offline
- zoran-ruma
- Ugledni građanin
- Pridružio: 29 Sep 2006
- Poruke: 421
|
http://www.advance.hr/vijesti/analiza-sankcije-i-r.....o-trziste/
Analiza: Sankcije i reakcije mijenjaju globalnu trgovinsku paradigmu - Latinska Amerika uskače na rusko tržište
Antun Rošavrijeme objave: Srijeda - 13. 08. 2014 | 19:45
(13)
Rusija je prekinula uvoz hrane iz zemalja koje su joj uvele sankcije te sada uspješno kompenzira taj manjak pojačavanjem uvoza iz drugih zemalja svijeta. SAD-u i Europskoj Uniji se ovakav razvoj situacije nimalo ne sviđa te su počeli vršiti pritisak na Latinsku Ameriku da se ne povećava izvoz prema Rusiji. No, ekvadorski predsjednik Rafael Correa danas je odgovorio na te pritiske.
"Želim odmah reći kako nama ne treba ničije dopuštenje da bismo prodavali svoje proizvode prijateljskim zemljama. Koliko ja znam, Latinska Amerika nije dio Europske Unije", poručio je predsjednik Correa.
Njegov komentar dolazi neposredno nakon što je list The Financial Times objavio kako će EU pokušati "nagovoriti" Latinsku Ameriku da ne pomažu Rusiji na način da im izvoze hranu koju je Rusija, kao odgovor na sankcije, prestala uvoziti iz EU-a, SAD-a, Kanade, Australije i Norveške.
Trenutačno se iz Ekvadora prema Rusiji izvoze proizvodi kao što su banane, kava i čaj. U prvih pet mjeseci 2014. Ekvador je izvezao oko 580,000 tona banana.
Ruski prekid uvoza hrane iz zemalja koje su Rusiji nametnule sankcije biti će jako dobra prilika za mnoge zemlje koje se nisu neprijateljski postavile prema Rusiji, a od aktualne situacije mogla bi poprilično profitirati upravo Latinska Amerika, naročito Ekvador, Brazil, Čile i Argentina.
Rusiji će trebati puno toga, od mesa, mliječnih proizvoda do voća i povrća. Ova situacija širom otvara vrata ruskim partnerima s druge strane svijeta.
Kada govorimo o brojkama, Rusija će morati ukupno popuniti manjak od 8% prehrambenih proizvoda koje je do sada uvozila iz spomenutih zemalja. Najveći gubitnici u ovoj situaciji biti će najveći dosadašnji EU izvoznici hrane prema Rusiji, a to su Njemačka, Nizozemska i Poljska.
Ruski dužnosnici ističu kako bi se meso i mliječni proizvodi iz Ekvadora, Čilea i Urugvaja mogli naći na ruskim policama već u rujnu. Sastanci s ambasadorima zemalja Latinske Amerike već se odvijaju u Moskvi, a ugovori brzo sklapaju.
Ako Rusija želi što prije riješiti ovu situaciju morati će napraviti i neke kompromise. Primjerice, Brazil je do 2011. bio glavni ruski opskrbljivač mesom, no Rusija je tada Brazilu uvela restrikcije (zbog slabog nadzora kvalitete mesa). Sada bi iste mogle vrlo brzo biti podignute, a brazilske kompanije - kojima je do prije dvije godine Rusija prijetila potpunim prekidom uvoza - sada već zadovoljno trljaju ruke.
Restrikcije na izvoz mesa prema Rusiji ima i Argentina, no možda i tu Rusija sada olabavi svoje ranije striktne uvjete. Nadalje, Argentina prema Rusiji izvozi brojne poljoprivredne proizvode kao što su jabuke, kruške, sir itd. Trgovinska razmjena je 2012. iznosila preko milijardu USD.
Losos, pastrva, voće, svinjetina, vino i još toga stiže iz Čilea - zemlje koja je prošle godine u Rusiju izvezla ukupno 567 milijuna USD poljoprivrednih proizvoda.
Ekvador većinom trguje sa SAD-om i Europskom Unijom, no ovo je za njih jedinstvena prilika za veliki ulazak na rusko tržište, a komentar predsjednika Corree ukazuje na to kako itekako spreman zaraditi na ovoj situaciji.
Rat sankcijama između Rusije i Zapada će se očito i dalje nastaviti, no tko će u konačnici izvuči "deblji kraj", tek će se vidjeti. Za pretpostaviti je kako će u nekim rundama veći udarac nanositi Zapad, no Rusija je ovim potezom pokazala da zna i uzvratiti udarce, jer gubitci od prekida uvoza hrane već se zbrajaju, naročito u Europi.
No, "dok se dvojica tuču", treći profitira - a taj treći akter će u ovom slučaju biti Latinska Amerika kojoj će se nesvrstana politika itekako isplatiti.
Postaje očito kako se Rusiju neće tek tako lako moći izolirati, a i pitanje ostaje - tko će u konačnici koga izolirati? Zapad Rusiju od Zapada ili Zapad samog sebe od Rusije?
Jedna čudna retorika ovih dana kruži Europom, a svodi se na pretpostavku da će se Rusija neminovno morati "vratiti" natrag, tj. da će u tom procesu morati pristati na sve ustupke. No, hoće li? Ta ideja proizlazi iz naivne usporedbe Rusijom s drugim zemljama koje su mrcvarene Zapadnim sankcijma, no u slučaju Rusije stvari bi mogle biti vrlo drugačije.
Dok Latinska Amerika zadovoljno trlja ruke uskačući na rusko tržište SAD i EU otkrivaju kako ipak ne predstavljaju cijelu "međunarodnu zajednicu"
Kao prvo, ovo je situacija na koju se Rusija već godinama priprema, a i godinama se zapravo već osjeća da će ovi dani neminovno doći. Rusija se pripremila na način da je sastavljala detaljan "Plan B" gradeći diplomatske odnose s onim dijelom svijeta kojeg Zapad niti ne računa kada govori o "međunarodnoj zajednici".
"Međunarodna zajednica je ujedinjena" u ovome ili onome - to je fraza koja se već godinama ponavlja, a zastupnici iste mogu se zapravo svesti na svega dva glavna grada, Washington i Bruxelles. Pravo će pitanje biti ovo: da li je spomenuta osovina svjesna činjenice da oni nipošto ne mogu predstavljati cijelu "međunarodnu zajednicu" ili su do sada već toliko puta izgovorili ovu pogrešnu frazu da sada već i vjeruju u nju?
Samozavaravanje je najveći politički i strateški protivnik svake sile, a izgleda kako samozavaravanja uopće ne nedostaje na Zapadu.
Rusija upravo u ovoj situaciji oko hrane pokazuje da postoji jedan cijeli svijet izvan tzv. "međunarodne zajednice" koji je spreman priskočiti Rusiji (i sebi) u pomoć. Govorimo o mnogim zemljama, od kojih su neke i velike i važne sile, koje ne samo da nemaju negativnu politiku prema Rusiji, već je ona poprilično prijateljska, a te zemlje danas nalazimo zapravo gotovo svugdje izvan EU-SAD teritorija i sfere njihovog strogog utjecaja. U Aziji, na Bliskom istoku, Africi, a naročito i Latinskoj Americi koja na suradnju s Rusijom, politički, gleda i kao na neki oblik revanšizma prema SAD-u.
Da bi Rusija ovaj pomno isplanirani i veliki "Plan B" uspješno implementirala morati će imati neke stvari na umu. Prva je posve jasna, morati će se pokazati dovoljno fleksibilnom te prihvatiti i pojedine kompromise koji se podrazumijevaju jačanjem suradnje s ovim tržištima.
Druga stvar je vojno-politička - moraju pod svaku cijenu izbjeći eskalaciju sukoba s Ukrajinom, a definitivno potencijalni opći rat. Zemlje koje su naklonjene Rusiji su takve iz nekoliko razloga - vide svoj ekonomski interes i preferiraju multipolarni globalni poredak, ne samo zbog slabljenja uloge SAD-a, već i zbog, razumljivo, jačanja vlastite.
To su razlozi, a to znači da su i "simpatije" autentične, što se vrlo razlikuje od podložnosti SAD-u gdje je ta ista podložnost zapravo uvjetovana pritiskom i prijetnjama, masovnu špijunažu da i ne spominjemo. Zemlje koje imaju prijateljski odnos s Rusijom očekuju od nje da se drži korektno, da se nipošto ne upliće u njihova unutarnja pitanja, ali to nije sve. Od Rusije se također očekuje da bude i faktor stabilnosti. Drugim riječima, možda neke od ovih zemalja i jesu prešutno "na strani Rusije" u kontekstu aktualnog sukoba oko Ukrajine, ali malo koja - svakako niti jedna politički snažnija - neće podržati Rusiju ukoliko Rusija krene u vojnu invaziju.
To je također jedan od razloga zašto, unatoč naizgled nemogućoj situaciji, Rusija mora ustrajati na mirnom, diplomatskom i kompromisnom rješenju za sukob na istoku Ukrajine.
Ruski "Plan B" nije "izolacija" od svijeta, već okretanje svijetu koji je do sada bio previše zanemaren. Hoće li uspjeti u tome? Nije posve zagarantirano - pronalazak zamjenskog mesa neće baš tek tako riješiti sve ruske probleme. Rusija se godinama približavala zapadnom ekonomskom modelu i to bi je sada moglo skupo koštati, jer isti je već infiltriran i kao takav može joj nanijeti štetu.
Ruski dužnosnici su optimistični, premijer Dmitrij Medvedev danas je rekao: "Sankcije nas neće preplašiti. Shvaćamo ih jako dobro. Naša zemlja je snažna. Svi koji su do sada vršili pritisak na nas nisu uspjeli. Nastaviti ćemo živjeti u našoj dragoj zemlji, razvijati je, investirati u nju". Pomalo ironično da takve izjave danas dolaze od Medvedeva koji je ne tako davno kao predsjednik Rusije zagovarao veću integraciju sa Zapadom.
No, ako ruski "Plan B" uspije - ako uspije prebaciti Rusiju na neka nova tržišta i time slomi napad sankcijama, to neće imati efekta samo na Rusiju, već i na cijeli svijet, a možda najprije na Europu. Mnogi se pitaju zašto se Europa upustila u sankcije znajući kako će iste i njoj donijeti gubitke? Zato jer se Europa nada ta će to biti bolno i kratkotrajno, drugim riječima nada se kako će ruska oligarhijska elita početi paničariti i vršiti pritisak na vlast.
To ima smisla, nije tajna da puno veći utjecaj na ruski državni vrh imaju osobe koje primarno brinu za kapital - čuvanje i gomilanje istog, a ne za nekakvo prekrajanje granica. No, ako "Plan B" protiv Zapadnih sankcija bude uspješno implementiran - a za sada sve ide prema ruskom planu (novi ugovori s Kinom, Iranom, Egiptom, Latinskom Amerikom itd.) - panika će zavladati, ali ne u Moskvi, nego u Europi. Tada na scenu stupa igra pogađanja - koja EU članica će prva reći "dovraga sa sankcijama, hoćemo rusko tržište natrag", naročito kada vide da Latinska Amerika zadovoljno trlja ruke i ostvaruje velik profit tamo gdje su ga oni ostvarivali prije svega nekoliko dana.
|
