Kana (2.avg. 216. p.n.e.)- sinonim bitke potpunog uništenja

Kana (2.avg. 216. p.n.e.)- sinonim bitke potpunog uništenja

offline
  • Pridružio: 29 Jan 2009
  • Poruke: 443

Bitka kod Kane između Kartaginjana i Rimljana predstavlja tip uništavajuće bitke posle izvršenog okruženja izvedenog u taktičkim okvirima na samom bojištu od strane brojno slabije, ali kvalitetnije i bolje vođene kartaginske vojske. Ova bitka i genijalnost sa kojom je vođena i dobijena inspirisala je generale do današnjih dana. Grof Fon Šlifen (Načelnik nemačkog generalštaba od 1891 do 1906. i tvorac čuvenog plana za napad na Francusku, iz Prvog svetskog rata. ) je čak napisao i knjigu: „Kana“ u kojoj pored kratkog opisa bitke u njenom svetlu dalje analizira ratove Fridriha Velikog, Napoleona i Moltkeove ratove (Prusko-austrijski iz 1866. i Nemačko-francuski iz 1870.) Odnosno bitke iz tih ratova koje podsećaju na Kanu.. U ovom postu ću pretstaviti tok bitke kod Kane a kada budem bio u mogućnosti napraviću i prikaz Šlifenove knjige.

Hanibalova vojska stajala je 2. avgusta 216. godine p.n.e., frontom prema zapadu u apulijskoj ravnici, na levoj obali reke Aufide (Ofanta), kod sela Kana. Prema njoj se nalazila vojska konzula Terencija Varona. Njemu je drugi konzul Paulus Emilijus predao komandu, koja se menjala svakog dana.(Hans Delbrik tvrdi da je komandovao Varon, međutim u drugoj literaturi se pojavljuje da je vrhovni komandant bio Emilijus) Varon je imao na raspolaganju:

55.000 teško naoružanih pešaka,
8.000 lako naoružanih pešaka i
6.000 konjanika,
svega: 69.000 ljudi i još 2.600 teško naoružanih i 7.400 lako naoružanih pešaka u oba utvrđena logora.

Hanibal je raspolagao sa:
32.000 teško naoružanih pešaka
8.000 lako naoružanih pešaka i
10.000 konjanika
svega: 50.000 ljudi
Pri tom se, sa znatno nadmoćnijim neprijateljem pred sobom i morem iza sebe, nalazio u nimalo povoljnom položaju. I pored svega Paulus Emilijus je u saglasnosti sa prokonzulom Servilijem hteo da izbegne bitku (Ovde treba naglasiti i to da je Hanibal pre Kane porazio Rimljane kod Tićina, Trebije i na Trazimenskom jezeru). Obojica su se plašili nadmoćne kartaginske konjice. Terencije Varon je uprkos tome hteo da potraži odluku i da se osveti za pretrpljene poraze. On se uzdao u nadmoć svojih 55.000 teških pešaka nasuprot Hanibalovih 32.000 od čega samo 12.000 Kartaginjana, a 20.000 pomoćnih Španaca (Iberaca) i Gala..... No krenimo redom:

Rimska armija je bila desnim krilom oslonjena na reku Aufidea desnim na brdo na kome se nalazila Kana. Na oba rimska krila se nalazila konjica. Desno, je bio slabiji odred rimske konjice od oko 1600 ljudi pod Paulusom Emilijusom, a levo jači odred savezničke konjice od oko 4800 konjanika pod Terencijem Varonom. Zadatak konjice je bio da onemogućuje kartaginsku konjicu da zaobilaznim manevrom udari u rimski bok, dovoljno dugo kako bio nadmoćna rimska pešadija imala vremena da odnese pobedu.
Centar rimske vojske je činila rimska i saveznička teška pešadija. U samom centru linije nalazili su se rimski veterani, pored njih, dalje ka krilima, manje iskusni rimski legionari, a na samim krilima saveznička pešadija. Oko 15.000 lakih pešaka (čarkaša) bilo je ispred glavne linije. Da bi iskoristio brojnu nadmoć i u želji da udar rimskih legija bude neodoljiv, komandant (bio to Varon ili Emilije) je rimsku pešadiju postavio u neobičajen raspored. Mnogo gušći i dublji. Prema pravilu teška pešadija se postavljala u tri gusto smaknuta borbena reda, dva prednja- Hastati i princeps, ( Legija je bila podeljena na 10 manipula hastata, 10 manipula princepsa i 10 manipula triarija. Manipula se sastojala od dve centurije(oko 70-80 ljudi), dakle manipula=140 do 160 ljudi
Svaka legija je, prema životnom dobu i iskustvu bila podeljena na : Hastatii, pricipes i triarii. Triarii-veterani u poznijim godinama, hastatii i princeps ljudi u najboljim godinama, koji su već doživeli iskustvo bitke(zreli,čvrsti i iskusni))
, jednake jačine sa 4000 ljudi po frontu i ukupne dubine 12 ljudi (po 6), a odmah iza treći red (triarii), sa polovinom jačine, u 160 ravnomerno raspoređenih kolona od po 60 ljudi (10 po frontu i 6 po dubini). Kod Kane pešadija je postavljena 30 redova duboko i razmak između legionara i manipula je smanjen, verovatno da bi se dobilo na udarnoj snazi. (Ta odluka je bila klica rimske propasti Nema preciznih podataka kako je Hanibalova vojska bila rasporedjena ali se mogu izvući neke vrlo moguće pretpostavke. Hanibal se veoma trudio da sačuva svoje kartaginske (oko 12.000.) i iberske (oko 8.000.) trupe koje su preostale nakon epskog prelaza preko Alpa. Razumno je pretpostaviti da se njihov broj nakon Tićina,Trebije i Trazimena smanjio, tako da Hanibal kod Kane sigurno nije raspolagao sa više od 10.000 Kartaginjana i 6.000 Iberaca. To opet znači da su većinu njegove vojske sačinjavali saveznički Kelti. Oko trećinu njegovih trupa sačinjavala je laka pešadija. Konjicu je činilo oko 4000 Numiđana, 2000 Španaca (Iberaca) i oko 4000 teških keltskih konjanika.
Da je Hanibal imao vrlo jasnu sliku o tome kako će postupiti Rimljani i šta je njemu činiti može se deducirati iz same postavke za bitku. Prvo je na levom krilu koncentrisao svu svoju keltsku i špansku tešku konjicu, naspram manjeg kontigenta rimske konjice. Na desnom krilu su laki numidski konjanici imali zadatak da zadrže i imobilišu rimski veći kontigent pod Terencijem Varonom. (Specifična taktika numidske konjice je bila sasvim odgovarajuća za zadatak.) Numiđani bi dojahali u blizinu neprijatelja i zasuli ga svojim kratkim kopljima za bacanje, da bi hitro odjahali nazad, ali samo da bi ponovo dojahali , ali iz drugog pravca i bacali svoja koplja. Bili su lako opremljeni i time brži i pokretljiviji, a koplja koja su bacali su rasturala neprijateljsku formaciju.). Takođe svoju pešadiju je rasporedio u svojevrsni luk, ispupčen ka neprijatelju. To je trebalo da deluje (i delovalo je) poput opruge čija je svrha bila da amortizuje i uspori rimsko nadiranje, sve u želji da se dobije savaki minut vremena koji bi omogućio levom krilu kartaginske konjice pod Hazdrubalom da raščisti rimsku konjicu i zadje za ledja rimskoj pešadiji. Takodje je kontigente Španaca i Kelta postavio naizmenično. Razlog je bio taj što su Španci koristili mač prilagođeniji sečenju, a Kelti mačeve za bod, tako je naveo Rimljane da stalno prilagođavaju svoj način borbe i opet gube vreme. Na sve to na oba krila je postavio kontigente teške kartaginske pešadije u falangama da bi ih iskoristio kao „Adute“. Klopka za Rimljane je otvoreno zjapila i čekala....
Bitka je počela snažnim nastupom rimske pešadije. Razvila se krvava bitka „prsa u prsa“. Kartaginski „luk“ se pod rimskim naletom prvo ispravio, a potom počeo da ugiba i dobija konkavni oblik. Kako se ugibala kartaginska linija sve više i više rimskih trupa je ulazilo u udubljenje formirajući svojevrsni klin. Baš kao što je Hanibal i pretpostavio. Ulazeći u „džep“ formiran laganim odstupanjem Kartaginjana, Rimljani su potpuno zanemarili dve formacije teške kartaginske i španske pešadije koje su stajale, još neupotrebljene na bokovima rimskog „klina“. U određenom trenutku falange su spustile koplja i udarile Rimljane u bokove. Zbunjeni Rimljani, gusto „napakovani“, pokušali su da se okrenu i suprotstave novoj pretnji. Hanibal za to vreme uspeva da okupi i pregrupiše Kelte i Ibere koji su do tada usporavali Rimljane i da pokrene kontranapad. Sada su legije napadnute sa tri strane, gusto su zbijene (setimo se Varonove ideje da poveća dubinu formacije i smanji razmak među manipulama da bi dobio na udarnoj snazi) i ne mogu efikasno da se odupiru. Za to vreme Hazdrubal na levom krilu razbija slabiji rimski konjički odred i zalazi u pozadinu legija. On jaše na drugu stranu i napada rimsku konjicu na drugom krilu. (Onaj odred koji je bio uznemiravan i blokiran Numidskom lakom konjicom) Razbivši i ovu grupaciju i prepustivši gonjenje Numiđanima, Hazdrubal udara u leđa rimskih legija. Okruženje je potpuno. Pritisnuti sa svih strana Rimljani su bili toliko sabijeni da nisu uspevali ni da podignu oružje, a bivali bi posečeni. Uskoro se bitka pretvorila u klanicu, gde Rimljani nisu mogli ni da pruže otpor. Na kraju, na polju kod Kane, ostalo je 47.000 rimskih pešaka, 2700 konjanika, a 19.500 je zarobljeno. Među poginulima su bili i Paulus Emilijus, dva konzulova kvestora, 29 vojnih tribuna, i više od 80 ljudi senatorskog ranga. Ova apsolutna i uništavajuća pobeda koštala je Hanibala 8.000 ljudi.

Čuveni Šlifenov plan za napad na Francusku je upravo karakterisao plitak raspored trupa, snažno težište na desnom nemačkom krilu (koje je bilo neuporedivo jače od levog) i obuhvatni manevar. Ideje izvučene iz ratova koji su se dogodili pre 2000 godina su skoro dovele do pada Francuske. Francuska nije pala iz razloga koji su kompleksniji, a ne zbog lošeg Šlifenovog plana inspirisanog Hanibalom.

PS. U najskorije vreme ću okačiti i grafikone koji prikazuju raspored i tok bitke.

Dopuna: 26 Nov 2009 16:51

Evo i grafičkog prikaza toka bitke....









Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1347 korisnika na forumu :: 49 registrovanih, 5 sakrivenih i 1293 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3195 - dana 09 Nov 2023 14:47

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: -[CoA]-, Apok, Asparagus, Atomski čoban, bankulen, bojank, bojcistv, Boris90, Botovac, comi_pfc, cvrle312, darcaud, DENIRO, Dimitrise93, Dorcolac, Duh sa sekirom, dule10savic, FileFinder, Frunze, galijot, Georgius, gorantrojka, HogarStrashni, Ivan001, kikisp, kybonacci, Lubica, LUDI, Luka Blažević, mackenzie, mercedesamg, Metanoja, mile09, mile23, Mirage 2000N, NoOneEver Dreams, operniki, Panonsky, Panter, Parker, RecA, Srki94, Srle993, tmanda323, Tragač, VJ, wolf1, zziko, Žrnov