offline
- miodrag2
- Počasni građanin
- Pridružio: 23 Sep 2009
- Poruke: 889
|
VP3987 ::I hajduci su se efikasno borili protiv turaka, zadavali im udarce u pozadini, pljackali im tovare i sl. Mozda bi trebalo da uvedemo hajducko uskocke jedenice. Preko leta su u sumi i bave se vojevanjem, a preko zime se sakriju kod mladih krcmarica i piju rujno vino u potaju dok sneg ne okopni.
Ratovanje od pre 100 godina i danas se promenilo. Tada neprijatelj nije mogao lako da ti zada udarac u pozadini. 1999. Vojska je trebalo da prmi glavi udarac i sacuva drzavu, a iz rata je vojska izasla gotovo netaknuta, dok je drzava razorena.
Sredstva ratovanja su se promenila, oruzje je postalo preciznije, ubojitije, razornije sa daleko vecim dometom. Sredstva izvidjanja su postala gotovo savrsena. Pre 100 godina vojska u pozadini je bila gotovo nedodirljiva. Danas nije tesko unistiti masovnu vojsku koja se krece u pozadini.
Srbija je mala zemlja i svaki dinar treba da ulozi u pojedinca. Da ga obuci, da ga obuce i opremi. Kvalitetna obuka, kvalitetna oprema, i kvalitetno naoruzanje visestruko povecavaju efikasnost vojnika i njegovu mogucnost prezivljavanja u borbi. Srbija je mala zemlja i mora maksimalno da ulozi u zivot svakog pojedinca.
Jedan dobro obucen, dobro naoruzan i dobro opremljen vojnik je vredniji od desetorice trecepozivaca.
Pisao sam vec i postavljao pitanja. U sumi nocu bez mesecina, vojnik opremljen pancirom slemom i opremom za nocno izvidjanje i nisanjenje, koliko moze da neutralise vojnika koji su opremljeni iskljucivo puskom sa pasivnim nisanom. Ne vidis ga, ni ne znas da je tamo, a on ti i broj cipela zna.
Ode masovna vojska cas posla. Vojska u koju si ulagao novac, opremao je, hranuo, zadavao muke logistici, unistena, a ni ne zna ko je unistio.
Prvi srpski ustanak vode hajducke vodje, Karadjordje i kompanija. Ratuje neuki narod protiv profesionalne turske vojske. Pobedjuje neuki narod. Ustanak biva ugusen tek slanjem masovnog kontigenta turske vojske.
Drugi sprski ustanak, ista prica, vodi ga malo politicki pragmaticniji vodja, dobijamo drzavu.
To bi bio Arkan, Legija i slicne jedinice.
Zemlja ne ratuje 40-tak godina. Za to vreme se zapocinje skolovanje profesionalnog kadra, vojska ostaje narodna. U dva rata biva prakticno porazena, spasava je u jednom ruski kontigent, u drugom to sto turci nisu mogli da odvoje adekvatne snage za rat na ovom vojistu zbog broja zemalja sa kojima istovremeno ratuje.
Narodna vojska se proglasava zastarelom, uvodi se potpuno profesionalna vojska. Ulazi se u srpsko-bugarski rat. Ta profesionalna vojska biva razbucana od bugarske poluprofesionalne/polunarodne. Prakticno stvar spasava dolazak rezerve drugog poziva.
Dolazi do reforme vojske, i prelaska ponovo na poluprofesionalni sistem. Za velike danasnje profesionalce ne bi bilo lose da malo procitaju o organizaciji te vojske. I u miru i u ratu. I ko je u stvari cinio okosnicu te vojske, i kako je ta okosnica podigla kvalitet rezervnog sastava do tog nivoa da je bio gotovo jednak profesionalnom.
Dolaze balkanski ratovi i prvi svetski rat. I ta vojska pokazuje koliko vredi. A vredela je mnogo.
A sada, vi veliki profesionalci danasnjice, objasnite meni kako ce ova vojska, sa 15000 pripadnika borbene komponente, uspeti da drzi front, i zaustavi protivnicki desant u pozadini istovremeno. Pri tome braneci i sve vitalne objekte u drzavi.
Sa 15000 ljudi, to sigurno nece moci da ucini. A veci kontigent profesionalaca ne mogu da plate ni znato finansijski mocnije drzave.
Manite se logike Velike Britanije ili SAD. SAD je dovoljno udaljena od svakog protivnika da u slucaju potrebe moze obuciti dovoljno redovnog sastava ako joj to zatreba, a pri tome je finansijski dovoljno mocna da drzi ozbiljan kontigent profesionalnog sastava, ili poluprofesionalaca u Nacionalnoj gardi. Velika Britanije je ostrvo, pa je samim tim u daleko manjoj opasnosti od invazije drugih zemalja. Njihova vojska i politika je ekspanzionisticka, i snage su profilisane prema tome.
Mi smo mala zemlja na balkanskom buretu baruta, okruzena NATO zemljama, i narodima koji su, osim makedonskog, i delimicno crnogorskog, u velikoj meri zadojeni mrznjom prema nama, cak celokupan identitet svog naroda gaje na toj mrznji.
Prema tome, manite se filozofije, usvanja ovih ili onih stranih sistema, i okrenite se onome sto smo posle kraha profesionalne vojske u ratu protiv Bugarske napravili sami, i stoje radilo dobro. U takvom modelu vojske, sa sest meseci sluzenja, dobicmeo i kvantitet i neophodni kvalitet.
Imacemo redovnu vojsku koaj ce moci da prihvati udar i na liniji fronta, i u pozadini, i dovoljan kontigent profesionlnih udarnih jedinca koji ce odluciti ishod bitke.
|