offline
- castro36
- Ugledni građanin
- Pridružio: 29 Feb 2012
- Poruke: 349
|
Analiza najopasnijeg scenarija: Treba li SAD-u rat u Ukrajini kao spas protiv rusko-kineskog udara na dolar?
Može se slobodno reći kako je rat u Ukrajini već počeo. Takozvani ukrajinski "predsjednik" Alexander Turchinov je poslao vojsku na istok zemlje sa zadaćom da "od separatista i terorista oslobode Slaviansk", sjecište svih željezničkih i cestovnih komunikacija na istoku Ukrajine i grad koji je izravno povezan sa sjedištem ruske Južne vojne oblasti u Rostovu na Donu. Stoga se da zaključiti kako je napad na Slavianask samo uvertira u predstojeće "protuterorističke akcije" protiv stanovnika Donjecka, Harkova, Zaporožja, Luganska i drugih gradova, koji bi se u tom slučaju našli u nešto nepovoljnijoj situaciji u organiziranju obrane protiv onih koji njihove gradove žele "osloboditi" od njih samih.
Obavještajna izvješća potvrđuju da je napad na proruske aktiviste na istoku zemlje dogovoren na tajnom susretu između predstavnika "vlade" u Kijevu i Johna Brennana. Da neće ići sve baš tako lako kako su to zamislili ministar unutarnjih poslova Avakov i v.d. "predsjednik" Turchinov govori i spremnost pripadnika AntiMaidana da Slaviansk brane pod svaku cijenu, što su otvoreno poručili odmah nakon sinoćnjeg ultimatuma, a Graham Phillips za RT javlja kako je cjelokupno stanovništvo grada spremno na obranu. AntiMaidan Info navodi kako je obrana spremna i u drugim gradovima, a nakon što su pripadnici lokalne milicije zaplijenili pun kamion prijenosnih protuzrakoplovnih sustavima "Igla" i projektila za višecijevne raketne bacače "BM-21-Grad", raspolažu prilično boljim arsenalom od dosadašnjeg pješačkog naoružanja.
Ovom prilikom se nećemo baviti situacijom na terenu, budući da ćemo tijekom dana pratiti što se događa i moguću eskalaciju sukoba između proruskih aktivista, stanovništva i onog dijela ukrajinskih oružanih snaga koji u ostvarivanju geostrateških ciljeva Washingtona predano slijede zapovijedi marionetske vlade u Kijevu.
Prije svega se treba zapitati kome treba građanski rat u Ukrajini i na samim granicama Ruske Federacije s mogućom intervencijom ruske vojske? Njemačkoj sigurno ne, budući da njemačko gospodarstvo, ali i gospodarstva ostalih članica Europske unije ovise o ruskom o plinu i dobrim odnosima s Moskvom. Jedini ozbiljniji problem s kojim se Njemačka suočava je prekomjerni trgovinski suficit, zbog čega se našla na udaru ostalih zemalja članica EU, dok najveće kritike već duže vrijeme stižu iz Washingtona koji Berlinu poručuje "kako je nedopustivo podrivati ekonomsku stabilnost svojih partnera i prijatelja". Dakle, uloga Njemačke u ukrajinskoj krizi je jasna: osigurati tržište od 47 milijuna ljudi za svoje proizvode i time smanjiti količinu izvoza u SAD i unutar EU.
Ostavimo li po strani ruski plin, i ekonomskom laiku je jasno da je Njemačka zadnja koja želi rat u Ukrajini, jer bi joj u tom slučaju mogla isporučivati samo humanitarnu pomoć, a nikako prodavati svoje proizvode. Njemačka se htjela zaustaviti na prevratu od 21. veljače, što vidi se i iz sudbine njihovog "političkog proizvoda", Vitalija Klička, koji je nestao s političke pozornice i više ne sudjeluje u donošenju nikakvih važnih odluka. Dakle, ako Njemačkoj ne treba rat, a samim tim i poslušnicima Berlina unutar EU, jedina zemlja koja je u situaciji da je samo rat može spasiti od sigurne propasti su Sjedinjene Američke Države.
Interese Washingtona unutar EU, kao i uvijek, zastupa Velika Britanija, što se vidjelo po oštrim riječima britanskog predstavnika u Vijeću sigurnosti tijekom noćašnje rasprave o Ukrajini koji se okomio na Rusiju uspoređujući je s "najvećim zlom prošlog stoljeća".
Osim Velike Britanije, tu su Poljska i Rumunjska, kao i geopolitički manje važne i prema Rusiji tradicionalno neprijateljski raspoložene Litva, Letonija i Estonija. Ove europske zemlje su se odmakle od politike Njemačke i otvoreno su stale uz vojnu huntu u Kijevu, koja se nakon mobilizacije i prijetećeg paradiranja v.d. "predsjednika" Turchinova u uniformi nikako drugačije i ne može zvati.
SAD se gospodarski nalaze u gotovo bezizlaznoj situaciji i rat u Ukrajini za američku administraciju znači spasonosno rješenje, a to je scenarij kojeg su se mnogi analitičari pribojavali. Drugi važan segment je što bi u slučaju krvoprolića nad lokalnim stanovništvom neupitna ruska intervencija bila prikazana kao "agresija" i zapadni mediji bi imali izvrstan "argument" za dodatno demoniziranje Rusije. Nakon sramotne afere s Edwardom Snowdenom, objavljenih razgovora između Vicotrie Nuland i veleposlanika u Kijevu, tajnih spisa CIA-e koji govore o nepotrebnom mučenju zatvorenika u Guantanamu i tajnim zatvorima diljem svijeta, diplomatskog uspjeha Moskve koja je zaustavila agresiju na Siriju, sloma američke politike u Afganistanu i Iraku, suradnje s Al Qaedom (i tako bi mogli nabrajati unedogled op.a.), Barack Obama bi napokon imao sitno zadovoljstvo da cijelom svijetu urbi et orbi objavi "kako je Vladimir Putin novi Hitler koji će pokoriti cijelu Europu i da nas samo Amerika može spasiti".
Slom američkog imperija
Međutim, Sjedinjene Države su, kao što smo rekli, carstvo u rasulu i za to postoje čvrsti dokazi. Iako su povjesničari mišljenja kako velika carstva ne propadaju preko noći, priznati stručnjak i profesor s Harvarda, Niall Ferguson, tvrdi: "Propast carstva se može dogoditi iznenada i to mnogo ranije nego što to povjesničari mogu i zamisliti".
U analizi koju je Wall Street Journal objavio nakon puča u Kijevu 21. veljače prof. Ferguson tvrdi "kako su politika Sustava federalnih rezervi (FED), konfuzna geopolitička avantura američke administracije u Siriji, Ukrajini i na kraju na Pacifiku pokazatelj da je američki globalni utjecaj u opadanju".
"Kombinacija fiskalnog deficita, prekomjernog proračunskog izdvajanja i širenja glomaznog vojnog aparata i politike Washingtona je pokazatelj da će američki imperij ubrzo propasti", tvrdi Niall Ferguson.
Nekoliko dana poslije se u kolumni za LA Times prof. Ferguson piše:
"Je li Amerika krhak imperij i mogu li danas, ili već sutra, Sjedinjene Države propasti? Stoljećima su povjesničari, politički teoretičari, antropolozi i sociolozi skloni razmišljati o političkom procesu koji je uvjetovan ciklusima. Međutim velike sile, poput velikih ljudi, rađaju se, jačaju, vladaju i zatim postupno propadaju. Bez obzira na to hoće li pad biti civilizacijski, kulturološki, ekonomski i ekološki, mnogi misle kako je propadanje dugotrajan proces. Sami sebe varamo i uvjeravamo da se izazovi s kojima se suočavaju Sjedinjene Države često krivo predstavljaju i prijetnje nam se čine vrlo daleko. Ali što ako se povijest nije ciklička i ne kreće se sporo, nego ima aritmiju? Što ako je povijest s vremena na vrijeme je gotovo nepokretna , ali i sposobna za iznenadno ubrzanje? Što ako do kolapsa i ne dođe tijekom niza stoljeća, a onda se pojavi odjednom, kao lopov u noći? Što ako je kolaps američkog carstva tu pred nama , u sljedećem desetljeću? Što će biti ako mi uporno to poričemo i odbijamo se na to pripremiti? Sva carstva, bez obzira koliko bila veličanstvena, bila su osuđena na propast. Kroz povijest su imperiji uspijevali u određenom razdoblju uspostaviti ravnotežu, a onda su sasvim iznenada propadala i to uvijek desetljeće dva kada su u smislu bogatstva i moći dosegla vrhunac", upozorava profesor Niall Ferguson i njegovo upozorenje Wall Street Journal prenosi u analizi o stanju američkog gospodarstva početkom ožujka.
Po mišljenju stručnjaka, da bi se spasila od potpune propasti Amerika bi morala ukinuti ogromnu moć i "rasformirati" velike banke i multinacionalne korporacije, vjerojatno otprilike onako kako su se tijekom "privatizacije" na desetke manjih tvrtki dijelili veliki državni gospodarski mastodonti na istoku Europe. Potom bi se trebao ukinuti vojno-industrijski kompleks koji u Sjedinjenim Državama funkcionira kao "država u državi", ukinuti velike ovlasti federalnim institucijama i prenijeti ih na savezne države, provesti reformu izbornog zakona koji će onemogućiti izbor političara koji su u sprezi s paraobavještajnim strukturama, organiziranim kriminalom i cionističkim lobijem AIPAC i na kraju ukinuti neograničene ovlasti lordovima Porezne uprave koji u Americi nadziru svaki segment javnog života.
Budući da se navedeno nikada neće dogoditi, Amerika i dalje srlja u propast i odbija to priznati. U opširnoj analizi od 10. travnja bivši pomoćnik ministra financija Paul Craig Roberts potvrđuje kako FED zbog odluke Kine i Rusije da svu trgovinu s dolara preusmjere na nacionalne valute ima sve manje prostora za špekuliranje na financijskim tržištima i na tržištu zlata (cijenu zlata već duže vrijeme diktira Peking koji kupljuje svu količinu na ponudi op.a.). Rusija i Kina su se već dogovorili međusobno i unutar skupine BRICS za plaćanje u nacionalnim valutama, a u Europska unija je pristala na trgovinu u rubljima i yuanu, što znači udar na FED i američki BDP koji 80% ovisi o uslužnom sektoru. Vjerojatno iz razloga što vidi da Obamina administracija Ameriku vodi u propast, a možda i rat s Rusijom (u Ukrajini) i Kinom (na Pacifiku), Paul Craig Roberts upozorava kako nije istina da je Amerika izašla iz recesije i da se i dalje nije oporavila od šoka iz 2008., što potvrđuje jedan od najvećih američkih eksperata za financijska tržišta i ekonomiju, Walter J. Williams.
Ovih nekoliko argumenata, uz upozorenje povjesničara Nialla Fergusona, bivšeg visokog dužnosnika State Deatmenta navode na razmišljanje da će 2014. biti presudna za sudbinu američkog carstva, a po njemu je samim tim upitna i sudbina NATO saveza, ali i Europske unije u kojoj je zbog oštrih mjera štednje sve više nezadovoljnih, pa čak i cijelih nacija koje traže izlazak iz EU, eurozone ili preustroj s vraćanjem većih ovlasti na nacionalne vlade i parlamente.
Paul Craig Roberts je osudio ulogu američke vlade u rušenju legitimno izabrane vlasti u Kijevu, organiziranje kemijskog napada zajedno s Turskom i sirijskim pobunjenicima u blizini Damaska prošle godine, što su argumenti koji su doveli do potpunog srozavanja "ugleda" Sjedinjenih Država u očima međunarodne zajednice, ali kao jednu od najvećih pogrešaka Kongresa i američkog predsjednika navodi kriminalni zakon o spašavanju banaka, tzv. "Too big to fall" (prevelik da bi propao op.a).
Oružana pobuna rančera u Sjedinjenim Državama
Propast američkog imperija se osjeti i unutar granica Sjedinjenih Država, a dokaz je osnivanje "Narodne obrane" koja broji 5 000 ljudi u Bunkervillu u Nevadi, a sve kao odgovor na odluku savezne vlade koja je 9. travnja rasporedila naoružane agente kako bi proveli odluku saveznog Ureda za upravljanje zemljištem (Bureau of Land Management/BLM) i lokalno stanovništvo koje obrađuje svoju zemlju optužila "za ometanje posjeda".
Po poznatom američkom običaju, na teren su odmah došli pripadnici saveznih agencija za provedbu zakona, piše The Daily Sheeple, no tamo su ih dočekali naoružani pripadnici cijelog tog područja.
Rančeri su se skupili kako bi u ovom konkretnom slučaju obranili pravo na posjed Clivena Bundya, 67-godišnjeg rančera koji tvrdi da je njegova obitelj obrađivala 600 000 akri zemlje u području Gold Butte još od kraja 19. stoljeća i da su bili tamo i prije nego je vladin Ured za upravljanje zemljištem ikada i došao u to područje.
Guverner Nevade je službeno osudio akciju savezne vlade, ali nije poduzeo nikakve korake u tom smislu, dok je šerif Richard Mack iz Arizone akciju lokalnog stanovništva koje je stalo u obranu starog rančera nazvao "terorističkim činom".
Mnogi pobunu rančera u Nevadi, nakon pobune davne 1770. u Bostonu, nazivaju "Drugom američkom revolucijom", međutim, kako ste i sami primijetili, reportaže iz Sjedinjenih Država uglavnom govore o dodijeli Oscara ili sličnim potpuno nevažnim informacijama, dok 5 000 naoružanih ljudi koji s opiru federalnoj policiji za main-stream medije nisu nikakva vijest.
Washingtonu treba rat u Ukrajini kako bi izbjegao vlastitu propast
Kako bi uopće opravdao postojanje u Ukrajini NATO savez ubrzava svoje aktivnosti usmjerene protiv Rusije, dok s druge strane Washingtonu treba oružani sukob kako bi spasio imperij u rasulu.
Od svih mogućih rješenja za spašavanje američkog imperija i njegovog najmoćnijeg oružja – dolara - Barack Obama, koji je uz to i dobitnik Nobelove nagrade za mir, odabire rat na teritoriju Ukrajine protiv Rusije.
Ova opasna igra bi se, po mišljenju mnogih, mogla pretvoriti i u Treći svjetski rat.
Stanovnici jugoistoka Ukrajine i Rusija neće mirno promatrati ulazak Ukrajine u Europsku uniju, što bi prema nepisanom pravilu značilo i premještanje interkontinentalnih balističkih projektila NATO saveza još dublje prema istoku, na same granice Ruske Federacije. S druge strane, Kina dobro zna da bi bila slijedeći cilj i bez obzira što zbog Tibeta i provincije Xinjiang suzdržala u glasanju oko krimskog referenduma, Peking je u više navrata izjavio "kako podržava Rusiju u naporima u očuvanju regionalne stabilnosti na istoku Europe".
Kina isto kao i Rusija trpi financijski i ekonomski napad od strane Sjedinjenih Država, a američki plan je izvršiti udar na kinesko gospodarstvo i potom pokrenuti destabilizirajući plan na zapadu Kine gdje financira ujgursku separatističku manjinu. Dakle, u ovom trenutku imamo Kinu i Rusiju s jedne strane i Sjedinjene Države s nekoliko saveznika unutar Europske unije s druge. Međutim, prema statutu NATO saveza je i to dovoljno, jer su sve članice saveza "dužne braniti bilo koju zemlju u savezu ukoliko bi bila napadnuta", kao što je bio slučaj kada je Turska trebala obaviti false-flag operaciju u Siriji i potom se pozvati na članak statuta NATO saveza o "pretrpljenoj agresiji". U tom slučaju čak i jedna Njemačka, Češka, Slovačka ili Mađarska ne bi mogle učiniti ništa drugo nego se pokoriti volji "velikog gazde", u protivnom bi u povijesti ostale upamćene kao zemlje koje su označile početak raspada NATO saveza.
Za kraj recimo samo da se sizifovski neumorno Paul Craig Roberts pita: "Zna li Obama uopće što čini i da Ameriku i marionetske države koje se pokoravaju diktatu američke administracije gura u rat protiv Rusije i Kine?".
"Prvi i Drugi svjetski rat su bili produkt ambicija i pogrešaka uskog kruga ljudi, što je slučaj s aktualnom situacijom u Ukrajini i ulogom Baracka Obame", piše Paul Craig Roberts i citira prof. Harrya Elmera Barnesa koji u svojoj knjizi "Početak Prvog svjetskog rata" dokazuje kako je rat izbio zbog političke kratkovidnosti nekolicine ljudi, kao što su francuski predsjednik Poincaré i ruski ministar vanjskih poslova Sergej Sazonov.
"Poincaré je od Njemačke tražio područje Alzas-Lorena, a carska Rusija je htjela Istanbul i tjesnac Bospor koji povezuje Crno more i Mediteran. Bili su svjesni da njihove ambicije vode u opći oružani sukob u Europi i upravo su na tome i radili. Barack Obama danas radi isto, ali kako je moguće da nakon toliko mrtvih u Afganistanu, Iraku, Pakistanu, Jemenu, Libiji i Siriji netko vjeruje Obami i njegovoj administraciji i da njih zanima demokracija u Ukrajini? Obama je srušio ukrajinsku vladu kako bi ta zemlja ušla u NATO i da bi istjerao Rusiju iz svoje pomorske baze u Crnom moru. Namjeravao je postaviti balističke projektile u Ukrajini i ljut je što njegov plan nije ispao onako kako ga je zamislio. Sada sav svoj bijes i frustraciju iskaljuje na Rusiji. Laže kada govori da SAD čvrsto stoje nasuprot ruskoj agresiji, a u toj obmani mu pomažu mediji i marionetske države prilikom glasovanja u Ujedinjenim narodima. Nasilje u Ukrajini protiv ruskih stanovnika će vjerojatno pratiti i žestoka anti-ruska propaganda i Putin će možda biti prisiljen poslati ruske vojnike u obranu tog stanovništva. Zar su ljudi tako slijepi da ne vide da Obama u ime američke hegemonije svijet vodi ka svom posljednjem ratu?", piše Paul Craig Roberts, usamljen u ovom sizifovskom poslu raskrinkavanja laži i objeda na račun Moskve čime se krči teren za napad na "pobunjenike i teroriste na istoku Ukrajine" i uvlačenje Rusije u sukob, a sve kako bi se u ime američke hegemonije i spašavanja "njegovog visočanstva dolara" spasio američki imperij u propadanju.
|
