Protivavionske bombe
1938 godine američki "Mornarički biro za UbS" patentirao je čudan tip oružja - protivavionske bombe.
Navodno, ove bombe bile su namenjene lovačkim avionima koje bi ih radi očuvanja pokretljivosti nosili u unutrašnjosti krila (ukupno 2 x po 10 bombi) a iste bi ispuštali iznad guste formacije bombardera.
Bombe nisu imale blizinski upaljač već su bile slobodnopadajuće pa kog pogodi, pogodi
Svaka bomba imala je oko kilogram TNT-a, dovoljno da načini poveću štetu svakom avionu.
Bombe su "ispuštane" odjednom i pokrivale su prostor 150 x 50 metara. Pilot je samo trebao precizno da proceni kada i u kom trenutku treba da ispusti bombe da bi efekat bio što bolji.
Mornarički biro je adaptirao tri aktuelna tipa vazduhoplova u to vreme - Bell XFL-1, Grumman XF5F, i Chance Vought XF4U.
Svakom su prepravljena krila u koja je napravljen "bunker" sa po pet odeljaka za po dve bombe.
Iako su Biro a i po rečima pilota, svi bili u principu zadovoljni testovima i učinkom ovog oružja, ideja nije zaživela u potpunosti te je tek početkom 50-tih ovaj projekat odbačen.
Ipak, 200.000 proizvedenih bombica iskorišćeno je za gađanje kopnenih ciljeva.
|