Pošto je tijekom prošlog ljeta američki Kongres odobrio dati suglasnost za prodaju borbenih aviona pete generacije F-22A Japanu, Tokio je donio definitivnu odluku o samostalnom razvoju svog borbenog aviona nove generacije. Značajnu podlogu za takav samostalni projekt pruža izvanredna tehnološka razvijenost Japana, zahvaljujući kojoj je tijekom devedesetih godina japanski Institut za tehnološka istraživanja i razvoj započeo s preliminarnim studijama razvoja novog borbenog aviona, koji je tada i dobio naziv ATD-X (Advanced Technology Demostrator) program. Koristeći se tim prednostima Tokio je krajem prošle godine odlučio pogurati program ATD-X u višu brzinu, želeći da do 2011. završi prvi prototip koji bi bio sposoban za probne letove.
O tome kako cijeli projekt grabi naprijed govore novi podaci: nakon mjerenja radarskog presjeka obavljenog u Francuskoj, počelo se s određenim preinakama aerodinamičkog dizajna aviona, na što upućuju nove kompjutorske animacije, odnedavno dostupne u javnosti. Temeljni imperativ koji Japan postavlja pred ATD-X program jest da avion ima visoke "stealth" odlike, usporedive ponajviše s onima na F-22 odnosno onima na F-35. To se prije svega odnosi na prilagodbe uvodnika zraka za pogonsku skupinu, koje inače znaju biti svojevrsni "zid" od kojeg se odbija radarsko zračenje što u konkretnom slučaju japanski inženjeri kane znatno ublažiti. Također, prema kompjutorskim animacijama može se vidjeti kako je mockup aviona znatno prerađen, tako da je pilotska kabina više pomaknuta naprijed, u nosnu sekciju trupa, i da se radi na dvosjednoj, a ne više jednosjednoj inačici. Pretpostavlja se da Japan kani u konačnici proizvoditi samo jedan tip zmaja aviona, dvosjed, koji bi, u slučaju da se avion kani operativno rabiti kao jednosjed, zadnju kabinu opremao dodatnom opremom, kao što to sada prakticira ruski RSK MiG na novoj seriji "dvadesetdevetski" K i M inačicama. Visok stupanj tehnološke razvijenosti omogućava Japanu da s lakoćom primjenjuje određene potvrđene tehnologije, odnosno najavljuje kako će pokrov pilotske kabine biti presvučen ITO premazom (ITO je akronim za 'Indium tin oxide', smjesu indij(III) oksida (In2O3) i kositar(IV) oksida (SnO2) - kositar se na engleskom kaže "tin" pa otuda drukčije ime), poradi smanjenja unutarnjeg zračenja instrumentacije, odnosno smanjenja unutarnjeg zagrijavanja i zamagljivanja pokrova pilotske kabine.
Također, novi obrisi ATD-X-a govore kako je povećan volumen donjeg dijela trupa: pretpostavlja se poradi mogućnosti nošenja veće količine goriva i naoružanja. Pogonsku skupinu aviona trabala bi činiti dva japanska motora IHI XF5-1 s vektoriranim 3D potiskom, svaki potiska 50 kN, što je dovoljno za mnogo veći avion nego što je ATD-X Shinshin. Sadašnje specifikacije govore o avionu koji ima duljinu trupa 14 m, raspon krila 9 m, visinu 4 m i maksimalnu težinu 9 tona.
Izvor
http://www.hrvatski-vojnik.hr/
|