offline
- raketaš
- Stručni saradnik foruma
- Pridružio: 07 Nov 2013
- Poruke: 5241
|
CheefCoach ::MB120mm ::Znaci jos 3-topa M46-shebano...
Nisi citao, cini mi se raketaseve, postove kada je napisao da M 46 nije dovoljno snazan da izdrzi trzaj od Nore?
M 46 je prodat, tako je barem pisalo u nekim novinama. Osim primeraka koji su aktivni u VS.
Ja sam pisao tu kratku analizu o trzaju cijevi , odnosno o količini energije na ustima cijevi kod topa 130 mm u usporedbi sa NORA -A, ta sličnost energija je ponukala profesora Paligorića da razmišlja o zamjeni cijevi uz korištenje istog lafeta .
Ne znam da li je dovoljno jasno do sada napisano i ponavljam neke stvari iznešene na "forumu 130 mm "
NORA A je nastala kao vlastiti razvoj , znači naša ekipa oficira inženjera se našla negdje u nekoj kafani i to su prodiskutirali , napisali studiju, elaborat 1975 godine i to je usvojeno kao dosta tajni dokument, sa planom kako "nategnuti" ruse i za malo para se opremiti kvalitetnim topovima velikog dometa.
Po tom planu je od rusa kupljena za male pare ( ispod cijene jednog topa ) konstruktivna dokumentacija za top 152 mm D-20 i kupljeno je nešto topova i friške municije. U tom trenutku je JNA imala stare ruske haubice u kalibru 152 mm M37 koje su po barutnoj komori -čahuri i granati bile kompatibilne sa topom D-20 .
Ideja je bila da se korištenjem ruske dokumentacije napravi lafet i zatvarač sličan topu D-20, a uz pomoć domače pameti napravi nova duža i jača cijev za top. Pri tome se moralo koristiti originalna ruska čahura ali sa drugim barutom, koji bi uz tu novu cijev mogao ispaliti novu granatu novog boljeg oblika , na veći domet , ali bi mogao i morao koristiti i originalnu municiju za top M-37 i top D-20.
Znači računalo se na postojeće zalihe municije u domaćim skladištima i skladištima prijateljskih zemalja. Na taj je način smanjen pritisak na industriju, dobili smo vremena da osvojimo proizvodnju velike čahure i velike granate novog oblika.
PRETIS je prije toga radio, na staroj trofejnoj( njemačkoj ) opremi maksimalno kalibar 122mm za obalski top, to jesu dugačke čahure i granate ali nisu tako debele , a ta debljina je problem traži velike i snažne preše . Te godine (1975 ) kad se rađala ideja o NORA-A su bile u montaži dvije nove francuske preše u liniji granata ( SECIM 500 T i 1000 T ) , koje su mogle uredno kovati kalibar 130 mm za top M-46, sa nekom maglovitom vizijom da bi se kovalo i nešto veće. Kod ugovaranja preša 1972-3 godine još nije bilo ni "N" od NORE , već je glavni cilj bilo stabilno -sigurno kovanje municije 122 -130 i dijelova za OGANJ, a sve je to tu negdje mota se oko 130 mm, dakle kupljene su malo premale preše za kovanje kalibra 152mm.
Ugovaranje tako velikih - kapitalnih preša ne ide tako brzo, od potpisa do prve granate prođe i 5 godina . Treba izbrojati dosta miliona dolara za to, osim toga se takve stvari prodaju samo prijateljima i to ako se ima interes, ne samo financijski, a francuzi su tada napravili jedinstvene preše, takve kakve nikad prije ni poslije nisu radili, zapravo su se učili na našoj grbači.
Ali usprkos pre maloj sili koju je mogla dati preša Secim 1000 , tehnolozi su uspjeli otkovati košuljicu granate sa upuštenim dnom za NORA -A. To upušteno dno je omogućilo da stane više baruta u prostor omeđen dnom čahure i dnom projektila, a novi izduženi oblik je omogučio povećanje dometa na 24 km, uz znato povećanje ubitačnosti na cilju.
Pri tome treba znati da postojeći kapaciteti PRETISA nisu ni u ludilu mogli poslužiti za kovanje tako velike čahure, preše koje su pedesetih godina kovale čahuru za obalski top su već bile dotrajale , čahura za top M-46 je išla teško kroz linije, uz stalne kvarove i lomove na strojevima , a čelićna čahura za D-30 je satrla ostatak strojeva. U toj situaciji se moglo računati samo na originalnu rusku čahuru i na višekratno, remontiranje - korištenje postojećih ruskih čahura za za D-20.
Pod takvim , dosta nategnutim uvjetima je usvojena NORA -A u naoružanje kao model M-84, i počela je proizvodnja topova i granata, a proizvodnja čahura se počela tek negdje 1987-8 godine.
NORA -B i NORA -52 koje su nastale kasnije, nemaju nikakve sličnosti i ne može se apsolutno ništa koristiti od jedne na drugoj , s tim da stara NORA -A može koristiti novo razvijene granate povećanog dometa , ali ne može ostvariti domet od 40 kilometara jer nema dovoljno dugačku cijev da postigne potrebnu početnu brzinu.
Negdje u vrijeme uvođenja NORA- A u naoružanje rodila se ideja o korištenju njene cijevi i zatvarača , na lafetu topa M-46 , to je ta poznata konverzija 130/152 mm i o njoj se pisalo i ako ima ne jasnoća možemo to još raspraviti. Nekako u isto vrijeme se počinje i Bull motati po Beogradu , i ja sad ne znam točno tko je donio tu ideju o konverziji odnosno ideju o velikoj čauri.
Sklon sam mišljenju da je tu veliku čauru donio Bull kao projekat u Beograd , a da je ideja o konverziji potekla u VTI u prije dolaska Bulla , znam sigurno da smo se mi poslije otelili da je napravimo, 1987-8 godine, i to u dva kalibra 152 i 155.
Sam Paligorić u studiji piše da je imao problema sa lafetom topa M-46 u kombinaciji sa cijevi NORE -B i da je bio prisiljen napraviti reverse enginering tog lafeta ,i tu je bila dobro došla tehnologija i programi koju je imao Bull, naime to su bili počeci uvođenja modernih računalnih metoda za dizajniranje i proizvodnju dijelova , nadalje ubjeđen sam da je prof . Paligorić ganjajući novi lafet sličan onom za top M-46 sa NORA B cijevi zapravo ganjao bazu za projekat 203 mm KOLOS.
NORA B je napravljena pred raspad države u nekoliko primjeraka Probnih Komada , jedna je bila sigurno u kalibru 152 jer smo pucali iz nje , a mislim da je bilo više komada za 155 kalibar jer je to bila izvozna varijanta. Municija je sigurno već bila u fazi "O " serije , znači da su svi strojevi i sve tehnologije bile zaokružene i verificirane na poligonu u TOC u.
Pred raspad države za nas u PRETISU više nije bilo dilema po pitanju kalibra 152/155 , u liniji granata su bile instalirane nove preše za kovanje granata LASCO 1600 T i naši su tehnolozi na svojim stolovima već vrtili dokumentaciju kalibra 203 mm , na liniji čahura je sve išlo ko podmazano , a nije se razmišljalo o čahuri tog kalibra jer nije ni trebala.
Dakle da podvučem crtu, sudbina NORE B i NORE C u kalibru 152 mm koje su balistički i po čahuri identične je određena i zapečačena 1991-2 godine raspadom države i uništavanjem tehnoloških linija u PRETIS u i BNT u.
NORA- 52 je sasvim novi top bez čahure i ne može se montirati na lafet NORA-B , niti se može montirati na lafet topa M-46. Znači to što se topovi 130 mm režu na komade ili prodaju u Afroaziju nije nečij hir, nego nema čahure za NORA- B , a onda ako nema čahure nema smisla ni držati to željezo u skladištima .
Jedina je zbrka u tome se za 4 ( 5 ) topa koristi isto ime , eto možda sam uspio malo smanjiti tu zbrku, i meni je logično da ostaje NORA-A koja je kompatibilna sa prijateljima , a proizvodi NORA 52 u kalibru 155 koja je u kalibru kompatibilnom sa protivnikom , ali je izvozni posao.
|
