offline
- Gospodin-BP
- Zaslužni građanin
- Pridružio: 24 Jan 2012
- Poruke: 640
- Gde živiš: Sever
|
Druga strana Sjeverne Koreje: osvrt na intervju s Alejandrom Cao de Benósem
Kourosh Ziabari, nagrađivani iranski novinar i medijski dopisnik, intervjuirao je španjolskog diplomata Alejandra Cao de Benósa, jednog od rijetkih stranaca koji rade u državnim službama Sjeverne Koreje. Alejandro Cao de Benós je specijalni delegat sjevernokorejskog Komiteta za kulturne odnose s inozemstvom i predsjednik Korejskog društva prijateljstva. Alejandro je rođen u španjolskom gradu Tarragoni u blizini Barcelone.
Alejandro kaže da je od vremena dok je bio tinejdžer sanjao da surađuje sa sjevernokorejskom vladom koja mu se kao zapadnjaku činila neobičnom. Prema pisanju britanskog Independenta Cao de Benós bio je osviješten tinejdžer koji je tražio rješenje svjetskih problema. Sjeverna Koreja ga je privukla 1990. godine. Razočaran kapitalističkim sustavom sa 16 godina kontaktirao je delegaciju Sjeverne Koreje na izložbi Svjetske turističke organizacije u Madridu. Dvije godine kasnije otputovao je u Sjevernu Koreju s novcem koji je uštedio radeći noćne smjene na benzinskoj postaji. Alejandro je promijenio ime u Cho Sun-il koje je službeno odobreno od sjevernokorejske vlade. Od 2000. godine ima sjevernokorejsko državljanstvo i od tada je službeni predstavnik Ministarstva vanjskih poslova.
Alejandro je u intervjuu odgovarao na različita pitanja o sjevernokorejskoj kulturi, zabludama i mitovima koji postoje o zemlji, ljudskim pravima, slobodama, društvu i odnosima Sjeverne Koreje sa svijetom. Intervju je preveden u cijelosti, ne s ciljem propagiranja sjevernokorejskog svjetonazora, već s ciljem da se pokaže viđenje druge strane, za koju liberalni zapadni mediji nemaju razumijevanja, već nameću svoj ideološko-svjetonazorski okvir iz kojeg proizlazi zapadno neshvaćanje i mitologizacija Sjeverne Koreje. Svima je jasno da je Sjeverna Koreja siromašna zemlja ako gledamo koliko svaki građanin potroši, no iz ovog intervjua vidi se koje su vrijednosti cijenjene u Sjevernoj Koreji i zašto ta država uspijeva funkcionirati na način kako funkcionira.
Intervju s Alejandrom Cao de Benósem:
Ziabari: "Izvješteno je da Sjeverna Koreja posjeduje šest nuklearnih bojevih glava i da je tehnološki sposobna pojačati zalihe na 48 glava do 2015. godine. U 2003. godini povukla se iz sporazuma o neširenju nuklearnog oružja i izvela dva nuklearna testa 2006. i 2009. godine. Zašto zemlja tako uporno teži nuklearnom programu iako je pod oštrim međunarodnim sankcijama i političkim pritiskom?"
Alejandro: "Sjeverna Koreja ima više od 6 nuklearnih glava, te je sposobna obogaćivati uran i plutonij koji se mogu pronaći u nacionalnim nalazištima. Dakle, cijeli proces je samodostatan. Razvoj obrambene industrije i nuklearne energije za vojnu upotrebu ključan je u odvraćanju američke invazije. Mi to nazivamo „Songun“ ili vojska prije svega. Kao što možemo svjedočiti, imperij u organizaciji Bijele kuće osjeća se slobodno napadati, iskorištavati resurse i uništiti kulturu i povijest svih nacija na njihovom putu: Irak, Afganistan, Libija i sada Sirija.
Samo snažna vojska s oružjem sposobnim udariti po američkom tlu može djelovati kao odvraćanje za očuvanje mira, budućnosti i suvereniteta Koreje.
Mi smo pod sankcijama i pritiscima već više od 60 godina, tako da je zemlja već naučila kako živjeti sama po sebi zaobilazeći blokade.
Godine 1994. kada je predsjednik Jimmy Carter posjetio Pyongyang po dogovoru tadašnjeg predsjednika Williama Clintona, sastao se s našim velikim vođom Kim Il-Sungom. Gospodin Carter, očekujući riječi prosjačenja upitao je, "Zar ne želite da uklonimo blokadu i sankcije protiv vas?", a predsjednik Kim Il Sung je odgovorio, "Radite ono što želite, nas nije briga. Uvijek smo živjeli pod sankcijama i znamo kako nastaviti živjeti sa njima ili bez njih."
Od tuda dolazi naša mistična fraza kada se bavimo SAD-om, "Mi želimo mir ali nikad nećemo moliti za njega." I oni dobro znaju da svi pregovori trebaju biti na jednakoj razini poštovanja, a ne s arogantnog stajališta. U osnovi, nitko neće dovesti Sjevernu Koreju na koljena. Sankcije i pritisak samo će dovesti do jačeg odbacivanja s naše strane."
Ziabari: "Neki politički komentatori tvrde da se Sjeverna Koreja sama izolirala od međunarodne zajednice inzistiranjem na nastavku razvoja svog vojnog nuklearnog programa i da nema mnogo saveznika u svijetu. Vi ste specijalni izaslanik sjevernokorejskog komiteta za kulturne odnose s inozemstvom i temeljito upoznati u vanjske odnose zemlje. Je li ova tvrdnja istinita? Je li Sjeverna Koreja izolirana i bez prijatelja kako zapadni mediji govore?"
Alejandro: "Sjeverna Koreja je izolirana jer su Sjedinjene Američke Države prisilile sve svoje sluganske zemlje da je pritišću svim sredstvima: politički, komercijalno, propagandno. Korejski narod želi prijateljstvo i mir sa svim zemljama, ali nikada poput sluga.
Čini se osnovnim, no nešto što arogantni ljudi ne razumiju: jest poštovanje. Poštujte našu zemlju, sustav i vlast, izabranu i podržanu od strane naroda. Sjeverna Koreja ne ovisi o drugim nacijama. Kina je sama potpisala tehnološku blokadu i osudila lansiranje našeg satelita Kwangmyongsong 3-1, pristupanjem daljnjim sankcijama od strane Vijeća sigurnosti UN-a. No, u drugim aspektima poput trgovanja postoji mnogo razvoja i interesa od strane Kine i drugih zemalja. Dakle, mogli bismo reći da iako Sjeverna Koreja ima samo jedan jasan stav, postoje druge zemlje koje imaju mnogo lica; jedno za svaku prigodu, ovisno o njihovom interesu.
Dakle, u trgovini ili prijateljima diljem svijeta, možemo reći da Sjeverna Koreja nije uopće izolirana. Udruga korejskog prijateljstva polako razbija američki informacijski monopol i članstvo širom svijeta penje ne na više od 12.000. No, u pogledu obrane, mi znamo da bismo trebali ovisiti samo o sebi."
Ziabari: "Što mislite koji su glavni razlozi negativnog prikaza Sjeverne Koreje u zapadnim medijima? Mi stalno čujemo ili čitamo da je Sjeverna Koreja autokratski režim koji potiskuje individualne slobode, zatvara političke disidente, itd. Koji je vaš stav po tom pitanju?"
Alejandro: "98% informacija o Sjevernoj Koreji je potpuno netočno ili očito izmišljeno. Glavni razlozi su: 1) Propaganda sponzorirana od strane SAD-a kroz vlastite medije i lažne nevladine organizacije upravljane od strane CIA i njihovih saveznika.2) Senzacionalizam, koji donosi pretplatnike i novac tabloidima.
Crna rupa informacija o Sjevernoj Koreji je tolika da omogućuje kontinuirano zlostavljane od mnogih novinara koji izmišljaju svakakve vrste priča. Vojni garnizon uočen putem satelita postaje koncentracijski logor. Samoobrana granatiranjem postaje invazija. Raketa postaje prijetnja međunarodnoj zajednici. Zanimljivo, zemlja koja to tvrdi, posjeduje više od 6000 nuklearnih projektila i jedina je zemlja na svijetu koja je koristila nuklearno oružje protiv civila.
U Sjevernoj Koreji ljudi su čvrsto ujedinjeni Juche idejom (socijalizam u korejskom stilu) i vodstvom maršala Kim Jong-Una. Zbog dekadentnih zapadnih društava koja su toliko individualistička i sebična, oni ne mogu zamisliti ili dopustiti socijalistički sustav koji vjeruje u stvaranje ljudskog harmoničnog društva u kojem je sve osigurano ljudima na temelju jednakosti i gdje čelnici zemlje nisu bogati dioničari , već narodne mase. Stan, zdravstvo, obrazovanje, hrana i odjeća pružaju se slobodno svakom građaninu, i ako tako mala zemlja poput Koreje može biti slobodna od droga i prostitucije, kako bi se siromašni, beskućnici i nezaposleni koji žive 'američki san' trebali osjećati da znaju pravu istinu?"
Ziabari: "Ujedinjeni narodi dosad su donijeli nekoliko odluka koje osuđuju stanje ljudskih prava u Sjevernoj Koreji. 19. prosinca 2011. godine, 123 zemlje glasovale su u korist rezolucije koja poziva vladu da završi ono što oni smatraju za „sustavno, rasprostranjeno i grubo kršenje ljudskih prava,“ i prije nekoliko tjedana, još jedna rezolucija usvojena je konsenzusom protiv Sjeverne Koreje. Zašto je tome tako? Kako vidite situaciju građanskih sloboda, slobodu tiska i ljudskih prava u Sjevernoj Koreji?"
Alejandro: "Sjeverna Koreja odbacuje svaku rezoluciju UN-a koja je politički motivirana i pod pokroviteljstvom SAD-a. Trebali bi se prisjetiti da je sam UN, pod američkom kontrolom i zahvaljujući odsutnosti SSSR-a pokrenuo Korejski rat. Još nedavno je UN opravdavao invaziju na Irak s izgovorom o oružju masovnog uništenja koje nikad nije postojalo.
Naša ljudska prava su stvarna: stan, obrazovanje, hrana, posao i sreća za sve, a ne samo za bogate.
Koncept ljudskih prava u kapitalističkim društvima je da imate više prava, ovisno o veličini vašeg džepa. Dakle, ako ste dovoljno nesretni da budete među 80% svjetske populacije koja živi u uvjetima teškog siromaštva, vaše jedino ljudsko pravo u kapitalizmu je: umrijeti.
Što se tiče slobode tiska, vjerovanje da ona ne postoji stvarno je naivno. Razlika je u tome da smo mi svjesni da su naši korejski mediji usmjereni na edukaciju ljudi i učenju socijalističkim vrijednostima, a zapadni mediji su otvoreno licemjerni.
Svaki medij će emitirati informacije prema političkom usmjerenju svojih vlasnika i nikada neće dopustiti drugim glasovima da ih se čuje. Kao primjer imamo moje vlastite intervjue s novinarima poput Christianne Amanpour (CNN), Jennifera Geareya (Time) and Issaca Stone Fisha (Newsweek). Oni bi se trebali bojati čuti glas s 'druge strane'."
Ziabari: "Je li istina da su masovni mediji u Sjevernoj Koreji stvorili kult ličnosti Kim Jong-Ila propagirajući uvjerenje da je on božanska ličnost, sposoban kontrolirati vremenske uvjete ili druge izvanredne akcije? Zapadni novinari tvrde da oni koji u Sjevernoj Koreji kritiziraju vođu ili mu pak ne odaju počast bivaju podvrgnuti kazni. Koje je vaše mišljenje o tome?"
Alejandro: "Da bi razumjeli Koreju, nedovoljno je proučiti samo Juche ideju, već i azijsko ophođenje i običaje, uključujući i principe iz budizma i konfucionizma koji su duboko ukorijenjeni u narodu.
Činjenica da je Sjeverna Koreja snažno ujedinjena kao velika obitelj oko vođe koji predstavlja glavu takve zajednice, stvara neku vrstu ljubomore koja se iz zapadnog gledišta ignorantski opisuje kao 'kult ličnosti'.
Ljubav prema velikom vođi Kim Il Sungu je jednaka ljubavi sina prema ocu koji brine o njemu. To korejski narod osjeća, to je razlog zašto se među našim bliskim drugovima nazivamo 'braćom'.
Mi nismo krivi što individualistički, materijalistički narodi koji žive u kapitalističkoj džungli ne mogu osjetiti tu vrstu ljubavi i jedinstva. No njihovo neznanje o našoj zemlji ne smije postati ljubomora.
Što se izvanrednih stvari tiče, oni užasno pretjeruju po zapadnom tisku i stavljaju stvari van konteksta. No, istina je da ponekad kad se velika duša rađa ili odlazi sa ovog svijeta, može se dogoditi neki prirodan fenomen poput dvostruke duge. Korejski narod vjeruje u to i budistička učenja to također obrazlažu, a možda možete naći neke slične iskaze u islamu, poput riječi Allaha koje se pojavljuju u prirodi.
Vođa je središte i napadanje našeg vođe znači pokušavanje uništenja našeg jedinstva. Svatko u Sjevernoj Koreji može slobodno izraziti vlastite ideje i mišljenja, ali to se uvijek radi u pogledu i postizanju zajedničkog interesa, a ne pokušavanjem nametanja privatnog mišljenja drugima. To bi trebao biti razlog zašto, ja koji sam rođen u zapadnoj kapitalističkoj zemlji i radim 22 godine za Sjevernu Koreju, nikad nisam pronašao jednu osobu u zemlji koja je protiv naših velikih vođa.
Zemlja poput Sjeverne Koreje, pod takvim stranim pritiskom i prijetnjama, nikada ne bi mogla preživjeti i nastaviti lojalnost narodnoj vlasti, bez da postoji stvarna ideološka tvrđava sa socijalističkim obrazovnim sustavom koji prosljeđuje znanje s jedne generacije na drugu."
Ziabari: "Čitao sam da svake godine samo oko 1500 zapadnih turista dođe u Sjevernu Koreju, a oni koji putuju zemljom moraju slijediti stroga pravila i biti uvijek u pratnji službenih turističkih vodiča. Ne mogu li takva ograničenja u turizmu doprinijeti narušavanju javnog imidža Sjeverne Koreje? Sveukupno, koji je vaš stav prema turizmu u Sjevernoj Koreji i interakciji licem u lice turista s ljudima?"
Alejandro: "Ograničenja u turizmu neophodna su za kontrolu strane kulture i ilegalnih aktivnosti. U prošlosti imali smo stotine incidenata od ljudi koji su došli kao turisti, a svrha im je bila špijunaža ili sabotaža našeg društva.
To je jedan od načina koji koriste Sjedinjene Američke Države da infiltriraju našu zemlju kroz slanje običnih ljudi, sponzoriranja 'pobunjeničkih skupina' i njihovog puštanja da rade na svrgavanju vlade, pogledajte Libiju i sada Siriju.
Nemojte zaboraviti da su SAD stručne u marketingu i da one dobro znaju kako varati, pogotovo mlade ljude koji su konstantno hranjeni glupostima sa satelitskih kanala.
Nadam se da će iranski narod ostati ujedinjen i boriti se za očuvanje svoje kulture, identiteta i baštine. Ako nastavite slušati slatke riječi od svog glavnog neprijatelja bit ćete napadnuti kulturno, a napad kopnenih snaga je slijedeći korak.
U Sjevernoj Koreji prijateljstvo se osvaja povjerenjem, a povjerenje se dobiva s vremenom. Ako pokazujete dobre namjere, nema problema u interakciji sa strancima, šećite oko 2 sata ponoći ili čak živite u zemlji."
Ziabari: "Kakvo je stanje sjevernokorejske interakcije sa stranim novinarima? Da li je stranim novinarima i medijskim izvjestiteljima dozvoljeno putovati u Sjevernu Koreju? Je li bilo koji strani novinar ikad intervjuirao sjevernokorejskog vođu ili visokopozicioniranog političarima?"
Alejandro: "Korejska središnja novinska agencija ima sporazume s agencijama ITAR-TASS, Xinhua, Associated Press, APTN, itd. Svaki novinar se tretira osobno, ovisno o njegovom ponašanju i namjerama. Ako pokušaju učiniti štetu, protjeraju se iz zemlje, ako imaju poštovanja, dolaze redovito pokriti različite vrste vijesti.
Procedura za novinare je vrlo stroga, ali nekima od njih je dozvoljeno da dođu svake godine.
Što se tiče intervjua, samo se sjećam da je Washington Post napravio jedan s predsjednikom Kim Il Sungom."
Ziabari: "Molimo vas recite nam nešto više o ljudima Sjeverne Koreje, njihovoj kulturi, načinu života, njihovim običajima i obredima te načinu na koji oni vide svijet. Je li istina da vlast tjera sve ljude da se oblače i ponašaju na jedan, nepromjenjiv način?"
Alejandro: "Nema nezaposlenih ili prosjaka. Ljudi studiraju, rade ili služe u vojsci. Svatko treba doprinijeti izgradnji prosperitetne nacije.
Normalno radno vrijeme je osam sati dnevno. Petkom volonterski rad, gdje su svi, uključujući visokopozicionirane dužnosnike poput ministara mobilizirani za poslove u građevinarstvu, čišćenju, žetvi, itd.
Subotom ujutro je vrijeme za učenje. Svi ljudi idu na sveučilišta, knjižnice, itd. kako bi poboljšali svoje političko i tehničko znanje.
Nedjelja je slobodna, korejski narod voli ići u park i roštiljati, pecati ribe u rijekama, i razgovarati s prijateljima u mnogim barovima koji su na raspolaganju. Pivo je omiljeno piće, uz Soju (korejski liker destiliran od riže). Uče (svirati) instrumente, strane jezike, imaju satove vožnje, idu u saunu, teretanu ili bazen, kino, kazalište, sve je besplatno. Dakle, obilje je zabave, ali se uvijek temelji na kulturi, fizičkim sportovima i moralnim načelima.
Ljudi se oblače po želji, ali uvijek zadržavajući formalnost i harmoniju da se ne stvaraju sukobi ili potiče pojava društvenih grupa ili bandi."
Ziabari: "Kako je moguće upoznati globalnu javnost sa stvarnošću Sjeverne Koreje? Koje su najčešće zablude o Sjevernoj Koreji za koje vjerujete da su neosnovane i lažne? Jesu li čelnici Sjeverne Koreje spremni otvoriti vrata zemlje ljudima svijeta i omogućiti im da dođu i vidjeti stvarnost zemlje?"
Alejandro: "Akcijama, poput onih koje organizira Korejsko društvo prijateljstva. No, očito da ne možete očekivati PR marketing poput „Investirajte u Ujedinjene Arapske Emirate“ jer nam nedostaju strane devize, naši resursi su ograničeni na naše vlastite ruke, i sve dužnosti u korejskom društvu prijateljstva su počasne.
U svakom slučaju, uvijek preporučujem da bi ljudi trebali vidjeti stvari svojim vlastitim očima. To je najbolji način, i u jednom tjednu možete naučiti više od bilo kojeg poznatog novinara ili 'think-thank' licemjera koji nemaju pojma što se zaista događa unutar naših granica.
Naše sjevernokorejske vođe uvijek su držale vrata zemlje otvorenima za svakoga s dobrim srcem. Stvar je u tome da mnogi ljudi nisu znali da takva vrata uopće postoje. Svaka osoba iz Irana ili neke druge zemlje voljna doći u Sjevernu Koreju radi turizma, kulture ili posla, može me kontaktirati. Bit će mi drago pomoći im."
[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]
|
