionu pored mene gledam klasića koji zamišljen toči gorivo, i u jednom trenutku iz otvora rezervoara u vis izleće ogromna količina kerozina koja ga potpuno zapljuskuje, na nekih -20 stepeni. on silazi u polusvesnom stanju, a koža mu je potpono bela, kao utvara...odvode ga na vanredno kupanje.
opet posle toga procedura pred poletanje i tako u krug. 4 letenja.
na kraju letenja vracamo zaguške na usisnike, kačimo tegljače i avioni se uvlače u rupu, postavljaju se posude za prikupljanje kerozina ispod migova... u stroju teškim koracima izlazimo iz rupe... autobus... željava...
sutra soavamo doooo mile volje
nadam se da sam uspeo da vam opisem jedno nocno letenje letenje na zeljavi, koje je i meni ostalo u secanju, verovali ili ne ne zbog uzbune pre toga, vec zbog santane.
|