Gorrane prošle godine je bilo čak tri naučna skupa o Srbiji 1944. godine. Činjenica je da su njih organizovali "propartizanski" istoričari ali za bar dva skupa pouzdano znam da su pozvani i "pročetnički". I naravno nisu došli a nisu ni poslali radove. Pitanje je i zašto oni nisu organizovali nekav takav skup - pa skor ceo Institut za savremenu istoriju je pročetnički što oni to ne organizovaše. Jedini izuzetak je Dinčić koji je na skup u Kruševcu poslao rad o oslobođenju Kruševca u kome polemiše sa mojim radom na istu temu. Rad ćemo mu objaviti a čim se pojavi zbornik postaviću ga celog ovde na sajt a dati i da se postavi na znake. Bilo je nekoliko lokalnih "pročetničkih" istoričara na skupu u Kruševcu ali su napustili skup trvdeći "da ne mogu da nas slušaju" - baš tako.
O oslobođenju Kruševca će u spomenutom zborniku biti čak četiri rada: Kuzmana Nikolića, Dragiše Miloševića, Dinčićev i moj (dorađen). Pametnom će biti dovoljno da sam donese svoj zaključak.
Ja sam od lokalnih "pročetničkih" istoričara još pre dve godine zatražio da mi konačno urade spisak stradalih četnika, nedićevaca, ljotićevaca i drugih da ga objavimo u još tada planiranom zborniku. Osim obećanja nisam dobio ništa.
Uz sva moguća nastojanja ni posle dvadeset pet godina nisu uspeli da bitnije prošire spisak koji je radila država nakon rata a zbog rešavanja penzionog i invalidskog osiguranja. Taj dopunjeni spisak je svojevremeno u Rasinskim analima objavio pokojni Toma Miletić. Iako je spisak pljuvan od strane pročetničkih istoričara i famozna komisija sa Cvetkovićem na čelu ga je koristila kao glavniizvor o stradalim ravnogorcima i inim za kruševački kraj.
|