offline
- Pridružio: 17 Feb 2017
- Poruke: 50
|
Cufo ::@ tatarata
pridružujem se apelima da ostaneš prisutan i češće pišeš. Prava si riznica znanja i zanimljivosti a izvesno naginjanje na stranu Kurda ne treba uzimati za zlo - većina nas ovde je pristrasna-sad, neko preteruje u veličanju SAA, neko Rusije, neko Kurda, neko Dobrivoja Topalovića a neko Dačie "Logan" (jedan lik, ne znate ga vi) ... niko nema pravo da pokušava da otera nekog drugog sa foruma zbog naklonjenosti nekoj od strana.
Mogao bi čak da otvoriš neke teme (nep. "Kurdistan" i sl.) i tu zađeš do detalja u "materiju"... mene zanimaju neke stvari gde bi mogao da pomogneš, npr. :
- koliko su zapravo Turska i Iran suprotstavljeni? Ima li tu mogućnosti za otvoreni konflikt?
- da li bi Kurdi mogli da se kvalitetno ukopaju na ovima teritorijama koje drže da ih više ni Bog ne može izbaciti?
- koje su šanse za nekakvo ujedinjenje Kurda u zajedničkom naporu i Svekurdskoj ideji i delovanjuprotiv, za početak, najslabije karike kaveza koji ih okružuje?
- da li je istina da Balučistanski pokret za nezavisnost predstavlja toliko veliku glavobolju Teheranu?
- koliko volje ima za održanje Iraka celim kod 3 naroda koji ga čine?
- da li su Kurdi definitivno odabrali SADiste kao glavnog saveznika (i dali im baze) ili još vagaju?
Imam još pitanja ali toliko za sada... unapred hvala na odgovorima i obavezno piši što više 
- izmedju Turaka i Perzijanaca vlada veliko nepovjerenje, ali i veliki respekt. Perzijanci se dice kako stoljecima nikoga nisu napali i kako ce nastaviti sa takvom politikom. U slucaju Sirije i Iraka, isticu da pomazu legalne vlade u borbi protiv terorizma. U slucaju Jemena muljaju, pozivaju na mir, ali ispod stola naoruzavaju Hutije koji su po vjerovanju zeidije, sekta unutar islama koja se smatra 'pro-siitskom', koja je nastala nedugo nakon sirenja islama. Zanimljivo je da su zeidije jedina siitska sekta koju vehabije uglavnom ne smatraju nevjernickom/otpadnickom (nisu zastranili kao druge siitske sekte, po njima). Perzijanci imaju pretenzije na Afganistan, u kojem egzistira znacajna siitska manjina i nekoliko etnickih skupina koje Perzijanci svojataju. U Iranu zivi 15 000 000 Azera koji su po vjeri siiti, ali su po etnickoj pripadnosti 'turkijski' narod. U Turskoj zivi oko 15 000 000 alevija koji su etnicki izmiksani, vecina Turci, mada ima dosta Arapa i Kurda. Dakle, potencijalno, i jedna i druga strana ima 'proksi igraci' koje moze pokrenuti ako izbije neko sranje. Obje drzave su priblizne snage i zbog toga su sukobi nemoguci.
- u Iraku su se ukopali. Ni bog ih ne moze pomjeriti. Nije pitanje hoce li proglasiti nezavisnost vec kada ce. Iracki Kurdi zive na kompaktnom teritoriju, ima ih dosta, imaju ogromnu vojsku, resurse, jake saveznike, de facto drzavu. Iracki Kurdistan bi bio preveliki zalogaj za Iran a kamoli za iracku vojsku. Gotova stvar. Sirija je druga prica. Kurdi nikada nisu bili faktor u Siriji. Ima ih malo, izmedju 2-2.5 miliona. Razbijeni su na tri enklave. Da bi zaokruzili teritorij, moraju uzeti dosta arapske zemlje. I uzeli su. Vojnicki se mogu nositi sa Arapima, nebitno da li se radi o Asadu ili pobunjenicima, ali je pitanje kakve su im karte za politicku partiju. Imaju podrsku Amerike i otvoreno neprijateljstvo Turske. Amerika za sada balansira izmedju dvije vatre. Kurdi ce nesto dobiti, sta i koliko, vidjet cemo. Ranije nisu imali nista, bili su gradjani treceg reda, bez prava na jezik i kulturu. Sedesetih, Bas rezim je oduzeo drzavljanstva stotinama hiljada Kurda, pa su mnogi zivjeli bez dokumenata. Kako god, napravit ce nekoliko koraka naprijed. Koliko? Vidjet cemo. Uzdaju se u Ameriku. A Amerika po nekim analizama zeli jake Kurde, koji bi u buducnosti mogli sluziti kao korektiv za Irance, Arape i Turke. Kurdi su sekularan narod, sa odredjenim demokratskim potencijalom. Mogu biti odan saveznik.
- vec sam pisao o tome. Kurdi imaju izrazen stranacki mentalitet. Stranke imaju dugu i burnu historiju, kroz koju se razvio osjecaj pripadnosti. KDPI je osnovan 1945, KDP 1946, PUK 1970, PKK 1978, Komala 1969. itd. Sve nabrojane stranke, i jos mnoge, imaju oruzana krila. Da bi mogli politicki djelovati, morali su imati gerilu koja ce stiti politicko liderstvo. Vidite sada u Turskoj, kurdska stranka HDP, treca po snazi u parlamentu, je devastirana. Pohapsili su im hiljade clanova itd. PKK lidera cuva gerila na planini Kandil.  Stranke su ideoloski razlicite. PKK je ljevicarska stranka, nastala kao marksisticko-lenjinisticka. Snazno se protive plemenskim i vjerskim podjelama, insistiraju na kurdskom jedinstvu, al' pod uslovom da oni budu glavni igrac. Isto tako, zalazu se za 'bratstvo naroda', za slobodu naroda, za ostanak sadasnjih drzava, al' u kojima ce manjinski narodi imati autonomiju. To se najbolje vidi u slucaju Sirije, gdje je glavna politicka partija PYD, prakticno ogranak PKK. Zalazu se cjelovitu Siriju u kojoj ce Kurdi imati autonomiju. Trude se imati dobre odnose sa Arapima, Asiricima i drugim narodima. Oni, i PKK, kao i druge srodne stranke, se ne zalazu za nezavisni Kurdistan. KDP i njima srodne stranke su nacionalisticke, konzervativne. Oni se zalazu za Veliki Kurdistan. Svaka saradnja sa okupatorima, osim ako nije privredna, se tretira kao izdaja. Simpatizeri KDP sirijske Kurde, tj. SDF, tretiraju kao izdajnike, optuzuju ih za saradnju sa Asadom i sl. Duga prica. To koriste velike drzave pa svaka od njih pokusava vrbovati neku od kurdskih stranaka. Tako imas slucaj da PKK optuzuje KDP za saradnju sa Turskom a KDP optuzuje PKK za saradnju sa Damaskom, Teheranom i Bagdadom. Al' to su opet politicke igrece medju njima, borba za naklonost kurdskog naroda, sustinske saradnje sa velikim drzavama nikada nije bilo. Za njih je svaka organizacija Kurda alarm za uzbunu. Kada ih neko napadne, onda su itekako jedinstveni. Tako su se rame uz rame borili KDP, PKK i PUK kada je ISIL krenuo na Erbil. U Kirkuku su se zajedno borili, u Kobaniju. U miru se prepucavaju, u ratu, kada prijeti opasnost, su zajedno. U slucaju americkog napada na Iran, svi zajedno bi krenuli, recimo...
- Kurdi i Beludziji neprestano prave belaj u Iranu. Svake godine Iran objesi veliki broj politickih i vojnih aktivista ova dva naroda. Medjutim, tu stvarne prijetnje nema. Iran je prejak da bi ih gerilci ugrozili. Kurdi neprestano ratuju sa IRGC, samo to medijima nije toliko interesantno. KDPI, PAK, Komala i PJAK imaju baze u irackom Kurdistanu, pa otamo stalno ulijecu u Iran i napadaju IRGC. Gine se redovno, na obje strane, ali nista sto moze ugroziti veliku drzavu. Gine se u Turskoj isto, to je medijski malo bolje propraceno. Separatisticki narodi u Iranu, a nije ih malo, vide sansu u slucaju americko-izraelske agresije.
- Irak je mrtav. Nema nikave volje. Ima jedino kod sija Arapa, koji su se konacno docepali vlasti. I osladilo im se, zele raspolagati resursima. Kurdi svoje resurse ne daju. Neki dan su Iraku oteli sve naftne busotine u Kirkuku i porucili im da se vise ne vracaju. Kurdi u Iraku imaju veliku vojnu silu tako da nema nikakve sanse da ih iracka armija napadne. Za razliku od kurdskih resursa, sunitski resursi, tj. resursi koji se nalaze gdje je suni stanovnistvo dominantno, su pod kontrolom Bagdada. I to Bagdad ne zeli ispustiti. Velika je nesreca suni stanovnistva sto je pobunu pokrenuo monstruozni ISIL a ne neka normalnija skupina. ISIL radi silnih zlocina, radi destruktivne ideologije, nema nikakv legitimitet. Da je pobunu pokrenula umjerena sunitska grupa, uvjeren sam da bi suniti u najgorem slucaju dobili jaku autonomiju, a mozda bi Irak pukao na tri dijela. Ovako, odvojit ce se samo Kurdi. Kada? Tesko je reci, najavljuju referendum o nezavisnosti u skorije vrijeme.
- Kurdi su pragmaticni. Vidjeli smo u Manbiju, nije im mrsko mahati ni ruskom zastavom, ako dobiju adekvatnu pomoc. Kurdi su historijski pro-ruski igraci. Kazi Muhamed (osnivac KDPI) je ruski covjek. Sovjeti su mu pomogli da na teritoriji Irana proglasi Republiku Kurdistan. Osnivac KDP je Mustafa Barzani, otac sadasnjeg predsjenika Mesuda. I on je ruski covjek. Sovjeti su nakon samo dvije godine izdali Kazi Muhameda i povukli se iz Irana. Perzijska vojska je slomila mladu repbuliku i u centru Mahabada objesila Kazi Muhameda, velikog kurdskog heroja, jednog od oceva nacije. Pripadnici KDPI ovu izdaju nikada nisu zaboravili i oprostili. Sovjeti su izdali i Mustafu Barzanija. Poslije je nakon sto su ga najurili Iracani i Iranci pobjegao u Sovjetski savez. I tada je nastala cuvena kurdska parola, pandan srpskom 'samo sloga Srbina spasava', a kurdska glasi 'nemamo prijatelje osim planina'. I PKK je 1978. dosao na svijet kao pro-ruska, tj. prosovjetska stranka. Nastali su kao marksisticko-lenjinisticka stranka, uzivali su podrsku Sovjetskog saveza, ali nista konkretno, u principu. Prakticno, sve vodece kurdske stranke su u pocetku bile pro-sovjetske/ruske. I svaku su Sovjeti izdali. Kurdi za sebe znaju reci 'mi smo narod koji je rodjen da bude izdan'. Izdali su ih Francuzi i Englezi kada su se formirale nacionalne drzave. Sporazumom u Sevresu je garantovao Kurdima drzavu, ali su ih nakon dvije godine, sa novim ugovorom, zajebali, pa su ostali zivjeti u Turskoj, Iraku, Siriji i Iranu (plus manji broj u Azerbejdzanu, Armeniji, Libanu itd)
KDP i PUK su pro-americki igraci, to su dvije dominantne stranke u Iraku. Obje stranke su dobile ogromne kolicine oruzja od zapada. U desetinama kampova se obucavaju njihovi borci. Cesto idu u inostranstvo na obuku itd. Vojni budzet direktno finansira Amerika. Jedino zapad ima pare da kupuje saveznika. Rusi jedva za sebe imaju. Ne moze Rusija davati milijardu dolara nekome da bi odrzavao vojnu silu. Iracki Kurdi su napravili veliki ekonomski iskorak zahvaljujuci saradnji sa zapadom. Iracki Kurdistan je El Dorado za ostatak Iraka, u svakom pogledu. Plate su dosta vece, nezaposlenost dosta manja, infrastruktura neuporedivo bolja itd. Rusi ne mogu generisati takav razvoj na kratke staze.
Iranski Kurdi isto tako imaju dobru saradnju sa zapadom, narocito Amerikom i Francuskom, kao i Izraelom.
Sa Kurdima u Siriji i Turskoj, prica je nesto slozenija, jer je dominantna stranka, PKK, na listi teroristickih organizacija Amerike i EU. Rusija PKK nikada nije stavila na teroristicku listu. Potencijalno, sirijski Kurdi bi mogli biti ruski saveznik ako bi ih Rusi podrzali. Ne mislite valjda da ce na saveznistvo pristati zato sto je Putin 'nako 'seksi' sa suncanim naocalama!?? Sirijski Kurdi imaju odredjenu politicku podrsku Rusije. Al' sve je to stidljivo i na kapaljku. Rusima je preci savez sa Damaskom i Ankarom. Kurdima su dosadasnje izdaje usadjene u kolektivnu svijet i po tom pitanju su veoma oprezni. Podrska Amerike je isto tako rezervisana i ogranicena, radi odnosa sa Turskom i cinjenice da je PYD sestrinska stranka PKK, a da je PKK na americkoj listi teroristickih organizacija. Ukratko, Kurdi ne vjeruju nikome i uzdaju se u sebe. Koriste svaku pomoc ili podrsku, ali se ne bacaju pod noge nikome.
Tako imas slucaj da KDP, iako imaju saradnju sa Amerikom i zapadom uopste, potpise historijski ugovor sa ruskom naftnom kompanijom.
rudaw.net/english/kurdistan/22022017
Barzani saradjuje sa Rusima, dobili su nesto malo i vojne opreme
rudaw.net/english/kurdistan/160620161
Dakle, saradjuju sa svima, ko god nesto ponudi... Nisu kao Albanci, samo Amerika i niko vise.
Salih Muslim, lider sirijskih Kurda je vise puta izjavio kako je ponosan da saradjuje sa Amerikom i Rusijom...
|
