offline
- Pridružio: 25 Jun 2019
- Poruke: 105
|
kljift ::Mukran auf der Ostseeinsel Rügen
Veliki građevinski projekti stvar su prestiža. Trajektna luka Mukran na ostrvu Rigen jedan je od najvećih projekata DDR, no skriven koliko je to bilo moguće. Objekat je opsluživao direktnu pomorsku saobraćajnu vezu sa SSSR i manipulaciju sirovinama i mašinama.
U mirnom ribarskom selu Mukran u blizini Sasnica, marta 1982 valjanje prvih bagera označilo je početak izgradnje trajektne luke. To je bio jedan od najvećih transportnih projekata DDR i omogućavao je povezivanje ostrva Rigen sa Klajpedom u SSSR (današnja Litva). Oko 3500 radnika u naredne četiri godine, pomjeriće 4 miliona kubnih metara zemlje i dva miliona kubnih morskog dna. Projekat je koštao 2,3 milijarde DDR maraka, a uključivao je i 1200 stanova za personal luke.
de.wikipedia.org/wiki/F%C3%A4hrverbindung_Mukran%E2%80%93Klaip%C4%97da
DDR i SSSR smatrali su da će kroz projekat Mukran ojačati svoje trgovinske odnose. Prevoz brodom trajao bi tri dana manje nego kopnom. Štaviše, tranzit kroz Poljsku bio bi izbjegnut. Osim visokih troškova, tranzit kroz Poljsku bio je sve više neizvjestan i iz političkih razloga. Djelovanje grupacije Solidarnost imalo je političku ali i pritajenu vojnu pozadinu. To je bio i glavni razlog za tajnovitost projekta. Jer, čak i u kasnoj fazi Hladnog rata, Sovjetski Savez je bio pripravan za eventualnu eskalaciju međublokovskih sukoba. Zbog toga je SSSR bio veoma zainteresovan da za svoju Grupu vojski raspoređenu u DDR obezbjedi direktno i diskretno snadbjevanje.
"Podrazumeva se da je trajektni i kapacitet željezničkog saobraćaja značajno povećan u pravcu Istok - Zapad, što je od velikog strateškog značaja" - pukovnik Horst Cimerman, analitičar MfNV u Berlinu.
Iako je projekat bio zapečaćen uz povjerljivo vođenje pregovora sa SSSR javni interes građana toliko je porastao da je bilo slučajeva plivanja ispred gradilišta. Zbog tih slučajeva Štazi je odmah blokirao lokalni obalski put za civilni saobraćaj uz ojačavanje lokalnog personala.
I imali su šta da kriju. Nakon otvaranja luke, 2. Oktobra 1986, iako tek sa 60 procenata izgrađenih kapaciteta, odmah su započeli vojni transporti. U to vrijeme u DDR bilo je raspoređeno 400.000 sovjetskih vojnih lica i 100.000 civilnih lica i članova porodica uz 17.000 oklopnih vozila i 700 borbenih aviona. Luka je u tim uslovima započela sa pretovarom roba opsega od municije, rezervnih djelova, građevinskog materijala pa do vodke.
Postrojenja za prihvat i vezu sa trajektima dobro su obezbjeđena. Za potrebe pomorskog prevoza, izgrađeno je pet 190 metara dugih željezničkih trajekt plovila sa dvije palube za smještaj vagona. Pod palubama, doduše u spartanskim uslovima krcano je do 300 vojnika (u ratu 600). Plovila su imala dupla korita radi veće zaštite od napada torpedima i hitne evakuacione izlaze kamuflirane kupatilima i kupaonicama. Za obezbjeđenje luke i željezničkog čvorišta izgrađene su dvije protivavionske pozicije dok je treća bila u planu. Vlasti DDR smatrale su lučka i željeznička postrojenja vjerovatnom i ranjivom metom NATO pakta zbog čega su brodovi i lučke instalacije izgrađeni po najvišim klasama zaštite. Koncepcija prevoza naoružanja i municije bila je u fazi projektovanja. No nisu samo Sovjeti bili korisnici luke.
geschichtsspuren.de/artikel/verkehrsges.....noten.html
Već 1987. godine NVA je preko luke u Mukranu započela sa prebacivanjem svojih vojnih jedinica u SSSR na bojeva gađanja raketnim sistemima. Oko 200 ljudi sa cijelokupnom vojnom opremom, uključujući samohodne lansere i rakete zemlja – zemlja pretovareni su u luci i upućeni za SSSR. Čitav process prebacivanja obavljen je u najvećoj tajnosti. Radilo se o putovanju dugom 3.000 kilometara do poligona Kapustin Jar.
Usljed velikog nepovjerenja, NATO je rutinski pratio “baltičke trajekte” Varšavskog Pakta uz pedantno dokumentovanje svih dopuna, radarskih i radio tehnologija. Za potrebe pomorskog transporta korišteni su prvi na svijetu dvopalubni 190 metara dugi željeznički trajekti izgrađeni u Narodnom preduzeća Mathias-Thesen-Werft in Wismar. Izgrađeno je pet feribota, a radilo se o najvećim plovilima ikada izgrađenim u DDR. Na dvije palube ukupno je krcano 103 željeznička vagona kapaciteta 84 tone svaki, a u potpalublju je bilo mjesta za 300 vojnika (u ratu 600) uz kamuflirane “evakuacione izlaze”. Trajekti su imali i dupla korita radi veće zaštite u slučaju napada torpedima. Norma za utovar – istovar bila je 4 sata sa planiranih 5,4 miliona tona godišnje. Plovidba između Mukrana i Klajpede trajala je 18 sati.
Najzapadnija stanica Transsiba
Opredeljenjem za korištenjem željezničkih trajekta uz korištenje po sovjetskim standardima kalibrisanih kolosijeka, luka Mukran što u šali što u zbilji proglašavana je najzapadnijom stanicom transibirske željeznice. Druge infrastrukture, naročito za kontejnerski transport nije bilo.
Nakon kraja DDR i SSSR, došlo je i do prekida glavnih saobraćajnih veza. Od tri miliona tona tereta u 1989, došlo se do 1,35 miliona u 1991. Jedino je povlačenje sovjetskih trupa, koje se u velikoj mjeri obavljalo preko Luke Mukran održavalo njen rad sve do 1994. – godine kada su poslednji ruski vojnici napustili Njemačku. Djelimično luka i naročito željeznički terminal prekinuli su sa radom uz djelimičnu demontažu kapaciteta i stokiranje željezničkog materijala bivše DDR. U planu je da postrojenje postane bazom za 80 vjetroelektrana, a i dan - danas se održavaju trajektne linije do Klajpede ali samo sa jednim brodom, tri puta nedeljno.
Osamdesetih godina 20. vijeka u Istočnoj Njemačkoj analitičari Štazija diskutovat će o koncepciji "ribrendovanja" DDR i socijalističkih država Istočnog bloka. Po projektu trebalo je dozvoliti promjenu društvenog uređenja, uvođenje demokratije, kapitalizma, slobode govora i privatnog vlasništva ali sa Štazijem kao vladarem iza kulisa. Nije poznato da li je sa ovim koncepcijama bio upoznat tadašnji mladi zaposlenik sovjetskog KGB sa radnim mjestom u Drezdenu.
No ono što nije uspjelo Štaziju u Štazilendu to jest DDR, uspjelo je mladom zaposleniku iz Drezdena u novoj Rusiji. Slično kao i decenijama prije, nova Rusija morala je da pronalazi put, ovog puta za robu, a ne za vojsku. Roba - prirodni gas čiji je transport bio prije svega osjetljivo političko, a za Rusiju i ekonomsko pitanje morala je naći put do stvarnog tržišta uz zaobilaženje Poljske i ostalih oportunista sklonih nadgornjavanju sa Rusijom uz podršku Amerikanaca. Rešenje je ponovo pronađeno na Baltiku, odnosno njegovom dnu. Radilo se o polaganju podmorskog gasovoda. No projekat je najviše zbog političkih pritisaka bio krajnje upitan, a predviđana mu je propast. No bageri će ponovo početi da se valjaju.
Iako rasformiran i poslan u istoriju iza Štazija su ostali njegovi bivši uposlenici. Sa izvanrednim vezama u Zapadnoj Njemačkoj, Austriji, Švedskoj i ostalim zemljama EU, novoformirana Gazprom Germania sa bivšim Štazijevcima na čelu, utabat će put ruskom Gazpromu i uspješno završiti poslove oko gasovoda. Jedan od logističkih centara za podršku gradnji nalaziće se i u Mukranu, a gas iz Sjevernog toka poteći će 2011/2012.
Sve isto samo novi "džombometri".
Za mene jedan od najuzbudljivijih postova na celokupnom forumu! Svaka cast!
|
