Bliski istok

85

Bliski istok

offline
  • Pridružio: 01 Jun 2006
  • Poruke: 2065
  • Gde živiš: Malo tamo malo vamo

Radjaci jesu ali "daleki" rodjaci, i ti to znas dobro, jer se osim po obliku (aerodinamicki zahtjev, jer jos nisam vidi da oblik kocke moze letjeti)mogu prepoznati, sve ostalo je drugacije.



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • Pridružio: 13 Nov 2006
  • Poruke: 3793
  • Gde živiš: Novi Sad

Ziroskop i oblik tela raketa je ostao nepromenjen dugi niz godina. Samo je usavrsavana po pitanju gabarita i snage motora inace je sve to isto G.
Nista se nije bitnij epromenilo do uvodjenja mikroprocesora i GPS tehnologije. Nemoj da umanjujes uticaj nacista na americku tehnologiju molim te! Svi redom su lepo penzionisani i nisu zavrsili u Nirmbergu na sudjenju. Molim lepo, cist pos'o - duga ljubav..



offline
  • Pridružio: 01 Jun 2006
  • Poruke: 2065
  • Gde živiš: Malo tamo malo vamo

Pa to do uvodjenja kasnije nabrojanog je napravilo razliku u generacijama izmedju npr sjevernokorejske rakete "Dong" od tomahawka,npr pa do ove iranske skalamerije...Ne umanjujem to je opste poznata cinjenica da je Fon braun bio nosilac projekta ali nije sam to radio ima i nastavak price...dok na drugoj strani rusi su slali gagarina i lajku u "pretis" loncu i MIG 15 je bio autohton proizvod made in CCCP.

offline
  • Pridružio: 02 Apr 2010
  • Poruke: 271

Pošto je tema Bliski istok - a dosta se govori o Iranu, različitim međusobno suprostavljenim interesima velikih sila za energentima itd.Naiđoh na jedan tekst u kojem se govori o istoriji nastanka kompanije BP(Britiš petroleum) čija je istorija isprepletana sa istorijom Irana.Veoma zanimljiv tekst, gde se dosta govori o 'Velikoj igri' , zakulisnim igrama i istorijskim previranjima.

Tekst je poprilično obiman, te ga neću kompletnog citirati a ako nekoga zainteresuje u celosti ga ima na adresi:
http://www.nspm.rs/savremeni-svet/naftni-gigant-bp.....cnost.html

Citat:Нафтни гигант БП - бурна прошлост и неизвесна будућност

Прве акције „Англо-персијске нафтне компаније“ – под овим називом настао је БП – биле су емитоване у пролеће 1909. године. Када је 1935. године Персија названа Ираном, компанија је преименована у „Англо-иранску“. У мају 1951. године Мохамед Мосадек, који је био на челу иранске владе Националног фронта, потписао је закон о национализацији нафтне индустрије. Две године после, као резултат тајне операције коју су финансирали САД и В. Британија, влада Мосадека је била свргнута, а закон о национализацији повучен. Британска нафтна компанија, сада већ под називом „Бритиш петролеум“ поново се враћа на иранска нафтна поља, али је морала да се одрекне потпуног монопола и 35% нафтног богатства препусти америчким компанијама.

На почетку 21. века нафта значи, не само огромно богатство, него и превласт, моћ и утицај у свету и такву улогу она има више од једног столећа. Нафта је посебна роба, ни налик на друге. Како тврде неки аналитичари њу чини „10% економије и 90% политике“. У свим догађањима везаним са нафтом, као у огледалу, одражава се историја савременог света, где се тесно преплићу геополитичке намере и стратешки интереси појединих земаља, светски конфликти и интриге, економски циљеви и комерцијалне користи, али и судбине конкретних људи. Управо је таква и историја стварања БП.

БП је основана за експлоатацију нафте у Персији и на нафти те земље израсла у светског гиганта. Персија је 1908. године била прва земља Блиског и Средњег Истока у којој је пронађена нафта. То јој је одмах дало такав значај на светској сцени који она није имала од времена Кира Великога и Дарија Првог. Регион, који је у 19. веку био арена „велике игре“, претворио се у епицентар политичког и економског ривалства глобалних размера.

„Велика игра“– тако је бард британског империјализма Р. Киплинг назвао, скривено од очију јавности, ривалство између две велике светске империје – В. Британије и Русије. Борба између њих се водила за укључивање територије Централне Азије и Средњег Истока у сферу свога утицаја. У основи је лежао панични страх В. Британије за Индију – „драгуљ у круни британске империје“. Британци су били убеђени да Русија жели да постане глобална светска државу, која би у свој састав укључила срце евроазијског континента – Централну Азију и Средњи Исток. Као доказ претензија Русије на светску превласт служило је такозвани „Тестамент Петра Великог“, руског императора који је умро 1725. године. Касније је утврђено да је то фалсификат (нешто попут „Протокола сионских мудраца“) „склепан“ у Француској пред поход Наполеона на Русију. Аутори „документа“ изложили су стратегијски план дејства за наследнике Петра на много векова унапред са циљем успостављања руске хегемоније – где се између других поставља и циљ приближавање „што је више могуће Константинопољу и Индији“. Тај фалсификат се много користио у антируској пропаганди, а политика руске империје у Азији прихваћана је у В. Британији као спровођење у живот „планова Петра“, односно као успостављања руске контроле над суседним државама који би јој омогућио излазак на „топла“ мора. Пре свега, то је доживљавано као опасност за Индију – највеће благо огромне Британске империје, у којој, како се тада говорило, „сунце никада не залази“.

Главна опасност за Индију долазила је са њених западних и северозападних граница где су кроз територију Персије и Авганистана пролазили главни копнени путеви. Управо су из тих праваца, по мишљењу британских политичара, могли да почну војни продори руске армије у британску колонију. Британци су тежили пуној контроли над овим регионом, где се налазио „кључ индијских врата“. Политичке интересе за овај регион имала је и Русија, пошто су се те територије налазиле уз јужне границе њене Империју. Ривалство две империје повремено је попримало веома оштре форме. Припајање туркменских области Русији толико је приближило границе империје Авганистану, да је мало недостајало да 1885. године дође до Британско-руског рата у Централној Азији.

Ако је Авганистан једна од најсиромашнијих земаља – каква је и данас, „прославивши“ се последњих деценија једино као највећи светски произвођач хероина – друга важна „карта“ у „великој игри“, Персија је располагала великим економским потенцијалом. Две велике империје бориле су се за утицај у персијској монархији, не само помоћу дипломатских и војних притисака, него преко концесија, зајмова и других средстава привредне дипломатије и економско-финансијске експанзије. Још 1872. године прослављени барон Ројтер, оснивач светски познатог информационог агенства, је добио у Персији концесију, јединствену такве врсте. Британском барону дато је монополно право на експлоатацију скоро целокупног богатства земље: нафте, рудника, шума, путева, царине итд. Русија је то оценила као потпуно потчињавање земље енглеском капиталу. Уследили су бурни протести, и када је после годину дана персијски монарх посетио руску престоницу, на њега је био извршен тако јак политички притисак, да му није преостало ништа друго него да анулира дату концесију.

Британци добијају нафтну концесију- Ипак, 30 година касније Британци остварују свој циљ; права на нафтно богатство Персије нашло се у њиховим рукама. Британац Виљема Нокс Д’Арса добија концесију.

У то време у Персији је владао шах Музафер Ал Дин из владајуће династије Каџари, који је био слаб и корумпиран владар. Према запажањима британских посматрача, он је био спреман да се приклони оној држави која му понуди већу цену или га више уплаши, а то би могла бити, пре свих, Русија. Привреда Персије, у то време, добрим делом је била интегрисана у руску и већ су постојали планови о изградњи руске морске базе у Персијском заливу, што се у Лондону сматрало увредом британске круне и провокацијом на рат.

Због тога је британска влада пружала директну подршку Д’Арсу у његовим настојањима да добије нафтну концесију у Персији. Тај економски договор требало је да повећа британски утицај у борби са руским.

Преговори о концесији ишли су споро и са прекидима. Представници Д’Арса морали су да користе сва своја знања источњачког менталитета и обичаја како би добили „подршку“ шахових министара и дворане, не заборављајући чак ни личне слуге. Напокон је 1901. године Шах потписао договор о нафтној концесији којим је Д’Арсу дато ексклузивно право да у наредних 60 година експлоатише, прерађује и продаје нафту и гас на целокупној територији Персије, без пет северних провинција које се граниче са Русијом. Тај „ферман“ показао се као један од најзначајнијих докумената 20. века. Савременици су тврдили, да је одлучујућу улогу имали допунских 5.000 фунти, које је шах добио како би „затворио очи“ на енергичне протесте руског амбасадора. За лист папира, које ће касније донети милијарде долара, шах је добио 20.000 фунти у готову, исто толико у акцијама и право на 16% од остварене чисте добити.

Нафтни улог у „великој игри“- Ривалство В. Британије и Русије тиме није било завршено – „велика игра“ се настављала.

Као одговор на британску концесију руска влада је предузела следећи корак: сада је она инсистирала на изградњи нафтовода од Бакуа до Персијског залива. Нафтовод не само да би обезбедио повећање извоза руског керозина у Азију, него би допринео и појачаном стратешком утицају северне империје у региону Персијског залива све до обала Индијског океана. Према мишљењу британских дипломата, концесија на изградњу нафтовода дала би могућност да се цела јужна Персија преплави великим бројем Руса – истраживача, инжењера и заштитних јединица козака. Британци су такву могућност сматрали смртном опасношћу за њихове интересе, као замаскирану окупацију Персије, и били су спремни да то спрече свим силама и средствима. Ускоро им се та могућност указала.

Године 1905. избија прва руска револуција, а Баку је био један од центара револуционарних дешавања. У томе граду, који је давао 90% руске нафте, већ су се две године дешавали „чудни“ пожари на нафтним налазиштима. Ситуација у граду се компликовала, људи су остајали без примања и губили последње наде.

У то време у граду се истицао један млади револуционар – Јосиф Џугашвили, који ће касније постати познат у целом свету као Јосиф Стаљин. Како је говорио касније, три године револуционарног рада у Бакуу створили су од њега руководиоца, који је тада схватио шта значи руководити великим масама . Кроз неколико деценија то ће на својој кожи осетити стотине милиона људи.

У фебруару 1905. године крај самих нафтних налазишта дошло је до крвопролића на националној основи. Према сведочењу очевидаца, велику улогу у подстицању незадовољства народа и подстрекивања на сукобе, имали су религиозни проповедници који су дошли из Персије. Они су распиривали међуетничке сукобе између радника на нафтним пољима који су углавном били муслимани-азербајџанци, и хришћана-јермена који су, по правилу, имали руководеће позиције у нафтном бизнису.

Уследио је погром, убиства и пожари, избезумљена маса палила је бушотине нафте и уништавала опрему. Град је буквално горео неколико седмица. Нафтна привреда Бакуа претрпела је огромне губитке. Уништено је више од половине бушотина. Производња је нагло пала и Русија је изгубила сва инострана тржишта. По завршетку револуционарних догађања Русија, која је до тада била највећи произвођач нафте, сада је производила два пута мање него њен главни супарник – САД.

Ударац је био тако јак да су требале године да би се обновила производња нафте у Бакуу. И наравно, план изградње нафтовода по територији Персије био је одложен.

Немачки изазов- После 1905. геополитички односи великих сила у региону почели су да се мењају. Русија је после револуционарних догађања и руско-јапанског рата била ослабљена и В. Британију је све више бринуо брзи успон Немачке која је полако постајала моћна светска држава. Појачано немачко присуство на Блиском Истоку и у Централној Азији угрожавало је позиције В. Британије. Посебно незадовољство у Лондону изазвала је одлука Турске да 1903. године Немачкој одобри концесију на изградњу такозване Багдадске железнице која ће спајати Персијски залив са Цариградом, а касније и Берлином. Немци су желели да уз помоћ ове концесије ставе под своју контролу Отоманску империју и врше пресију на позицију В. Британије у Индији и Египту, те Русије на Кавказу и Средњој Азији.

Повећана опасност од стране Немачке присилила је В. Британију и Русију да покушају да реше своје неспоразуме. Године 1907. оне су потписале конвенцију којом су поделили сфере утицаја у Персији. Северне провинције потпале су под утицај Русије, а јужне, које затварају прилазе Авганистану и Индију, припале су зони утицаја В. Британије, док је централни део Персије остао неутралан. Ова конвенција отворила је пут ка стварању Антанте – тројног савеза В. Британије, Русије и Француске – која ће се кроз седам година наћи у рату са Немачком, Аустроугарском и Турском.

Француска опасност- Цело време док су трајала ова геополитичка престројавања Д’Арси је тражио нафту у Персији. Радовима је руководио Џорџ Рајнолдс, искусни нафташ, човек невероватне истрајности и чврстине. Тешко да би се тражење нафте које је

offline
  • Pridružio: 21 Mar 2005
  • Poruke: 1157
  • Gde živiš: Niš

Israeli academics boycott West Bank settlements

More than 150 Israeli academics say they will no longer lecture or work in Jewish settlements in the West Bank.

In a letter, they said they supported the recent decision by a group of actors and others not to take part in cultural activity there.

http://www.bbc.co.uk/news/world-middle-east-11141774

offline
  • Pridružio: 13 Nov 2006
  • Poruke: 3793
  • Gde živiš: Novi Sad

@Vule,
Oldican tekst iz koga se vidi tacan redosled dogadjaja i razlog razbijanja irana, ucenjivanje i CIA plan svrgavanja pravog demokrate i rodoljuba Gosp. Mosadeka i razlog zasto i dan-danas USA i neke zapadne drzave ukljucujuci i izrael ucenjuju Iran samo da bi ga bacile na kolena i uspostavile opet neku marionetu poput shaha.
Nema sta da se doda i oduzme. savrsen tekst, jasan i glasan.

offline
  • Artiljerac
  • Pridružio: 07 Nov 2009
  • Poruke: 3128

Palestinian kills 4 Israelis on eve of peace talks

http://news.yahoo.com/s/ap/20100831/ap_on_re_mi_ea/mideast_talks

offline
  • Pridružio: 02 Apr 2010
  • Poruke: 271

Besotted ::@Vule,
Oldican tekst iz koga se vidi tacan redosled dogadjaja i razlog razbijanja irana, ucenjivanje i CIA plan svrgavanja pravog demokrate i rodoljuba Gosp. Mosadeka i razlog zasto i dan-danas USA i neke zapadne drzave ukljucujuci i izrael ucenjuju Iran samo da bi ga bacile na kolena i uspostavile opet neku marionetu poput shaha.
Nema sta da se doda i oduzme. savrsen tekst, jasan i glasan.


Jeste, ali takođe pokazuje da zemljama poput Iraka i Irana nije suđeno da 'rašire krila'.
Grabljivci su fokusirali pogled na njih odavno, samo se ko ajkule međusobno kolju za pravo na plen.
Možda bi bolje prošli da je Rusija ostvarila dominaciju na tom prostoru početkom 20veka. (postali bi izlaz Rusiji na topla mora - gradili bi znatno veće luke i povezali ih železnicom sa evropskim delom Rusije).Posle toga bi došlo do znatno većeg prometa dobara, usluga i ljudi(trgovaca, inženjera, bankara(kolateralna šteta Smile ), učenog sveta.
Ovako su im zapali Britanci, a kasnije Jenki.Ajd' od Amera i ostane nešto (Saudijska Arabija, Kuvajt).
Za Englesku elitu mogu samo reći: Ko je njih upoznao, ni pakao mu neće teško pasti!

Da je svet surova arena u kojem nema dobrih i loših, već samo golih interesa i gde svako gleda koga može da 'pojede' i pritom pazi da i sam ne bude 'pojeden', nema potreba objašnjavati svi to znamo.
A, običan narod nije ni pijun u toj 'velikoj-šahovskoj igri' već obična prašina, koju 'vetar' nosi i baca po šahovskoj tabli.

Ovde je mnogo anglofila, rusofila i evropejaca, kojima bi pametnije bilo da gledaju na prvom mestu uspeh svoje zajednice, svoje porodice i sebe kao pojedinca.

Evo kako razmišlja Aleksandar Ignatov, direktor Informaciono-analitičkog odjeljenja pri kabinetu premijera Rusije Vladimira Putina

Citat:PROJEKCIJA ZA 21. VEK GLAVNOG PUTINOVOG ANALITIČARA: GLOBALIZACIJA ĆE IZ KORENA PROMENITI SVET

Logički završetak svih asimilacionih procesa u etničkoj sferi mora biti pojavljivanje jedinstvenog planetarnog etnosa u narednih 200-250 godina


Čak i najpovršnija analiza daje nam puno pravo da globalizaciju smatramo osnovnim procesom u poslednjih 500 godina istorije čovečanstva.

IOvu pojavu neophodno je posmatrati sa nekoliko uzajamnih aspekata od kojih su osnovni:

1. MENTALNA, ILI KULTURNO–IDEOLOŠKA GLOBALIZACIJAOvaj kompleksni proces, koji ima dugu istoriju, zahvata tradiciju, religiju, kulturu i ideologiju. Proces religiozne globalizacije počeo je pojavom prvih monoteističkih religija i danas je svet podeljen između šest religioznih sistema, koji kontrolišu vlast (hrišćanstvo i judaizam), finansije (judaizam i islam), radne resurse (hinduizam i konfučijanstvo), mentalnu sferu (islam i budizam). Drugi važan aspekt mentalne globalizacije predstavlja neprekidni proces unifikacije kulturnih pretpostavki čovečanstva. Počinjući od italijanske renesanse, kulturna globalizacija je prošla kroz „francuski”, „engleski” i „američki” uticaj sa širokim geografskim zahvatom.

2. TERITORIJALNA GLOBALIZACIJA – PROCES UKRUPNJAVANJA DRŽAVNIH I NADDRŽAVNIH OBRAZOVANJAUporedo s ekonomijom, državna izgradnja i formiranje vojno–političkih saveza u najvišem stepenu demonstriraju svetu suštinu globalizacije. Koncentracija finansijskih, radnih i drugih resursa u ograničenom gradskom prostoru – urbanizacija – takođe može da služi kao dobar primer teritorijalne globalizacije.

3. EKONOMSKA GLOBALIZACIJAOna nosi u sebi sjedinjena dva procesa – globalizaciju tržišta (kapitala, radnih resursa, roba i usluga) i globalizaciju ekonomskih formi, pod kojim se podrazumevaju ukrupnjavanje organizacionih struktura ekonomije od srednjevekovnih cehovnih organizacija do globalnih nadkorporacija.

4. INFORMACIONO–KOMUNIKACIONA GLOBALIZACIJAOna danas predstavlja najizrazitiji primer integracionih procesa uključuje u sebe:

– razvoj komunikacionih mogućnosti i korišćenje kosmičkog prostranstva za prenos informacije;

– pojavu i brzi rast globalnih informacionih mreža;

– kompjuterizaciju mnogih životnih procesa čovečanstva.

5. ETNIČKA GLOBALIZACIJA Sastoji se iz dva osnovna procesa – iz rasta opšteg broja stanovništva planete i uzajamne asimilacije različitih etničkih grupa.

6. DELATNOST SVETSKE VLADENjena delatnost danas predstavlja ključni faktor koji utiče na savremene globalizacione procese. Ne upuštajući se u srceparajuće podrobnosti, koje nam se predstavljaju kao mnogobrojne teorije zavere, treba priznati da ova naddržavna struktura sasvim efikasno ispunjava ulogu štaba Novog svetskog poretka. Ova organizacija se u svom poslu jednako orijentiše na interese malobrojne elite, objedinjene etničkim srodstvom i inicijacijom u ložama destruktivnog usmerenja. Data situacija – uzurpacija vlasti u svetskoj vladi od strane hasidsko–paramasonske grupe – traži najhitniju ispravku.

IIPokušajmo da u opštim crtama odredimo osnovne tendencije svetskog razvoja u 21. veku.

1. JEDINSTVENA RELIGIJA,o čijoj su neophodnopsti uvek govorili najsvetliji umovi čovečanstva, u prvobitnom obliku pojaviće se najranije u drugoj polovini 21. veka. U sferi kulturene globalizacije integracioni procesi nose manje inertan karakter i zato je moguće očekivati pojavu globalne nadkulture već u sledećih 10-15 godina. Konture ove nadkulture moguće je videti već danas kao sintezu tradicionalnih kultura (klasične evropske, masovne američke, latinoameričke, dalekoistočne, muslimanske i indijske) u spoju s novim formama (mobilkultura, kiberkultura).

2. TERITORIJALNA GLOBALIZACIJArazvijaće se u sledećim pravcima:

a) učvršćivanje država tradicionalnog tipa u Laatinskoj Americi, Jugoistočnoj Aziji i državama bivšeg SSSR-a;

b) stvaranje saveza i objedinjavanje država u Evropi, Severnoj Americi, islamskom svetu;

c) pojavljivanje kontinentalnih teritorijalnih struktura – Severnoameričke, Južnoameričke, Evropske, Dalekoistočne (Tihookeanske) i Islamske;

d) ukrupnjivanje kontinentalnih teritorijalnih struktura do tri (Američka, Evropsko–islamska i Dalekoistočna) ili čak dve (Atlantska i Tihookeanska). Stvaranje jedinstvene civilizacije, kod koje neće postojati podele na nacionalne države ili druge teritorijalne oblike, predstavlja stvar dalje budućnosti. Zamišljeno je da je takva situacija moguća samo u etapi kada etničke i kulturne razlike budu izbrisane u dovoljnoj meri, a za ovaj proces trebaće najmanje 200–250 godina. Na ovoj pozadini razvijaće se proces istiskivanja tradicionalnih država pred nadkorporacijama. Treba očekivati u narednih 10-15 godina pojavu privatnih kompanija koje poseduju karakteristike suverenih država:

– eksteritorijalnost;

– postojanje sopstvenih legitimnih oružanih snaga;

– učešće u međunarodnim organizacijama, koje predviđaju članstvo samo za suverene subjekte.

Na taj način procesi teritorijalne globalizacije, globalizacije ekonomskih formi i urbanizacije već danas se slivaju u jedinstven proces globalizacije upravljanja.

3. EKONOMSKA GLOBALIZACIJA u današnje vreme ima najislikanije konture, koje će se uglavnom očuvati i u budućnosti:

a) vodeća uloga velikih kompanija;

b) funkcionisanje globalnih „virtuelnih” tržišta – finansijskog, monetarnog i fondovskog;

c) stvaranje i delatnost globalnih trgovinsko-ekonomskih organizacija i saveza;

d) prevođenje svih nacionalnih i međunarodnih finansijskih i monetarnih transakcija, a isto tako i trgovačkih usluga u globalnu mrežu.

4. OSNOVNI PRAVCI INFORMACIONO-KOMUNIKACIONE GLOBALIZACIJEbiće:

a) razvoj globalnih kosmičkih komunikacionih sistema,

b) razvoj personalnih sistema veze i globalnog pozicioniranja,

c) stvaranje globalnih sistema upravljanja biznisom, proizvodnim procesima i kućnim domaćinstvom na bazi informaciono-komunikacionih kompleksa;

d) kompjuterizacija i robotizacija sve većeg broja životnih procesa čovečanstva.

5. ETNIČKA GLOBALIZACIJAbiće oblast praćena produženjm rasta broja stanovništva na planeti. Pritom procesi globalizacije upravljanja već do 2020-2025. stvoriće situaciju kada proizvodnja osnovnih vidova roba i usluga objektivno može da zadovolji ne samo „zlatnu milijardu” Rimskog kluba, već mnogo veći broj ljudi (2-3 milijarde). Logički završetak svih asimilacionih procesa u etničkoj sferi mora biti pojavljivanje jedinstvenog planetarnog etnosa u narednih 200-250 godina.

IIICela istorija Rusije predstavlja neprekidan redosled ciklusa podršci globalizaciji i izolacionizmu. Srednje trajanje ciklusa podrške predstavlja 50 godina. Prvi od takvih ciklusa startovao je početkom 18. veka dolaskom na vlast Petra Prvog i završio se njegovom smrću. Drugi je počeo u poslednjoj trećini 18. veka (Ekaterina Druga) i završio se posle pobede Rusije u ratu 1812. godine. Treći ciklus ograničen je periodom od 60-ih godina 19. veka do 1917. godine. U današnje vreme Rusija preživljava četvrti ciklus podrške globalizaciji, koji je formalno počeo 1991. godine. Prvi ciklus samoizolacije Rusije prethodio je petrovskim reformama. Drugi je došao u poslepetrovskom periodu 18. veka, a treći se podudara sa „nikolajevskom” reakcijom 19. veka. Četvrti period izolacionizma pokazao se najdužim (1917-1991). Opšti zaključak koji je moguće izvući iz izvoda analize današnjeg stanja naše zemlje zvuči ovako: Rusija kao istorijska zajednica i država objektivno učestvuje u procesima globalizacije, ali subjektivno nije spremna za to, što joj ne dozvoljava da zauzme dostojno mesto među liderima. Za Rusiju je uvek najsloženiji bio informaciono-komunikacioni aspekt globalizacije. Ogromne neosvojene teritorije izazvale su u životu problem dolaska upravljačkih komandi u regione u prihvatljivom roku. Svaka informacija zastareva brže nego što stiže do izvršioca. Prepreku na putu da se naša zemlja nađe među liderima globalizacije predstavlja i nekonstruktivna pozicija Svetske vlade. Izbacivši teoriju „zlatne milijarde”, Svetska vlada je veštački ograničila broj ljudi i zemalja koje imaju pravo da učestvuju u globalizacionim procesima u vodećim ulogama. Rusija, prema mišljenju hasidsko-paramasonske grupe, ne može da uđe u broj takvih lidera i posmatra se isključivo kao izvor sirovinskih resursa za Novi svetski poredak. Rusija ima tri varijante daljeg razvoja:

1. Ako pokuša da još jednom u nizu ide van globalizacionih procesa savremenosti, tada će u sledećih 25 godina prestati da postoji kao država, narod i kulturna zajednica. Zajedno sa Rusijom, prestaće da postoji i njena elita;

2. Ako Rusija bude prosto pratila globalizacione procese, postoji visoki rizik da se nađe u ulozi sirovinskog elementa Novog svetskog poretka;

3. Treću mogućnost predstavlja to da Rusija postane jedan od lidera Novog svetskog poretka, obezbeđujući svom narodu i svojoj eliti dostojno mesto u daljem razvoju čovečanstva. Kako kažu, ako se ne možete boriti sa nekim pokretom, onda mu treba stati na čelo.


nastavak...

Citat:IV Ovaj tekst je prizvan da opiše opšte konture strategije „globalizacionog liderstva”. Autor ne pretenduje na potpuno otkriće ove teme ili na ukazivanje šta i kako bi trebalo raditi da bi se stalo na čelo „Novog svetskog poretka”. Uloga i mesto Rusije u budućem planetarnom ustrojstvu zavisiće prvim redom od stanja četiri kritična resursa – mentalne sfere, demografske situacije, stepena globalizacije upravljanja i bloka sile.

1. INTEGRACIJA SVETSKIH RELIGIJARusija može i mora da postane prva zemlja gde će biti realizovana politika integracije svetskih religija. Trebalo bi što pre u zakonodavnom poretku uvesti pojam „državna religija”, u koju će spadati pravoslavlje i islam. Sve ostale religije moraju da dobiju status „podržavanih od države”. Posebno je važno priznavanje jednakog značaja za Rusiju pravoslavlja i islama kao religioznih sistema koje ispoveda jedinstvena sloveno-turska etnička zajednica. Ovaj korak dozvoliće da se na kvalitativno novom nivou grade odnosi sa islamskim svetom – od dobijanja investicionih resursa Islamske banke do prekidanja njihove podrške čečenskim banditskim formacijama. Za zadatke u ideološkoj sferi bilo bi smisleno i opravdano stvoriti u Rusiji Ministarstvo ideologije i propagande. Dati predlog ne predstavlja pokušaj obnavljanja Ideološkog odeljenja CK KPSS ili nemačkog Ministarstva propagande, ali određena iskustva u radu sličnih organizacija mogu biti iskorištena pri realizaciji strategije „globalnog liderstva”.

2. DEMOGRAFSKA POLITIKAPri rešavanju sledećih zadataka u oblasti demografske politike trebalo bi jasno razumeti cilj – dostizanje takvog tempa prirasta stanovništva da Rusija u 21. veku ponovo izbije na treće mesto u svetu po broju stanovnika posle Kine i Indije:

a) ozdravljenje postojećeg stanovništva, a s tim i smanjivanje broja lica koja koriste alkohol i narkotike;

b) povećanje rađanja domaćeg stanovništva Rusije, posebno u porodicama sa visokim prihodima;

c) sadejstvovanje u procesima etničke asimilacije u formi pooštravanja međunacionalnih brakova i program preseljavanja etničkih grupa;

d) ograničavanje odlaska kvalifikovanih lica u reproduktivnom uzrastu na stalno mesto stanovanja u inostranstvo putem uvođenja poreza na izlaz iz zemlje. Poseban zadatak predstavlja privlačenje inostrane radne snage za istočne regione Rusije. Afrika se može odmah isključiti iz onih zemalja koje su izvor radne snage zbog previsokog nivoa obolevanja od SIDE, a Latinska Amerika će se još 50 sledećih godina orijentisati na severnoameričko tržište rada. Osnovnim izvorima radnih resursa za Rusiju mogu se smatrati Indija i Koreja, čiji stanovnici nisu etnički osvajači. U sklopu s privlačenjem japanskog kapitala, kojim upravljaju japanski menadžeri i tehnički specijalisti, korišćenje Indusa i Korejanaca u novim proizvodnim procesima u istočnim rejonima Rusije omogućiće da se ukloni teritorijalni debalans bez opasnosti za teritorijalnu celovitost zemlje.

3. Jedan od osnovnih zadataka globalizacije upravljanja predstavlja formiranje ruskih superkorporacija – naftno-energetskih, zlato-dijamantskih, aerokosmičkih i vojno-industrijskih. Ovaj spisak se podudara sa strukturom granskih ministarstava SSSR, što navodi na određena razmišljanja. Najpre, globalizacija ekonomskih formi u SSSR dostigla je viši nivo u poređenju sa Ruskom Federacijom. Drugo, zaključak o štetnosti monopolizma mora biti osporen. Borba protiv monopolima zapravo predstavlja maskirano protivljenje procesima globalizacije. Terebalo bi svrstati obe forme deglobalizacije ekonomije Rusije – privatizacionu i antimonopolsku – u delatnost pete kolone Svetske vlade. Gazprom, RAO, EES Rusije i Minatom moraju da postanu jezgro ruske naftno-energetske superkorporacije. Delotvornim mehanizmom dalje globalizacije takve superkorporacije može da postane alijansa ili ujedinjenje s naftnim i gasnim i energetskim kompanijama islamskog sveta (naročito s iranskim). Rusija mora da formira zlato-dijamantsku superkorporaciju na osnovama kompanije „Alrosa” uz uslov pripajanja njoj svih istraživanja zlata i srebra u Rusiji i zemljama ZND. U sastav ruske zlato-dijamantske superkorporacije moraju takođe da uđu i platinska odeljenja RAO Norilski nikl. Naznačeni koraci omogući će da se u toku sledećih 3-5 godina stvori uspešna konkurencija trijumviratu De Beers- Anglo American Corporation-Minorco, koji skoro da predstavlja superkorporaciju. De Beers je već odavno zauzeo poziciju eksteritorijalne globalne kompanije, o čemu svedoče reči njenog osnivača Sesila Džona Rodsa: „Mi vodimo posao koji se jedva razlikuje od države u državi”. Posle objedinjavanja svih ruskih avio i kosmičkih preduzeća trebalo bi učiniti sledeći korak – rešiti pitanje ujedinjavanja ruskog aerokosmičkog kompleksa sa evropskim konzorcijumom u jedinstvenu superkorporaciju, gde bi kosmička industrija i helikopterska vojna industrija ostale Rusiji, građanska avioindustrija pripala bi evropskim partnerima, a vojna avioizgradnja bi bila zajednički razvijana. Samo na ovaj način biće moguće uspešno konkurisati američkim aerokosmičkim koncernima, koji već sada demonstriraju spremnost za objedinjavanje u globalnu superkorporaciju. Vojnoindustrijska superkorporacija mora da objedini u sebi sva ruska državna i privatizovana preduzeća koja imaju veze sa razvojem, proizvodnjom i trgovinom naoružanjem i vojnom tehnikom. Zadatak superkorporacije mora da postane i realizacija jedinstvene politike u sferi razvoja i korišćenja visokih tehnologija (od NIOKR do patentne zaštite i realizacije licence). Poseban pravac delatnosti superkorporacije mora da postane izvoz programskih kodova. Transformacija mora da zahvati i model državne uprave. Pitanja ekonomske politike moraju biti podeljena između države i superkorporacija. Pritom, državi ostaju budžetska i poreska politika, usmerene na finansiranje državnih programa. Da se ne bi dozvolile deformacije u ekonomskoj politici superkorpocija, ruska država mora da učestvuje i u kapitalu i u organima upravljanja superkorporacije (s vlasničkim delom od 30 do 60 odsto). Struktura državnog budžeta mora da predvidi finansiranje sledećih oblasti:

– nacionalna odbrana i bezbednost;

– funkcionisanje državnog aparata;

– fundamentalna nauka;

– srednje obrazovanje;

– ideologija i propaganda;

– stimulisanje rađanja.

Ostale troškovne oblasti biće direktno finansirane na račun superkorporacija i građana.

Neophodno je sprovesti radikalno smanjenje državnog aparata ostavljajući sedam ministarstava:

– odbrane;

– inostranih poslova;

– bezbednosti;

– unutrašnjih poslova;

– ideologije i propagande;

– državnih finansija;

– vanrednih situacija;

4. SPOLJNOPOLITIČKA DOKTRINANajoptimalnija varijanta spoljnopolitičke doktrine predstavlja sledeća strategija: Rusija ne ulazi ni u jedan od teritorijalnih blokova kao učesnik, već predstavlja kritični faktor za podršku svakom bloku. Politika Rusije trebalo bi da pretpostavlja orijentaciju na tasnu saradnju sa Nemačkom u Evropi, Japanom u Tihookeanskoj zoni i Iranom u islamskom svetu. Bez podrške Rusije liderstvo ovih zemalja u odgovarajućim blokovima mogu da ospore drugi učesnici. „Dalekoistočni” aspekt spoljne politike Rusije ciljno treba preusmeriti u korist Japana, sa kojim nemamo ni ekonomskih ni etničkih nesaglasnosti.

5. SVETSKA VLADAKada se govori o neophodnosti popravljanja situacije u vezi sa pozicijom Svetske vlade, misli se na sledeće: Ruska elita mora ući u Svetsku vladu i njene strukture u cilju suštinskih korekcija ciljeva i načina globalizacije. Za realizaciju naznačenog zadatka ova sredstva su dobra:

a) neophodno je popunjavati ruskim kadrovima što više međunarodnih organizacija na nivou izvršnih organa (aparata), a ne samo na nivou predstavničkih struktura;

b) ruska biznis elita mora da postavi pitanje o neophodnosti stvaranja pandana UN u sferi odnosa superkorporacija, gde bi Rusi trebalo da igraju aktivnu ulogu. Važan i delikatan zadatak predstavlja stupanje ruskih predstavnika u mnogobrojne tajne organizacije, koje predstavljaju nevidljivu osnovu Svetske vlade – masonske i paramasonske lože, tajne ordene i druge slične organizacije. Rusija mora da ima mogućnost uticaja na odluke koje donose tajne međunarodne strukture vlasti.

VPokušaćemo da odgovorimo na pitanje kako treba da izgleda vojna doktrina Rusije u vezi sa realizacijom strategije „globalizacionog liderstva”. U slučaju realizacije strategije vojne pretnje prema Rusiji izmeniće se u odnosu na sadašnje stanje:

a) pretnje od strane pojedinih država tradicionalnog tipa;

b) pretnje od strane globalnih superkorporacija;

c) pretnje od strane teritorijalnih blokova;

d) pretnje od strane neformalnih grupa (među njima i terorističkih organizacija i organizovanih prestupničkih grupa).

Danas se mogućim protivnikom Rusije mogu smatrati tradicionalne postindustrijske zemlje. U toku sledećih 25-30 godina trebalo bi očekivati da se američka državna pretnja transformiše u američku superkorporativnu pretnju, a kao potencijalni protivnici državnog tipa pojaviće se zemlje Latinske Amerike i Jugoistočne Azije. Proces formiranja teritorijalnih blokova biće neizbežno povezan sa stremljenjem da se Rusija privuče kao učesnik ovog ili onog bloka, a realizacija naše čudne politike neprisjedinjenja može da izazove agresivne planove. Osnovnim oblikom pretnje današnjih razvijenih postindustrijskih država treba smatrati primenu regularnih oružanih snaga, pojačanih visokotehnološkim oružjem. Osnovni cilj uništenja predstavljaju oružane snage, infrastruktura državnog upravljanja i vojno-industrijski kompleks Rusije.

U meri pojavljivanja superkorporacija, osnovni vid pretnje za Rusiju postaće primena malih mobilnih naoružanih grupa, pojačanih visokotehnološkim oružjem. Cilj superkorporacija biće sistem obezbeđenja i proizvodne snage ruskih superkorporacija, a takođe i informaciono-komunikaciona infrastruktura i pojedini rukovodioci ruskog biznisa.

Odsustvo visokotehnološkog naoružanja kod novih „industrijskih” država biće zamenjeno narastanjem brojnog stanja ljudstva oružanih snaga, tim pre što problema u natalitetu kod tih zemalja nema i neće ga biti. Cilj takvih protivnika na teritoriji Rusije biće stanovništvo i vojno-industrijska proizvodnja. U etapi formiranja globalnih teritorijalnih blokova moguće je očekivati ograničenu primenu oružja za masovno uništenje. Osnovni motiv upotrebe ovog naoružanja, može da bude stremljenje pojedinih država koje teže ka regionalnom liderstvu da „koriguju” brojnost stanovništva i ekonomski potencijal svojih konkurenata.

U skorije vreme trebalčo bi očekivati podelu terorizma na dva sastavna dela – tradicionalni terorizam i diverzioni terorizam. U prvu grupu, kao i ranije, spadaće nacionalistički, etnički, religiozni i politički terorizam. U slučaju diverzionog terorizma pokretačku silu predstavljaće ekonomski i teritorijalni interesi država i superkorporacija, a terorističke akcije izvrašavaće snage specijalne namene. Za odbijanje agresije postindustrijskih država Rusija mora posedovati uporedive rezerve naoružanja za masovno uništenje i adekvatno visokotehnološko naoružanje. Za protivdejstvo novim industrijskim državama Rusija mora posedovati obično naoružanje, sposobno da uništi velike količine žive sile oružanih snaga države-agresora.

Za protivdejstvo diverzionom terorizmu, a isto tako i za zaštitu interesa ruskih superkorporacija u inostranstvu Rusija mora da ima moćne snage specijalnih namena, objedinjene u teritorijalne grupe i izdržavane na račun ruskih superkorporacija. Među druge mere odbrambenog karaktera treba ubrojati:

a) podrška strateškim nuklearnim snagama Rusije na nivou, dovoljnom za savladavanje bilo kog sistema NPRO ili PROTVD i garantovanog uništenje ne manje od 50 odsto ekonomskog potencijala ili ne manje 30 odsto stanovništva bilo koje države;

b) globalni razvoj NPRO, PRO TVD i PVO u cilju zaštite cele teritorije Rusije i njenih saveznika od vazdušno-kosmičkog napada;

c) razvoj kosmičke grupe do nivoa, sposobnog da obezbedi funkcionisanje kosmičkog segmenta NPRO i PRO TVD, a takođe i sabiranje špijunskih informacija sa 100 odsto zemljine površine,

d) odvajanje snaga specijalne namene u poseban vid OS pod jedinstvenom komandom,

d) realizaciju koncepcije informacionog obezbeđenja u režimu „realnog vremena”, svih karika upravljanja oružanim snagama – od strateškog do taktičkog.

Realizacija svih naznačenih mera omogućiće Rusiji već u toku sledećih 10-15 godina da uđe u među lidere Novog svetskog poretka i na taj način kompleksno obezbedi sopstvenu nacionalnu bezbednost u 21. veku.

offline
  • Pridružio: 17 Jun 2010
  • Poruke: 256
  • Gde živiš: Makedonija

Israeli aircraft have carried out three bombing raids on the Gaza Strip, killing one man and injuring another.
Palestinian officials said at least one other person was missing after the raids, which targeted tunnels used to smuggle in goods from Egypt.

http://www.bbc.co.uk/news/world-us-canada-11191266

offline
  • Pridružio: 24 Nov 2008
  • Poruke: 30
  • Gde živiš: Gorazde

@Vule moze li izvor?? brate red je, mozda se na njemu nadje jos nesto zanimljivo.

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 875 korisnika na forumu :: 12 registrovanih, 0 sakrivenih i 863 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3195 - dana 09 Nov 2023 14:47

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: Dimitrije Paunovic, doloress, Kriglord, mikki jons, Miškić, nenooo, Ognjen D., Reinhardt, simazr, sovanova95, styg, uruk