offline
- Pridružio: 29 Dec 2011
- Poruke: 934
|
Citat:Povijesna nepravda i zločin protiv Krimskih Tatara u kontekstu nove stvarnosti - pokušaj zabrane njihovog okupljanja povodom obljetnice sovjetske brutalne deportacije je katastrofalna pogreška novih vlasti na Krimu
Krimski Tatari, muslimanska manjina na poluotoku Krimu, obilježili su ove nedjelje 70. obljetnicu prisilne deportacije s Krima za vrijeme Staljinove vladavine u doba SSSR-a. Tatari su gnjevni zbog zabrane okupljanja koju su proglasile nove ruske vlasti svega nekoliko dana pred obilježavanje obljetnice.
Krimske vlasti pak tvrde da je zabrana okupljanja uvedena do 6. lipnja zbog eskalacije sukoba na jugoistoku Ukrajine. Unatoč zabrani, Krimski Tatari su se ipak okupili. Podsjetimo, prije 70 godina, nakon završetka Drugog svjetskog rata, tadašnje sovjetske vlasti na čelu sa Staaljinom, deportirle su većinu Krimskih Tatara s Krima, navodno je to bila kazna zbog kolaboracije pojedinih Tatara s nacistima, mada su se mnogi Tatari borili protiv nacističkog okupatora.
Ovu nepravdu, koju nazivaju genocidom, Krimski Tatari nikada nisu zaboravili te je njihov animozitet prema Rusima i dalje snažan. Većina ih je referendum o priključenju Krima Rusiji bojkotirala. Nove vlasti obećale su ispraviti "povijesne pogreške" prema Krimskim Tatarima, no ako su zaista uveli zabranu okupljanja samo zato da ovi ljudi ne bi obilježili obljetnicu progona, onda mogu itekako očekivati da će se Tatari na Krimu nastaviti opirati novoj vlasti.
VIDEO: Krimski Tatari, skup u Simferopolu, 18.5.2014.
Prema zadnjim podacima Krimski Tatari tvore oko 10% populacije poluotoka Krima, tj. oko 245,000 stanovnika. Zbog povijesnog konteksta mnogi su i dalje lojalni Kijevu te se protive priključenju Ruskoj Federaciji.
Na skupu ove nedjelje mnogi su izrazili svoje nezadovoljstvo. Jedan mladi sudionik skupa, Lenur [28], došao je u nogometnom dresu ukrajinske reprezentacije te rekao kako se diskriminacija protiv Tatara povećala otkako je Krim postao dio Rusije. Ističe kako sebe i dalje smatra ukrajinskim državljaninom. "Biti ću zauvijek uz Ukrajinu", rekao je. Navodi kako je zabrana okupljanja čisti cinizam pošto se Dan Rusije, državni praznik, slavi tjedan dana nakon isteka zabrane okupljanja.
Ruski dužnosnici, uključujući i predsjednika Vladimira Putina, rekli su kako će prava Tatara na Krimu biti poštivana. No, pripadnici organizacije OESS tvrde u izvještaju kako se položaj Tatara pogoršao otkako je regija postala dio Rusije. Podsjetimo, 97% birača na referendumu glasalo je za pripojenje Krima Rusiji, dok su Tatari većinom bojkotirali glasanje.Deportacija Tatara 1944., "Kolektivna kazna", bio je zločin proveden od strane sovjetskih vlasti. Deportirano je oko 238,000 ljudi, osim Tatara deportirani su i neki Grci i Bugari. Deportirana je cjelokupna zajednica Tatara na Krimu, koja je tada tvorila jednu petinu stanovništva poluotoka. Velika većina deportirana je u tadašnju sovjetsku republiku Uzbekistan.
Prema pojedinim istraživanjima oko 100,000 deportiranih je umrlo od gladi i bolesti. Deportaciju su naredili tadašnji sovjetski lider Jozif Staljin i zloglasni šef policije, Lavrentij Berija.
Da se zaista radilo o brutalnoj kolektivnoj kazni protiv jednog naroda pokazuje i podatak da je od ukupno preko 200,000 Tatara na Krimu, svega njih 9,225 sudjelovalo u anti-sovjetskim Tatarskim legijama i drugim bataljunima koji su se borili na strani nacističke Njemačke.
Deportacija koja će trajno obilježiti Krimske Tatare dogodila se u jutro 18. svibnja 1944. te je trajala do 16 sati istoga dana. U "operaciji" je sudjelovalo oko 32,000 KNVD (Narodni komesarijat unutrašnjih poslova) trupa. Onima koji su obilježeni za prisilnu deportaciju dato je svega 30 minuta da pokupe svoje stvari. Nakon toga su ukrcani na stočne vagone kako bi bili odvedeni zauvijek iz svojih domova.
Uspomena na brutalnu deportaciju 1944. i dalje ima snažnu povijesno-političku dimenziju kod Krimskih TataraO kakvom nakaradnom zločinu se točno radilo govori nam i podatak da su deportirani i Krimski Tatari koji su se borili na strani pobjedničke Crvene Armije. Oni su prošli možda još i najgore - demobilizirani su te su deportirani u radne logore u Sibir i na Ural.
Nakon više od 20 godina, 1967. sovjetske vlasti su ukinule optužbe protiv Krimskih Tatara, no nikakva pomoć ovim ljudima nije pružena, niti po pitanju povratka na Krim niti u vidu bilo kakve reparacije. Tek za vrijeme Perestrojke 80-ih godina im je dopušten povratak na Krim. Od onda mnogi Krimski Tatari traže da se deportacija naziva genocidom.
Danas mnogi zagovornici pripajanja Krima Rusiji gledaju na Krimske Tatare kao na kijevske agente, potencijalnu petu kolonu, no animozitet prema Rusima za njih je dio povijesne uspomene na nepravdu i zločin.
Ako su vlasti zaista pokušale zabraniti okupljanje Tatara, a sve upućuje na to da jesu, to je onda katastrofalna pogreška novih vlasti. Ovakvom politikom samo će dodatno pojačati antagonizam koji je itekako prisutan kod tatarske populacije. U nastojanju da spriječe svaku kritiku pripojenja Krima Rusiji, naročito kritiku koja će poslužiti njihovim protivnicima, nove vlasti na Krimu napravile su jako loš potez koji im dugoročno može stvoriti daleko veće probleme od skupa na kojem se ističe lojalnost Ukrajini.
Lako je davati izjave, riječima prozivati nepravdu protiv Tatara, obećavati bolje uvjete, no ovim ljudima nije stalo do riječi, oni trebaju djela, konkretne poteze koji će pokazati da se zločin počinjen nad njima osuđuje u svakom smislu.
|
ali to naravno nije pravili a da na to nadovezem tacno je da "Svaka situacija je posebna" i kao takvu je i treba posmatrati...
