Vojna heraldika od prošlog ka budućem

106

Vojna heraldika od prošlog ka budućem

offline
  • Pridružio: 17 Maj 2007
  • Poruke: 13939

U pitanju je kruna sa ordena kneza Milosa. Na 50-toj strani sam postavio fotografiju.

Ukoliko ne moze zlatna/zuta onda neka ostane crna. Naravno u svakom slucaju bi trebalo da je nesto manje debljine nego sto sam ja uradio.



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • Kos93  Male
  • Legendarni građanin
  • Pridružio: 11 Sep 2007
  • Poruke: 7235

jazbar ::Verovatno najkatastrofalnije oznake na svetu od svih vojski ima Slovenska vojska!
Nisu još promenili insignije od Teritorijalne odbrane što je neverovatna drljavost i neprofesionalizam. Znak TO nema veze sa nićim ni sa istorijom, heraldikom, dobrim dizajnom...


Iako nisam dizajner malo sam se pozabavio i uradio novu insigniju Generalštaba Slovenske vojske.
Oficielna insignija:


Moj rad:

Kad me uhvati odnosno kad dobijem ideju pozabaviću se i sa generalnom insignijom Slovenske vojske (Teritorijalna obramba)


Bogami ste ovu oznaku baš carski uradili Very Happy
Ziveli



offline
  • Pridružio: 30 Apr 2008
  • Poruke: 1646

Ne radim proračune kao Labat , al sam se potrudio da bude precizno Smile

offline
  • Pridružio: 17 Maj 2007
  • Poruke: 13939

Svaka cast Ziveli ...

Ja sam stavio sta sam imao Very Happy .

offline
  • Pridružio: 30 Apr 2008
  • Poruke: 1646

Hvala Ziveli , lepo bi izgledala , samo je problem koju krunu uzeti , a i mnogo su mi nejasni prikazi sa ikona , nemožeš razaznati šta je metal a šta ne , a i raspored dragog kamenja je isto neprecizan ... Kada bi samo imali takvu čitavu krunu ..

offline
  • Pridružio: 17 Maj 2007
  • Poruke: 13939

Ako smo mi dovde dogurali za dan dva... Very Happy ...

Neka ovo budu moje poslednje dve vezije za sada. Izmenio sam ocila, a na drugoj dodao drugacije ljiljane (House of Bourbon).

offline
  • kNikS 
  • Moderator u penziji
  • Pridružio: 31 Maj 2006
  • Poruke: 4640

@ leonard, Vazduhoplovac .........................

momci, to sto crtate je vec nacrtano, samo nije proslo u zakon. skrolujte do dna citata Wink i, naravno, procitajte tekst - to vazi za sve koji ucestvuju u diskusiji.

evo sta se zove studija, sa sve citiranim izvorima. kao sto rekoh, crtanje orla je nista drugo do pitanje licnog stila crtaca i ukusa onog ko to gleda. ono sto je bitno je da se elementi ne razdvajaju.

Citat:Ljubomir Stevović
Srpski grb i himna u XX veku



1. Predlog radne grupe za državne simbole

Prilikom promocije predloga novog grba i himne Republike Srbije, članovi Radne grupe za državna znamenja su istakli da svaka normalna država mora da ima svoja autentična znamenja koja na poseban način izražavaju njene osnovne vrednosti, državni kontinuitet i tradiciju i da je Srbija stara evropska zemlja i da stare evropske države imaju svoje stare, časne i prepoznatljive simbole.

Na osnovu toga, Radna grupa je predložila stare simbole Kraljevine Srbije iz 1882. godine: grb Kraljevine Srbije (Slika 2) i himnu “Bože pravde”.



Reakcije javnosti su uglavnom bile trojake: većina je zbog neinformisanosti neopredeljena, bivši komunisti su protiv, jer u tome vide preživele simbole ali nisu ništa konkretno predložili, a tradicionalisti su za, jer je Srbija mnogo duže bila Kraljevina nego Republika.

Grb i himna svake zemlje, naroda ili države, pored toga što služe kao identifikacioni simboli, treba i da pozitivno deluju na narodnu svest i osećanja. Zato radi pravilnog oblikovanja rodoljublja kod izbora grba i himne mora da se vodi mnogo računa koje i kakve ideje su utkane u njih. Svaka slika, melodija i osećanje ima duhovnu pozadinu, koja deluje, ne otkriva se uvek lako, ali ipak može da se dovede do pune svesti. Da bi se dobro upoznali simboli i njihova duhovna pozadina, treba da se prouče i okolnosti pod kojima su ti simboli nastali. U nekim slučajevima simboli nastaju mnogo pre svog upotrebnog vremena, i tek kasnije utiču na velike društvene promene. To je poznato još iz Biblije: “I kazivaše im reč u mnogim pričama, koliko su mogli da slušaju. A bez priče im ne govoraše, no svojim učenicima nasamo sve objašnjavaše” (Marko, glava 4, 33-34).

Sociolog kulture Dr Miloš Nemanjić, je u svom prilogu raspravi o državnim znamenjima to istakao rečima da je: “...došlo vreme da dobro razmislimo o svojoj istorijskoj identifikaciji... U najdubljem sloju kompleksa vrednosti nalaze se slike i simboli koji čine osnovne predstave jednog naroda. Nijedna evropska država, bez obzira na sve integracione procese, ne odriče se svojih temeljnih kulturnih vrednosti i simbola koji oličavaju te vrednosti... Pitanje državnih simbola danas ne može da bude ni samo plebiscitarno ni isključ ivo pitanje eksperata. Potrebno je objasniti značaj, smisao i suštinu svih simbola...” (M. Nemanjić: Simbolička moć na delu, Politika 19. 12. 2001, str. 6).

U svakom slučaju, još nije napravljena analiza aktuelne heraldičke situacije. Da bi došli do pravih državnih simbola, koji će biti iznad dnevne politike i ideoloških (zlo) upotreba, treba da se detaljnije upoznamo sa istorijskim tokom u kome su ovi simboli nastali i da zatim razmotrimo naše doba. Jer heraldika je nauka o grbovima, koja obuhvata poznavanje, veštinu slikanja i pravo na grbove, i zahteva objektivan naučni prilaz državnom grbu.

2. Kako su nastali grb i himna obnovljene Kraljevine Srbije

Početkom XX Evropu su sačinjavale stare apsolutističke monarhije, sa feudalnim poretkom i dobro razrađ enom heraldikom. Državni grbovi su se sastojali od krune vladara i hermelinskog ogrtača koji zakriljuje štit sa heraldičkim simbolima. Retko koja monarhija je do sredine XX veka imala ustav, jer je vladar posedovao neograničenu vlast. Shodno tome, himne su imale dinastički a ne narodni karakter. Najčešće počinjale sa “Bože, čuvaj kralja ili cara”, već prema tome ko je bio na čelu države.

Ovo vladarsko apelovanje na Boga Oca je nastalo u XVIII i XIX veku jer je Zapad, tonući u materijalizam, počeo da Hristov lik iz Evanđelja transformiš e u Kralja Isusa, i svest o Božanskom se postepeno svodila na apstraktnu predstavu o Bogu Ocu. To naravno ne može da izdrži pravoslavnu kritiku, jer: “Boga niko nikad nije video, jedinorodni Sin koji je u naručju Očinom, on ga javi” (Jovan 1, 1Cool, “Moj Otac mi je sve predao. I niko – sem Oca – ne zna ko je Sin, i ko je Otac – zna samo Sin i onaj kome 40 Ljubomir Stevović Sin hoće da otkrije” (Luka, 10, 22) i “Ja sam put i istina i život; niko ne dolazi Ocu – sem kroz mene” (Jovan, 14, 6). Naši preci su u srednjem veku vrlo dobro znali koje Hristos i zato naše vladare iz dinastija Nemanjić a, Mrnjavčevića i Lazarevića na ktitorskim kompozicijama u manastirima uvek blagosilja Hristos Pantokrator (S. Radojčić: Portreti srpskih vladara u Srednjem veku, Skoplje 1934).

U feudalnoj Evropi XX veka Kneževina Srbija (1830-1882) je bila izuzetak: nije imala plemstvo, seljaci su obrađivali svoju zemlju i svaki Srbin je slobodno mogao da nosi oružje. To je uglavnom bila zasluga kneza Miloš a (1780-1860). Iako istoričari obično ističu njegove despotske osobine, on je ustvari bio otac moderne srpske demokratije, jer je sprečio obnavljanje feudalizma. Knez Miloš je to lakonski objasnio mladom Jovanu Ristić u u Hajledbergu, samo jednom rečenicom: “Prvljaci srpski htedoše da zavedu u Srbiji spahiluke, kao u Vlaškoj, no ja nisam dao” (Živan Živanović: Politička istorija Srbije, IV, 158, 1925). Najveći borac za srpski državni grb u XIX veku je bio knez Miloš i posle silnih diplomatskih peripetija Kneževina Srbija je 1838. stekla zvaničan grb (slika 1) ali do kraja, 1882. godine, nije imala himnu.



Posle pogibije kneza Mihajla (Kragujevac 1822 – Topčider 1868) 29. maja 1868. u Topčideru, na srpki presto je došao četrnaestogodišnji Milan Obrenović, IV knez Srpski (rođen 1854 u Manasiji, Vlaška – Beč 1901)), sin Miloša, sina Jevrema, brata kneza Miloš a. Njegovo punoletstvo je svečano proslavljeno 10. avgusta 1872. u Narodnom pozorištu u Beogradu. Posle ceremonije je izveden komad Markova sablja, koji je po narudžbini napisao upravnik pozorišta Jovan Đorđević (Senta 1824 – Beograd 1900), inspirisan alegorijom Jovana Sterije Popović a San Kraljevića Marka iz 1848. godine (M. Pavlović: Knjiga o himni, Gornji Milanovac 1990). Na kraju komada se, prema melodiji Slovenca Davorina Jenka, kapelana i kompozitora Narodnog pozorišta, pevala pesma bez naslova, od dve strofe:

Bože pravde, ti što spase
Od propasti dosad nas!
Čuj i od sad naše glase,
I od sad nam budi spas!
Moćnom rukom vodi, brani
Budućnosti srpske brod;
Bože spasi, bože hrani
Srpskog kneza, srpski rod!


Jedna volja da zadahne
Složna srca, bože daj!
Pa da Srpstvu zora svane,
Dugoj bedi dođe kraj!
Da nam sinu lepši dani,
Da slobode sazri plod;

Bože spasi, bože hrani
Srpskog kneza, srpski rod!


Jovan Đorđević nije bio veliki pesnik nego pre kompilator. Pod uticajem Zmajeve Narodne himne iz 1865, koja počinje sa “Bože pravde, braniču stvorenja” i Đorđević je odu iz Markove sablje počeo sa “Bože pravde”, a Zmaj je apelativ na Boga preuzeo iz austro-habsburške himne “Gott erhalte” (Bože hrani/cara/) pretvorivši ga u “Boga pravde”. Pesnici su svakako mislili da se obraćaju Bogu Ocu, ali su ustvari napravili nekakvog novog, isuviše apstraktnog Justusa.

Posle ratova sa Turskom 1876-1877. i 1878. Srbija je postala Nezavisna Kneževina uvećana za 14,76% i sa četiri nova okruga: Niškim, Pirotskim, Vranjskim i Topličkim (Pred-Kumanovska Srbija). To nije išlo lako, jer smo imali veće probleme sa Rusijom na diplomatskom, nego sa Turskom na bojnom polju. Rusija je htela da Sanstefanskim mirom te krajeve, koje smo mi oslobodili, ustupi novostvorenoj Kneževini Bugarskoj, koju su oni oslobodili. Tada je knez Milan odveo ruskog konzula na Čegar, pred Ćele-kulu, i rekao mu: “Evo ekselencijo! Kada Rusi načine još jednu ovakvu Ćele-kulu od srpskih glava, i ovu moju povrh njih metnu, onda će tek Bugari dobiti Niš” (Svetolik Grebenac: Kralj Milan i njegovo doba, Beograd 1938, str. 29). Niš je bio spasen, ali se knez Milan zamerio ruskom dvoru i diplomatiji pa je morao da napravi politički salto-mortale i da se preorijentiše na susednu Austrougarsku. Kad je sve to završio, počeo je da radi na pripremama da Kneževina Srbija preraste u Kraljevinu. Godine 1881. je počela izgradnja železnice u saradnji sa francuskim finansijerom Bontuom, zidanje Kraljevskog dvora (sada Stari dvor), a Stojan Novaković (Šabac 1842 – Niš 1915) je bio zadužen za novi Kraljevinski grb, itd. Iznenada Bontu je bankrotirao 18. januara 1882. i Srbija pada u dug od 40 miliona dinara, dva puta veći od državnog budžeta. To su bile velike pare jer je dinar tada vredeo 0,32 grama zlata. Da bi predupredio finansijsku neizvesnost, Milan je na brzinu, bez krunisanja jer dinastija Obrenovića nije imala krunu, organizovao proglas Kraljevine 22. februara 1882. u Narodnom pozorištu. Za himnu je uzeta završna pesma iz Markove sablje koja je izvedena za njegovo punoletstvo pre deset godina. Tekst je nešto izmenjen: Jovan Đorđević je izbacio drugu strofu i dodao još tri, knez je postao kralj, melodija je ostala bez promena i tako je nastala himna Bože pravde:

Bože pravde, ti što spase
Od propasti dosad nas!
Čuj i od sad naše glase,
I od sad nam budi spas!

Moćnom rukom vodi, brani
Budućnosti srpske brod;
Bože spasi, bože hrani
Srpskog Kralja, srpski rod!

Složi srpsku braću dragu
Na svak, dičan, slavan rad:
Sloga biće poraz vragu,
A najjači srpstvu grad!

Nek na srpstva blista grani
Bratske sloge zlatan plod,
Bože spasi, Bože hrani
Srpskog Kralja, srpski rod

Nek na srpsko vedro čelo
Tvog ne padne gnjeva grom,
Blagoslovi Srbu selo,
Polje, njivu, grad i dom!

Kad nastupe borbe dani,
K pobedi mu vodi hod,
Bože spasi, Bože hrani
Srpskog Kralja, srpski rod.

Iz mračnoga sinu groba,
Srpske krune novi sjaj,
Nastalo je novo doba,
Novu sreću, Bože, daj!

Kraljevinu srpsku brani,
Petvekovne borbe plod,
Srpskog Kralja, Bože, hrani,
Moli ti se srpski rod!

Veliki istoričar, Stojan Novaković je rad na grbu počeo vrlo studiozno. Pošao je od toga da grb obnovljene Kraljevine treba da se zasniva na grbu stare, srednjevekovne kraljevine. Prvo je prostudirao izvore i literaturu, i angažovao slikara Vladislava Titelbaha da preslika dvoglave orlove iz manastira Žiče, Lazarice (slika 3), Ljubostinje (slika 4), Kalenića (slika 5), Ravanice i Manasije. Posle tri godine svoja istraživanja je skupio i objavio pod imenom “Heraldički običaji u Srba, u primeni i književnosti”, (Godišnjica Čupića IV, str. 1-140, 1884; preštampano u: Istorija i tradicija, SKZ Beograd 1982, str. 293-434).




Na osnovu literature i Titelbahovih crteža Novaković je pokazao da je je grb Nemanjićke Srbije bio dvoglavi beli orao u poletu na crvenom polju, a u knjizi dečanskog kaluđera Gedeona Jurišića (Dečanski prvenac, Novi Sad 1852) je našao da se na trakama Dečanskog horosa nalazi najstariji srpski tetragram (slika 6, D. Todorović: Nalazi iz stare solunske livnice, Hilandarski zbornik 8, 121, 1991): “To bi bila najstarija slika onoga grba s kojim je Srbija kao Kneževina počela svoj državni život”. Kako je formiran grb Kraljevine Srbije (slika 2) Novaković detaljno govori:

“S proglašenjem Kraljevine 22. februara 1882. javila se potreba da se grb promeni i obnovljenoj Kraljevini nov grb da... Ko je pažljivo čitao ovu raspravu videće na kakvim je osnovima sklopljen novi grb. Po heraldič kom ukusu našeg vremena, a iz osnova koje se dokazuju autentičnim spomenicima, izrađeni su svi sastavni delovi novoga grba. Iz stare kraljevske krune, koja je sačuvana na tolikim novcima, izvedena je svedena kruna po formi sadašnjih kraljevskih kruna. Po starim autentičnim oblicima dvoglavoga orla uzet je na novi grb dvoglavi orao u poletu, i spram našeg vremena uzeto je naturalistič ko heraldičko crtanje... Kako se Kraljevina Srbija razvila iz Kneževine Srbije, to je državni grb Kneževine stavljen na prsi orlu, i zadržan je plašt kojim se sve novije države u Evropi služe i koji je već na grbu Kneževine Srbije usvojen.



Tako je na novom Kraljevinskom grbu heraldičkim načinom predstavljen postanak obnovljene Kraljevine”. Zakon o grbu Kraljevine Srbije je bio usvojen 20. juna 1882. i prešlo se na izradu grba (Zbornik zakona i uredaba, XXXVII, 132 1882). Stojan Novaković i bečki poslanik Filip Hristić su taj posao, ne zna se na čiju preporuku, poverili dvadesettrogodišnjem Ernstu Kralu, studentu Umetnič ke zanatske škole u Beču, koji je kasnije postao slavni k. k. dvorski slikar grbova. Od Krala su naručena “dva originala, jedan crnim, šrafiran po heraldičkim pravilima u dve trećine formata priložene skice, i jedan u potpunim bojama na pergamentu” i da posle napravi 1000 crnobelih kopija (Arhiv Srbije; MID, Novaković Hristiću 20. jula 1882). Tako je nastao naš čuveni Kraljevinski grb. Posle Majskog prevrata i ubistva kralja Aleksandra Obrenovića i kraljice Drage 29. maja 1903. na presto je stupio kralj Petar I Karađorđević (Beograd 1844 – Beograd 1921). Svečano krunisanje je bilo u Sabornoj cr kvi u Beogradu 8. septembra 1904. Kruna je (slika 8 ) prema nacrtima Mihajla Valtrovića, po kraljevoj želji, bila napravljena od drške Karađorđevog topa, koji se sada čuva u Karađorđevom konaku u Topoli. (Lj. Mišković-Prelević: Valtrovićevi nacrti za krunidbene insignije Petra I Karađorđevića, Zbornik MPU, 24-25, 119, 1980-1981). Kralj Petar I je bio jedini krunisani vladar obnovljene Srbije. Nijedan Obrenović pre njega, i nijedan Karađorđević posle njega, nije stavio krunu na glavu. Smena dinastija nije uticala na državni grb, koji je ostao nepromenjen, ali je Ministarstvo prosvete raspisalo konkurs za novu himnu. Na konkursu je dobio Aleksa Šantić no njegova pesma Bože, na polja zemlje ove je bila preterano komplikovana, teška za pamćenje, bez ritma, nepevljiva, i posle žestoke kritike u javnosti on sam je zatraž io da se povuče. Tako je Srbija punih šest godina bila bez himne, sve dok kralj Petar na svoj 65. rođendan 27. juna 1909. nije potpisao ukaz kojim 1904. se vraća stara himna Bože pravde, uz izmenu refrenskih stihova: Kralja Petra, Bože hrani, Moli ti se Srpski rod. Nekoliko godina posle toga, Kraljevina Srbija sa ovim državnim simbolima, grbom i himnom koji su nastali u doba kralja Milana Obrenovića, i dinastijom Karađorđevića ostvarila je svoje najveće pobede u Ratovima za oslobođenje i ujedinjenje 1912-1918. Posle ovog istorijskog pregleda razvoja državnih simbola Kraljevine Srbije, možemo da pređemo na analizu naše aktuelne heraldičke situacije.

3. Predlog grba Republike Srbije

Za grb Republike Srbije je predložen grb Kraljevine Srbije iz 1882. godine (slike 2 i 7), koji kao simbole kraljevske vlasti sadrži dve heraldič ke kraljevske krune i kraljevski plašt od hermelina. Srbija je sada Republika i ne može da u svom grbu ima heraldičke simbole koji označavaju aktuelnu kraljevsku vlast. Predsednici republika ne nose ni krune ni hermelinske plašteve. Srbija uvek ima pravo na svoje tradicionalne simbole. Srpska istorija i tradicija ne počinju ni 1941, ni 1904, ni 1882, ni 1815, ni 1804, nego od XII veka, od Nemanjića. Tri glavna srpska heraldička simbola su:

– Kraljevska kruna, od krunisanja Stefana Prvovenčanog u Žiči na Spasovdan, 20. maja 1221. (slike 7 i Cool. Ovakve kupolaste kruna su se u vizantijskom kulturnom prostoru zvale “steme”.



– Dvoglavi srebrni (beli) orao na purpurnom (crvenom) polju, grb Kraljevine i Carevine Srbije od Kralja Milutina, od 1309-1316. Najstariji sačuvani srpski dvoglavi orao se čuva u depou Narodnog muzeja pod inventarskim brojem 2193 (slika 11). Dvoglavi orao sa poluraširenim krilima i opuštenim perima se u heraldici definiše kao “dvoglavi orao u poletu”.



– Purpurni (crveni) štit sa srebrnim (belim) krstom i četiri slova “S”, grb Srpske Despotovine, od Despota Stefana Lazarevića, od 1402. Posle pada Srpske srednjevekovne države predstavlja grb Srpskog naroda u najširem smislu. U našoj heraldici se ovaj grb skraćeno zove “Srpski štit”, a sam simbol krsta sa četiri “slova”, ukoliko nije na štitu, zove se “Srpski tetragram” (slika 6).



Stojan Novaković je 1882. u grbu Kraljevine Srbije spojio dva srednjovekovna simbola: dvoglavog belog orla u poletu na crvenom štitu i Srpski štit. Ostao je još problem krune. U heraldici kruna iznad štita i/ili plašta predstavlja simbol suvereniteta vlasnika grba. Tu su se javila dva problema: kralj Milan nije imao krunu koja bi ušla u grb, a u to doba se nije znalo o broju i izgledu kruna Nemanjića, jer je većina naših manastira sa portretima vladara bila pod turskom okupacijom. Zato Novaković kaže da je “Iz stare kraljevske krune, koja je sačuvana na tolikim novcima, izvedena (je) svedena kruna po formi sadašnjih kraljevskih kruna. Dakle, uzeta je ”neimenovana" heraldič ka kraljevska kruna bez srpskog istorijskog korena iako je on postojao. Srpski grb i himna u XX veku?

Sedam godina kasnije se navršavalo pet stotina godina od Kosovske bitke i Srbija se spremala da je svečano obeleži. Za tu priliku je, između ostalog, uveden Orden kneza Lazara, najviši srpski orden (1889-1941), koji su imali pravo da nose samo kralj i prestolonaslednik (Srpske novine br. 79 od 9. 4. 1889). Nacrte za orden je napravio Mihailo Valtrović, arhitekta, arheolog, profesor i direktor Narodnog muzeja, jedan od tvoraca “srpskog stila” u arhitekturi, slikarstvu i primenjenoj umetnosti (S. Bogdanović, Mihailo Valtrović (1839-1915), Društvo istoričara umetnosti SR Srbije, Sveske, br. 1, Beograd, 1977, 4).



Orden se sastojao od lanca, koji se nosi oko vrata, i krsta koji pada na grudi. Krst je napravljen od crvenog emajla sa dijamantima, a između krakova izbijaju srebrni zraci sa rubinima (slika 12, Istorijski muzej Srbije, inv. br. 4708). U medaljonu u sredini krsta je figura kneza Lazara u vladarskom ornatu. Iznad krsta se nalaze tablica sa godinama 1389. i 1889. i kruna Nemanjića, za koju Valtrović kaže: “Kruna je starog vizantijskosrpskog oblika, kako se vidi na glavi Dušanovoj u njegovih novaca, na pečatima cara Lazara i inače na već navedenim slikama srpskih kraljeva i careva po našim manastirima. Kruna je iskićena belim, crvenim i plavim i zelenim kamenjem.” (Dositije, godina , broj 3, str. 5, 1889). Iako to ne navodi, očigledno je da je Valtrović krunu rekonstruisao prema portretima Stefana Prvovenčanog i kralja Radoslava na ulazu u Žiču (slike 9 i 10, iz knjige Branislava Živkovića, Žiča, crteži fresaka 1985).

Godine 1898. kralj Aleksandar Obrenović je napravio velike dinastičke manifestacije povodom četrdeset 46 Ljubomir Stevović Žiča 1309-1316 10. Kralj Radoslav Žiča 1309-1316 11. Dvoglavi orao Žiča 1309-1316 12. Krst Ordena Svetog kneza Lazara Akvarel Mihajla Valtrovića, 1889 godina od Sveto-Andrejske skupštine i povratka kneza Miloša na presto (restauracija Obrenovića). Jubilej je svečano obeležen kao nacionalni praznik, knez Miloš je proglaš en za Miloša Velikog i njemu u čast je ustanovljen orden Miloša Velikog (slika 13). Orden Miloša Velikog se delio za dinastičke zasluge, i posle Ordena kneza Lazara bio je najviši orden u Srbiji. Na orden je postavljena Valtrovićeva kruna Nemanjić a sa Ordena kneza Lazara: “Medaljon visi na staroj srpskoj kruni Nemanjića... Kruna je reljefna i zlatna s raznobojnim emaljiranim dragim kamenjemi biserom” (Zbornik zakona i uredaba, LIV, 721, 1903).




Kada smo pre deset godina za grb Republike Srbije prvi put predložili dvoglavog belog orla sa Srpskim štitom i krunom Nemanjića (Lazar Gerić i Ljubomir Stevović: Grb sa krunom Nemanjića, Politika, 28. 09. 1991, str. 16) pošli smo od grba Kraljevine Srbije (slike 2 i 7), jer je bilo krajnje vreme da se zaustavi čerupanje Srpskog grba, koje je počelo 1941. godine, (slika 14), kad je ostao bez krune, simbola suverenita, i nastavljeno 1945, kad su uklonjeni dvoglavi orao i časni krst (slika 15), tako da je ostao samo štit sa četiri slova “S” (ili “ocila”, kako se često pogrešno veruje) između crvene zvezde petokrake i Sunca pomračenog zupčanikom. Dakle, stari Kraljevinski grb treba da se uskladi sa našim vremenom.



Pošto je Srbija republika, iz grba prvo moraju da se izostave velika kruna i hermelinski plašt kao atributi kraljevske vlasti. Zatim, iz istog razloga, mora da se izostavi manja kruna 13. Orden Miloša Velikog sa krunom Nemanjića prema Valtroviću, 1898 15. Grb Republike Srbije bez dvoglavog orla i bez krsta, 1945-2000? 14. Dvoglavi orao bez krune sa “Nedićevih” novčanica, 1941-1944 iznad štita sa dvoglavim belim orlom. Međutim, to ne bi bio kompletan grb, jer je kruna iznad štita simbol suvereniteta. Dvoglavi orao bez krune se koristio samo za vreme nemač ke okupacije 1941-1944. (slika 14). Zato na njeno mesto treba da se postavi kruna Nemanjića koja je od početka XIII veka simbol naše nezavisnosti.



Pošto Valtrovićeva rekonstrukcija krune Nemanjića već ima tradiciju od preko sto godina, smatrali smo da treba da se usvoji i u našem predlogu grba. Tako se završava sinteza starih srpskih heraldičkih simbola, koju je počeo Stojan Novaković i Republika Srbija dobija univerzalni grb (slika 16) od sva tri stara, autentič na srpska heraldička elementa: krune Nemanjića, iznad, crvenog štita sa dvoglavim belim orlom u poletu, koji na prsima ima crveni štit sa belim krstom i između krakova krsta četiri slova “S” (ćirilicom) istog oblika kao na Dečanskom horosu (slika 6). Ovo su stari srpski simboli iz Srednjeg veka, koji su nastali između 1221-1402, mnogo pre nego što se u XX veku pojavio nacionalizam koji je samo suprotan pol materijalistič kom shvatanju sveta. Dvoglavog belog orla u poletu smo stilizovali na savremeniji način, kao prelaz između njegovog predstavljanja na kamenim reljefima iz srednjeg veka i Novaković/Kralovog “naturalistič kog prikazivanja” iz 1882. Slova “S” na Srpskom štitu smo izveli prema njihovom obliku na najstarijem srpskom tetragramu sa lanaca polijeleja iz Dečana.

Ako, Srbija postane Kraljevina, onda grbu sa dvoglavim orlom, Srpskim štitom i krunom Nemanjića (slika 16) samo treba da se dodaju plašt i kruna kralja Petra I Karađorđevića (slika 17). Oni se sada nalaze u Galeriji akademije Nauka, u Knez Mihailovoj ulici, u okviru izložbe “Stare srpske uniforme” koja će trajati do kraja marta meseca. U ovakvom heraldič kom sklopu, iznad krune Nemanjića, kruna kralja Petra I Oslobodioca bi došla do punog izražaja.



http://www.drama.org.rs/D1_hro3.asp

offline
  • Pridružio: 17 Maj 2007
  • Poruke: 13939

Sad sam detaljno procitao ovaj link. Nije ovde rec o tome da se ranije nisam slagao sa time. Srebrni ili beli i purpurna ili crvena.

Sta na kraju reci. Zar ovo nije ozbiljna studija (pogledati ispod tri linka/slike) ? Koliko vidim razlika je u tome sto su dodati ljiljani i sto se vizuelno razlikuje. Po meni svi zahtevi su postignuti sa onime sto je Labat uradio uz moje potpuno uvazavanje svih drugih predloga. Samim time hteo ili ne hteo nalazim se u istoj prici. Pri cemu je ovde rec o vojnom amblemu i opet ponavljam drugacijem resenju kad govorimo o pojedinim elementima grba.
http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=63250_90112269_DSC02104.JPG
http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=63250_90112269_DSC02109.JPG
http://www.mycity-military.com/slika.php?slika=63250_90112269_DSC02121.JPG

Skrecem paznju na sledece. Bez bilo kakvog favorizovanja ovih radova koje sam postavio.

offline
  • Nele  Male
  • Zaslužni građanin
  • Pridružio: 03 Avg 2008
  • Poruke: 655

Leonarde, malo je reći da su ovi Labatovi predlozi vrhunski...

offline
  • kNikS 
  • Moderator u penziji
  • Pridružio: 31 Maj 2006
  • Poruke: 4640

@ leonard

tako je, bas sam sad hteo da postavim ove crteze ali nisam mogao da nadjem tvoju poruku od ranije.

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1048 korisnika na forumu :: 40 registrovanih, 8 sakrivenih i 1000 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3195 - dana 09 Nov 2023 14:47

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: A.R.Chafee.Jr., ajo baba, Apok, arsa, celik, darkangel, deimos25, Dimitrije Paunovic, DPera, Faki-Valjevo, havoc995, ikan, ivan1973, ivica976, janbo, Još malo pa deda, Karla, laurusri, Lieutenant, ljuba, mercedesamg, mikrimaus, milenko crazy north, Milometer, Milos ZA, milutin134, moldway, Romibrat, royst33, sap, slonic_tonic, Stanlio, Stoilkovic, suton, Toper, Trpe Grozni, tubular, VJ, vukovi, zixmix