offline
- zoran-ruma
- Ugledni građanin
- Pridružio: 29 Sep 2006
- Poruke: 421
|
http://www.advance.hr/vijesti/istocna-ukrajina-i-t.....o-donjeck/
Istočna Ukrajina i tri tvrdnje - NATO: "Velika vjerojatnost ruske invazije", Moskva: "Ulazimo s humanitarnim konvojem", Kijev: "Još malo i zauzimamo Donjeck"
D. Marjanovićvrijeme objave: Ponedjeljak - 11. 08. 2014 | 21:30
(0)
FOTO: Stambena zgrada u Donjecku nakon artiljerijskih napada ukrajinske vojske (izvor fotografije: RIA Novosti)
Još jutros su međunarodnim novinskim agencijama kružile vijesti kako tržišta dobro reagiraju na činjenicu da se stanje u Ukrajini "smiruje", no, to je bilo jutros, večeras je stvar već posve drugačija.
Najbolje da krenemo redom. Prije svega, nekoliko ključnih podataka. Situacija na istoku Ukrajine je u humanitarnom smislu dosegla razinu katastrofe, a to potvrđuju i nezavisni izvori. Katastrofa predstavlja, dakako, strašnu patnju naroda, no katastrofe same po sebi uvijek imaju i političku dimenziju, koliko god to zvučalo neugodno (kada politika uopće zvuči ugodno?).
Što katastrofa znači u ljudskom smislu, to nam je jasno, no njen politički kontekst je taj koji će odrediti daljnji razvoj situacije. Dakle, humanitarna katastrofa postoji, no ne priznaju je svi. Iz Kijeva neće reći kako je stanje "idealno", ali će reći kako ga drže "pod kontrolom". Iz Moskve su pak počeli glasno pozivati na sprečavanje daljnje katastrofe na način da se sugeriraju potezi koji uključuju humanitarnu pomoć, tj. konvoje koji bi iz Rusije pomoć dostavili stanovnicima Donjecka i Luganska, dva grada koji se, kako stvari stoje, očito nalaze u iznimno teškom stanju i pod opsadom.
Tu dakako na scenu stupa politički kontekst nedvojbene katastrofe na istoku Ukrajine koja svakim danom biva sve veća i veća. Čak da Rusija ima samo dobru namjeru, posve humanitarnu - što možda je, možda nije - Zapad neće pustiti da se to desi tek tako. Štoviše, američki dužnosnici su sugerirali kako bi bilo kakav "humanitarni konvoj" koji pređe iz pravca Rusije na teritorij Ukrajine predstavljao "rusku invaziju".
To je poprilično žestoka izjava. Zar zaista svaki ruski konvoj predstavlja invaziju? Što ako recimo pripadnici promatračke misije pregledaju isti konvoj te zaključe kako on zaista jest posve humanitarne prirode?
Tu dolazimo do nečeg o čemu zapravo nitko ne voli govoriti javno, jer su konotacije vrlo negativne, no zapravo se radi o tome da jedna strana - ona koja prakticira opsadu i formira obruč - ne želi da se ovoj opkoljenoj dostavlja ništa, pa u konačnici ni hrana ni voda, jer i to ih na neki način jača. Naivno je u ratu tražiti humanost, jedina humanost može se manifestirati u pokušajima sprečavanja ratova, no kada oni buknu već je kasno.
Donekle sličnu situaciju smo imali prije godinu dana u Siriji. Sjećamo se priče o "humanitarnom koridoru" - Zapadne sile i regionalni anti-sirijski saveznici su žestoko zagovarali otvaranje humanitarnog koridora unutar teritorija Sirije. Dakako da Damask nije mogao tek tako pred cijelim svijetom reći kako ne želi da se dostavlja humanitarna pomoć gradovima u okruženju sirijske vojske, no zapravo je imao takav stav.
Znači li to svjesno potencijalno žrtvovanje civila za ostvarenje vojnog napretka na terenu? Naravno. "Stradavanje civila" je također politička poluga u kontekstu ljudske morbidnosti koja se zove rat. Bitni su strateški ciljevi, a civili su uvijek "kolateralne žrtve", bilo da se radi o zločinačkom atomskom bombardiranju Hirošime i Nagasakija, bilo da se radi o obruču oko Homsa ili današnjem okruženju Donjecka i Luganska.
Civili ginu i nastaviti će ginuti sve dok je ratova, naročito građanskih ratova.
Ima li Rusija odgovornost braniti civile na istoku Ukrajine? Neki će reći da ima, naročito pošto su mnogi od tih civila zapravo Rusi. U tom kontekstu, neki će reći kako se Moskva nije baš pretjerano iskazala u "obrani svojih sunarodnjaka", drugi će pak reći kako Moskva čini dovoljno pomažući pobunjenike, treći tvrde kako ih uopće ne pomaže itd. Sve su to teorije koje možda zajedno imaju svaka nekih argumenata.
No, istina oko Rusije i istočne Ukrajine je samo jedna - Rusija se ponaša kao geopolitička sila koja je (nanovo) stasala te se kao takva ne vodi emocijama, već isključivo vlastitim interesima - zbog te činjenice ruski predsjednik Vladimir Putin može biti kvalitetan, pa čak i pozitivan, državnik, a da Putinofilija (kao i sve druge liderofilije) i dalje bude oblik fašizma - od Obamofilije, Assadofilije, Castrofilije do Kimofilije.
Srećom po Rusiju, Europu, svijet, pa i samu istočnu Ukrajinu, a na nezadovoljstvo svih Putinofila svijeta, ruski predsjednik nije fašist već državnik koji bez previše emocija kalkulira po pitanju ruskih strateških interesa. Nadalje, srećom po sve nabrojene, ti ruski strateški interesi nisu ekspanzionističke naravi. To ne znači da ne mogu postati, ali pritom bi se kompletna politička doktrina u Kremlju morala mijenjati.
No, Rusija također nije posve politički miroljubiva sila izolirana od svjetskih zbivanja. Oni koji misle da Zapad potkopava Rusiju na razne načine zbog nekakve "rusofobije" su posve u krivu, a ako rusofobija i postoji ona je također segment političke poluge kojom se Rusiji nastoji zadati udarac okrećući narode protiv nje.
Rusija i SAD imaju idealni scenarij jedno za drugo i aktivno rade na tom planu. SAD želi natrag pokornu Rusiju iz 90-ih, a Rusija ima još i ambiciozniji plan (kada se uzme u obzir s kime se ide "bosti") koji uključuje "spuštanje" SAD-a na jednu razinu niže kako bi ih uklopili u širi projekt multipolarnog svijeta. Drugim riječima, Rusija već "čuva mjesto" SAD-u u toj "velikoj obitelji svjetskih sila", ali bi ta stolica bila na istoj razini kao i njihova, kao i kineska itd.
Dakako, Rusija nije u stanju potaknuti cijeli arsenal globalno utjecajnih medija koji bi vrištali "Obama je terorist!", kao što su isti vrištali "Putin je terorist!" nakon tragedije zrakoplova MH17. No, treba biti objektivan pa se zapitati - Rusija to ne čini zato jer nema s čime to činiti, no što da ima?
Ponekad već i sitnice otkrivaju ruski strateški plan, pa čak i neke naizgled iznimno trivijalne sitnice. Danas je tako objavljena vijest o nemirima u američkom gradu Ferguson gdje je policija ubila jednog mladog crnog tinejdžera. Kako mi priča kolega, pronaći video snimku samih nereda je iznimno teško - ili barem, bilo bi teško, da tu nije ruski državni kanal RT. Samocenzura svih velikih medijskih kuća i novinskih agencija je prisutna kada je riječ o "neugodnim" vijestima za SAD. Tako će u slučaju ove vodeći mediji u prvi plan gurnuti detalj kako "rulja" pljačka i razbija gradom, dok će recimo RT objaviti prilog o rasnoj diskriminaciji koja i dalje postoji.
Zvuči trivijalno? Pa i nije baš - ako na ovaj način "podbadate" najveću vojnu i ekonomsku silu svijeta, to bi je moglo poprilično razjariti. Sjetimo se samo kako je prošla katarska Al-Jazeera prije dolaska Obame i njegovih očiglednih afiniteta prema politici Katara, a samim time i široj agendi Muslimanske Braće.
13. studenog 2001. pogodili su urede Al-Jazeere u Kabulu, 8. travnja 2003. u Bagdadu. Drugim riječima, gotovo prvi potezi nakon invazije na jednu i drugu zemlju bili su gađanje sjedišta Al-Jazeere. Nadalje, britanski mediji su 2005. objavili tajni memorandum, zapravo sažetak razgovora između Busha i Blaira u kojem Bush govori o mogućem pokretanju napada na središte Al-Jazeere u Dohi, glavnom gradu Katara. Navodno ga je Blair odgovorio od takve ideje.
Kada imate dominaciju, ili čak monopol, tada se još i više bojite konkurencije, a Rusija se drznula konkurirati SAD-u na polju propagande, kao i nekoć Katar. Dakako, to je samo jedan sitan detalj u moru detalja. Od vodstva BRICS skupine, planova za de-dolarizaciju do punjenja vakuuma koji SAD svojom sve "nespretnijom" vanjskom politikom ostavlja iza sebe (Bliski istok, Latinska Amerika).
Bez da ulazimo u ove već poznate detalje, recimo samo to da Rusija jest rival SAD-u, neugodan i opasan rival, naročito ako se s druge strane nalazi ideologija koja propagira izuzetnost, jer izuzetnost kao ideologija ima poprilično nisku razinu tolerancije na bilo kakvo rivalstvo.
Kakve sve ovo ima veze s definiranjem humanitarne katastrofe na istoku Ukrajine? Itekakve - za Moskvu kao stratega ova katastrofa nije samo katastrofa, već i potencijalna prilika, dobar povod za relativno "argumentirani" ulazak u istočnu Ukrajinu. Druga strana će pak također nastojati eksploatirati situaciju nazivajući rusku humanitarnu misiju, ako do nje dođe, invazijom.
Zato je bitno poznavati detalje tog rivalstva, jer odluke se u ovakvoj situaciji nikada ne donose emotivno, samim time ni situaciju ne bismo trebali promatrati na emotivan, već isključivo analitički način - ako nas zanima što točnije stanje, dakako.
Pogledajmo sada što zadnje informacije govore - NATO je danas popodne objavio jednu poprilično žestoku izjavu ističući kako postoji "velika mogućnost da Rusija pokrene invaziju na istočnu Ukrajinu". Ovo je dakle preventivna izjava, izjava kojom se unaprijed želi zakočiti ruski plan.
Da li je ruski "plan" za humanitarnu intervenciju posve humanitaran? Možda i jest, ali čak ni to druga strana neće dopustiti, iz razloga koje smo naveli ranije. Dakako, uvijek se može pretpostaviti da je ovo i nešto veće, početak ruskog ulaska s dobro skrojenom idejom i u pravom trenutku.
Strateški gledano, to bi bio dobar plan, ali Rusiji nedostaje ona ključna komponenta - mediji. Da je recimo situacija obrnuta, SAD bi prvo pokrenuo kampanju "pripreme" globalne javnosti na mirovnu intervenciju. Vrlo je jednostavno postići taj efekt, naročito danas kada mnogi konzumenti medija zapravo ni ne mare za pozadinu, dovoljno je samo s nekoliko dana emitiranja ljudskih tragedija stvoriti onaj "zašto ovim ljudima nitko ne pomogne?" osjećaj, pa da bi cijela intervencija prošla uz relativno veliko dopuštenje.
Rusija ne može izazvati takav efekt jer nema s čime, a SAD se već okomio i na ruski RT nazivajući kanal "Putinovom propagandom". Dakako, RT i jest Putinova propaganda, u to nema ni najmanje moguće sumnje, ali to ne znači da njihove snimke artiljerijskih napada na Donjeck ili brzo rastućih izbjegličkih kampova na ruskoj strani granice nisu autentične.
Medijska propaganda se generalno ne bavi lažima, već "savijanjem" istine u svoju korist. A kada već govorimo o propagandi, NATO pakt u zadnje vrijeme počinje poprimati brojna obilježja medijske propagande, pa tako i danas s ovom izjavom u kojoj se prognozira "ruska invazija".
No, poruka je jasna - Rusiji se danas strogo poručuje kako neće biti tolerancije na nikakve humanitarne konvoje, a svijetu će se potencijalni ulazak istih predstaviti kao "invazija". Nadalje, NATO tvrdi kako je Rusija dovela 45,000 vojnika na granicu, Moskva to opovrgava. No, tko može reći koliko je vojnika stvarno na granici? Istina će se još jednom "savijati" po potrebi, a nesvrstani promatrač mora to imati na umu u svakom trenutku.
Što će biti s ruskim humanitarnim konvojom? Hoće li ući u istočnu Ukrajinu? Hoće - iz Moskve su to danas potvrdili, no njihova verzija priče zvuči otprilike ovako - ruski MVP Sergej Lavrov je danas rekao kako su se Moskva i Kijev dogovorili oko humanitarne misije te kako će ista biti pod nadzorom Crvenog Križa.
Ako je zaista tako, o čemu onda NATO priča? Kakva invazija? E sad, treba spomenuti i ovu - Lavrov je već postao poznat po tvrdnjama da je nešto "dogovoreno", da bi se kasnije obje strane igrale "gluhog telefona". Sjetimo se perioda Sirijske krize dok je američka državna tajnica bila Hillary Clinton, sjetimo se konferencije pod nazivom "Ženeva I" i drugih slučajeva kada je jedan dan sve bilo "dogovoreno", da bi drugi dan na snagu stupio pravi kaos po pitanju interpretacija.
No, pogledajmo što je točno večeras izjavio Lavrov - "Uz oprezan optimizam, sada mogu reći, bar mislim, da su odbačeni svi mogući i nemogući izgovori. Nadam se da će u iznimno bliskoj budućnosti ova humanitarna akcija krenuti pod vodstvom Crvenog Križa. Oko svih detalja smo se dogovorili s ukrajinskim vodstvom. Nadam se kako naši Zapadni partneri neće opstruirati stvar i kako će misliti na ljude kojima hitno treba voda i struja", rekao je.
Lijepo je vidjeti da se Lavrov još uvijek drži diplomatski pa zemlje koje Rusiji uvode sve strože i strože sankcije još uvijek naziva "Zapadnim partnerima". Hoće li ti "partneri" opstruirati ovaj potez za koji se on nada da je lišen svih izgovora? Itekako da hoće, pa u ovom trenutku naslovnice svih Zapadnih medija doslovno vrište - "NATO: velika vjerojatnost ruske invazije u istočnu Ukrajinu". A što se pak tiče suosjećanja s civilima na istoku Ukrajine, njega neće biti ni u tragovima. Sve to Lavrov kao iskusni diplomat jako dobro zna, ali spomenimo to ipak, čisto kao referencu.
Gluhi telefon ide dalje - večeras je ruski predsjednik Vladimir Putin poručio u telefonskom razgovoru s šefom EU Komisije, Joseom Manuelom Barrosom, kako Rusija "šalje humanitarni konvoj u Ukrajinu". Dakle, sudeći po Putinovom komentaru, tu više nema nikakve diskusije - taj konvoj će ući, pa makar ga neki nazvali invazijom.
Iz Kremlja su objavili poruku u kojoj se navodi kako je Putin u razgovoru s Barrosom također istaknuo: "Pažnja se fokusirala na katastrofalne posljedice vojne operacije pokrenute od strane kijevskih vlasti na prostoru jugoistočnih regija te na nužnost hitne dostave humanitarne pomoći u zonu konflikta".
Ako Moskva i Kijev imaju dogovor oko ovoga, kako tvrdi Lavrov, hoće li Kijev pristati na interpretaciju "katastrofalnih posljedica vojne operacije"? Naravno da neće, no oni su već složili svoju interpretaciju te izgleda, bar donekle, kako pristaju na dostavu humanitarne pomoći.
Ukrajinsko ministarstvo vanjskih poslova tvrdi ovako: "Zbog kompleksne humanitarne i socijalne situacije u Donbasu, ukrajinski predsjednik Porošenko je prihvatio inicijativu o slanju međunarodne humanitarne misije u Lugansk. Uz sredstva koja će pripremiti ukrajinska strana, misija će također sadržavati i međunarodnu komponentu pomoći, u kojoj će sudjelovati Crveni Križ, SAD, EU i Rusija".
U izjavi se spominje samo Lugansk, no informacije govore kako je stanje podjednako ili čak i teže u Donjecku.
Visoki ukrajinski dužnosnik rekao je za medije: "Rusija će formalno sudjelovati, ali neće sudjelovati ruska vojska ili vojnici". Zvuči dobro, kao da su se Kijev i Moskva zaista dogovorili oko detalja ove humanitarne misije? No, nije baš tako - isti neimenovani dužnosnik navodi kako "rusko sudjelovanje u konvoju podiže rizik rata između dvije zemlje".
Zašto bi podizalo rizik od rata? Izgleda kako oko ovih konvoja ima još puno nedorečenosti, a gluhi telefon je poprilično snažan. Podsjetimo i na to kako je prije nekoliko dana Rusija rekla kako je već sve dogovoreno s Crvenim Križem, da bi iz Crvenog Križa to opovrgnuli.
U cijeloj toj priči dolazi i izjava iz Kijeva o stanju na terenu - tvrde kako su na korak do osvajanja Donjecka, ključnog pobunjeničkog uporišta na istoku Ukrajine. "Nalazimo se u posljednjim fazama zauzimanja Donjecka", poručeno je. Ako je zaista tako, tj. ako se ukrajinska vojska zaista sprema na upad u grad, onda je iznimno teško očekivati da će u isto vrijeme pustiti bilo kakav humanitarni konvoj da prođe.
Puno toga bi se moglo dogoditi u vrlo skorom vremenu. Ova priča oko humanitarnih misija bi mogla postati ključna, njena priroda i interpretacije njene prirode mogu znatno eskalirati situaciju.
Moskva tvrdi kako imaju dogovor s Kijevom, Kijev tvrdi kako će humanitarna misija ići u Lugansk, ali pod ukrajinskim vodstvom. Povrh svega toga generalni tajnik NATO-a, Anders Fogh Rasmussen, danas popodne poručuje ovo: "Vidimo kako Rusi koriste priču i povod za operaciju pod maskom humanitarne operacije, također vidimo gomilanje trupa koje bi mogle biti upotrijebljene za provođenje takve ilegalne vojne operacije u Ukrajini".
To je sada stav NATO-a - svaka ruska humanitarna operacija na istoku Ukrajine je zapravo povod za spašavanje pobunjenika.
Na kraju se postavlja pitanje, kratko i jasno, tko je u pravu? Da li Rusija želi ući u istočnu Ukrajinu pod "maskom" humanitarne misije ili ne? Ili joj je zaista stalo samo do ugroženih civila? Ili možda oboje? Naime, činjenica jest kako je Moskva počela pričati o potrebi humanitarne intervencije u trenutku kada je postalo očito da ukrajinske snage stežu obruč oko Donjecka i Luganska. Ako se gradovi nalaze u okruženju, to je možda i jedini način da im se pomogne.
No, želi li Rusija samo isporučiti Donjecku hranu i vodu te se vratiti natrag čekajući na provedbu, kako Kijev tvrdi - "zadnje faze zauzimanja Donjecka"? To isto ne zvuči baš previše uvjerljivo, budimo iskreni.
Što se događa stvarno na terenu, teško je reći - informacije se svode na izvještaje i kontraizvještaje dviju sukobljenih strana, neki su odlučili apsolutno vjerovati jednima, neki drugima, što je apsurdno.
Glasnogovornik ukrajinske vojske, Andrej Lišenko, rekao je danas kako su uspjeli prekinuti cestu između Donjecka i Luganska. "Spremamo se na konačnu fazu oslobođenja Donjecka. Naše snage su potpuno prekinule Donjeck od Luganska. Radimo na oslobađanju oba grada, no bolje da krenemo prvo s Donjeckom - on je važniji", rekao je.
Ako su informacije točne, a mogu i ne moraju biti, to bi bile jako loše vijesti za pobunjenike. Nadalje, to bi objasnilo zašto Kijev poručuje kako humanitarna misija može krenuti za Lugansk, ali se ne spominje Donjeck.
Zauzimanje Donjecka nije moguće tek tako. Da ukrajinska vojska i uđe u grad, trebati će im možda i do nekoliko tjedana jer će pobunjenici tu pružiti konačni otpor, a teško je očekivati da će se tek tako predati. Nadalje, novi premijer Narodne Republike Donjeck, Aleksandar Zakarčenko, rekao je kako njegovi borci pripremaju protunapad koji bi se trebao desiti za dva do tri dana.
Protunapadi koji se najavljuju obično se nikada ni ne dese. Situacija po pobunjenike nije dobra, ali daleko od toga da će biti poraženi onako brzo kako to danas iz Kijeva sugeriraju. Ono što ih može dotući je upravo ta humanitarna katastrofa koja će bivati sve veća i veća. Stoga je razumljivo da suprotna strana neće Rusiji dopustiti gotovo nikakve poteze koji bi mogli spasiti ili produljiti trajanje pobune.
Nemojmo zaboraviti da Rusija igra na vrijeme, čeka se jesen, a pobunjenici bi do tada trebali izdržati, to je jasan i razumljiv strateški cilj. No, tada se možemo upitati - za koga? Želi li narod istočne Ukrajine biti mrcvaren i ubijan za nečije strateške ciljeve? Teško. Cijela ova priča oko istočne Ukrajine je samim time još i tragičnija. Oni koji je rastavljaju na emotivne faktore, mogu u njoj pronaći kojekakva ushićenja s obje strane, no kada se napravi korak unatrag i kada se kriza na istoku Ukrajine stvarno pogleda isključivo kroz kontekst nacionalnih interesa i geostrateških ciljeva, tu ostaje jako malo razloga za bilo kakav zanos.
|