101. rezervni policijski bataljon iz Hamburga

101. rezervni policijski bataljon iz Hamburga

offline
  • Pridružio: 28 Apr 2016
  • Poruke: 261

Odlično svedočanstvo kako od običnih, porodičnih ljudi za kratko vreme nastanu zveri.
Nakon okupacije Poljske nemačke vojne vlasti su poslale kao ispomoć policijske rezerviste iz Hamburga da pomognu u navodnom održavanju reda i mira u delovima Poljske.
Hamburg nikada nije imao reputaciju grada koji je davao veliku podršku nacistima kao npr. Minhen.
Rezervisti su bili u proseku od 35 do 45 godina, po zanimanju učitelji, službenici, radnici, vozači, većina njih je bilo oženjeno i imalo decu svih uzrasta. Nisu bili materijal za front.
Nisu bili mladi praznoglavi SS-ovci indoktrinirani od detinjstva.
Jedino je starešinski kadar bio sastavljen od profesionalnih policajaca.
Ubrzo po dolasku u Poljsku, predočen im je njihov pravi zadatak : na večernjom postrojavanju, komandant bataljona od 300 ljudi, major Trapp, objavio je da će sutradan ujutru imati da obave veoma neprijatan zadatak , tj. da će kamionima biti odvezeni u šumu gde će streljati Jevreje, civile koji su internirani iz tog dela Poljske. Major je zatim pitao da li neko oseća da neće moći da obavi sutrašnji zadatak. Istupilo je oko 10 ljudi koji su odmah odredjeni za sporedne dužnosti u kasarni.
Pojavio se nemački vojni lekar koji je policajcima objasnio kako da najbolje i najefikasnije ubiju svoje žrtve: na pušku se stavi bajonet i onda se on prisloni na najviši vratni pršljen ( idealno pod uglom od 90 stepeni da metak ne ušao u lobanju i razneo je, pa na taj način poprskao krvlju onoga koji puca).
Puška sa nataknutim bajonetom je dakle služila kao neko merilo idealne daljine i ugla pod kojim se puca ( nemačka pedantnost, predpostavljam).
Prvog dana streljanja policajcima je podeljen alkohol. Kada su se uveče, dobro pijani vratili u kasarnu , neki od njih su vredjali preostalih 10 policajaca koji su odbili da učestvuju, nazivavši ih kukavicama, izdajnicima i gov...
Ubrzo im nije trebao ni alkohol, a neki su počeli da se dobrovoljno javljaju za sledeće misije, dok su neki koji su i dalje učesvovali, počeli da se kriju iza drugih u grupi kada je odredjivano ko treba sutradan da ide, ili su počeli da simuliraju da su bolesni.
Mnoge jeverejske porodice su se krile po okolnim šumama, što pod vedrim nebom, što po zemunicama koje su iskopali.
Nisu dugo uspevali da budu neotkriveni , navodno uz nesebičnu pomoć nešto Poljaka koji nisu voleli Jevreje, ali najvećim delom su sami policajci organizovali tzv. lov na Jevreje u kome se grupa njih isticala i uživala. Jedan od aktivnih starešina, poručnik po činu, je čak organizovao tzv. egzkucioni turizam gde je neke svoje poznanike vodio da gledaju streljanja Jevreja. Kada je preterao pa doveo i svoju trudnu verenicu iz Hamburga da gleda kako se " Evropa čisti od nepoželjnih elemenata", ukoren je i praksa je prekinuta zbog toga što je verenica bila civil, pa je moglo da procuri u javnost.
Streljanja su postala rutinska, broj žrtava više nije bio pitanje, ali su pojedini policajci počeli da se žale na neke tehničke aspekte svoga "posla" : umor , kada je u pitanju velika grupa jevrejskih porodica koje treba pobiti, a takodje bilo je elemenata gadljivosti kada bi lobanja bila raznesena puščanim zrnom, pa bi egzekutor bio poprskan komadima mozga i lobanje. Malo ko je imao problem sa moralnog i ljudskog aspekta.
Po priznanju američkim istažiteljima nakom rata, medju njima su se vodile i "filozofske" rasprave tipa : " da li je bolje streljati prvo majke ili njihovu malu decu ? "
Preovladavalo je mišljenje da je bolje ubiti prvo majke ( muškarci i madići su uvek prvi streljani), a decu nakon toga iz sledećeg razloga: ako bi videle ubistvo dece majke bi padale u histeriju, počele bi izbezumljeno da trče unaokolo, padaju po zemlji pa ih je bilo teško "pravilno" streljati.
Za razliku od njih deca su bila paralisana od straha, pa ih je bilo lako ubiti.
Jedan policajac je čak izjavio amerikancima : " ubijanjem te dece , mi smo im u stvari činili uslugu, jer šta bi ona radila na ovom surovom svetu bez svojih roditelja? "
Za 9 mesec svog boravka u Poljskoj, gde je imao ulogu putujućeg odreda za streljanje, bataljon od 300 ljudi je streljao 32.000 Jevreja po nemačkim podacima.
Dakle 100 ubijenih Jevreja po pripadniku jedinice.
Pomogli su u opkoljavanju naselja a potom isterivanju iz kuća, sa kartom u jednom pravcu do logora za istrebjenje Treblinke i Sobibora jos 42.000 ljudi.
Eto, to je bilans devetomesečnog "rada" 300 nemačkih rezervnih policajaca.
Kada sam čitao knjigu spopala me je muka , i iznova sam bio fasciniran ( u najnegativnijem mogućem smislu) sposobnošću ljudske rase da izvrši najgroznije stvari nad onima koje nikada u životu pre toga nisu ni videli, a kamoli da su oni njima nešto skrivili.
Šta se desilo sa pripadnicima ove jednice nakon rata ?
Sa izuzetkom majora Trappa, koji je izručen Poljskoj i obešen, gotovo ništa.
Par onih koji su posebno isiticali u streljanjima je osudjeno na kazne od nekoliko godina, a dobar broj je dobio zaposlenje u redovnoj policiji novoformirane Savezne Republike Nemačke.
Verovatno nisu imali dovoljno kadra nakon rata u policiji, a sad, pošto ne ide da zapošljavaju SS-ovce, onda su verovatno dali prilku ovim "sirotim rezervistima koji su samo izvršavali naredjenja"



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1407 korisnika na forumu :: 27 registrovanih, 3 sakrivenih i 1377 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3195 - dana 09 Nov 2023 14:47

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: Alibaba1981, bojcistv, Bubimir, CikaKURE, comi_pfc, cvrle312, Dimitrise93, Dorcolac, GandorCC, hyla, janbo, loon123, Luka Blažević, M1los, Mi lao shu, milimoj, mrav pesadinac, novator, Outis, shaja1, Trpe Grozni, Tvrtko I, VJ, Vlada1389, vukdra, Wrangler, zziko