General-pukovnik Sifet Podžić, načelnik Zajedničkog štaba oružanih snaga BiH i general zbora Josip Lucić, načelnik Glavnog stožera oružanih snaga Republike Hrvatske sastali su se u Bihaću, a zajednički su obišli i nekadašnji vojni aerodrom Željava, kod Bihaća.
Generalima Podžiću i Luciću domaćin je u Bihaću bio gradonačelnik Hamdija Lipovača. Kako je kazao, najviše interesa za prenamjenu Željave i stavljanje u funkciju za potrebe razvoja imaju upravo Bihać i susjedne općine u Hrvatskoj.
U svoje te u ime svojih kolega, gradonačelnika susjednih hrvatskih gradova nada se da će državne vlasti uskoro započeti razgovore o opcijama zajedničkog korištenja kompleksa Željava u civilne namjene.
- Željava zasigurno više neće biti vojni obekt i nije više zanimljiva za vojne namjene, rekli su general-pukovnik Podžić i general zbora Lucić, nakon sastanka, ali vlasti Hrvatske i Bosne i Hercegovine mogu iskoristiti Željavu, i za obostrano korisne civilne svrhe i ovaj prostor, nekad jedan od najvećih vazduhoplovnih kompleksa u bivšoj državi, treba dobiti drugu namjenu, kazali su.
Radi se o jednome od ukupno 3 radio-relejna čvorišta (Radio Re-Broadcasting[RRB] node) koja su Kanađani koristili za svoje potrebe u sklopu mirovne operacije NATO-IFOR-SFOR u BiH.
Ovaj vrh Klekovače oni su zvali po svojoj logici zvali GOS Peak.
http://maps.google.com/maps?ll=44.429551,16.506271.....4&om=1
Kanadska vojska je svoj angažman u BiH nazivala"Operacija Palladium" koja je trajala od 1995-2004.
Na tim RRB-ovima su se posade izmjenjivale svakih 6 mjeseci, a brojile su po 5-6 članova.
Svaku rotaciju vojnika u operaciji Palladium, pa tako i posade RRB-ova, su nazivali ROTO.
Otuda i oni natpisi sa potpisima ROTO 9, 10, 11..itd.
Da su se dobro zafrkavali vidi se, između ostaloga, sa ovih slika na Mt.Gola :
General-pukovnik Sifet Podžić, načelnik Zajedničkog štaba oružanih snaga BiH i general zbora Josip Lucić, načelnik Glavnog stožera oružanih snaga Republike Hrvatske sastali su se u Bihaću, a zajednički su obišli i nekadašnji vojni aerodrom Željava, kod Bihaća.
Generalima Podžiću i Luciću domaćin je u Bihaću bio gradonačelnik Hamdija Lipovača. Kako je kazao, najviše interesa za prenamjenu Željave i stavljanje u funkciju za potrebe razvoja imaju upravo Bihać i susjedne općine u Hrvatskoj.
U svoje te u ime svojih kolega, gradonačelnika susjednih hrvatskih gradova nada se da će državne vlasti uskoro započeti razgovore o opcijama zajedničkog korištenja kompleksa Željava u civilne namjene.
- Željava zasigurno više neće biti vojni obekt i nije više zanimljiva za vojne namjene, rekli su general-pukovnik Podžić i general zbora Lucić, nakon sastanka, ali vlasti Hrvatske i Bosne i Hercegovine mogu iskoristiti Željavu, i za obostrano korisne civilne svrhe i ovaj prostor, nekad jedan od najvećih vazduhoplovnih kompleksa u bivšoj državi, treba dobiti drugu namjenu, kazali su.
dečki pozdrav, pratim ovu temu od samo početka, i u ponedjeljak sam odlučio posjetiti Želju, aerodrom o kojem slušam mistične priče već dugo vremena...
Nakon izleta kod ekipe na Plitvice, odlučim se umjesto doma ić probat vidjet legendarnu Želju...
Na Izačićima pitam HR policajce dali se može, dajem osobnu i uz njihovih par naputaka krećem...moram reć da su bili maksimalno susretljivi i nisam osjetio da će mi se dogoditi nikakav problem...
Nakon par km kroz Ličko Petrovo Selo, pa kroz siromašno selo Željava, dolazim na prvu točku onog šta već godinama želim vidjet...ne mogu vam riječima opisat feeling koji sam imao u sebi...mješavina straha, strahopoštovanja, napetosti, uzbuđenja, nevjerice...neopisivo...
Uglavnom, dolazim do ...
...Komande baze vojnog aerodroma Željava
Tu sam stao, izašao iz auta i lunjao...u samo bazu nisam ulazio jer sam htio čim prije doći na piste, ali ok do baze se može doći bilo kad jer to nije nikakav pogranični prijelaz i jedino šta se treba paziti je kao i kod svakog takvog napuštenog vojnog objekta - držat se asflata, pa ćemo to jednom drugom zgodom ići razgledati.
Nakon početne fascinacije, dolazim sebi, sjedam u auto i preko prve velike grabe nekako dolazim na ponovo asfaltirani dio, koji vodi prema pistama i samoj bazi aerodroma ukopanoj u dno Plješevice.
Vozim se sporo kroz polušumoviti put, i zamišljam kako je to izgledalo prije rata, dok je bilo u funkciji i dok je bio jedan od najmodernijih takvih građevina u vojnom svijetu.
Na nekoliko mjesta put je bio miniran ali uspio sam zaobić svaku grabu uz manja manevriranja.
Put od Komande baze do piste je dug oko 3 km, ali meni se činilo kao 30. Čekao sam kad ću ugledati rampu i bijeli kontejner...
Uz već zakrčenu šumu oko ceste vidjela su se neke stajanke, najvjerovatnije za vozila straže ili nešto slično.
Jedno od tih je i ovo na slici, nekoliko metara pije piste. Nisam znao za ovo pa ni nisam imao ideju gdje sam i koliko još...
I onda nakon izlaska od tog parkinga...
Ne vjerujem sam sebi ni svojim očima da sam tu. Gledam oko sebe, ne znam gdje bi prije, znam da nema tko zna šta za vidjet, ali opet...itekako se ima šta za vidjet...
Zakašljao sam da razbijem sablasnu tišinu, jeka kakva se stvara je jeziva...
Sa strahopoštovanjem gledam tunel 2, jedini koji nakon šta je JNA minirala aerodrom je ostao sa čitavom vanjskom blendom za MIG 21.
Odlazim sa autom do tamo. Imao sam filing da ću preskočit onaj nasip. Ulazim u tunel. Strašno.
Miris specifičan, nisam htio previše biti unutra...
U tunelu isto mrak kakav nisam u životu vidio, crna crnina, zvuk samo kapanje vode sa siga koje su se formirale po tunelu...slikam nekoliko slika ali od silne vlage u zraku, slike imaju kao finu prašinu preko njih pa ne slikam.
Dolazim do prvih vrata, koje vode u spremište naoružanja za avione, raznoraznih raketa itd.
Kako nisam imao ništa osim fotića uz sebe jer je ekspedicija bila skroz spontana i neplanirana, odlučim ne ulazit...nit bi osim ruševina ima šta za vidjet a i nisam htio riskirat previše, ko zna na šta mogu naletiti ili da mi se nešto dogodi...
Šetam po galeriji, visina stropa ogromna, jeka sablasna, vlaga...blende su također ogromne...
Vozim do prve "stajanke", na krizanju prva dva tunela. Opet gledam piste oko sebe. Vozim do ulaza 3, ulazim na kratko ali također, bez rasvjete se osim prvih 20 metara nema šta za vidjeti.
Odlučim ić po pistama.
Držim se HR granice, znam dokle mogu na sigurno a dokle na rizik. Evo vam malo predodžba gdje sam bio.
Prva točka (a) je mjesto gdje se krizaju izlazi/ulazi tunela 1 i 2.
Gledam pistu četiri. Na slikama se dobro vidi kako je razvaljena od eksplozivnih punjenja ispod piste...
Odlučujem se na đir po pisti 3, i cijelo vrijeme mi je u glavi lagana žurba od straha od DGS-a da mi nebi slučajno pokvaili izlet, iako sam se našim policajcima javio, to ne mora značit garanciju da me neće cimat ako nalete...želim sve vidjet u roku od odmah, ali znam da neću stić...ali vratit ću se pa ću u više navrata upotpunit mozaik o Željavi.
Snimam vožnju po pisti, vozim sporo, gledam okolo...ne osjete se valovitost piste kao šta se na slikama može vidjet...
Prolazim pored stajanke 1 i idem skoro do dvojke (b), tu se okrećem natrag ali skrećem na pistu dva.
Krećem nazad na prvu točku (a).
Stojim i gledam oko sebe. Znam da nisam prošao cijelu bazu ni aerodrom, ali to mi ni nije bio cilj. Za to ću odvojit vremena drugi put. Bilo mi je bitno samo doć i vidjet aerodrom, ulaze, pogotovo dvojku, i napravit taj prvi korak. Ne želim otić ali nit ne želim lunjat okolo. Stojim na toj točki 10 minuta. Napokon odlazim i mislim si samo da ne zatvore prilaz aerodromu, rampu na ulazu, da ne nasipaju pjesak ko šta su pred tunele nasipali, samo da stignem to vidjet kako spada.
Slijedeću put idem spreman, sa kamerom i aparatom, da to dokumentiram kako spada, ovo je bio turistički obilazak.
I da, smatram da bi trebali napraviti neki "sticky" thread, sa svim činjenicama o Željavi, slikama, opisima, šta se već prikupljuju ovdje, da se odvoje činjenice od ovakvih postova koji su više kao usputni razgovor...
Drago mi je da sam bio na Želji i siguran sam da mi to nije zadnji put...
Dopuna: 25 Sep 2007 16:36
E sad jedno pitanje :
Gdje vodi ovaj put lijevo? Desno su TV-2 i onaj propelerac, i Komanda baze...a lijevo? Nisam htio ić jer sam ionako i po onim drugim rupama jedva prolazio sa autom...
ne znam iz kog pravca si dosao na zeljavu, jesi li iz ovog kao na slici? drvece sa desne strane je poraslo dosta od zadnjeg puta kada sam ga video:), ako dodje ovako kako stoji na slici, kasarna sa desne strane iza drveca , a ti ides pravo na raskrsnicu na kojoj desno dodje kapija kasarne, a desno pa sa leve strane avioni. onda si isao iz pravca sela koje sam zaboravio kako se zove (mozda, licko petrovo selo , cini mi se...) onaj put levo koji si pitao je put iz kasarne za bihac. a ono drugo je verovatno ostatak od elektricnog tegljaca. btw lepo si opisao putesestvije. mislim da si pogresio sa ucrtavanjem granice izmedju hr i bih. ako su ostale tamo gde su bile i pre rata, onda crta treba da je jos prema kasarni. tako je bilo za vreme juge
@riker....
Citat:Gdje vodi ovaj put lijevo? Desno su TV-2 i onaj propelerac, i Komanda baze...a lijevo? Nisam htio ić jer sam ionako i po onim drugim rupama jedva prolazio sa autom...
Taj deo puta je prilaz kasani Zeljava, a spaja se na magistralni put Bihac-Plitvice kod tzv. Japanske krivine. Kada vozis tim putem iz pravca kasarne i dodjes na raskrsnicu, desno je selo Izacic i Bihac, a levo se moze doci na Plitvice preko LPS.
Pored Ulaza 2 je ovaj neki ulaz, nisam ni provirio unutra, šta je to?
Dopuna: 25 Sep 2007 22:51
cezar 35 ::@riker....
Citat:Gdje vodi ovaj put lijevo? Desno su TV-2 i onaj propelerac, i Komanda baze...a lijevo? Nisam htio ić jer sam ionako i po onim drugim rupama jedva prolazio sa autom...
Taj deo puta je prilaz kasani Zeljava, a spaja se na magistralni put Bihac-Plitvice kod tzv. Japanske krivine. Kada vozis tim putem iz pravca kasarne i dodjes na raskrsnicu, desno je selo Izacic i Bihac, a levo se moze doci na Plitvice preko LPS.
Na onoj fotografiji iz zraka mi liči kao da se put spaja izravno na četvorku?
Dopuna: 25 Sep 2007 22:54
E i da, u slučaju da je promaklo, obilježavanja na pistama
14R sam vidio, 32R na slikama na forumu...ima još neka?
@riker.....
U pravu si. Tu gde se spaja put i pista bila je visoka zicana ograda tako da se nije moglo produziti na pistu, vec je put odvajao desno prema kasarni. Oko tih oznaka nisam bas upucen
riker ::... dolazim na prvu točku onog šta već godinama želim vidjet...ne mogu vam riječima opisat feeling koji sam imao u sebi...mješavina straha, strahopoštovanja, napetosti, uzbuđenja, nevjerice...neopisivo...
mogu da zamislim tvoj osecaj u tom momentu. i ja sam pre nepunih mesec dana imao tu cast koraciti odn. vozati tim putem do rupe. i meni se tih 3 km ucinili vecni ali od jednom stojis ne nadajuci se ispred onih mocnih tunela.......strahovito i to kako. ali radovao sam se kao malo dete sladoledu. za malo da se upiskim :-)))
slike su ti super. sad kad ih vidim, kajem se sto nisam malo vise pozirao autom ispred rupe :-( napravio sam jedino ove dve:
bice valjda jos prilika jer cvrsto sam odlucio da mi ovo nije bio prvi i poslednji put do zeljave. ako bog da, bice to mozda vec sledece godine. sledeci put ponecu malo opreme za ulazak pa cu uci malo dublje. zahvaljujuci vasih karata i detaljnih opisa gde se sta u rupi nalazi(lo), bice bas zanimljivo.
zanima me da li ima mozda jos sta naci od opreme. u prvoj rupi bilo je dosta zanimljivih stvari ispod gomile smeca i betona. video sam cizme, kape teritorijalaca, vojnu kosulju i gomilu torbica za pribor za jelo. poneo sam par njih, bilo mi je zao da tamo skapu. a najbolje sta sam nasao je stari borbeni ranac jna. nadam se da se svi secate tog ranca. moralo se uvek nositi peskir i carape u njemu a satorsko krilo je moralo biti namotano kao pod vinklom.
:
