Izraelske podmornice

1

Izraelske podmornice

offline
  • Pridružio: 25 Apr 2010
  • Poruke: 196

Istorijat razvoja podmorničarstva u Izraelu vezuje se za osnivanje Izraela. Naziv Hejl Hajam ( na hebrejskom » Pomorske snage«) nastale su u sklopu IDF ( Israel Defence Force) Izraelskih odbrambenih snaga 31. maja 1948. Cilj pomorskih, ali i podmorničkih snaga od osnivanja do danas ostao je isti čuvanje strategijske dubine teritorije Izraela, kako je dubina kopna mala, strategiska dubina je prenesena na more, a njihov čuvar ostaju i dalje podmornice. Mornarici je posvećivana posebna pažnja, a osnovni zadatak bilo je čuvanje obale Izraela u dužini od 500 M, gde su na očuvanju angažovane patrolne snage sastavljene od patrolnih čamaca. Za operativne zadatke korišćene su raketne topovnjače, podmorničke snage i komandosi pomorske pešadije. U ratovima tokom Trećeg ( 1967) i Četvrtog ( 1973), ali i za vreme blokade obala Libanona ( 1982) površinske, ali i podmorničke snage su upotrebljavane. Podmorničke snage prevashodni zadatak su imale prevoz diverzanata i blokade Egipatskih ratnih luka tokom Jom Kipur rata 1973. godine. Od rata za nezavisnost Izraela pa do nabavke prvih podmornica za Izrael prošlo je desetak godina. Počeci razvoja podmorničkih snaga na samom početku bili su amaterski. Baza budućeg razvoja podmorničarstva bila je grupa od 28 dobrovoljaca i entuzijasta, koja se okupila 1957. godine pod vođstvom Yosal Drora. Počeci su bili prvo teorijski. Izučavane su knjige o podmornicama, konstrukciji, upravljanju i taktici upotrebe, koje su prevedene sa francuskog jezika, što je omogućilo grupi da dobije teorijsko obrazovanje. Za to vreme tražena je zemlja koja bi omogućila i praktičnu obuku budućih podmorničara. Nakon skoro godinu dana podmorničari su upućeni na praktičnu obuku u francusku pomorsku bazu u Tulunu. Tu su izraelski podmorničari prvi put dobili pravu obuku na podmornicama, a dobro savladano teorisko znanje im je pomoglo da što bolje savladaju prve praktične lekcije iz podmorničarstva. Dok je obuka trajla Izraelska država krenula je u potragu za zemljom koja bi bila spremna ispručiti podmornice mladoj jevrejskoj državi. Uspostavljeni su kontakti sa Švedskom, Norveškom, Velikom Britanijom, Danskom, Nizozemskom, pa čak i sa SR Nemačkom. Istraživači su u svakoj zemlji veoma precizno proveravali kvalitet podmornica, koje bi trebalo Izrael da kupi. To pametno promišljanje pomoglo je da su u trenutku isporuke podmornica prvi izraelski podmorničari bili spremni za njihovo preuzimanje i borbenu upotrebu.
Trebalo je proći još vremena i mnogo promišljanja da se je Josal Dror odlučio za najpogodniju ponudu ,a to je bila britanska ponuda. Dana 21.septembra 1958. godine vlada Izraela je i službeno potpisala dokument o kupovini dve podmornice od Velike Britanije. Od Velike Britanije nabavljene su dve podmornice klase » S Swordfish«. Kada su pregovori zaključeni Izraelci su imali dve podmornice, a dok su pregovori trajali Egipat je od Sovjetskog Saveza ( SSSR) od juna 1957 do januara 1958. godine nabavio četri podmornice klase » Wiski«, koje su u sklopu sovjetsko- čehoslovačkog programa opremanja i modernizacije egipatskih oružanih snaga isporučene u kratkom roku. Sa nabavljenim podmornicama Izrael je mogao parirati Egiptu.
Za prvog komadanta Izraelski podmorničarskih snaga proglašen je Josal Dror veteran Palmaha, koji je vodio prepade na britanske brodove tokom rata 1948. Dror je obuku započeo u Francuskoj 1957. godine u najboljim podmorničarskim školama, duboko uveren u spremnost očuvanja Izraelske države te smanjivanja ranjivosti pomorskih puteva čija je otvorenost bila od izuzetne važnosti za opstanak države.Krajem leta 1958. godine podmornice su konačno bile spremne za isporuku Izraelu: Bile su to dve podmornice klase »Swordfish«. Podmornice HMS » Springer i HMS »Sanguine«, koje su bile usidrene u luci Portsmounth. Na podmornicama su se nalazile izraelske posade uvežbane u Francuskoj i spremne da isplove prema Izraelu.
Na Podmornici Springer je službeno 10. oktobra 1958. godine podignuta izraelska zastava, a dobila je i novo ime INS » Tanin« i službeni broj« Z-71«. Ovim činom postala je prva podmornica koja je službeno primljena u upotrebu. Krštenje je obavio prvi premijer Izraela David Ben Gurion. Nazivi obe podmornice dati su po morskim čudovištima iz Biblije. Tanin je doplovio u Izrael pod komandom Josal Drora i pristao je u luci Haifa 16. decembra 1959. godine. Samo nekoliko dana nakon uplovljenja » Tanina« u Haifu je uplovila i druga podmornica INS » Rahav« ( Z-73). Ono što je zabrinjavalo sve dok su trajale počasti bila je zastarelost obe podmornice. Pokazalo se da je zabrinutost bila opravdana. Velike finansijske troškove izražavalo je održavanje te dve podmornice.
Izraelci su odlučili da iskoriste maksimum iz tih podmornica da obuče što veći broj novih generacija podmorničara. Usledio je Šestodnevni rat u junu 1967. godine. Izraelska ratna mornarica je maksimalno angažovana u borbenim dejstvima, pa tako i nabavljene popdmornice. U punoj borbenoj spremnosti bila je samo jedna podmornica » Z-71 Tanin«. Druga podmornica » Rahav« se nalazila na suvom doku, usled remontnih radova. Uslovi rata su nalagali da podmornica bude što pre spremna za ratne operacije, ali manjak vremena uslovili su da je podmornica bila naoružana topovima 20 mm i amaterskim postavljenim torpednim cevima na palubi podmornice. Pošto » Rahav« nije mogao zaroniti, podmornica je korišćena kao lovac podmornica.Za vreme rata najljući izraelski protivnik Egipat na flotnoj listi je imao upisanih 12 podmornica klasa » Romeo« i » Whisky«. Sedam podmornica je bilo bazirano u Aleksandriji i Suecu, koje su učestvovale u ratu.
Značajan doprinos uspehu pomorskih diverzanata doprinela je i podmornica Z-71 » Tanin«. Ona je na početku Šestodnevnog rata 5. juna 1967. negde oko 19 h zalegla na morsko dno ispred egipatske luke Aleksandrija. Iz podmornice, kroz torpedne cevi izašlo je 6 diverzanata koji su bili podeljeni u dve grupe i u potpunom mraku i tišini preplivali su nekoliko milja do ulaza u luku.
Cilj pomorskih diverzanata bio je da izvrše miniranje luke, brodova koji su se nalazili usidreni u luci i da u početnoj fazi rata prisile egipatsku ratnu mornaricu na defanzivu. Ulazak u luku je protekao bez ikakvih problema, ali problem je nastao kad su diverzanti krenuli u poragu za ciljevima. Sasvim slučajno su primećena dvojica diverzanata, nakon čega je data uzbuna, a patrolni brodovi su počeli bacati dubinske bombe nastojeći eliminisati diverzante. Situacija je za diverzante postala nepodnošljiva, nakon čega je odlučeno da se povuku iz luke neobavljenog posla. Za diverzante veliku opasnost su predstavljali patrolni čamci, ali i egipatski ronioci koji su poslati u lov na izraelske diverzante. Diverzanti su uspeli da se izvuku iz luke,ali sreće nisu imali. Doplivavši do jedne plaže u blizini Aleksandrije nadajući se mogućnosti brzog izvlačenja sa neprijateljske teritorije naleteli su na egipatsku patrolu, koja ih je zarobila. Za to vreme komadant podmornice je očekivao povratak diverzanata. Kako je vreme odmicalo, a diverzanti se nisu pojavljivali, komadant je oklevao, vreme čekanja se odužilo. Kada je potpuno bio siguran da se diverzanti neće vratiti, jer su ili zarobljeni ili likvidirani,doneo je odluku da podmornica položi mine na mestu čekanja i da se izvuče neopaženo ka izraelskoj teritoriji. Na 8 milju od egipatske baze, negde u ranu zoru izraelska podmornica je primećena od strane egipatske fregate. Usledila je potera za podmornicom » Tanin«, bacajući dubinske bombe. Silina eksplozija bila je dovoljna da uništi sonar podmornice. Uslovi su zahtevali izronjavanje na periskopsku dubinu jer je podmornica ostala gluva i slepa. Izronjavanjem je imala šta videti. Napadom na » Tanina« osim fregate pridružila se i egipatska korveta. Komadant podmornice naredio je da se podmornica spremi za torpedni napad na fregatu i korvetu. Iz toprpednih cevi lansirana su 4 torpeda, ali ni jedan nije pogodio cilj. Podmornica je svoj spas morala potržiti u dubini menjajući često kurs, na kraju podmornica je bila prisiljena da ponovo legne na morsko dno da se primiri. Tu je i ostala sve do ponoći, kada je izronila ponovo da napuni baterije i da uspostavi vezu sa bazom. Tad su i saznali istinu o diverzantima, da su uhvaćeni. Podmornica se 7. juna 1967 vratila bez ikakvih problema u bazu. Za uspešno izvedeno miniranje i pokušaj torpediranja fregate i korvete, posada podmornice » Tanin« je nagrađena sa podmorničkom značkom na crvenoj pozadini. Svi ostali pripadnici podmorničarskih snaga i dalje su nosili podmorničke značke na plavoj pozadini. Krajem 1968. godine donesena je odluka o razoružanju » Tanina« nad podmornicom je sprovedena tehnička kanibalizacija, jer je postojao predlog da » Rahav« ostane u upotrebi još nekoliko godina.
Podmornice » Tanin« i » Rahav« pripadaju klasi britanskih podmornica klase » S« ( Swordfish), obe su izgrađene krajem 1945. godine. Inače ovaj tip podmornice kompletiran je u periodu od 1932-1945. godine. Ukupno je izgrađeno 33 primerka. Podmornice klase » S« isključivo su namenjene za operacije kratkog dometa, isključivo u zatvorenim morima kao što je Severno i Sredozemno more, isključivo u sekundarnoj ulozi. Od 33 primerka u operacijam na Sredozemnomi Severnom moru izgubljeno je 18 podmornica.Preostale podmornice nakon završetka rata Britanska mornarica je prodala prijateljskim mornaricama: Izraelu 2;Portugalu 3 primerka u periodu od 1947-1960. godine. Ostale podmornice su pretvorene u mete za obuku brodskih posada i budućih podmorničara u torpednim zadacima. Uslovi života u ovom tipu podmornica bili su veoma teški, pogotovo na podmornicama koje su zadatke obavljale u Sredozemnom moru. Inače klima istočnog Mediterana bila je izuzetno vruća, a to područije obuhvata u geografskom smislu i Izrael. Temperatura na podmornici se znala u toku leta da se popne i na 400¨ C. Pogonski motori ovog tipa podmornica bili su veoma bučni, a šnorkel vožnja se retko primenjivala zbog mogućnosti odavanja položaja podmornice naročito u obalnim vodama. Nesporno je da su uslovi u podmornici bili teški, a tehničke karakteristike podmornice nesavršeni, ipak je doprinos ovog tipa podmornica u Šestodnevnom ratu na polju tajnih akcija bio veoma veliki. Pred početak Šestodnevnog rata 1967. Komanda Izraelske mornarice i generalštab odlučili su da se podmornička flota proširi na nove dve podmornice koje bi bile kao i prve kupljene u Velikoj Britaniji i to prvo dve, a kasnije i moguća kupovina još jedne podmornice.
Drugi tip podmornica za koje se Izrael odlučio bile su Britanske podmornice klase » T« Triton, koje su građene u britanskom brodogradilištu Vikers u Barovu. Prve podmornice porinute su 1936. godine, tokom 1938. su opremljavane, a zvanično u upotrebu ulaze 1939. godine. Ukupno je porinuta 21 podmornica. Iskustva u upotrebi ovih podmornica nateralo je Britance da ih modernizuju na verziju« grupa II«. Podmornice su dobile moderniju liniju, a promene su se odnosile i na naoružanje . verzija » GrupaII« dobila 11 torpednih cevi kalibra 533 mm, jedan top kalibra 102 mm i tri mitraljeza, kao i topom na komandnoj platformi mosta od 20 mm. Ovaj tip podmornice pokazao je dobre rezultaze u borbama protiv neprijateljskih podmornica. Potopivši 4 nemačkie i šest italijanskih podmornica, kao i 3 japanske.Dobri rezultati su pokazani i protiv neprijateljskih brodova. Rat je preživelo 35 podmornica od kojih je kasnije isporučeno inostranim mornaricama 6 primeraka i to 3 Izraelu i 3 Nizozemskoj, a jedan broj ovih podmornica preuzela je i mornarica SAD.
Ove podmornice su bile mnogo modernije od klase » S«. Od sredine 50- tih su podvrgnte modernizaciji. Čvrsti trup im je produžen za 4 metra, dodati su novi elektro motori, skinut je top i ponovo redizainirana paluba. Ova modernizacija primenjena je na Izraelske podmornice.Nazivi podmornica koji su kupljeni u Britaniji su: HMS » Totem«; HMS »Turpin« i HMS » Trancheon«, izraelci su ima dali sledeće nazive: INS Dakar; INS Levijatan i INS Delfin.
Za vreme modernizacije podmornica izraelske posade su učestvovale u njenoj modernizaciji, a INS Levijatan se nalazio tokom maja meseca 1976. godine u škotskim vodama na obuci izraelskih posada.
Uslovi za novi rat su se na Bliskom istoku brzo stvarali, te je komandant podmornice Levijatan kapetan korvete Zev Almog dobio naredbu da što pre sa podmornicom i posadom isplovi prema Izraelu. Podmornica je isplovila iz škotskih voda 25. maja 1967. godine opremljen sa 12 torpeda, a na putu su izgubili dva člana posade. Trud da ih se spasi nisu urodili plodom, a telo jednog mornara pronađeno je tri nedelje kasnije na obalama Irske. Leviatan je stigao u Izrael, u Haifu tek dan nakon završetka Šestodnevnog rata.
Završetak rata primorao je izraelski Admiralštab da povuče iz upotrebe zastarele podmornice klase » S«. Rahav su prodali kao staro gvožđe, a »Tanin« je upotrebljen kao meta za gađanje.
Sledeća podmornica INS » Dakar« trebala je da bude isporučena Izraelu početkom 1968. godine, INS » Delfin« samo nekoliko dana kasnije.
Na Podmornici » Dakar« izvedene su isto modernizacije kao i na » Levijatanu«, a izraelskoj mornarici je predana u upotrebu 10. oktobra 1967. godine pod komandom kapetana korvete Jakova Ranana.
Dakar je isto isplovio u škotske vode na ispitivanja i poslednju obuku podmorničara pred povratak u Izrael. Testiranja podmornica su nakon dva meseca uspešno završena i podmornica se vratila u Portsmauth na pripremu za završnu plovidbu prema Izraelu. Dana 9.januara 1968. godine Dakar je isplovio i uputio se prema Izraelu. Šestog dana podmornica je prošla Gibraltar kad je zadnji put viđena. Plan izraelske komande bio je da podmornica stigne u Haifu 2 februara 1968. godine. Plan koji je dobio kapetan korvete Ranan predviđao je da kroz Sredozemno more podmornica plovi u zaronjenom stanju u šnorkel vožnji. Standardna procedura je predviđala javljanje i određivanje pozicije na svaka 24 sata, a na svakih šest sati morali su poslati kodiranu poruku, koja bi potvrđivala da je sve u redu. U 6:10 24 januara » Dakar« je prošao pored Krita odakle je javio svoj poslednji položaj 24* 16 N 26* 26 E. Narednih 18h podmornica se javila još tri puta. Dva minuta posle ponoći 25 januara komanda izraelske vojske je dobio poslednju poruku. U naredno vreme 6:00 h podmornica se nije javila. Slati su prvo kodirani, a zatim i otvoreni radio signali. Za pozivanje je korišćen internacionalni pozivni znak 4XP-Z. Čitav dan je protekao bez odgovora, svima je bilo jasno da se sa podmornicom nešto dogodilo. Sutradan je organizovana međunarodna potera ,ali bez uspeha.
Radio stanica u Nikoziji uhvatila je 27.januara SOS poruku ,koju je emitovala plutača sa » Dakra« jugoistočno od ostrva. Potraga je usmerena prema tom akvatoriju. Potraga za podmornicom je zvanično prekinuta 31. januara. Izrael je tražio svoju podmornicu još naredan četiri dana, a onda je 5. februara prekinuo potragu.. Nezvanično izraelci nisu nikad prestali da traže podmornicu i uvek se postavljalo pitanje punih 31 godinu šta se zaista desilo sa podmornicom?
Prava istina se nikad sigurno neće saznati, ali se nakon otkrića i podizanja podmornice sa dubine 2900 metara podignut most i deo podmornice sa delom dokumenata poginulih podmorničara moglo se rekonstruisati šta se zaista desilo sa podmornicom. Pretpostavlja se da je podmornica putovala brzinom od 8.5 čvorova zaronjenom u šnorkel vožnji u pravolinijskom kursu, dizel motori su punili akumulatorske baterije i pogon je bio na oba propelera. Ostalo je nejasno kako je došlo do prodora vode u jednu od pramačnih sekcija podmornice. Nagli prodor vode poremetio je stabilnost podmornice i izgubljen je horizontalni ritam. Poremećena stabilnost i negativni pramačni trim povukli su podmornicu u dubinu brzo zaranjajući. Posada nije uspela prebaciti propulziju na električne baterije i manevrom » punom snagom nazad« izbeći tragediju. Za 30-40 sekundi Dakar je dostigao graničnu dubinu, koju konstrukcija nije mogla izdržati, te je strahoviti pritisak samleo celu podmornicu. Uništenje podmornice i smrt posade bila je trenutačna. Impolzija je pokrenula SOS plutaču na površinu vukući sa sobom čeličnu sajlu dužine 200 metara. Nakon 10 do 12 minuta podmornica je potonula na dno na 2900 metara dubine. Udarom od dno trup podmornice se prelomio između mašinskog odeljenja i krmenog. Konstrukcija tornja takođe je pukla i pao nekoliko desetak metara. Raspad konstrukcije rasuo je delove i stvari iz podmornice unakolo oko mesta potonuća.
Podmornica » Dakar« je potonula na 270 Nm severozapadno od obala izraela. Podmornica je pronađena 28. maja 1999. godine. Sa dubine od 2900 metara podignut je toranj podmornice i nešto stvari: Podmornica je pronađena zahvaljujući obilatoj američkoj pomoći. Na brdu Hercel blizu Jerusalima nalazi se vojno groblje gde je podignut veličanstven spomenik nastradalim podmorničarima u obliku izranjajuće podmornice. Svake godine na dan meseca Adara. Izrael oplakuje svoje mrtve vojnike, a među njima je i 169 podmorničara sa INS » Dakar« Z-77.
Izraelska vojska nikad nije zaboravila svoje mrtve i najača tradicija izraelske vojske jeste da vrati kući i na dostojan način pokopa ostatke svojih vojnika poginulih ili nestalih u akciji.Prema planu isporuke treća podmornica INS » Delfin« predana je izraelskoj mornarici nekoliko dana nakon primopredaje podmornice Dakar. Čim je stigla u Izrael podmornica » Delfin« se uključila u poteru zai zgubljenom podmornicom.
Nakon gubitka Dakara izraelske vojne vlasti su ograničili upotrebu preostale dve podmornice INS » Levijatan« i INS » Delfin«. Obe podmornice uspešno su obavljale akcije tokom rata iscrpljivanja.
Podmornička flota preuzela je na sebe akcije spašavanja, izviđanja i snabdevanja sopstvenih snaga, kao i brojne akcije protiv arapskih mornarica.
Oktobra 1973. godine počeo je Četvrti Arapsko Izraelski rat ( Yom Kippur), podmornice su dočekale nespremne. Leviatan je bio u lošem stanju i nije mogao više da zaroni, početak rata INS« Dolfin« dočekao je rastavljen na suvom doku u Haifi. Levijatan je otpisan tokom 1973. godine i postao je meta za ispitivanje novih torpeda, a » Delfin« je premešten do severnih obala Sinaja, gde je služio kao priručna plutača izraelske mornarice. Krajem ove dve podmornice završilo se još jedno poglavlje izraelskih podmorničkih snaga sredinom sedamdesetih godina 20. veka. Gubitkom » Dakara« izraelska mornarica je odlučila promeniti razvoj svojih podmorničarskih snaga. Podmornice klase » S« i » T« bile su na početku jedini mogući izbor. Istina je bila da su to bile stare i istrošene podmornice, a Izrael nije imao potrebe za takvim tipom podmornica. S i » T« su bile okeanske podmornice.
Usledio je od strane izraelskih stratega definisanje zahteva koje treba ispuniti buduća izraelska podmornica. Ti zahtevi su oslikali i doveli do novog tipa izraelskih podmornica klase » Gal« .
Tražilo se da nova podmornica bude mala, nova i okretna, sa savremenim sistemima za borbu i preživljavanje.
Nova klasa » Gal« ( val na hebrejskom) nastala je kao plod sardanje Velike Britanije, Nemačke i Izraela. Podmornice klase« Gal« bazirane su bile na projektu nemačke klase tip« 206 A ». Izraelci su imali zahtev da podmornice budu modifikovane prema izraelskim željama i specifikacijama, koji su se bazirali na iskustvu upotrebe podmornica u vodama Mediterana. Politički razlozi su nalagali da se gradnja novih podmornica obavi u Velikoj Britaniji u brodogradilištu Vickers Ltd Barrow. Izraelska mornarica dobila je nove podmornice sa imenima: Gal, Tanin, Rahav. Sve tri podmornice su u sastav ušle 1977. godine. Podmornice su bile izgrađene prema zahtevima ratišta u kome je operisala izraelska mornarica. Podmornice su imale za trećinu manju posadu od podmornica klase » T«, samo 23 člana posade. Ovaj put to su bili svi uvežbani podmorničari. Patrolni zadaci su smanjeni, a znatno poboljšani odbrambeni kapaciteti protiv neprijateljskih brodova koja su delovala u izraelskom komšiluku. Na podmornicu su ugrađeni najmoderniji oružani sistemi i ostala elektronska oprema. Podmornice su naoružane protivbrodskim raketama » Sub Harpon« dometa 130 km, brzine 0,9 maha i eksplozivnim punjenjem od 227 kg. Osam torpednih cevi kalibra 533 mm za lansiranje torpeda Mk 37 ( dometa 8 km i brzinom 24 čvora) i NT 37E ( dometa 20 km i brzine 35 čvorova). Od elektronske opreme podmornica je opremljena sistemom zau pravljanje vatrom T-10S, radar » Plessey« i PEL ( podvodni električni lokator ) » Plessey«. Zamena starih torpeda novim završena je do kraja 1988. godine,a od 1987 i 1988 godine na podmornicu su ugrađena nova generacija elektronike i sistema za kontrolu vatre.Prva podmornica klase » Gal« pod komandom kapetana fregate Izraela Lešhama ( kasnije peti komadant podmorničkog eskadrona), doplovio je u Haifu u decembru 1976. godine. INS » Tanin« pod komandom kapetana korvete Amir Dorona ,došla je u junu 1977, a šest meseci kasnije u decembru 1977, doplovio je i kapetan korvete Amiram Einat sa INS » Rahav«.
Od svog nastanka izraelska moornarica je raspolagala prvi put sa tri podmornice, koje su bile nove i ubojite. Podmornice su po prijemu u službu raspoređene prema severnoj granici gde su učestvovale u akcijama protiv palestinskog PLO i sprečavanja ekstremnih i militantnih palestinskih gupa u ubacivanju na izraelski teritoriji, radi izvođenja prepada i diverzija na vojne i civilne inastalacije. Većin od tih akcija se i dalje vode pod vojnom tajnom, jer su bile odlučujuće za opstanak izraelske države.Podmornice su učestvovale i u Libanskoj kampanji 1982. godine. Uspesi koje su nizale izraelske podmorničke snage potvrdila je koncepciju Abrahama Drora, koji je zasnovao koncept male i ubitačne podmornice sa visokoprofesionalnom i motivisanom posadom. Podmornice klase »Gal« bile su pun pogodak za Izrael. Njihovom upotrebom je potvrđen dalji put kojim su trebali se kretati izraelski podmorničari, i kako da izgledaju nove podmornice koje će zameniti klasu » Gal«.
Izrael je upotrbom svojih podmornica u antiterorističkim akcijama, uveo novi način upotrebe podmorničarskih snaga u novom vremenu i prilagođen dobu ne konvencionalnih već asimetričnih ratova. Delovanje ovakvog izraelskog koncepta pokazao je uspeh i zavidan kvalitet, pokazavši mogućnost kako podmorničke snage mogu očuvati stabilnost države i sprečiti nepredniđene situacije,
Početakom osamdesetih godina 20. veka izraelski planeri su počeli uobličavati koncept razvoja novih podmornica. Akvizicija u podmorničkim snagama odlučila ih je nazvati » Delfin«.Kraj 20. veka i početak 21. veka podmornice klase » Gal« za sobom su već imale 23 godine aktivnog službovanja. Svoje zadatke su obavljale časno i pošteno. Odlučeno je da svoje stare uloge i nove zadatke prepuste novim podmornicama klase« Delfin«. Podmornice klase« Gal« su ostale u upotrebi do 2000.
Početkom osamdestih godina 20. veka izraelska mornarica otpočela je razvoj studije o podmornicama koje će zameniti klasu » Gal«. Na najvišem nivou donesena je odluka da podmornica bude skrojena prema specifičnim izraelskim zahtevima i potrebama. Nakon dugotrajnih razmišljanja odlučeno je da se nove podmornice izgrade u nemačkim brodogradilištima. Tadašnji izraelski ministar odbrane Jicak Rabin u augustu 1989. godine potpisao ugovor o gradnji podmornica sa dva nemačka brodogradilišta ( Thyssen nordseewerke u Emdenu i Howaldtswerke- Deutch Werft u Kielu ).
U tom periodu komadant IDF bio je general Zahal, koji nije bio pomorski orjentisan i nije imao znanja o podmorničkom ratovanju, pa je to uslovilo i protivljenju razvoja ovog projekta. Osobito se protivio ceni , koja je po podmornici iznosila oko 340 miliona USA dolara.Tokom 1990- tih kada načelnik združenog generalštaba IDF postaje general major Ehud Barak , koji je odlučio prekinuti projekat » Delfin«.Međutim samo nakon tri meseca od odluke o prekidu projekta konačnu odluku o finalizaciji i nastavku projekta dao je Sadam Husein. Naime 3.augusta 1990 Sadam je napao Kuvajt.. Na udaru se našao i Izrael. Tokom zalivskog rata brojne nemačke firme su bile optuživane za opremanje i saradnju sa iračkom armijom, naročito u proizvodnji hemijskog oružija. Otkrivanjem od strane nemačkih medija javne tajne i želje da se ne ponove razaranja izraelskih gradova tadašnja nemačka vlada na čelu sa Helmutom Kolom i uz kompezaciju nevedenim brodogradilištima odlučio je pokloniti dve nove podmornice klase » Delfin« Izraelu. Nemačka vlada je polovično finansirala gradnju dve podmornice ( 1990),a i treću podmornicu su finansirali u polacene. Konačana finansijska realizacija projekta okončana je za vreme vlade kancelara Gerhada Šredera. Početkom 1995. godine projekat je finaliziran.Po svom oliku i sastavu podmornice klase » Delfin » su slične novom tipu nemačkih podmornica tipa 212. Izraelske podmornice opremljene su novom opremom za pomorske diverzante, a njihova upotreba zasnivaće se na saradnji sa jedinicama za specijalne operacije.Između 1998 i 2000- te podmornice su iz nemačkih brodogradilišta prebačene u norvešku luku Kriestiansand, gde su u vojnoj bazi Marvika obavljene probna vožnje i uvežbavanje posada. Dana 27. juna 1999 uz pratnju podmornica klase Gal i eskortom vazdušnih snaga F-16 prva INS » Delfin« uplovio je u luku Haifa, ostale dve podmornice INS »Levijatan« i INS »Tekuma« stigle su 15. novembra 1999. godine i 26. juna 2000 godine.

Izraelci su svoje podmornice odmah temeljito obnovili. Podmornice su dobile torpedne cevi kalibra 650 mm i šest bočno postavljenih cevi kalibra 533 mm, a u spektar naooružanja spada i protiv brodska raketa Harpun UGN- 84C i teški torpedi » Seahake«. Podmornice sigurno imaju ugrađene krstareće rakete izraelske proizvodnje SLCM » Popeye III », iako to nije zvanično i potvrđeno. Sami Nemci su priznali da je to moguće i vrlo verovatno jer izraelci imaju iskustva u tome. Trajanje nezavisnog plovljenja produžena je na 45 dana i mogu zaranjati do dubine od 350 metara. U podmornici je zamenjena sva elektronika, ugrađeni su savremeni sonari i podmornice spadaju u oružija drugog kruga povratnog udara.
Predstavljenjem novog projekta odbrane Izraela » Crossword« 2000 pedvideo je stvaranje zajedničke komande svih vazduhoplovnih, kopnenih, pomorskih i podmorničarskih snaga. U ovoj strategiji prioritet je dat vazdušno svemirskim snagama ( avijacija, špijunski i komunikacioni sateliti) i podmornicima, a povećanje efektiva podmorničarskih snaga uspešno je obavljeno zahvaljujući novim tipovima podmornica.Mogućnost proizvodnje krstarećih raketa, koje su testirane u maju 2000 u vodama Indijskog okeana pogodivši cilj na daljinama od 1400-1500 km. Izrael jer izrazio zahtev za kupovinu još tri tipa podmornica klase » Dolphin« ,ali uglavnom sa modifikacijom AIP ( vazdušno nezavisnom pogonu).



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • Pridružio: 22 Okt 2009
  • Poruke: 449
  • Gde živiš: Boka kotorska

Da si postavio još koju sliku uz tekst...ovako je mnoooogo suvo.



offline
  • Pridružio: 25 Apr 2010
  • Poruke: 196

bice obecavavam uskoro

offline
  • RJ 
  • SuperModerator
  • Gavrilo Milentijević
  • Komandir stanice milicije Gornje Polje
  • Pridružio: 12 Feb 2005
  • Poruke: 35497
  • Gde živiš: ovalni kabinet

Tri izraelske podmornice (Dolphin, Tekuma i Leviathan) koje pripadaju tzv. "Flotili-7" nalaze se u zalivu nedaleko od iranske obale.
Izraelske podmornice nemačke proizvodnje opremlljene nuklearnim krstarećim projektilima dometa 1500km i mogu da dosegnu bilo koju tačku u iranu.

Arrow http://www.timesonline.co.uk/tol/news/world/europe/article7140282.ece

offline
  • Pridružio: 28 Okt 2007
  • Poruke: 824

Čitajući ovaj topik, setih se članka o pronalasku izgubljene izraelske podmornice, objavljenom u listu “Glas Javnosti” 5. Juna 1999. godine.


offline
  • Pridružio: 25 Apr 2010
  • Poruke: 196

Dakar je isto isplovio u škotske vode na ispitivanja i poslednju obuku podmorničara pred povratak u Izrael. Testiranja podmornica su nakon dva meseca uspešno završena i podmornica se vratila u Portsmauth na pripremu za završnu plovidbu prema Izraelu. Dana 9.januara 1968. godine Dakar je isplovio i uputio se prema Izraelu. Šestog dana podmornica je prošla Gibraltar kad je zadnji put viđena. Plan izraelske komande bio je da podmornica stigne u Haifu 2 februara 1968. godine. Plan koji je dobio kapetan korvete Ranan predviđao je da kroz Sredozemno more podmornica plovi u zaronjenom stanju u šnorkel vožnji. Standardna procedura je predviđala javljanje i određivanje pozicije na svaka 24 sata, a na svakih šest sati morali su poslati kodiranu poruku, koja bi potvrđivala da je sve u redu. U 6:10 24 januara » Dakar« je prošao pored Krita odakle je javio svoj poslednji položaj 24* 16 N 26* 26 E. Narednih 18h podmornica se javila još tri puta. Dva minuta posle ponoći 25 januara komanda izraelske vojske je dobio poslednju poruku. U naredno vreme 6:00 h podmornica se nije javila. Slati su prvo kodirani, a zatim i otvoreni radio signali. Za pozivanje je korišćen internacionalni pozivni znak 4XP-Z. Čitav dan je protekao bez odgovora, svima je bilo jasno da se sa podmornicom nešto dogodilo. Sutradan je organizovana međunarodna potera ,ali bez uspeha.
Radio stanica u Nikoziji uhvatila je 27.januara SOS poruku ,koju je emitovala plutača sa » Dakra« jugoistočno od ostrva. Potraga je usmerena prema tom akvatoriju. Potraga za podmornicom je zvanično prekinuta 31. januara. Izrael je tražio svoju podmornicu još naredan četiri dana, a onda je 5. februara prekinuo potragu.. Nezvanično izraelci nisu nikad prestali da traže podmornicu i uvek se postavljalo pitanje punih 31 godinu šta se zaista desilo sa podmornicom?
Prava istina se nikad sigurno neće saznati, ali se nakon otkrića i podizanja podmornice sa dubine 2900 metara podignut most i deo podmornice sa delom dokumenata poginulih podmorničara moglo se rekonstruisati šta se zaista desilo sa podmornicom. Pretpostavlja se da je podmornica putovala brzinom od 8.5 čvorova zaronjenom u šnorkel vožnji u pravolinijskom kursu, dizel motori su punili akumulatorske baterije i pogon je bio na oba propelera. Ostalo je nejasno kako je došlo do prodora vode u jednu od pramačnih sekcija podmornice. Nagli prodor vode poremetio je stabilnost podmornice i izgubljen je horizontalni ritam. Poremećena stabilnost i negativni pramačni trim povukli su podmornicu u dubinu brzo zaranjajući. Posada nije uspela prebaciti propulziju na električne baterije i manevrom » punom snagom nazad« izbeći tragediju. Za 30-40 sekundi Dakar je dostigao graničnu dubinu, koju konstrukcija nije mogla izdržati, te je strahoviti pritisak samleo celu podmornicu. Uništenje podmornice i smrt posade bila je trenutačna. Impolzija je pokrenula SOS plutaču na površinu vukući sa sobom čeličnu sajlu dužine 200 metara. Nakon 10 do 12 minuta podmornica je potonula na dno na 2900 metara dubine. Udarom od dno trup podmornice se prelomio između mašinskog odeljenja i krmenog. Konstrukcija tornja takođe je pukla i pao nekoliko desetak metara. Raspad konstrukcije rasuo je delove i stvari iz podmornice unakolo oko mesta potonuća.
Podmornica » Dakar« je potonula na 270 Nm severozapadno od obala izraela. Podmornica je pronađena 28. maja 1999. godine. Sa dubine od 2900 metara podignut je toranj podmornice i nešto stvari: Podmornica je pronađena zahvaljujući obilatoj američkoj pomoći. Na brdu Hercel blizu Jerusalima nalazi se vojno groblje gde je podignut veličanstven spomenik nastradalim podmorničarima u obliku izranjajuće podmornice. Svake godine na dan meseca Adara. Izrael oplakuje svoje mrtve vojnike, a među njima je i 169 podmorničara sa INS » Dakar« Z-77.

Dopuna: 08 Jun 2010 12:07

Bilo bi lepo da neko objavi jos materijala o izraelskim podmornicama. Bilo bi interesantno saznati da li i one ucestvuju u pomorskoj blokadi Gaze i u pracenju teretnih brodova. Inace izraelska vlada planira nabavku jos tri nove podmornice klase Delfin, ali verovatno zbog slozene situacije,a mozda i ubrzaju ili ne nabavku novih podmornica. Situacija koja sada vlada u pomorskoj blokadi Gaze nameceda podmornice odigraju vaznu ulogu

offline
  • Pridružio: 22 Okt 2009
  • Poruke: 449
  • Gde živiš: Boka kotorska

Citat:Izraelske podmornice nemačke proizvodnje

Još Jevreji muzu Švabe za ratni dug...neće ih se nikad osloboditi.

offline
  • Pridružio: 13 Nov 2006
  • Poruke: 3793
  • Gde živiš: Novi Sad

A zar nisu imali opciju umesto da krenu unazad da urade emergency izranjanje, gde se voda izbacuje iz tankova i ubrizgava vazduh da bi se dobila pozitivna buoyancy (ne znam rec na srpskom).
To je sila koja deluje prema gore i utice da neka stvar moze da pluta/izroni.
Izgleda da su imali kvar poput USN Tresher podmornice.

offline
  • Pridružio: 23 Dec 2006
  • Poruke: 12559

Besotted ::A zar nisu imali opciju umesto da krenu unazad da urade emergency izranjanje, gde se voda izbacuje iz tankova i ubrizgava vazduh da bi se dobila pozitivna buoyancy (ne znam rec na srpskom).
To je sila koja deluje prema gore i utice da neka stvar moze da pluta/izroni.
Izgleda da su imali kvar poput USN Tresher podmornice.

Izraelska podmornica je dizajnirana pre II sv. rata.

offline
  • Pridružio: 25 Apr 2010
  • Poruke: 196

Nove podmornice klase Delfin koje bi navodno Izrael trebao izgraditi u nemackim brodogradilistima trebale bi imati AIP pogon. kako je krenulo zbog slozenosti situacije i izvesnosti moguceg rata sa Iranom ili preventivnog udara koji bi bilo moguce bez gubitaka po Izraelce uraditi jedino sa podmornicama nosacima raketa nuzna je gradnja jos minimum cetir podmornica ovog tipa

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 645 korisnika na forumu :: 11 registrovanih, 1 sakriven i 633 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3195 - dana 09 Nov 2023 14:47

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: Acivi, Boris90, draganl, Krvava Devetka, kybonacci, M1los, Ognjen D., sabros, vasa.93, wizzardone, yrraf