offline
- Veliki_Blek
- Zaslužni građanin
- Pridružio: 30 Dec 2008
- Poruke: 558
|
Zajedno sa pripadnicama hrvatske vojske povlacili su se i ruski kozaci, i pripadnici drugih naroda i narodnosti koji su se u toku drugog svetskog rata borili na strani sila osovine poput pripadnika madjarske legije, pojedinih pripadnika albanske skenderbegove divizije, bosankih ustasa, cetnika, crnogoraca koji su bili pristalice Sekule Drljevića, nedićevaca i pripadnika slovenacke bele garde koji su se od 1942 godine borili protiv partizana. Vojvoda Đujić je uspeo zajedno sa delom pripadnika njegovog odreda da se docepa Italije preko trasta a bilo je i ustaskih jedinica koje su uspele da izbegnu masakr poput Hercegovackih ustasa pod komandom Rafaela Bobana koje su se predali amerikancima. Evo nesto o stradanju cetnika u ovom pokolju. Deo o tome kako su partizani dokazivali njihovu krivicu i kako su postupali sa njima sam podebljao.
Kamničkoj dolini u Sloveniji nalazi se šesnaest masovnih grobnica u kojima počivaju uglavnom kosti svirepo ubijenih četnika, sveštenika Mitropolije crnogorsko-primorske i brojnih drugih civila koji su bili krivi samo zato što nisu voleli komunizam. Izvesno je da masovnih grobnica ima još u području Kočevog roga, na padinama Pohorja, pa i još ponegde u kojima su zemni ostaci lica koja se nisu bila za komunizam. Četnici su prošli put od Vezirovog do Zidanog mosta, preživeli pakao Bosanske golgote i NDH, snežne oluje, glad i tifus. Verujući da idu u susret Saveznicima, krenuli su masovno iz Crne Gore i Hercegovine put Slovenije. Partizani su maja 1945. godine zarobili četnike i izvršili masovnu likvidaciju nad 27.000 ljudi, mahom iz Crne Gore, Hercegovine, manjim delom iz Srbije, Bosne i Krajne. (13)
Desetkovan zbeg, posle petomesečnog krvavog puta preko NDH, našli su se početkom maja na tlu Slovenije. Umesto dugo sanjanog susreta sa Englezima, ubrzo će stati pred partizanske streljačke strojeve. Biće im presuđeno po kratkom postupku, bez prava da kažu ko su, šta su radili tokom rata, gde su krenuli, kakva je njihova krivica.
Partizani su zarobljene četnike i civile 18. maja 1945. godine doveli u logor u Maribor. Sutradan je zarobljenicima rečeno da će biti prebačeni u kasarnu "Kralj Petar", koja je bila nedaleko od logora, gde će im biti komotnije. Počeli su stizati kamioni zatvoreni ciradama, koji su danonoćno odvodili narod, ali ne u kasarnu "Kralj Petar" nego na - strelište. Rafali smrti danima su odjekivali po šumama oko Pohorja. Mihajlo P. Minić uspeo je da pobegne sa strelišta, gazeći preko gomile već pobijenih drugova. Pucali su za njim, ali on je izmakao. Hiljade ljudi iz Crne Gore i Hercegovine i Srbije, ostalo je zauvek u šumama oko Pohorja. Partizani su zarobili oko 10.000 četnika. Najveći deo je likvidiran. (14)
Druga velika grupacija, ali i civila, među kojima su bili sveštenici Mitropolije crnogorsko-primorske, intelektualci, deca, žene, našli su se oko Zidanog mosta. U šumama oko Kamnika, gomilali su se vojnici, sveštenici, civili. Prema procenama braće Vlade i Dušana Niklanovića, koji su se tu našli sa još dvojcom svoje braće Mitrom i Tomomom, tu je bili oko 3.000 izbeglih. Zajedno sa ostalim sveštenicima iz Crne Gore bili su i dr Luka Vukmanović brat komuniste Svetozara Vukmanovića-Tempa i njegov 14-godišnji sin Čedo. (15)
Između 14. i 15. maja u Kamniku su stigli partizani. Bili su to vojnici Pete proleterske, Sedme omladinske i Devete udarne. Svi iz sastava Treće divizije kojom je komandovao Savo Bulić.
Masovna streljana na području Kamnika su usledila 18. i 20 maja. Rafali su se čuli i narednih dana, da bih puške utihnule krajem maja. Mrtva tela su bačena u jame oko Kamnika, Zidanog mosta, Trbovlja, Kočevja, Klagenfurta, Pohorja i Maribora, Soče, Radovljice, Škofje Loke... (16)
|