Poslao: 10 Sep 2016 20:35
|
offline
- raketaš
- Stručni saradnik foruma
- Pridružio: 07 Nov 2013
- Poruke: 5241
|
Negdje sam već vrlo detaljno to sve opisao , mislim na temi o švabici PZH -2000.
ZOF 45 je klasični projektil kalibra 152 ili 155 , aerodinamički je malo dotjeran , prednji ožival je malo produžen zbog većih brzina , a to upušteno dance mu ne kvari aerodinamiku , vrtlog koji nastaje iza njega je skoro u dlaku isti kao i da je dance potpuno ravno odrezano .
Ali u to upušteno dno stane još koja kila baruta tako da se može ostvariti veća početna brzina i veći domet . To je dobar trik da se u postojećim topovima sa postojećim barutnim komorama ili čahurama ostvari nešto veći domet , a ostane sve precizno u nekim prihvatljivim okvirima .
Nešto se ne sjećam tko se prvi toga dosjetio , kod nas je to došlo nekako paralelno sa gas generatorima početkom osamdesetih godina kroz projekat NORA.
To oko goriva možemo pojednostaviti na jednom primjeru ... kod tlaka od jednog bara bara neki normalni barut gori brzinom od 0,25 mm/s , a kod tlaka od 100 bara brzinom od 10 mm/s , a kod tlaka od 1000 bara brzinom od 50 m/s , a kod 3000 bara 100mm/s.
Taj barut je nekoristan , prvo bi ga u cijevi dosta izgorilo , a onda na putanji ne bi mogao popuniti onaj prostor koji ostaje iza projektila .
Modifikacijom i, meza efektom se postiže da on gori brzinom od par milimetara u sekundi na tlaku od jednog bara i tako osigura popunjavanje prostora iza projektila u trajanju od tridesetak sekundi , a taj isti barut u cijevi gori isto tako sa par milimetara u sekundi .
Nije to baš lako za napraviti to je vrhunska svjetska tehnologija , metalo organski spojevi i HTPB su sam špic kemijske tehnologije
|
|
|
Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
|
|
|
Poslao: 10 Sep 2016 22:44
|
offline
- raketaš
- Stručni saradnik foruma
- Pridružio: 07 Nov 2013
- Poruke: 5241
|
znam da nije akademski sam sebe citirati , ali lakše mi je ovako , kad smo več počeli
iU zadnjih par stranica se dosta govorilo o municiji za PzH i o nekim "vanzemaljskim" dometima koje će imati hrvatska vojska kupovinom istih , ali činjenice su malo drukčije i na njih sam već ukazaivao , činjenicom da je njemačka vojska limitirala taj domet ,za sada, na 30 km.
To ne znači da njihova znanost i industrija ne znaju napraviti đule koje leti 50 km nego to samo znači da nijemci kao štedljivi i racionalni ljudi znaju proračunati troškove koliko košta pogodak na 50 km , i za sada su te domete prepustili nekom drugom sustavu.
Ali vratimo se mi našoj realnosti a to je granata M107 dobro poznata svim artiljercima u zadnjih 50 godina. Malo prase je dizajnirano po ondašnjim načelima aerodinamike i spoljne balistike , danas totalno zastrejelog oblika ali su ih puna skladišta i svi novi topovi moraju pucati i tu staru municiju.
Kod primjene te stare municije, u novim topovima nema nikakvih problema sa granatama , ali ima problema sa barutima. Naime kad je projektiran sustav 155 mm onda se računalo sa volumenom barutne komore od 13 litara i sa cijevi dužine 25 kalibara pa je živost baruta prilagođena tim uvjetima. Ta granata sa cijevi od 25 kalibara dobija brzinu od 564m/ s i ima domet od 15 kilometara ( haubica M 65 )
Radi povećanja dometa mnoge firme su povećavale dužinu cijevi i petljale sa barutima tako da je uvođenjem dužih cijevi sa tom starom municijom i novim barutom taj domet dignut do cca 20 km.
Kao primjer navodim Argentinku L-33 o kojoj se pisalo prije par postova, osobno je ne smatram sretnim rješenjem, ali u uvjetima kad je nabavljena i kako je nabavljena bika je super i po efikasnosti i po dometu.
Daljnje povećanje dometa je tražilo dosta žrtava i rada , promjenu oblika granate - bolju aerodinamiku veću dužinu projektila , znači nove preše , novi strojevi o proizvodnji.... sve novo , a to košta.
Na slici se vidi očita razlika stare i nove granate http://www.mycity-military.com/imgs3/220628_706332756_m795m107.jpg
Sa novim cijevima dužine 39 kalibara i sa tim novim oblikom granatu se moglo nagurati do 22 km , kao primjer navodim haubicu FH -70.
Cijelo to vrijeme , pola stoljeća, je kao Damaklov mač iznad glava stajao domet od 27,5 km kojeg je imao Sovjetski top M46, i naravno GRAD sa svojih 20 km .
FH -70 se nije mogla dalje usavršavati , sve je bilo nategnuto do daske , i materijali , a i novci.
Spasonosno rješenje je bilo "upušteno dno " naime pomicanjem dna granate prema vrhu dobilo se dvije tri litre volumena u barutnoj komori , znaći stane više baruta , a da se ne mijenja ništa na topu.
Evo jedne lijepe fotografije kako to izgleda na otkivku
http://www.mycity-military.com/imgs3/220628_470889.....%20dno.jpg
odnosno na gotovoj granati
http://www.mycity-military.com/imgs3/220628_235444.....%20dno.jpg
To upušteno dno je tražilo opet nove preše i opet nove strojeve , tako da si je to mogla priuštiti malo koja armija. Kad je naš kolega " amigo" u PRETIS u uspio to otkovati nitko nam na svijetu nije bio ravan , imali smo ga pod nogama , ha ha .
I tu bih stao , jer sve ono što je dolazilo iza upuštenog dna nije davalo preciznost već samo domet i razbacivanje novaca poreskih obveznika.
I zato je njemačka vojska stala na na dometu od 30 km. Sa upuštenim dnom i sa cijevi od 52 kalibra i volumenom barutne komore od 23 litre ( 25 litara sa upuštenim dnom ) nagurali su stabilnih i preciznih 30 km .
Sve one druge kerefeke sa Gas Generatorima su šminka , kozmetika , rasipanje buđeta , donekle se stvar da popraviti sa raketnim motorom koji je ipak stabilniji u pogonu od Gas Generatora , ali i on zahtjeva neku elektroniku odnosno korekciju putanje , a to opet košta.
Mislim da sam ovim postom odgovorio na postavljeno pitanje i dilemu o tome koju će municiju hrvatska nabaviti , sve dalje od upuštenog dna je rasipanje buđeta.
Zašto to kažem ... zato što je uvođenje bilo kakve elektronike ili mrdalica za korekciju putanje na artiljerijskim granatama skopčano sa velikim troškovima , zbog velkih ubrzanja i velike brzine rotacije to malo tko na ovoj zemaljskoj kugli može napraviti , a da bude pouzdano da radi , jer ako ne radi i ako podivlja ne da neće pogoditi prostor od 1x1 km nego će biti surduk.
Te mrdalice za korekciju putanje koštaju stotinjak puta manje na nekoj raketi tipa OGANJ ili GRAD i to je trend koji je operativan , a ono o mrdalici na granati , to mačku o rep, to je za sada nauka ili dokazivanje tko ima većeg .
Dodajem nešto iz arhive čisto radi usporedbe granate 155 sa granatom 152 M-84 NORA -A, zapravo bih htio objediniti neke dijelove tih dviju tema . http://www.mycity-military.com/imgs3/220628_48793352_152%20M84.JPG
Skica je iz tvorničkog postupa rada , znači to je do zadnjeg detalja razrađena konstruktivna dokumentacija neke granate i tu su nacrtane i opisane sve faze izrade , kontrole i svi potrebni uređaji , alati, strojevi i kontrolnici.
Ovdje je konkretno razrađena gruba obrada dna granate , i metoda uzimanja uzoraka materijala takozvane " epruveta" za laboratorijska ispitivanja materijala sa najgoreg mjesta , sa dna i boka košuljice , ako kvaliteta na uzorku zadovoljava ide se dalje u finu obradu
|
|
|
|
|
|
Poslao: 11 Sep 2016 13:04
|
offline
- Drug pukovnik
- Legendarni građanin
- Pridružio: 31 Dec 2011
- Poruke: 5389
|
Znači suma sumarum, za postizanje većeg dometa ako sam sve upratito ima 5 principa:
1.duža cijev
2.jače punjenje
3.naprednija aerodinamika
4.gas generator
5.pomoćni raketni motor
Pod 4 i 5 je zaključeno da je to truba.
Dužina cijevi je vjerovatno računski dovedena do savršenstva i tu za sada nema baš nekih mogućnosti. Ako se nevaram, za neko određeno punjenje, čak kada bi tehnologija dopuštala i veće dužine cijevi, opet postoji neka granica gdje efekt na domet počinje biti negativan.
Da se vratim na upušteno dno. Gotovo svuda se ono opisuje kao poboljšana aerodinamika. Možda je to samo marketinška fora za ovo što raketaš govori, da ono služi samo da stane više baruta. Međutim po ovim slikama ruskih kompleta, ne bih rekao da u taj upust ciljano ide dodatni barut posebno što isto zrno koriste i sa 'slabim' punjenjem.
Još jedna nepoznanica, kako isto oruđe, mislim da su ovi kompleti za MSTA haubice, može primati u zatvarač dvije skroz gabaritno različite čahure?
|
|
|
|
Poslao: 12 Sep 2016 07:12
|
offline
- raketaš
- Stručni saradnik foruma
- Pridružio: 07 Nov 2013
- Poruke: 5241
|
Malo sam se neprecizno izrazio i napravio zbrku .
U svakom slučaju produženi zadnji konus- aerodinamićka suknjica koristi u povećanju dometa . Naime otpor dna ovisi od kvadrata brzine ,gustoće zraka i naravno površine. Što je ta površina manja projektil leti dalje.
Uvođenjem upuštenog dna postiglo se dva cilja , smanjila se ta površina jer je konus duži i ulazi duboko u barutnu komoru odnosno čahuru, a s druge strane se pomjeranjem dna projektila prema naprijed povećao volumen barutne komore, pa stane više baruta u nju.
U tehničkom smislu taj novi barut nije smješten u toj šupljini , on je i dalje u okvirima čahure ili onih vreća , ali ga ima više.
Postoji jedan optimum između volumena barutne komore i količine baruta u njoj , ako je barut gusto spakiran u komoru onda dolazi do naglog porasta tlaka i to može razvaliti zatvarač , u drugom slučaju ako imamo malo baruta u velikoj komori nastaju problemi sa pripaljivanjem baruta i njegovim pravilnim izgaranjem.
I tu nastaje velika zbrka kod uvođenja topova sa cijevima od 52 kalibra i korištenja stare municije pogotovo baruta.
Ne znam kako su to rješavale pojedine armije , mi smo to riješili tako da je u Noru A mogla sva stara sovjetska municija sa originalnim čahurama , ali je ta stara granata imala tada svoje tablice gađanja koje su se razlikovale od tablica gađanja za sovjetsku haubicu jer smo zbog duže cijevi imali nešto veću početnu brzinu
Mislim da se sa tom starom sovjetskom municijom u Nori nje moglo pucati sa smanjenim punjenjima , možda netko od artiljeraca ima te podatke , ja ih nemam jer me to nije ni zanimalo , nama je bilo važno dizanje dometa Nore sa novom municijom.
Tu moramo razlikovati na povećanje dometa povećanjem brzine na ustima cijevi upotrebom drugog baruta prilagođenog dužoj cijevi i popravkom pednjeg oživala . U drugoj fazi razvoja se došlo do upuštenog dna i to je bio maksimu što smo mogli izvući iz Nore A.
Kasniji razvoj kroz suradnju sa SRC ( projekat konverzije topa 130 mm u kalibar 155 ) je doveo do Nore B ili C ali su to sasvim druga oruđa u odnosu na model A , čahura je bila duža za pol metra od one kod Nora A i bila je u kalibru 155 mm , tako da nije moglo biti zabune u korištenju , ne samo zabune nego i nije bilo moguće koristiti ništa od onih zaliha sovjetske municije u kalibru 152.
To su bile dalekosežne odluke , i ne znam kako su u generalštabu planirali uvođenje Nore B u naoružanje , možda kao i do tada da neke armijske oblasti imaju kalibare155 , a neke kalibar 152 .
Tu odgovaram i na pitanje kako su ruje planirali korištenje dviju čahura različite dužine , mislim da nisu planirali.
Tu su zapadnjaci bili u manjim problemima .. nema čahure pa nema ni dilema
|
|
|
|
Poslao: 12 Sep 2016 07:53
|
offline
- Pridružio: 31 Dec 2011
- Poruke: 19181
|
raketaš ::...
Tu odgovaram i na pitanje kako su ruje planirali korištenje dviju čahura različite dužine , mislim da nisu planirali.
Ali su uglavnom imali dve +
U 2.s.r.
- konvertovane carske haubice obrazca 1909/30 i 1910/37 su koristile najkracu cauru
- haubica 152mm M-10 obrazca 1938 i D-1 obrazca 1943 je bila sledeca po duzini caure. Zadrzale su mogucnost koriscenja kracih caura i granata od starih haubica.
- top-haubica 152mm ML-20 obrazca 1937 i stari carski konvertovani topovi 152mm obrazca 1910/30 i 1910/34. Sva ova orudja mogla su koristiti haubicne granate, ali ne i caure. Te granate su mogle da se koriste samo sa ogranicenim punjenjima.
- top 152mm Br-2 obrazca 1935 je imao cetvrtu varijantu caure i nije mogao deliti municiju ni caure ni sa jednim drugim orudjem
Posle 2.s.r.
- haubica (zapravo top-haubica po originalnom sovjetskom oznacavanju) 152mm D-20 je preuzela cauru od ML-20 (i celokupnu balistiku).
- Top 152mm M-47 (delio lafet sa topom 130mm M-46) je imao svoju cauru. No proizveden je u manjim kolicinama i uglavnom u potrpunosti izvezen pa nije previse bitan.
1970/80e
- top-haubica 152mm 2A65 Msta-B koristi novu duzi cauru, ali zadrzava mogucnost koriscenja caura od D-20/ML-20. Takodje moze koristiti sve granate originalno razvijene za D-20/ML-20.
- top 152mm 2A36 Giatsint koristi znatno duzu cauru, nema mogucnost deljenja ni caura ni granata sa drugim orudjima.
Citat:
Tu su zapadnjaci bili u manjim problemima .. nema čahure pa nema ni dilema
Ali ima vecni problem sa zaptivanjem i pripalom...
|
|
|
|
Poslao: 12 Sep 2016 08:13
|
offline
- raketaš
- Stručni saradnik foruma
- Pridružio: 07 Nov 2013
- Poruke: 5241
|
1970/80e
- top-haubica 152mm 2A65 Msta-B koristi novu duzi cauru, ali zadrzava mogucnost koriscenja caura od D-20/ML-20. Takodje moze koristiti sve granate originalno razvijene za D-20/ML-20.
trebali bi negdje iskopati dimenzije tih čahura , za granate je jasno da se mogu koristiti .
Mi smo imali problema sa tim dugim čahurama , dno čahure je definirano ono mora ići u oba zatvarača konus na čahuri je definiran ležištem sa D20 a i kalibar čahure na ustima je je definiran, i sad ostane malo prostora za manevar.
|
|
|
|
|