offline
- voja64
- Stručni saradnik foruma
- Pridružio: 10 Okt 2012
- Poruke: 25456
|
- 13Ovo se svidja korisnicima: miodrag, 5rovic, Recce, krunomiletic5, manda87, 5.56, galijot, Vzor50, ssekir75, Sirius, Zerajic, teodorica, šumar bk2
Registruj se da bi pohvalio/la poruku!
Drugar penzioner javno izrazio negodovanje zbog ove hajke na vlasnike ličnog naoružanja iz redova negdašnjih vojnih lica OVAKO.
ZBOGOM ORUŽJE
U istinu zadnji put, gledamo se nemo,
došlo kažu vreme da se rastanemo,
da se dalje družimo, treba mnogo toga,
papira i taksi, i saglasnost Boga.
U istinu isto, mnogo mi je žao,
ali tako nisko, sebi ne bih dao,
branio sam drzavu, stobom i rukama golim,
a sad eto trebam, da klečim i molim.
Oružje sam nosio četrdeset leta,
a da sad ga imam, to nekome smeta,
zemlju sa njim branio, i krv lio svoju,
sad oružje vraćam, imovinu moju.
Slobodarska krv teče mi kroz vene,
i orden za hrabrost, samo tu za mene,
sada poklon pištolj, što mi garda dala,
izvoli ga vratiti, za života, hvala.
Oficir sam bio,i nisam se krio,
kažu ponos države da sam svoje bio,
nosio sam oružje, ponosno i časno,
što ne mogu više, nikom nije jasno.
Od malena beše deo mojih vena,
potom moja jedina, draga uspomena,
nismo više zajedno, mnogo mi je žao.
uzimate onaj za kog sam život dao.
Zbogom moje oružje, nekad desna ruko,
moja sada muko, a nečija bruko,
rastanak od tebe u dnu duše boli,
ko sa tobom odraste, večno tebe voli.
Dve godine stariji inžinjerac sa kojim sam baš drugovao me je ubio a i ja sam kolko za dan dva rešio da svoje ovako sebi otuđjim.
Zulum...
|