MUNICIJA kalibra od 20mm pa nadalje (vrste i načini obilježavanja)

• 1Ovo se svidja korisniku: voja64
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

@raketaš
Da na to sam mislio. Ne sumnjam da su Rusi znali i znaju šta rade i šta su htjeli postići. S obzirom da je kumulativna u pitanju, brzina na cilju možda i nije toliko bitna kao stabilnost. Kraći domet je negativnost ali negdje se mora izgubiti. Inače slični pristup imaju i kod FAB-ovki.

Što se tiče fragmenta...i ja sam više bio za 130mm, ali ne bih odbacio stotku. I stotka ima dva prstena i nisu iste širine baš kao na ovom komadu. Prednji je 20mm, a zadnji je kraći, pukao je baš na kraju utora. Ne znam kojom tehnologijom se utori i ripne prave i kolika preciznost se očekuje, ali ne odgovaraju one dimenzije 5+10+5mm.
Ne znam koja je boja na TF 130mm. Stotka je SMB i na fragmentu je ostalo te farbe. Vrhunska priprema i izrada kad je nakon sveg silovanja farba ostala.

• 2Ovo se svidja korisnicima: Gargantua, voja64
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

ruska municija je siva, dok je jugoslovenska i u jugi remontovana TF municija maslinasto-zelena.
a na slici je gornji žljeb preuzak za 100mm granatu na kojoj je oko 18mm širok.

• 1Ovo se svidja korisniku: voja64
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Laganih 203mm...



Kako tačka 1867 nalaže slika 155mm za proučavanje...



Dalje...



Topovska kapisla MK2A4


Upaljači MTSQ,M500 (A1)
][/url]

Upaljač PD,M51A5

• 3Ovo se svidja korisnicima: Drug pukovnik, voja64, Gargantua
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

@Aramis ta priča sa fiksnim stabilizatorima u okvirima kalibra koju fura zapad i ova sa kišobranom kojeg furaju ruje je predmet mnogih akademskih rasprava i dokazivanja u stilu tko ima boljeg i većeg, a vuče se još od početka razvoja minobacačkih projektila nešto većeg dometa

Sve se svodi na proračun stabiliteta projektila , ako se tehnologijom izrade i materijalima koji se koriste može osigurati lagan rep a težak nos projektila onda je težište pomjereno prema naprijed i onda i neki mali prcljeki od stabilizatora koji su u zavjetrini mogu osigurati stabilan let .Ali kumulativke su takve da je sva masa odotraga , a naprijed tanak i šuplji nos , da bi se osgurala kakva takva stabilnost moralo je biti sve od aluminijskih legura pa čak i vodeći prsetenovi od plastike .

Rusi su to jednostavno uradili po svom , imaju dobre matematičke modele koji opisuju ponašanje projektila kod otvaranja krila , imaju uhodanu tehnologiju i jeftinu proizvodnju tih relativno kompliciranih nosača krila i samih krilaca . A problemi nisu mali nosač krila da bi izdržao sva naprezanja mora biti kovan iz jednog komada sa svim tim kerefekama , isto tako krilce mora biti otprešano od visokolegiranog čelika , znači nije to komad lima pa da je odštancan , već iz okruglog komada u nekoliko faza oblikovani komad.

Neku točku na tu diskusiju je stavio profesor Janković svojim doktoratom koji je imao za temu usporedbu klasične mine kalibra 120 mm sa francuskom minom PEPA kalibra 120 mm .. krila se moraju otvarati i gotovo .

@ Pukovnik

Utor za bakarni prsten se radi tokarenjem , on je oblika lastinog repa , znači širi se prema unutra, to osigurava da bakreni prsten kad se nabije u njega nikako ne može van.

Postoje dvije osnovne tehnologije kako se bakreni prsten nabije u utor , naravno istočna i zapadna .

Kod Amera je presten u početnoj fazi komad bakrene cijevi za mrvicu veći od kalibra projektila , i onda se na specijalnoj preši koja ima 12 radijalnih klipova on utisne i raširi u lastinom repu .

Kod ruja je prsten u početnoj fazi bakrena traka široka koliko je širok kanal i dugačka malo više od opsega projketila , i onda se udarac za udarcem na preši taj prsten zabija u utor .

U obje se varijante bakar naknadno potokari na mjeru.

One ripne u utoru se rade na mašini za valjanje tako da se jednim zupčanikom utisne te ripne u materijal košuljice , broj zuba i korak je takav da se te ripne i zubi valjka lijepo poklope

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

@raketaš

Citat:Postoje dvije osnovne tehnologije kako se bakreni prsten nabije u utor , naravno istočna i zapadna .

Kod Amera je presten u početnoj fazi komad bakrene cijevi za mrvicu veći od kalibra projektila , i onda se na specijalnoj preši koja ima 12 radijalnih klipova on utisne i raširi u lastinom repu .
Da li ta presa izgleda ovako nekako:

• 3Ovo se svidja korisnicima: Bahuss, voja64, Gargantua
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Da to je jedna od varijanti preše za utiskivanje bakra, imali smo takve preše u Pretisu , mislim da je bila francuskog porijekla . Jedan centralni hidroagregat napaja svih 12 cilindara koji međusobno nisu sinkronizirani , pa je moguće da se komad malo izbaci iz centra, što u biti nije bitno, jer na kraju klipovi stišću sve dotle dok se ne spoje u krug .

Druga varijanta je njemačka .. jedan centralni klip promjera preko pol metra gura prsten sa unutrašnjim konusom , a taj konus onda gura 12 klipova-bolcnova . Klipovi su sinkronizirani preko tog konusa i sve ide puno ljepše , ali je veliko habanje tih bolcnova i konusa , sve mora biti kaljeno i brušeno, tipično švapski .

• 2Ovo se svidja korisnicima: voja64, Drug pukovnik
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

RJ je na temi o minobacačima postavio slike POZ M67 105 mm, ja sam par strana ranije postavo POZ M69 122 mm, protivoklopna obeležavajuća zrna konstruisana da deluju na bazi Hopkinsovog efekta. Da ja ovde ne pametujem previše o tome, postaviću slike kako je to objašnjeno u knjizi Municija deo II. Iako je sada to već istorija možda nije loše malo podsećanje.









POZ M67 105 mm i upaljač DI M61

• 2Ovo se svidja korisnicima: voja64, Gargantua
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Ruska zrna 152mm povećanog dometa ЗОФ-45 i ЗОФ-61.



ЗОФ-61 ima gas generator




A ЗОФ-45 donje aerodinamičko dance




Pisano je već nešto o tom problemu podtlaka iza zrna koje ''koči'' i smanjuje domet. Gas generator služi da popuni taj prostor iza zrna i to mi je idejno jasno, ali nije mi jasno konstrukcijski. Zbunjuje me pored ostalog ovaj zadnji navojni čep. Strujanje iz generatora je podzvučno, ali nebitno, ako je čep prilikom ispaljenja ušarafljen a pripala generatora iznutra, onda je to recimo nekakva izohorna promjena stanja. Znači bomba, eksplozija, u svakom slučaju za stabilnost vrlo loše.
Opet ako čepa nema onda barutno punjenje iz čahure ima da punjenje generatora rastepe na sastavno-rastavne elemente.

Kako tu uopće radi?

• 3Ovo se svidja korisnicima: voja64, Drug pukovnik, Gargantua
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Teško je reći što su tu ruje u Zlatoustoj iskemijali ( tvornica municije ). Znam što smo mi u Pretisu iskemijali , a imali smo licencu od SRC i direktno surađivali sa Geraldom Bullom.

U originalnoj dokumentaciji tog čepa nema i ne može ga biti jer se pripala Gas Genaratora odvija od barutnih plinova . Pripala je onaj crveno ofarbani tuljak u centru projektila i ona je tu zadužena da upali Gas Generator nakon što izleti iz cijevi. Naime zbog nagle dekompresije ( trenutni pad sa 3000 bara na vakuum ) osnovno punjenje gas generatora se ugasi , to je osobina svih baruta , i mi smo to redovito koristili da bi zaustavili rad raketnog motora i vidjeli kako se odvija izgaranje raketnog goriva u njemu.

Glavna caka je upravo u materijalima od kojih se sve radi , osnovno punjenje gas generatora je u biti kompozitno raketno gorivo sa izraženim meza efektom , to znači da se povećanjem tlaka brzina izgaranja smanjuje , do gašenja, odnosno tinjanja. To je bila glavna tehnološka tajna, i u ugovoru sa SEC om smo mi imali klauzulu da ćemo Gas Generator kupovati od njih i još usput plaćati royalty od 10 % od prodanih granata.

To što su dečki u Vitezu u rekordnom roku to sve razbucali i napravili naš Gas Generator nismo mogli objaviti na sva zvona , nego smo se pravili mutavi i radili , ha ha.

To raketno gorivo je na bazi Amonijevog perklorata ( AP ), a kao vezivo je korišten hidroksi determinirani polibutadien (HTPB ), kao katalizatori odnosno modifikatori brzine izgaranja i meza efekta su korištene razne soli metaloorganskog porijekla , nešto kao ferocen ( ako nađem neki pametan link budem ga postavio ) .

Oblik punjenja i njegova čvrstoća su bili takvi da je mogao podnijeti i ubrzanje i tlak koji nastaje u barutnoj komori , a od njegove točnosti brzine izgaranja u uvjetima malog tlaka , je ovisilo i rasturanje na cilju .

I upravo u tom velikom rasturanju na cilju ja vidim svrhu tog čepa kod Rusa . Pretpostavljam da su Ruje ostavili mogućnost zapovjedniku baterije da tuče cilja precizno ako ostane čep našarafan , ili ako ga skine da tuče cilj 5 km dalje ali da šara okolo.

• 1Ovo se svidja korisniku: voja64
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Nisam ni sumnjao da neće biti ovako detaljano objašnjenje. Svaka čast.
Prva slika i daje naslutiti da model 61 u svojoj osnovnoj namjeni u stvari ide bez čepa jer ne vidim kako bi drugačije moglo biti.

Tematika goriva je ipak mislim malo nivo previše za većinu nas pa bi to preskočio. A šta sa modelom 45?
Nisam neki za kinematiku i dinamiku, aerodinamiku, ali zar ovo dance ne bi trebali povećavati podtlak?