offline
- Gorski car
- Zaslužni građanin
- Pridružio: 18 Jan 2012
- Poruke: 600
|
Napisano: 29 Dec 2013 16:29
Citat:USTAŠKI POKRET U HRVATSKIM KRAJEVIMA
Decembar 1932.
U poslednje vrijeme počinje da se širi osobito u Lici i sjevernoj
Dalmaciji ustaški pokret protiv srpskih okupatorskih vlasti. . . Glad, bijeda
i teror režima nad stanovništvom prevršili su već sve mjere i seljaci
dovedeni do očaja bježe u šumu i sa puškom u ruci počinju da se bore
protiv velikosrpskog zuluma. Iz okolnosti da ustaški pokret započinje u
Lici i sjevernoj Dalmaciji — najsiromašnijim krajevima Jugoslavije —
može se zaključiti da socijalno-ekonomski momenti igraju veliku ulogu
u tom pokretu. Ali značenje nacionalnog momenta također je veliko, jer
je pokret najviše razvijen u hrvatskim dijelovima Like i sjev.[erne] Dalmacije.
Komunistička Partija pozdravlja ustaški pokret ličkih i dalmatinskih
seljaka i stavlja se potpuno na njihovu stranu. Dužnost je svih komunističkih
organizacija i svakog komuniste da taj pokret potpomognu,
organizuju i predvode. U isto vrijeme Komunistička Partija ukazuje na
dosadašnje nedostatke i pogreške u tom pokretu, koje se razjašnjavaju
tim da u pokretu dosada znatan uticaj igraju hrvatski fašistički elementi
(Pavelić—Perčec), kojima nije u interesu da protiv velikosrpske vojno-
-fašističke diktature razvijaju jedan široki masovni pokret, jer se boje da
bi se takav pokret okrenuo ne samo protiv diktature nego i protiv njih
i njihovih italijanskih gospodara. Zbog toga se oni ograničavaju na akcije
malih odreda i metode individualnog terora.
Borba za raširenje masovne baze ustaškog pokreta, protiv individualno-
terorističkih metoda hrvatskih fašista — to je zadaća komunista. Velikosrpska
vojno-fašistička diktatura ne može da se obori samo akcijama
malih grupica ljudi bez učešća najširih masa i to ne samo u hrvatskim,
nego i srpskim krajevima. A da bi se u borbu uvukle široke mase, potrebno
je da se one zainteresuju sa odgovarajućim parolama. Borba za nacionalno oslobođenje treba da bude ispunjena konkretnim sadržajem i da
obuhvati pitanje zemlje, dugova, poreza, borbe protiv mjesnih bogataša
— lihvara, škole itd. Pavelić i ostala fašistička gospoda neće da istaknu
zahtjev i da se bore za to da se zemlja oduzme od veleposjednika, crkava,
manastira i države i da se razdijeli besplatno i sa inventarom siromašnim
seljacima. Oni neće da se bore za to da se svim siromašnim seljacima
brišu dugovi i poreze. Oni neće da vode borbu protiv mjesnih bogataša
— kulaka. Pavelić i kompanija htjeli bi samo da izmijene formu i mjesto
diktature srpske buržoazije, oni bi htjeli diktaturu hrvatske buržoazije
po uzoru talijanskog fašizma. A komunisti se bore protiv srpske i
hrvatske buržoazije, protiv nacionalnog i socijalnog potlačivanja, za samoopredjeljenje
potlačenih naroda do otcjepljenja, za vlast radnika i
seljaka. Zbog toga oni uzimaju najaktivnijeg učešća u ustaškom pokretu
i predvode taj pokret, vezujući borbu ustaša za nacionalno oslobođenje
sa borbom širokih masa radnog naroda za rad, hljeb, zemlju i
slobodu.
Bez potpisa
Proleter, decembar 1932, br. 28, str. 2—3; prema: Revolucija pod
okriljem Kominterne, Izabrani spisi
Evo cuveni broj Proletera najveci mit koji kruzi po internetu kao dokazu, da je KPJ saradjivala i podrzavala ustase.Ovde se jasno vidi da KPJ napada Pavelica i njegove sledbenike. Komunisti su se vrlo jasno distancirali od politike Pavelica, ali i dalje ostaje ta teza velikosrpska vojno fasisiticka diktatura, to je bilo strasilo kojim su se generacije Hrvata i Muslimana posle 1945. godine plasile i o tome ucile.To je bio temelj svih akcija za decentralizacijui Jugoslavije.
Meni je mnogo zanimljivije za istrazivanje kako su sami srpski komunisti i Leka Rankovic,bili predmet analogije sa velikosrpstvom iz perioda Kraljevine od strane hrvatskih slovenackih siptarski komunistia, iako su upravo srpski komunisti pruzili ruku pomirenja, i da li maksimum 1945.godine da Jugoslavija nikome ne bude tesna.
U tom rascepu Tito je balansirao.Greska je kad se kaze Tito je balansirao narodima, ne nego je balansirao komunistickom partijom i njenim unutarnacionalnim sukobima.
I sam Tito je na kraju poklekao tim pritiscima u ustavnim reformama 70ih godina, verovatno zato sto je i sam bio pomalo rob Kominternovske teze , i racunao da ce Jugoslavija biti mirnija ako se zadovolje prohtevi vecinskih 5 nesrpskih komunistickih partija i dva pokrajinska rukovodstva u odnosu na usamljeno srpsko rukovodstvo. (to je vec cist politicki pragmatizam)Po meni to je bila fatalna procena ostarelog starca, a ne deo neke smisljene vatikansko masonske zavera koja je napisala u podrumima Vatikana i Moskve 30ih godina da se 1974 donese ustav koji ce Srbiju ostetiti i spremiti za posrnuce posle pada Berlinskog zida takodje predvidjenog u tamo nekim tajnim masonskim spisima.
Ali da vratimo na ustase i komuniste vrlo je zanimljiva samoosuda Gorkica da je pogresno povezivao ustaski pokret sa hrvatskom borbom za nacionalnu ravnopravnost i revoluciju:
Citat:nepravilna ocjena otvoreno fašističkog dijela buržoazije ugnjetenih
naroda (švercovanje oružja u Hrvatsku, naoružavanje u Mađarskoj i
Italiji pojedinih hrvatskih elemenata koji su se upregli u kola italijanskog
i madžarskog imperijalizma, priprema terorističkih atentata sa
strane pristaša Pavelića, Perčeca, Perčevića, Sarkotića itd.). Nepravilnost
te ocjene sastojala se u tome da sam ja u tim naoružavanjima hrvatskih
fašističkih izabranika više gledao kao na izraz spremnosti hrvatskog
naroda na revolucionarnu borbu, nego — kao što je trebalo — posledicu
nastojanja jednog dijela hrv. buržoazije da borbu hrv. naroda
potčini interesima imperijalističkih grupa koje vode imperijalističku
borbu protiv velikosrpskog imperijalizma.
Proleter, septembar — oktobar 1934, br. 8—9,
Nazalost KPJ posle rata nije nikad bila spremna da stvori uslove za pravicnu ocenu nacionalne politike kraljevine
(koja nije bila sjajna ali daleko od toga da je bila crna i fasisticka kao sto je to bila politika u NDH.)
, iz razloga sto je bila najveca zrtva tog rezima, i pretrpela teske udarce( dakle ponasali su se nesto poput danasnjih antikomunista koji ne mogu da stvore pravilnu ocenu o KPJ iz istih razloga jer su bili proganjani i trpeli frustracije od KPJ)
Dopuna: 29 Dec 2013 17:43
vidra ::Gorski car ::Muslimani nisu terani da budu Srbi muslimani.
Ali i pored svih ovih ustupaka.........
Ovo pises kao da su Bosnjaci trebali da budu tjerani? Po meni ovo nije nikakav ustupak vec nesto sasvim logicno pravo na samoopredjeljenje koje ipak nije ni doslo do mnogo kasnije a i tada je bilo pod ogranicenju, bez da sada ulazim van teme u srednji vijek, mada je i to interesantno.
Nisu trebali da budu terani, ali govorim kako su srpske gradjanske partije tada cenile muslimane kao Srbe muslimane i tako bi bilo reseno da srpski komunisti nisu imali demokratski stav o tome, da se svako izjasni kako zelli.
E sad svi ti srpski komunisti koji su bili istinski jugoslovenski orijentisani i zaista bili za ravnopravnost svih naroda, trudili se da nadju neko srednje resenje kasnije su opanjakavani kao unitaristi koji su vukli za Srbiju na stetu drugih bez ikakvih dokaza. A u stvari to su bili zahtevi za reviziju avnojske Jugoslave i polozaj republika.
Tito i Kardelj su bili u to vreme oko 1945 bili bliski avnojskom konceptu i sprecili su minimalizaciju Srbije ( da Srem pripadne socijalistickoj Hrvatkoj Kosovo Albaniji, Metohija Crnoj Gori, Sandzak da bude republika ( Kardelj je presekao te namere za Sandzak )) Ali ti kominternovski repovi su izleda bili vrlo jaki. Tada je pronadjeno neko srednje resenje da Srbija dobije autonomije pa da eto nesrpski narodi u Srbiji budu nacionalno ravnopravni.
S druge strane potpuno je zapostavljena dubina fasizma u Hrvatskoj i osetljivost sprskog naroda. E tu dolazimo zagonetke koju ne mogu nikako da resim. Autonomija za Srbe u Hrvatskoj nije postojala jer se verovalo da ce socijalisticka Hrvatska i jedna recenica u Ustavu Hrvatske, o tome da je Hrvatska drzava hrvatskog i sprskog naroda biti dovoljna garancija za Srbe da se nikad nece ponoviti NDH.A s druge strane socijalisticka Srbija i srpski komunisti nisu bili dovoljna garancija da Albanci Madjari i ostali nece biti ugnjeteni, pri tome progon Srba u NDH u odnosu na progon Albanaca u Kraljevini ne mogu se porediti po brutalnosti i srazmeri.
Ilustracije radi KPj je osudila pokusaj Oblasnog komiterta za Dalmaciju da se prozove pokrajinski komitet jer je to bio izraz autonomastva u Hrvatskoj??
Citat:Oblasni komitet Partije mora uložiti najveće napore da
se izgradi pravilan odnos Oblasnog narodnooslobodilačkog odbora
i narodnooslobodilačkih odbora uopšte. Pitanje narodne
vlasti, njeno pravilno funkcionisanje, njene organizacije, prodiranje
u nju, pametnih, čestitih, sposobnih ljudi — sve više
postaje za nas jedno najvažnije pitanje. Oblasni komitet mora
odstraniti sve eventualne nezdrave tendencije autonomizma ili
labavog odnosa prema ZAVNOH-u kao centralnoj vlasti Hrvatske.
5. Mi smatramo nepravilnim zahtev Oblasnog komiteta
da se ponovo prozove Pokrajinskim komitetom. Argumenat da
naziv »Oblasni« nije dobro primljen od naroda pokazuje da
Partija nije uložila ni dovoljno napora da objasni zašto je
došlo do te promjene.
Ovo pismo Centralnog komiteta KPJ napisano je na osnovu
uvida u izveštaj Centralnog komiteta KP Hrvatske potpisanog od Duška
Brkića, člana Sekretarijata CK KPH, pisma Ivana Krajačića Steve, takode
člana Sekretarijata CK KPH, i pisma Andrije Hebranga, političkog
sekretara CK KPH. Opširnije o njima, vidi Arhiv CK SKJ, fond CK KPJ,
reg. br. 1944/260.
Dakle u Hrvatkoj to labav odnos prema centralnoj vlasti bio je izraz nezdrave tendencija autonomizma. a u Srbiji smo imali Pokrajinski komitet za KiM i Vojvodinu i nije se tumacilo kao narusavanje jedinstva i tendencija autonomizma.
Objanjenje opet lezi u kominternovkom repu.
Ali ako se moze razumeti bojazan od srpskih nacionalista i gradjanskih partija, nije jasno zasto su srpski komunisti i socijalisticka Srbija bili predmet nepoverenja i stvarane Srbiji autonomije kao brana od beogradskog centralizma.
Kao da su srpski komunisti tretirani potencijalnim naslednicima srpske burzaozije, dok hrvatski komunisti i Hrvatska nisu poredjeni sa NDH i nije trebalo praviti preventivne autonomije za Srbe.
Dokaz o tome da je bilo shvatanje da je federalna Hrvatska u kojoj vlada socijalizam dovoljna garancija za Srbe govori politicki komesar KNOJ-a:
S T A B
KORPUSA NARODNE ODBRANE
JUGOSLAVIJE
Br. SÌ.
SVIM POLITKOMESARIMA KNOJ
Citat:
Bivša je Jugoslavija bila zemlja nacionalnog ugnjetavanja
i socijalnog bespravlja, od mnogobrojnih naroda ni jedan
nije mogao reći da uživa plodove borbe za nacionalno oslobođenje
i ujedinjenje i da ne osjeća socijalnu nepravdu.
To važi i za Srbe, iako je velikosrpska gospoda provodila
takvu nenarodnu politiku, sve u ime srpstva i Srba. Takva je
nenarodna politika, politika nacionalnog ugnjetavanja i socijalnog
bespravlja, uslovila brzu katastrofu koja je nastupila prilikom
napada fašističkih razbojnika na našu domovinu.
Na poziv Komunističke partije Jugoslavije, digli su se
naši junački narodi u borbu protiv porobljivača naše drage
nam otadžbine, a za bolju i sretniju budućnost. Prvo su se Srbi
odazvali pozivu. Srbi i dan-danas sačinjavaju 50% naše junačke
NOV i PO, što dokazuje da su oni osjetili posledicu kobne
politike velikosrpske klike i ne žele povratak na staro.
Naši su narodi kroz NOV riješili mnoge probleme koji im
osiguravaju bolju i sretniju budućnost, koji pretstavljaju temelj
nove demokratske federativne Jugoslavije. Jedan od tih
problema jest federativno uređenje.
Federativno uređenje Jugoslavije omogućava svakom pojedinom
narodu, uključujući tu i nacionalne manjine, punu
nacionalnu slobodu i ravnopravnost nacionalnog samoopredeljenja,
sve do otcepljenja. Naši su narodi već osjetili da je to
put koji vodi našu domovinu ka učvršćenju i nezavisnosti, da
.je to put da naša otadžbina postane velika i snažna demokratska
zajednica svih naroda Jugoslavije.
U Hrvatskoj, gde Srbi sačinjavaju jednu četvrtinu cjelokupnog
stanovništva, deklaracijom Predsjedništva ZAVNOH-a
zagarantovana im je potpuna ravnopravnost u svakom pogledu.
Za određivanje takvog položaja Srba u Hrvatskoj igralo
je glavnu ulogu to, što je Srbija u sastavu Jugoslavije i što su
Srbi u Hrvatskoj prolili mnogo krvi za oslobođenje Hrvatske.
Zato se u životu i radu federalne hrvatske države neće ništa
događati bez učešća Srba. To se već sada vidi u nacionalnom
sastavu vijećnika i predsedništva ZAVNOH-a. Tako položaj
Hrvatske u Jugoslaviji i Srba u Hrvatskoj omogućava Hrvatima
i Srbima ostvarenje vijekovnih težnja i ideala za nacionalnom
slobodom i nezavisnosti.
No pored svih jasnoća koje proizilaze iz zaključaka drugog
zasijedanja AVNOJ-a i III zasijedanja ZAVNOH-a, ipak
ima velik broj boraca, po neki rukovodioc i naroda u pozadini,
koji nisu sigurni da im je nacionalna sloboda obezbeđena. S tom
pojavom sretamo se i kod Hrvata i kod Srba. Mnogi Srbi ne
znaju zašto je zabranjen povratak kralju Petru, oni dapače
(očekuju) priželjkuju njegov povratak, misleći da će dolaskom
kralja Petra moći slobodno ispoljavati svoja nacionalna osjećanja,
a da u federativnoj državi Jugoslaviji i federalnoj Hrvatskoj
nije im to obezbeđeno. Dok se Srbi plaše federalne
države Hrvatske dotle Hrvati zaziru od federativne Jugoslavije
plašeći se povratka na staro.
Takva shvaćanja pro ističu otuda što:
I. Ni Srbima ni Hrvatima nije jasno u potpunosti kakav
im je položaj osiguralo federativno uređenje Jugoslavije. Njima
nije jasno ono što je drug Tito još decembra 1942. god. pisao
gde kaže:
»Riječ narodno-oslobodilačka borba bila bi samo jedna
fraza, pa čak i prevara kada ona ne bi imala osim opštejugoslovenskog
smisla i nacionalni smisao za svaki narod posebice, tj.
kada ona ne bi značila osim oslobođenja Jugoslavije u isto vrijeme
oslobođenje Hrvata, Slovenaca, Srba, Makedonaca, Arnauta,
Muslimana, itd. Kada narodno-oslobodilačka borba ne bi
imala tu sadržinu, da zaista nosi slobodu, ravnopravnost i bratstvo
svih naroda Jugoslavije. A u tome i jeste sadržina narodno-
oslobodilačke borbe«.
II. Mnogi rukovodioci potcenjuju značaj nacionalnog osjećanja,
te u svakodnevnom radu ne pridaju dovoljno važnosti
tome pitanju.
To se najbolje vidi po tome što u kulturno-prosvetnim
programima nema starih tradicionalnih srpskih i hrvatskih pjesama,
napr. od Preradovića, Kranjčevića, Jovanovića, Šantića,
Kočića i dr. Nema pjesama »Lijepa naša«, »Putnik«, »Smrt
majke Jugovića«, »Starac Vujadin« itd.
U analfabetskim tečajevima treba učiti i ćirilicu i latinicu,
iako u svakom tečaju ima i Srba i Hrvata. Nepridavanje
značaja nacionalnim osećanjima i zapostavljanje razvitka nacionalne
kulture omogućava neprijateljima naših naroda da
bacaju parole za koje se mi borimo i koje već ostvarujemo.
Odluka II zasijedanja AVNOJ-a i III zasijedanja ZAVNOH-a
ostati će mrtvo slovo na hartiji ukoliko ih rukovodioci ne provedu
u život, ukoliko se narodi vlastitim iskustvom ne uvjere
da je NOV ostvarila njihove nacionalne ideale. Potrebno je
ukloniti propuste i nedostatke u dosadašnjem kulturno-prosvetnom
i propagandnom radu.
SMRT FAŠIZMU — SLOBODA NARODU!
Politkomesar
M. P. pukovnik
Prepis originala (pisan na mašini, latinicom), u Arhivu IRP Jugoslavije,
reg. br. 65, prilog 5, fond NKOJ.
Teza o velikosrpskoj domiiaciji, neobjasnjiva i neopravdana predrasuda prema srpskim komunistima kao potencijalnim naslednicima politike srpske burzaozije i dinastije iz doba kraljevine prema drugim narodima, a sa druge strane puno poverenje da ce nesrpski komunisti u pokrajinama Srbije Hrvatkoj Bosni omoguciti ravnopravan polozaj Srba bez ikakvih autonomija, zatim teznja da se ta asimetrija maksimalizuje, bila je jedna od kljucnih trovaca u medjunacionalnim odnosima u KPJ/SKJ sto je posle dovelo do reakcije srpskih komunista krajem 80ih i eksplozije nacionalizma u svim republikama.
|