Samohodna haubica 155 mm „Nora“ B-52

127

Samohodna haubica 155 mm „Nora“ B-52

offline
  • vrabac 
  • Legendarni građanin
  • Pridružio: 30 Dec 2010
  • Poruke: 4963

Unutrašnja cev i dalje ostaje tako od čelika, bezbeli da bi opet bio otkovak (isitna manji) eventualno bi moglo nešto da se smunta specijalnim livenjem mada vrlo vrlo problematično, bar sa čelikom, a još uvek je čelik.
Takva cevka nije kao monoblok ili ajde autofretovana, više *radi* u svakom smislu, manje traje, ne bi istrpela tešku gasnu kočnicu a problem grejanja i dalje ostaje.
To su bazni zahvati, velikih vremenskih rokova, još uvek neizvesni, nije to za nas.
kao ni nano tehnlogija koja će jednog dana.
Uostalom pogledajte razloge propadanja cevi, kaljenje, cementaciju, strujanje krozu procep, mikrobruseve udarnih talasa. Nije sav problem odradti ekstra laku cevku ili ekstra jeftinu u smislu izdržavnja pritiska. Propadanje cevi i dalje ostaje, jede se iznutra.

Treba da radimo ono što možemo. Ako možemo da uradimo oruđe, već se isplati sve uraditi kod kooperanta, ako još možemo većinu delova, nije nikakava bruka ni sramota kupiti da ti drugi odradi cev a još manje pripremak za nju.



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • Pridružio: 07 Nov 2013
  • Poruke: 5235

Unešene su neke nejasnoće u ovu ptiću o kompozitnim cijevima .

Na toj se stvari već prije tridesetak godina radilo u Jugoslaviji , ne direktno za potrebe projekta NORA, ali su Paligorić i ekipa naravno znali sve o tome.

Rađene su cijevi za lansere i cijevi za minobacače, a razmišljalo se o bestrzajcu naravno da smo pratili sve ono što rade Šveđani sa Carl Gustavom, i imali smo tu tehnologiju u rukama .

Kod takvih cijevi moguće je primijeniti tehnologiju hladnog rotacionog istiskivanja , i dobiti taj unutrašnji lajner izuzetno čvrst . Mi smo na Orkanu baratali sa cijevima promjera 262 mm izvana i sa debljinom stjenke cca 2mm , znači bilo je već tada moguće izvaljati cijev promjera 155 mm , ali nas je ograničavala dužina valjanja na nekih 2,5m. Drugi je problem izrada žljebova na takvoj cijevi , oni se ne mogu valjati već se mora raditi klasićno nožem ili elektrokemijom . Ne znam da li je poznato i da li je bilo gdje na forumu da su žljebovi na avionskom topu od 23 mm rađeni elektrokemijom ????

Na tako završenu cijev se motaju niti, tehnologija je uvijek ista bilo da se koristi staklena nit ili karbon ili aramid , uvijek se koristi polimer na bazi epoxida , dvokomponentna masa koja se otvrdnjava zagrijavanjem na 60 C i nakon toga peče na temperaturi od 120-160 C . Govorim o jednoj realnoj tehnologiji primenjenoj u Kamniku i smoli firme CIBA , pa su i navedene temperature realne.

Smola koja je pečena do 160 C u načelu ne bi smjela biti korištena na temperaturama većim od 140 C i to je neki limit , daljnjim zagrijavanjem ona gubi svojstva.

Armatura- ugljične niti ne gube svojstva zagrijavanjem ali se narušava cijela struktura i gubi čvrstoća spoja .

Nema nikakvog zračnog jastuka između metalnog lajnera i karbonske strukture izvana , čak naprotiv karbonska struktura je tako čvrsto namotana oko čelične cijevi da je ona napregnuta na tlak i imamo efekt biblok cijevi.

Isto tako nema nikakve toplinske izolacije između jer bi ta izolacija morala biti neka šupljikava keramika , znači mekana , pa bi se samim tim izgubio efakat ojačavanja metalnog lajnera.

Mislim da će ova tehnologija ipak ostati samo u domeni visokotlačnih , a laganih ,rezervoara za plinove , lansera za raketne projektile i bestrzajnih topova, a da će se cijevi za mrcine poput NORE i dalje raditi klasićno kovanjem i bušenjem.



offline
  • vrabac 
  • Legendarni građanin
  • Pridružio: 30 Dec 2010
  • Poruke: 4963

To je druga verzija, višeslojka bez zazora. Skoro sasvim sigurno će dominirati u domenima upotrebe za lansere RPG tipa ili bestrzajce i vrlo verovato primenjena i na veće raketa ako idu iz cevi. Nedostatak elstičnosti je eliminatoran kod nje za velike topove.

offline
  • Pridružio: 07 Nov 2013
  • Poruke: 5235

Vrabac nešto se ja i ti u startu ne razumijemo , odnosno ja tebe ne razumijem , kakva bi to bila topovska cijev iz više slojeva sa zazorom ???

offline
  • vrabac 
  • Legendarni građanin
  • Pridružio: 30 Dec 2010
  • Poruke: 4963

Sagovornici uglavnom ne razlikuju višeslojnu cev iz dva sloja od sistema slobodne cevi, pa za ovo drugo stalno naglašavam zazor i tako sam izazavao konfuziju. Zazor i nije baš veliki, teško bi se evakuacija toplote lako izvela, što je i osnovni problem u ideji da spoljni deo u sistemu sobodne cevi, obloga, bude urađena od nekog kompozita.
A sve to da bi se otkovak radio na manjem prečniku. Što je istina dobro, ali je tužna istina da tu dužina igra skoro veću ulogu.
E sad momcima je palo na pamet da unutarnju cev dobiju rotacionim izvlačenjem i tako izbegnu spomenute probleme kovanja a spoljnu cev, olbogu od kompozita.
Što je ukupno u ovom trenutku verovanto nemoguće, bolje rečeno neadekvatno za topovsku cev (usled priorode strukuture posle rotacionog izvlačenja čak i kada bili mogući takvi prečnici) a sumnjam da ni specijalno livenje ne bi moglo tu unutranju cev da odradi dovoljno dobro da bi išla u iole velike kalibre.
Jendostavno ima delova koji se ne daju napraviti pod hidro ili ekscentar presom moraju na čekić. Postoje čak striktna naređenja o tome recimo na običnim vagonima.
Čelik traži čekić.

P.S. ono što je acatomic okačio kao nameru se verovatno ne odnosi na sistem slobodne cevi nego na cev koju si već opisao za RB, BsT a možda i neke druge manjih energija a svakako vrlo male brzine gađanja ili već na neki drugi oblik ojačanja cevi

offline
  • Pridružio: 07 Nov 2013
  • Poruke: 5235

http://www.mycity-military.com/imgs2/111758_102966974_umetak.JPG

U tom dokumetu vidimo da postoji interes za metal spining tehnologijom , to je ono što nedostaje za jednu ozbiljnu proizvodnju cijevi . Prije raspada Juge u Bosni su bila tri takva stroja dva u PRETIS u i jedan u BNT u . Stariji je bio defakto prototip fiirme Leifeld i bio je predviđen za Ognja i Grada ( a valjao je i komore za oba Plamena i Munju ), a drugi 10 godina mlađi i veći je bio predviđen za Orkana i Veru. Mi smo se borili sa serijama i rokovima, a u Travniku su se puno više bavili naukom, tako da je Vinko Pavelić doktorirao na temi metal spining , i bio redovni profesor na fakultetu u Banjaluci. S ove vremenske i prostorne distance teško je govoriti o tome što se njemu motalo po glavi tih godina , ali je on kao tehnički direktor BNT bio svakodnevno u kontaktu sa voditeljima sektora na projektima ORKAN ,NORA i KAPELA . Sva tri projekta su išla kroz tvornicu paralelno, možda je Orkan išao malo proritetnije jer smo se Vučura svi bojali . Mr. Green

Sve tri nabrojane cijevi bi dobile bitne prednosti da se tada moglo uvesti tehnologiju kompozita sa metalnim lajnerom , negdje pred raspad Juge se stvorila kritična masa znanja i tehnologija da je to bilo moguće. Naš Leifild je bio ful CNC i mogao je raditi konusne cijevi ili mijenjati promjer valjanja , a u Kamniku je bio instaliran tada najmoderniji stroj za namatanje ugljičnih vlakana ,a u VTI u je pukovnik Divac skupio dovoljno znanja , a što je najvažnije imao je i podršku Vučura i Paligorića, i naravno kesu Sadama Huseina.

Kad govorimo o metal spiningu treba razlikvati Forvard flow forming od Reverse flow forminga , na skici iz citiranog dokumenta je na gornjoj polovici forfard.... a na donjoj polovici reverese....

Kod reversnog procesa dužina stroja nije bitna , valjci idu u lijevo , a izvaljana cijev ide u desno , iako ja više volim valjanje na trnu odnosno forvard proces.

dva filmića na tu temu

reversni proces

https://www.youtube.com/watch?v=jw3GEMrTmOE

i forvard proces

https://www.youtube.com/watch?v=ZAnzRRjKPpc

offline
  • Bezbjednost
  • Pridružio: 05 Mar 2011
  • Poruke: 247
  • Gde živiš: Republika Srpska

Vidim i što mi je drago da ima ljudi koji dobro poznaju tehnologiju izrade cijevi. Mašina koja je bila za izradu cijevi u Bratstvu u Pucarevu je ostala u fabrici. Pucarevo ili Novi Travnik bio je podjeljen između Muslimana i Hrvata. Pretis u Vogošći držali su Srbi sve do potpisivanja Dejtona, da li su mašine izvučene i gdje se sad nalaze. Dosta mašina je izvučeno iz Pretisa i mniogi su postali tajkuni preko noći prodavajući te mašine.

offline
  • Pridružio: 07 Nov 2013
  • Poruke: 5235

Koliko se sjećam priče iz kafane , strojevi Leifeld i mali i veliki su bili izvučeni iz PRETIS i onda stali negdje pred Zvornikom , a onda vraćeni na Pale ili u Mokro , mislim da su bili na nekom stadionu ili u nekoj štali , a onda par godina nakon toga kad je PRETIS sa Pala ( ili tako nekako ) ostao bez love za plate radnicima direktor PRETISA iz Vogošće je sa koferom punim love otišao na Pale i kupio , vratio , strojeve u Vogošću .

Ponavljam to je kafanska nakon litre, dvije neke brlje.

offline
  • Pridružio: 18 Feb 2013
  • Poruke: 6178

raketaš ::Unešene su neke nejasnoće u ovu ptiću o kompozitnim cijevima .

Na toj se stvari već prije tridesetak godina radilo u Jugoslaviji , ne direktno za potrebe projekta NORA, ali su Paligorić i ekipa naravno znali sve o tome.

Rađene su cijevi za lansere i cijevi za minobacače, a razmišljalo se o bestrzajcu naravno da smo pratili sve ono što rade Šveđani sa Carl Gustavom, i imali smo tu tehnologiju u rukama .

Kod takvih cijevi moguće je primijeniti tehnologiju hladnog rotacionog istiskivanja , i dobiti taj unutrašnji lajner izuzetno čvrst . Mi smo na Orkanu baratali sa cijevima promjera 262 mm izvana i sa debljinom stjenke cca 2mm , znači bilo je već tada moguće izvaljati cijev promjera 155 mm , ali nas je ograničavala dužina valjanja na nekih 2,5m. Drugi je problem izrada žljebova na takvoj cijevi , oni se ne mogu valjati već se mora raditi klasićno nožem ili elektrokemijom . Ne znam da li je poznato i da li je bilo gdje na forumu da su žljebovi na avionskom topu od 23 mm rađeni elektrokemijom ????

Na tako završenu cijev se motaju niti, tehnologija je uvijek ista bilo da se koristi staklena nit ili karbon ili aramid , uvijek se koristi polimer na bazi epoxida , dvokomponentna masa koja se otvrdnjava zagrijavanjem na 60 C i nakon toga peče na temperaturi od 120-160 C . Govorim o jednoj realnoj tehnologiji primenjenoj u Kamniku i smoli firme CIBA , pa su i navedene temperature realne.

Smola koja je pečena do 160 C u načelu ne bi smjela biti korištena na temperaturama većim od 140 C i to je neki limit , daljnjim zagrijavanjem ona gubi svojstva.

Armatura- ugljične niti ne gube svojstva zagrijavanjem ali se narušava cijela struktura i gubi čvrstoća spoja .

Nema nikakvog zračnog jastuka između metalnog lajnera i karbonske strukture izvana , čak naprotiv karbonska struktura je tako čvrsto namotana oko čelične cijevi da je ona napregnuta na tlak i imamo efekt biblok cijevi.

Isto tako nema nikakve toplinske izolacije između jer bi ta izolacija morala biti neka šupljikava keramika , znači mekana , pa bi se samim tim izgubio efakat ojačavanja metalnog lajnera.

Mislim da će ova tehnologija ipak ostati samo u domeni visokotlačnih , a laganih ,rezervoara za plinove , lansera za raketne projektile i bestrzajnih topova, a da će se cijevi za mrcine poput NORE i dalje raditi klasićno kovanjem i bušenjem.

Nisam imao nameru da se javljam jer nisam imao petljanciju sa izradom cevi,ali ovako..cisto tegnoloski.Temperatura *pecenja*/sto je ustvari temperatura na kojoj se vrsi polimerizacija...ili vulkanizacija ako je guma u pitanju/predstavlja temperaturu na kojoj polimer umrezava strukturu i prelazi u jedno sasvim drugo stanje,koje sa pocetnim repromaterijalom ima malo slicnosti,odnosno najveca razlika je u promeni tehnolosko-tehnickih osobina.Taman posla kad bi umrezeni polimer/pa jos termoreaktivni/imao limit od 160 stepeni./Navodio sam primer stekera,sto je naj slikovitije/.Znaci ovi sklopovi su nakon umrezavanja vrlo otporni,nema govora da se deformisu ili *omeksavaju na tako niskim temperaturama.Epoksi,kako zovemo popularno tako nesto znaci da je epoksidna smola /koja je samo jedna od komponenti/je prakticno suspenzija u koju se*zaliva*aktivna komponenta ,a to je modifikovano polimerno vlakno,koje nakon modifikacije opet nema veze sa pocetnim polimerom,vec postaje ugljenicno vlakno,dehidratizovano ,ogromne tvrdoce/usled izmenjene strukturne formule/,male specificne tezine,..zadrzava boju....itd.Ono sto je realan tehnoloski problem jeste nesto sasvim deseto,a sto ulazi takodje u sastav sklopa,a nije dovoljno otporno.Te cinjenica da se na kraju spoljni lajner mora povezati sa kompozitnim sklopom.
Treci problem je sto nakon odredjenog vremenskog perioda,opada otpornost na starenje i *slabije karike*sklopa bivaju izlozenije deformaciji.Ovo se moze ubrzavati ukoliko temperature koje stizu do sastava spoljni lajner-kompozit budu vece od 190 stwpeni.Kako god da je sklop vezan,direktno ili sa medju jastucima od bilo cega,moraju biti hemijski vezani/ne bih sad ulazio u tehnologiju vezivanja to je posebna prica/,...mehanicka veza nije dovoljna,jer je u pitanju TOP.

offline
  • Pridružio: 18 Feb 2013
  • Poruke: 6178

raketaš ::Unešene su neke nejasnoće u ovu ptiću o kompozitnim cijevima .

Na toj se stvari već prije tridesetak godina radilo u Jugoslaviji , ne direktno za potrebe projekta NORA, ali su Paligorić i ekipa naravno znali sve o tome.

Rađene su cijevi za lansere i cijevi za minobacače, a razmišljalo se o bestrzajcu naravno da smo pratili sve ono što rade Šveđani sa Carl Gustavom, i imali smo tu tehnologiju u rukama .

Kod takvih cijevi moguće je primijeniti tehnologiju hladnog rotacionog istiskivanja , i dobiti taj unutrašnji lajner izuzetno čvrst . Mi smo na Orkanu baratali sa cijevima promjera 262 mm izvana i sa debljinom stjenke cca 2mm , znači bilo je već tada moguće izvaljati cijev promjera 155 mm , ali nas je ograničavala dužina valjanja na nekih 2,5m. Drugi je problem izrada žljebova na takvoj cijevi , oni se ne mogu valjati već se mora raditi klasićno nožem ili elektrokemijom . Ne znam da li je poznato i da li je bilo gdje na forumu da su žljebovi na avionskom topu od 23 mm rađeni elektrokemijom ????

Na tako završenu cijev se motaju niti, tehnologija je uvijek ista bilo da se koristi staklena nit ili karbon ili aramid , uvijek se koristi polimer na bazi epoxida , dvokomponentna masa koja se otvrdnjava zagrijavanjem na 60 C i nakon toga peče na temperaturi od 120-160 C . Govorim o jednoj realnoj tehnologiji primenjenoj u Kamniku i smoli firme CIBA , pa su i navedene temperature realne.

Smola koja je pečena do 160 C u načelu ne bi smjela biti korištena na temperaturama većim od 140 C i to je neki limit , daljnjim zagrijavanjem ona gubi svojstva.

Armatura- ugljične niti ne gube svojstva zagrijavanjem ali se narušava cijela struktura i gubi čvrstoća spoja .

Nema nikakvog zračnog jastuka između metalnog lajnera i karbonske strukture izvana , čak naprotiv karbonska struktura je tako čvrsto namotana oko čelične cijevi da je ona napregnuta na tlak i imamo efekt biblok cijevi.

Isto tako nema nikakve toplinske izolacije između jer bi ta izolacija morala biti neka šupljikava keramika , znači mekana , pa bi se samim tim izgubio efakat ojačavanja metalnog lajnera.

Mislim da će ova tehnologija ipak ostati samo u domeni visokotlačnih , a laganih ,rezervoara za plinove , lansera za raketne projektile i bestrzajnih topova, a da će se cijevi za mrcine poput NORE i dalje raditi klasićno kovanjem i bušenjem.

Nisam imao nameru da se javljam jer nisam imao petljanciju sa izradom cevi,ali ovako..cisto tehnoloski.Temperatura *pecenja*/sto je ustvari temperatura na kojoj se vrsi polimerizacija...ili vulkanizacija ako je guma u pitanju/predstavlja temperaturu na kojoj polimer umrezava strukturu i prelazi u jedno sasvim drugo stanje,koje sa pocetnim repromaterijalom ima malo slicnosti,odnosno najveca razlika je u promeni tehnolosko-tehnickih osobina.Taman posla kad bi umrezeni polimer/pa jos termoreaktivni/imao limit od 160 stepeni./Navodio sam primer stekera,sto je naj slikovitije/.Znaci ovi sklopovi su nakon umrezavanja vrlo otporni,nema govora da se deformisu ili *omeksavaju na tako niskim temperaturama.Epoksi,kako zovemo popularno tako nesto znaci da je epoksidna smola /koja je samo jedna od komponenti/je prakticno suspenzija u koju se*zaliva*aktivna komponenta ,a to je modifikovano polimerno vlakno,koje nakon modifikacije opet nema veze sa pocetnim polimerom,vec postaje ugljenicno vlakno,dehidratizovano ,ogromne tvrdoce/usled izmenjene strukturne formule/,male specificne tezine,..zadrzava boju....itd.Ono sto je realan tehnoloski problem jeste nesto sasvim deseto,a sto ulazi takodje u sastav sklopa,a nije dovoljno otporno.Te cinjenica da se na kraju spoljni lajner mora povezati sa kompozitnim sklopom.
Treci problem je sto nakon odredjenog vremenskog perioda,opada otpornost na starenje i *slabije karike*sklopa bivaju izlozenije deformaciji.Ovo se moze ubrzavati ukoliko temperature koje stizu do sastava spoljni lajner-kompozit budu vece od 190 stepeni.Kako god da je sklop vezan,direktno ili sa medju jastucima od bilo cega,moraju biti hemijski vezani/ne bih sad ulazio u tehnologiju vezivanja to je posebna prica/,...mehanicka veza nije dovoljna,jer je u pitanju TOP.

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1390 korisnika na forumu :: 30 registrovanih, 5 sakrivenih i 1355 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3195 - dana 09 Nov 2023 14:47

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: _Rade, babaroga, ccoogg123, darkangel, Dimitrise93, DonRumataEstorski, dragoljub11987, Fabius, galijot, Goran 0000, hyla, ikan, jackreacher011011, Kruger, Kubovac, kybonacci, Leonov, Mcdado, Mercury, milutin134, minmatar34957, mnn2, nenad81, NoOneEver Dreams, oldtimer, raptorsi, vlad the impaler, Vlad000, VP6919, yufighter