offline
- zoran-ruma
- Ugledni građanin
- Pridružio: 29 Sep 2006
- Poruke: 421
|
Napisano: 08 Avg 2014 23:24
Leonardo ::Malo o turizmu. Zadnje rangiranje se odnosi na zemalje iz kojih turisti najviše potroše. Rusija se polako penje i prošle godine je došla na 4-to mesto. Nešto o čemu moraju razmišljati oni koji prvo povuku glupe poteze, pa tek onda mućnu glavom o dugoročnim posledicama.  
http://en.wikipedia.org/wiki/World_Tourism_ranking.....re_in_2013
Kada pricas o turizmu  da se nadovezem jedna od karakteristika ruskog turiste je i odsedanje na niovu recimo popunjenost hotela sa vise zvezdica je u pada, gledajuci recimo Hrvatsku ove sezone, a taj deo upravo popunjavaju Rusi, u prevodu moras imati sve tipove gostiju od elite do paradajz turista, samo kulturno napravi negde neku granicu, recimo Dubrovnik elita boranija dalje
Dopuna: 08 Avg 2014 23:31
dotakao se jedan forumas teme nemackom zlatu koje se cuva u USA, na temi o krizi u Ukajini, da ne bih isao OT tamo mislim da je ovde bolje dati ovaj tekst
Analiza - važno pitanje za Europu i svijet: Gdje je njemačko zlato?
Omar Fehimovićvrijeme objave: Utorak - 30. 10. 2012 | 20:00
Da, dobro ste pročitali...Gdje je njemačko zlato?
Njemački narod se može pohvaliti velikom poviješću, velikim umjetnicima, genijima, ali i strašnim greškama koje su pravili. Da li su i ovaj put napravili veliku grešku?
U narodu se često kaže, da parafraziram, "prvo počisti svoje dvorište pa govori drugima kako da se ponašaju". Ova analiza nema namjeru govoriti protiv njemačkog naroda niti vlade nego određenih tendencija i ekonomskih odluka koje su dovele do apsurdne situacije s njemačkim zlatom. Pitat ćete s kakvim zlatom? Eh da, ta priča je bila sklonjena od javnosti i ovih dana je eksplodirala. U doba velikih društvenih promjena, došlo je vrijeme i na ovu tajnu.
Već godinama slušamo non-stop o "lijenim" Grcima, te o njemačkoj lokomotivi. To je postala neka europska mantra kojom se objašnjava današnja situacija. O Grčkoj se priča kao da je najveća ekonomija u EU, a ne periferna koja uopće ne može srušiti euro. Niti će Grčka izaći iz eurozone. Za to nema zakonskog okvira osim anarhije. Ali oni koji mogu srušiti euro su oni najveći. A najveća je trenutno u Europi Njemačka, u ekonomskom smislu.
U političkom daleko iza Engleske i Francuske. Pobjednici u Drugom svjetskom ratu neće tako lako ispustiti iz ruku političku dominaciju. Englezi se ponašaju kao da i jesu i nisu u EU, a Cameron ima velikih problema jer veliki broj Engleza želi van EU. U Francuskoj se situacija promijenila jer Hollande nije toliko blizak prijatelj Njemačkoj kao što je bio Sarkozy. U stvari, Njemačka se ponašala kao jedna od dvije sile koje upravljaju europskom politikom, Monti se bezuspješno pokušavao priključiti, a čini se da je Nijemcima prepušten "vruć krumpir" dok Englezi i Francuzi promatraju sada sa strane. Zvuči poznato?
U Europi se javlja snažan anti-njemački sentiment kao direktna posljedica toga. U isto vrijeme, ne osjeti se baš veliki anti-engleski ili anti-francuski sentiment, ako ga uopće ima (vezano za nedavne ekonomske poteze tih zemalja).
Neke stvari treba razjasniti. Grci rade mnogo više od Nijemaca. Oni koji ne rade, to je zato jer su im uvedene nemilosrdne mjere štednje. Mnogi će reći da su Grci dobro živjeli od kredita. A ko im je najviše davao te kredite u Evropi? Njemačka i Francuska. Zašto su uopće davali te kredite "lijenim" Grcima? Ako su Grci toliko "lijeni" i ako je njihova ekonomija tako loša, zašto su primljeni u EU? Ako su "lijeni", logično je da će biti problem naplatiti dugove. Da li je interes bio da tim novcem Grci kupuju njemačke proizvode pa bi Njemačka zaradila na proizvodima i još naplatila kamatu na kredit? Da li je taj posuđeni novac imao pokriće? Ako ne, zarada je dvostruka. A ako je to bio interes, bio je potpuno pogrešan. Da bi se "spasio" euro, privatni investitori su morali prihvatiti "haircut" – čitaj gubitak – i baciti na smeće ionako bezvrijedne državne dionice.
Kada država nema novca, a nema ni mogućnost štampati novac kao ECB ili FED, jedino joj preostaje prodaja državnih obveznica. Na taj način sakuplja kapital po izuzetno nepovoljnim uvjetima, a onaj ko kupuje te obveznice ili ne zna ništa o ekonomiji ili se nada da će zemlja bankrotirati potpuno pa će na taj način moći izuzetno jeftino kupovati, u ovom slučaju grčke otoke, infrastrukturu itd... Za ove druge se može reći da su jednostavno kladioničari. Ulažu u jedan rezultat i čekaju kraj utakmice.
U ovom slučaju ćemo se fokusirati na Njemačku i analizirati da li je novija ekonomska politika te zemlje u skladu s onim što znamo o Njemačkoj iz prošlosti. Treba imati na umu da među ekonomistima u Njemačkoj pa i među njenim predstavnicima u ECB-u te europskim institucijama ima dosta neslaganja. Ali u tekstu ćemo govoriti o službenoj politici do sada.
Njemačka inzistira da Grci vrate dug po svaku cijenu, ali i da privatni investitori prihvate "haircut". Gdje je tu logika? Znači vlasnik grčkih državnih obveznica iz Nizozemske, Danske, Austrije ili neke druge zemlje treba prihvatiti gubitak, a Grci trebaju plaćati dugove. Grci ne mogu platiti dobit na obveznice od oko 20%. Stoga se i traži "haircut". Njemačka inzistira na vraćanju dugova. I tako dan za danom, kataklizmičke izjave se šire Europom. Bezbroj sastanaka se održalo o "spašavanju" eura do ranih jutarnjih sati. "Drama" se nastavlja. .
Nakon nekoliko godina te igre smo mogli vidjeti da je posjetu Angele Merkel oko 70.000 ljudi na ulicama smatralo nepoželjnom i čak je bilo Grka na ulicama koji su bili odjeveni kao nacisti. Ali ne novi neonacisti koji se pojavljuju na grčkoj političkoj sceni, nego obični ljudi koji su došli do rekvizita(vjerovatno iz nekog filmskog studija za snimanje filmova o nacistima).
Fokus je cijelo vrijeme bio na Grčkoj. Netko tko ne zna ništa o ekonomiji, pomislio da je Grčka neka ogromna zemlja sa ogromnom ekonomijom i ako ona propadne, nastaje kataklizma.
Bumerang se Njemačkoj prvo počeo vraćati u autoindustriji. Tko će kupovati automobile u svijetu gdje je benzin izuzetno skup i gdje i oni koji su prije bili ljubitelji automobila sada razmišljaju više o tome kako da prehrane svoje porodice, nego o kupnji novog automobila? Tko kupuje automobile ako svaki dan non-stop sluša priče o raspadu eura?
Kinezi jesu kupovali mnogo neko vrijeme, Rusi još kupuju, ali da li je to dovoljno? Nije.
Njemačka se uzda u "jeftin" euro. Na osnovu toga su njeni proizvodi jeftiniji. Kako euro može biti "jeftin" kad je jači od dolara i skoro svih većih valuta osim funte? Ako ljudi u Europi nemaju novaca, ako u Americi desetine milijuna ljudi ne rade ili primaju bonove za hranu, ako Kinezi kupuju sve manje, kome je taj euro jeftin? Naftašima poput Katara ili Emirata? Dovoljno je pogledati koliko su velike te zemlje geografski i svima će biti jasno da se ta tržišta mogu lako zasititi. Zapravo, umjesto "jeftinog" eura, primjetna je tendencija da se prodaju na Balkanu i šire njemački proizvodi uz velike popuste. Ako jedan aparat za brijanje Made in Germany košta oko 20 eura, onda nije euro "jeftin", nego Njemačka nema kome prodati svoju robu. Niskim cijenama pokušava spasiti što se spasiti može. Ako se nudi popust za novog Golfa koji se još nije počeo prodavati, ako Opel nudi 30 dana skoro pa "rent-a-car", gdje su pozitivni efekti tog "jeftinog" eura?
Kineski proizvodi su u startu izuzetno jeftini i veoma teško će se Njemačka moći nositi sa njima, ako i ikako, osim ako ne počnu masovno otpuštati radnike i prebacivati proizvodnju u druge zemlje. A to već polako rade i svi znamo da to znači ići "putem Detroita".
Njemačka se smatra fiskalno odgovornom zemljom. Nijemci štede, znaju raspolagati s novcem, to je neosporivo. To su vrijedni ljudi koji proizvode kvalitetnu robu. Da li je to danas dovoljno u ekonomskom kaosu koji vlada? Nije.
I tako dolazimo do priče o njemačkom zlatu.
Još 2009. godine poznati radio i tv voditelj koji se bavi ekonomskim pitanjima Max Keiser je počeo govoriti o njemačkom zlatu. Njegov šalom protkan poziv njemačkom narodu da čuva vlastito zlato i žestoka kritika ekonomske politike SAD-a se mogu vidjeti u ovom video-klipu. Max Keiser o njemačkom zlatu
Već skoro dvije godine u svojoj emisiji na RT "Keiser Report" Max Keiser govori o tome da je upitno da li Njemačka uopće posjeduje zlato koje je izvan njenih granica. Logično bi pitanje bilo, zašto bi itko držao svoje zlato izvan svojih granica? Odgovor na to bi bilo kontrapitanje: zašto neko drži novac u bankama? Zato jer misli da je sigurno. Da li je sigurno? E to je već drugo pitanje. Pitanje koje naglo budi njemačku javnost nakon dugog niza godina bavljenja Grčkom, Španjolskom i drugim zemljama. Došlo je vrijeme za odgovore na domaća pitanja.
Naslov epizode 358 Keiser Report-a je "Goodbye, German Gold?" (Zbogom, njemačko zlato?). Keiser Report 358 "Goodbye, German Gold?”
Keiser je možda i prva osoba koji je prije nekoliko godina postavio pitanje gdje je njemačko zlato, a ovih dana o tome možemo čitati u raznim medijima.
Na listi zemalja koje imaju najviše zlata Njemačka se nalazi na drugom mjestu. Prva je SAD (što mnogi također dovode u pitanje nakon silnih pokušaja Ron Paula da se uradi kontrola, ali to je već druga priča). IMF se smatra trećim. Šta on uopće radi na listi zemalja, nije jasno. Četvrta je Italija. Zanimljivo je da Italija i pored toliko zlata prodaje državne obeznice i uvodi mjere štednje. Da li su Talijani "pametniji" i čuvaju svoje zlato? Ili i oni ne znaju gdje je? To su već neka druga pitanja.
Evo što piše ugledni Zero Hedge (Zero Hedge o njemačkom zlatu):"Njemački sud kontrolora (Bundesrechnungshof) je zatražio da Bundesbank izvrši kontrolu svojih rezervi zlata. U stilu "pregledajmo FED", sud želi da bude siguran da skoro 3400 tona zlata stvarno postoje jer "količine nisu nikad provjerene radi autentičnosti niti izvagane". Štoviše, zlato Bundesbank-a se nalazi u još tri sefa širom svijeta: Bank of England, Bank of France, US Federal Reserve. Sud dovodi u pitanje praksu oslanjanja na pismenu potvrdu čuvara (stranih centralnih banaka). Ova odluka znači da treba pregovarati sa tri strane centralne banke da bi se izvršila fizička provjera, ali prije toga Bundesbank je počeo s procesom da FED šalje nazad u Njemačku 50 tona godišnje u slijedeće tri godine".
To je 150 tona u tri godine. Što je to u usporedbi sa 3400 tona, pa čak i ako je jedna četvrtina u rukama FED-a? I na tri godine? Dok Rusi i Kinezi, pa čak i Iran i Indija, užurbano kupuju zlato, dok Chavez svoje dobija natrag, Njemačka ne zna gdje je njeno zlato. Fiskalno odgovorna država? Apsolutno. Ali što se tiče zlata, ne baš, ako uopće.
Kako je ovo moguće?
Zero Hedge nastavlja: "Navodno njemačko zlato (neprovjereno) je po količini odmah iza zlata SAD-a (koje takođe nije provjereno)".
Ako SAD i Njemačka na papiru posjeduju zlato, a ne i fizički, onda ne treba čuditi što je Zapad doslovno pred kolapsom. Gordon Brown je prodao puno britanskog zlata po veoma nepovoljnoj cijeni. Kako sada uopće sa sigurnošću reći ko ima zlato i koliko?
O svemu ovome RT kaže slijedeće: "Zabrinutost zbog njemačkog zlata je nastala prošle godine nakon što je grupa njemačkih federalnih zakonodavaca htjela provjeriti zlatne poluge smještene u Banque de France u Parizu. Lokalni dužnosnici im nisu dozvolili pristup i rekli su kako ne posjeduju prostorije da bi se posjetili sefovi, piše Deutsche Welle.
Njemačke brige o situaciji sa svojim zlatnim rezervama odražavaju zabrinutost njemačkih političara, da li Njemačka ima dovoljno zlatnih rezervi da spriječi širenje krize u eurozoni.
Nakon što zlato stigne u Njemačku, zlato će se istopiti da bi se prekontrolisala čistoća svake pošiljke prije nego što se ponovo oblikuje u standardne zlatne poluge.” RT
Zvuči nevjerojatno? Tko je pratio Max Keisera nije nimalo iznenađen ovim vijestima. Kako jedna fiskalno odgovorna zemlja može držati zlato u inozemstvu? Još bolje je pitanje zašto. A ako se ispostavi nakon topljenja da je zlato samo na površini, a u sredini neki mnogo manje vrijedan metal? Šta onda? Isprika neće moći biti "lijeni" Grci. Oni nemaju nikakve veze s ovim. Da li će propast eura nastati zbog ekonomskih grešaka države koja se predstavlja lokomotivom Europe? Za dobrobit njemačkog i drugih naroda, nadajmo se da neće. Nadajmo se da će Njemačka dobiti natrag svoje zlato i da će to stvarno biti zlato. A ako ne bude tako, ekonomske posljedice će biti ogromne širom Europe, pa čak i svijeta.
A onda će se svi pitati: "Pa gdje je zaista zlato?"
Dopuna: 08 Avg 2014 23:33
Takodje ima i ovaj tekst
Sandy, obveznice i dionice: papiri natopljeni dizelom i kanalizacijskim vodama, moguća šteta u milijardama
Omar Fehimovićvrijeme objave: Petak - 23. 11. 2012 | 14:15
Ovo je sada najveća misterija na Wall Street-u:
Voda koja je nastala zbog uragana Sandy je poplavila podzemni sef u centru grada veličine 10,000 kvadratnih stopa (op.pr. 1 stopa = 30 cm) te natopila 1.3 milijun potvrda o obveznicama i dionicama, uključujuči obveznice na donositelja koje su kao gotovina, te postoji opasnost da se pretvore u neupotrebljivu kašu.
Što je obveznica na donositelja? Iako se pred kraj teksta daje objašnjenje, dobro je odmah objasniti. To je dužnička garancija (op.pr. novčani papir) koju izdaje poslovni entitet kao što je korporacija ili vlada. Razlikuju se od uobičajenih investicijskih sigurnosnih papira zato jer nisu registrirane, ne postoje zabilježeni podaci o vlasniku ili transakciji koja se tiče vlasništva. Tko god fizički posjeduje papir na kojem je izdana obveznica posjeduje tkz. instrument. To je korisno za investitore koji žele da ostanu anonimni. Obično je nemoguće dobiti natrag vrijednost obveznice na donositelja u slučaju gubitka, krađe ili ako je uništena. Određena vrijednost se može dobiti u slučaju javnog duga SAD.
The Depository Trust and Clearing Corp. je kompanija koja radi za vlasnika sefa i koja sada grozničavo pokušava spasiti papir.
Ali vrijednost ugroženih papira ispod adrese 55 Water St. nije poznata svima, samo unutrašnjem krugu Wall Street bankara.
Jedan izvor je rekao da je u opasnosti 70 milijardi dolara u obveznicama na donositelja.
U DTCC-u, spremištu koje kontrolišu najveće financijske firme na Wall Street-u, ne žele da točno reći što je bilo u sefovima, koliko papiri vrijede i tko je vlasnik čega.
U većini firmi članica, uključujući Deutsche Bank, JP Morgan Chase, Bank of America, UBS i Citi, nisu odgovarali na pozive.
Izuzetak je Goldman Sachs. Njihov glasnogovornik Michael DuVally je potvrdio u petak The Post-u da je njegova firma stavila obveznice na donositelja u sefove DTCC-a. On je priznao da bi bilo skoro nemoguće nadoknaditi štetu ako budu uništene.
Jučer ujutro (op.pr. 17/11/12) DuVally je dalje rekao da je vrijednost Goldmanovih obveznica "manja od 1 milijun dolara". Sat kasnije, nazvao je i rekao: "Tržišna vrijednost obveznica na donositelja koje su potencijalno ugrožene je manja od 10,000 dolara."
Glasnogovornica DTCC-a Judy Inosanto je samo rekla da su "razne dionice i obveznice" oštećene. "Ne mogu davati detalje. Ne govorimo o vrijednosti zbog sigurnosnih razloga."
Čak ni iz kompanije koja se prijavila za posao čišćenja i spašavanja nema nikakvih informacija o šteti. Papiri su natopljeni dizelom i kanalizacijskim vodama koje su poplavile tri podruma na adresi 55 Water Street.
"To se nikoga ne tiče. Javnost ne mora znati šta se nalazi u sefu. To je stvar između njih (op.pr. čuvara) i klijenata."
Ono što se zna je da su desetljećima u sefu bili milijuni obveznica na donositelja vrijednih mnogo više od te brojke u dolarima. 1990. godine 2/3 od 32 milijuna komada papira u sefu su bile obveznice na donositelja, pokazuju podaci DTCC-a. Čak i nakon što su uklonjeni papiri zbog dospjeća, u sefu je i dalje bilo 5.4 milijuna obveznica na donositelja krajem 2003. godine.
Stručnjaci kažu da je jedini spas za obveznice da se osuše na veoma niskim temperaturama u hladnoj vakuum komori. Zračni tlak u komori se smanjuje, povećava se toplina te bi vlaga isparila iz papira.
Bilo bi potrebno obezbjeđenje tijekom procedure i taj proces bi mogao koštati više od 2 milijuna dolara.
Belfor, firma za spašavanje iz Texasa, je navodno dobila taj posao. Njihovo vozilo se nalazilo parkirano ispred 55 Water St. Na pitanje o ugovoru sa Goldmanom da se spasi 70 milijardi dolara u obveznicama na donositelja, glasnogovornik Belfor-a Alex Gort je samo rekao: "To je veoma povjerljivo."
Radnici Belfora su bili na lokaciji i opisali "potpuni posao obnavljanja" uz "velike mjere sigurnosti", ali tvrdili su da ne znaju ništa o obveznicama.
"Postoje tri sefa" rekao je radnik izvan zgrade. "Nisam bio u sefu gdje su obveznice. Dolje su veoma visoke mjere bezbjednosti. Znam da su sve bile pod vodom. Milijarde dolara, potopljene. Znam da ih pokušavaju upakirati."
Obveznice na donositelja obično izdaju vlade i nakon određenog roka se mogu naplatiti. Donositelj daje priloženi kupon da bi se izvršila isplata. Obično nisu registrirane i mogu se koristiti kao gotovina. Zato su ih obično koristili oni koji su željeli na taj način sakriti imovinu i ne platiti porez. Zabranjene su 1982.
Ali one koje nisu naplaćene su i dalje u opticaju.
Andrew Kintzinger, advokat koji se bavi sigurnosnim papirima, je rekao da ako je firma sa Wall Street-a držala obveznice kao čuvar u ime investitora, postojali bi elektronski zapisi koji dokumentiraju isplate koje bi dale investitorima dokaz o vlasništvu.
"Ali ako su vlasnici oštećenih obveznica Goldman ili druge banke, nadoknada bi mogla biti 'problem'", rekao je.
Dopuna: 08 Avg 2014 23:34
i poslednji tekst
Saga o zlatu dobila nastavak: Gdje je austrijsko zlato?
Omar Fehimovićvrijeme objave: Četvrtak - 29. 11. 2012 | 10:30
O njemačkom zlatu te zlatu nekih drugih država se dosta govorilo i govoriti će se zbog apsurdne situacije da građani Njemačke ne znaju da li Njemačka uopće ima zlato ili ne koje je navodno ili ne u Bank of England i Odjelu FED-a u New Yorku.
Još apsurdnije je da neki od odgovornih u Njemačkoj tvrde da su vidjeli zlato iako FED ne pušta nikoga u sef. Nakon oluje Sandy, situacija se dodatno iskomplicirala. Tamo sad ne samo da se ne može vidjeti zlato nego su i obveznice postale kaša u kanalizacijskim vodama. (vidi: Sandy, obveznice i dionice: papiri natopljeni dizelom i kanalizacijskim vodama, moguća šteta u milijardama) Zvuči kao da nije stvarno, kao filmske priče. Od čega su ti sefovi napravljeni? Zar ne bi trebali biti vrhunskog kvaliteta?
Ali nisu Nijemci sami. U toj grupi su i Nizozemska, Ekvador, Švicarska i još, čini se, mnoge zemlje.
Da li je na pomolu novi problem?
Austrijska centralna banka drži većinu od 280 metričkih tona zlatnih rezervi u Ujedinjenom Kraljevstvu. Zamjenik guvernera Wolfgang Duchatczek je rekao to u financijskom komitetu državnog parlamenta. Tako barem tvrdi Bloomberg.
Priča se ponavlja. Opet zlato nije u matičnoj državi. I opet jedan komitet neke države raspravlja o zlatu. Ako nema problema i ako je sve tako krasno kako se situacija želi predstaviti (ignorirajući i zanemarujući ulogu zlata), čemu ove rasprave komiteta te toliko raspitivanje o zlatu? Ako je godinama moglo biti tamo gdje se navodno nalazi, zašto se toliki sada brinu gdje je? Ako zarađuju na izdavanju zlata, u čemu je problem?
I Duchatczek je u sličnoj situaciji kao mnoge njegove kolege, mora davati odgovore o tome gdje je zlato. On je rekao da je 80%, ili 224.4 metričkih tona zlata smješteno u Ujedinjenom Kraljevstvu. 17% ili 48.7 metričkih tona se nalazi u Austriji a 3% u Švicarskoj. To se vidi iz sažetka sastanka iza zatvorenih vrata koji je dao parlament.
Količina rezervi se nije mijenjala od 2007. godine, rekao je Duchatczek. Centralna banka je zaradila 300 milijuna eura (385 milijuna dolara) u proteklih deset godina od iznajmljivanja zlata, rekao je. Malo je čudno da Austrija nije poput Kine, Rusije i drugih zemalja kupovala zlato s obzirom na rast cijene. To bi sigurno bila dobitna kombinacija.
Austrija je zaradila 300 milijuna eura. Tako tvrdi gospodin Duchatczek. S obzirom da zlato nije u državi, da li je ta zarada upitna? I ne samo zarada nego da li zlato uopće postoji? Ako pogledamo primjer Njemačke, sve je moguće.
|
