MUNICIJA kalibra od 20mm pa nadalje (vrste i načini obilježavanja)

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Sve sto treba da se caura od ZiS-a prepravi je da se skine 1mm ivice/oboda. To moze i mala majstorska radionica, tako da je to verovatno uradjeno prilikom prepravljanja municije za M48.

raketas, da li znas ko je radio prepravku ex-nemackih i americkih brdskih topova na 76mm? U pitanju su M36/48 (7.5cm GebG 36) i M1/48 (75mm M1).

• 3Ovo se svidja korisnicima: voja64, Metanoja, ercov
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

@Bojan .. Ne znam skoro ništa o toj maloj municiji , iako je po podjeli kalibara unutar Vojne industrije sva municija veća od 75 mm bilo Pretisovo područje , JNA je vrlo brzo izgubila interes za tim malim kalibrima, a kao što rekoh ni municija za B1 nije bila domaća . Kad pogledaš taj brzi razvoj artiljerije ono što je 1942 bio divizijski top , desetak godina kasnije, nije bio zanimljiv ni kao pukovski kalibar, a vojna industrija nije mogla pokriti apetite generala.

JNA je kroz američku vojnu pomoć relativno lako i brzo preskočila te male kalibre i našla se u društvu odlikaša sa haubičkim kalibrioma 105 155 i 203 mm , a ni ta municija nije rađena za JNA. U području poljskih topova bilo je dosta kilavo par cijevi za Long Toma i nije bilo šanse na postojećim trofejnim prešama da bi se nešto radilo od te municije.

Prvi pravi poslovi za JNA su bili tek na kalibru 100 za tenkovske topove

Ove vratolomije sa čahurama , promjene baruta ili čak pretokarivanje danceta čahure su bile u domeni remontnog Zavoda u Kragujevcu .

Na nivou JNA je bilo nekoliko radionica za srednji remont municije , one su bile osposobljene opremom i kadrovima da, recimo ratave sjedinjeni tenkovski metak kalibra 100 mm i da na čahuri izvrše potrebne radnje , zamjena kapisle i zamjena baruta, i prekalibracija usta čahure te ponovno sjedine metak . Njima je najmanji problem bio da u čahurama ZISa zamijene barut i da čahuru i sanduk označe kao municiju za B1.

Te su radionice bile na kamionima i moglo se posao obaviti i na terenu , sjećam se da sam takve radionice vidio u skladištu municije krčmarice kod Banja luke i u skladištu Čelopec u Makedoniji .

Što se tiče samih art oruđa to je sve bilo u domeni Tehničkih zavoda kao što je bio zavod u Bregani ili Hađićima , oni su bili osposobljeni za izradu ili popravak svih dijelova topova osim cijevi , one su po potrebi u nekim manjim serijama rađene u BNT u , ne znam da li su se upuštali u igre oko prekalibracija cijevi sa kalibra 75 mm na 76 mm , to jesu bliski kalibri , ali broj žljebova i korak uvijanja nije isti , Mislim da su te divlje kalibre jednostavno otpisali iz JNA i uvaljali nekom u afriku ili aziju.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Mislim da municija iz ZIS nije mogla u B1 zbog mnogo vecih pritisaka koje razvijaja municija za ZIS.

• 1Ovo se svidja korisniku: RJ
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Uloguj se preko Facebooka da bi video sliku:

Malo slika o čuvanju-stokiranju artiljerijske municije u Rusiji...

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

raketaš ::@Bojan .. Ne znam skoro ništa o toj maloj municiji , iako je po podjeli kalibara unutar Vojne industrije sva municija veća od 75 mm bilo Pretisovo područje , JNA je vrlo brzo izgubila interes za tim malim kalibrima, a kao što rekoh ni municija za B1 nije bila domaća . Kad pogledaš taj brzi razvoj artiljerije ono što je 1942 bio divizijski top , desetak godina kasnije, nije bio zanimljiv ni kao pukovski kalibar, a vojna industrija nije mogla pokriti apetite generala.

JNA je kroz američku vojnu pomoć relativno lako i brzo preskočila te male kalibre i našla se u društvu odlikaša sa haubičkim kalibrioma 105 155 i 203 mm , a ni ta municija nije rađena za JNA. U području poljskih topova bilo je dosta kilavo par cijevi za Long Toma i nije bilo šanse na postojećim trofejnim prešama da bi se nešto radilo od te municije.

Prvi pravi poslovi za JNA su bili tek na kalibru 100 za tenkovske topove

Ove vratolomije sa čahurama , promjene baruta ili čak pretokarivanje danceta čahure su bile u domeni remontnog Zavoda u Kragujevcu .

Na nivou JNA je bilo nekoliko radionica za srednji remont municije , one su bile osposobljene opremom i kadrovima da, recimo ratave sjedinjeni tenkovski metak kalibra 100 mm i da na čahuri izvrše potrebne radnje , zamjena kapisle i zamjena baruta, i prekalibracija usta čahure te ponovno sjedine metak . Njima je najmanji problem bio da u čahurama ZISa zamijene barut i da čahuru i sanduk označe kao municiju za B1.

Te su radionice bile na kamionima i moglo se posao obaviti i na terenu , sjećam se da sam takve radionice vidio u skladištu municije krčmarice kod Banja luke i u skladištu Čelopec u Makedoniji .

Što se tiče samih art oruđa to je sve bilo u domeni Tehničkih zavoda kao što je bio zavod u Bregani ili Hađićima , oni su bili osposobljeni za izradu ili popravak svih dijelova topova osim cijevi , one su po potrebi u nekim manjim serijama rađene u BNT u , ne znam da li su se upuštali u igre oko prekalibracija cijevi sa kalibra 75 mm na 76 mm , to jesu bliski kalibri , ali broj žljebova i korak uvijanja nije isti , Mislim da su te divlje kalibre jednostavno otpisali iz JNA i uvaljali nekom u afriku ili aziju.
Pozdrav
Mislim da radionice za srednji remont nisu mogle menjati barut iz vise razloga. Mislim da su radionice za srednji remont sluzile za povrsinsku zastitu municije, eventualne sitne opravke I hermetizaciju municije. Zamena baruta podrazumeva i promenu oznaka na cahuri I sanduku. Zamena baruta je proces kojise radi u trz, jer iako se koristi isti barut, to ne znaci da je istog energetskog potencijala, što znaci treba da se odredi koja kolicina baruta postize zahtevane rezultate, PA tek onda laborisati metak.

• 1Ovo se svidja korisniku: voja64
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

voja64 ::Malo slika o čuvanju-stokiranju artiljerijske municije u Rusiji...

A posle kada odleti u tri lepe, djavo je kriv...

• 2Ovo se svidja korisnicima: ssekir75, voja64
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

@ercov....rekoh da je bilo nekoliko radionica za sretnji remont municije koje su bile osposobljene za to , ali sam siguran da to u miru nikad nisu radile , a u ratu ne znam .

Osobno sam bio u dvije takve radionice jedna iznad Banja Luke u Krčmaricama , a druga u Skoplju zapovjednici te dvije baze su bili pirotehnolozi kapetani ili majori , i gle slučaja nakon par godina potucanja po trupi jedan je dobio prekomandu u Pretis , a drugi na Tehnološki Institut na Kalemegdanu.

Siguran sam da je ova baza u Skoplju remontovala cca 5000 protutenkovskoh mina , koje su ležale u zemlji par mjeseci ukopane u Strumičkom polju one godine kad je Tito umirao , a Rusi prebacivali Tamansku diviziju iz DDR a na jug bliže Tusrskoj i Afganistanu.

Remont se sastojao od pranja , skidanja upaljača , i nanošenja novih oznaka na mine i sanduke , a kako su mine i upaljači proizvodnje UNIS -SRB to sam se tamo zatekao kao član neke komisije.

Nešto još oko baruta .. na nivou države je bila centralna kolekcija baruta , dva ili tri skladišta baruta u realnim uvjetima , jedno je bilo u Zeleniki kod Herceg Novog , drugo je bilo u Kačarevu u blizini one peščare , a treće negdje u Bosni ( mislim u Han Pijesku ). Centralni laboratorij je bio u Zeleniki i kad bi oni dali alarm da je neki barut nestabilan ili da nešto nije u redu s njim , onda bi te radionice za srednji remont municije uzimale uzorke baruta iz municije i slale ga u Zeleniku na analizu. Ako bi se potrvrdile onalize sa onima iz CKB onda se ta serija municije izvlačila iz skladišta i završavala je na ledini kao ova ruska na fotkama , do konačne odluke o uništavanju ili remontu.

Naravno da si armija nije mogla dozvoliti da leži 100000 komada tenkovske municije na ledini zbog nestabilnog baruta već se odmah taj barut mijenjao sa onim iz saveznih rezervi.

Mislim da to nikad nije urađeno , ali tehnički se to moglo.

Nešto vezano uz ove slike iz Ruskih skladišta .. to je municja koja je bila u ratu odnosno podijeljena trupi i nakon rata je vraćena u to poljsko skladište , nema šanse da bi netko to primio u armijsku rezervu, bez remonta.

Bio sam svjedok kad je nakon nekog primirja brdo toga u takvom stanju završilo u Dubokom Jarku kraj Zagreba , a onda smo skupljali rakete po gradu. [Link mogu videti samo ulogovani korisnici]

Onako u pol glasa smo se tada zezali po ministarstvu da je Šušak htio od Dubokog jarka napraviti Široki Brijeg , ali nije bilo dovoljno municije u skladištu.

• 1Ovo se svidja korisniku: voja64
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Raketaš, u pravu si za mnogo toga. Al I dalje nisi u pravu za zamenu baruta. Ti vodovi za tehnicko odrzavanje municije su postojali pri svakoj armiji. Isli su da vrse KTP municije, tj UbS po jedinica. Glavni deo posla im je bio pregled I razvrstavanje municije, prepakovanje itd. Bez njihovog misljenja nisi mogao rashodovati UbS. Ciscenje, delimicno farbanje, prepakovanje itd je spadalo isto u njihov deo posla
Po pitanju CKB si isto malo u krivu. U CKB se svake godine vrsilo ispitivanje svih kolekcija baruta, te je na osnovu toga municija proglasavana kao stabilna, za cuvanje I RR, na granici stabilnosti, za ubrzanu upotrebu, I nestabilna, za remont ili unistavanje.
Od ondasnje TU SSNO godisnje se dobijao spisak municije po laboracnim serijama sa uputsvom za dalji rad. To mi je zgadilo zivot, jer je akt dolazio januar februar sa kratkim rokovima za izvrsenje, te smo se smrzavali po magacinima prilikom izdvajanja municije I preslagivanja.

• 4Ovo se svidja korisnicima: bojank, ssekir75, ikan, MB120mm
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

bojank ::voja64 ::Malo slika o čuvanju-stokiranju artiljerijske municije u Rusiji...

A posle kada odleti u tri lepe, djavo je kriv...

Isti smo i mi imali problem po povlačenju mnogih jedinica sa ratišta mnogo je originalne ambalaže otišlo bogu na istinu pa je municija jednostavno stokirana poput ove sa slike .
Takvih je magacina bilo na više lokacija a jedan od njih je odleteo beše kod Paraćina i pre je toga bio još jedan manji incident beše za BRK M-79 ali se prećutalo.
Jednostavno kada se većina municije raspakuje i dehermetiše a sama ambalaža-sanduci ili drugi elementi za čuvanje upaljača,osnovnih,dopunskih punjenja i sl se raspare to posle ni sam bog ne vrati u originalno pakovanje .
Po pravilima za skladištenje se nemože više ni vratiti u RR a da se brzo utroši je još veća muka.
Mislim da i tu važi ono ko što je neko davno rekao da važi za sablju da je nevadiš bez potrebe i da je nevraćaš bez časti...

• 2Ovo se svidja korisnicima: voja64, ssekir75
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

paracin je otisao u vazduh zahvaljujuci najvise municiji za PA topove, kad se povukla iz svih jedinica, tj kad su topovi 20mm i 30mm izbaceni. Municija je bila sva povucena na jedno mesto, a niko nije hteo da se sekira(na visoj instanci, to nam je demokratska kontrola vojske dala) ni da se ista rashoduje, ni da se pravilno skladisti ni da se unisti. i traseri su odradili svoje