offline
- kljift
- Legendarni građanin
- Pridružio: 11 Okt 2009
- Poruke: 7070
|
mean_machine ::Izgleda da se nekom gadno zamerio:
http://www.blic.rs/vesti/svet/kod-ruskog-sefa-za-b.....ne/hsydvzl
A svota je sto bi rekli Crnogorci "Mašala"
Inace u vreme Andropova su isto tako hapsili pa su nalazili ormane u dačama pune rubalja posto funkcioneri nisu imali na sta da ih potrose.
Čuveni "pamučni slučaj". 1948 godine organ bezbjednosti SSSR, dal NKVD, dal MGB, dal MVD, dal neko gori od obatroje podnio je izvještaj o pronevjerama sa pamukom sa centraloazijskih stepa za 1947 godinu. Izvještaj je završio u fioci. Izvještaj je "aktiviran" 35 godina posle.
U međuvremenu izvjesni Rašidov, poguran od Brežnjeva, uzbekistanski "Babo" i čelnik te sovjetske republike uspješno je snadbjevao Moskvu sa pamukom, zlatom, uranijumom, bakrom, tungstenom vršeći to sa azijatskom upornošću. Moskva mu se revanširala meteorskim usponom i odriješenim rukama koje su mu omogućile da svoje rođake postavi u svim republičkim strukturama, uključujući KGB koji su sa još većom azijatskom upornošću gonili ostatak "običnog" Uzbekistana da dirinči jače i bolje ponekad "zaboravljajući" da im plate.
Ubrzo su počeli sa "kreativnim knjigovodstvom" gdje su pamuk polivali vodom da bi bio teži, VI klasu proglašavali za prvu, a onda su za tekstilne fabrike u okolini Moskve i Rusije počeli i da idu prazni vagoni fakturisani kao puni. Da ne ostane nepomenuto, što je više Uzbekistan slao to je Moskva pritiskala da šalju još više. Traženi su rekordi, dupliranja proizvodnje i ostale varijante malih đokica iz CK, a Rašidov je htio ne htio morao da nastavi igru na koju je naučio partijske "stručnjake" i da im izvršava "planove". Čak je i te sulude brojke premašivao.
Uzbeci su rešenje našli u svojoj azijatskoj maznosti koju su iskoristili da širom Moskve i Rusije uz pomoć svežnjeva rubalja, zlatnika, jubilarnog nakita, kapica optočenih zlatom, porcelanskih servisa, kristala, okrenu sve te direktore, referente, ekipe iz ministarstava na svoju stranu. Neke su kupovali i za bocu votke.
Takođe svežnjevi para i zlata počeli su da cirkulišu po samom Uzbekistanu što je dovelo do stvaranja prvih oružanih bandi i njihovog otvorenog djelovanja na nekoj od teritorija SSSR. Bara mala, puno krokodila što bi rekao Bata Trlaja.
A onda je umro Brežnjev.
Smrću Brežnjeva, Andropov je dograbio vlast. Andropov je bio iz KGB, a Brežnjev je forsirao MVD (MUP) koji je vodio Brežnevljev vjeran jaran iz Ukrajine, a zamjenik mu je bio Brežnevljev zet, odnosno muž njegove Galjočke. Obojica su napredovala meteorskom brzinom i uz Brežnevljevu pomoć MVD je počeo da konkuriše KGB što je njih baš veselilo.
Kada je Andropov došao na vlast 1982 KGB i Tužilaštvo poslali su ekipu ljudi u Buharu koja je tamo podmićivala i isto snimala. Zatim su hapsili, vršili racije, plijenili pare i zlato, a Uzbeci shvatajući da više nemaju političku zaleđinu i da im sama Moskva (koja suzama ne vjeruje) radi o glavi svjedočili su punom parom. Pošto je stvar krenula u Buhari sve je nazvano "buharski slučaj", stvar se širila poput tijesta pa je nazvana "uzbečki slučaj" koji je zbog vjerovali ili ne političke korektnosti u sred SSSR nazvana "pamučni slučaj". Pohapšeno je nekoliko desetina hiljada ljudi, ko zna koliko je osuđeno, među njima i direktori, radnici ministarstava i ostali od Uzbekistana sve do same Moskve. Sve je snimano, prezentirano.
Dok je slučaj išao svojim tokom Andropov je telefonirao Rašidovu u Taškent posle čega se ovaj ubio. Sahranili su ga u sred Taškenta kao najboljeg sina uzbečkeog naroda ali je Andropov poslao puk vojske koji ga je tokom noći otkopao i sahranio na groblje.
Brežnevljev načelnik MuPa takođe se ubio. Samoubistvo je izvršila i njegova žena.
Brežnevljev zet je uhapšen, ražalovan i osuđen na robiju zbog kape i porcelanskog servisa koji je dobio na poklon.
Slučaj koji je bio na čekanju 35 godina dobio je svoj epilog u manje od godinu dana.
Kada je Andropov umro prirodnom smrću 1984 mnogi su se ponadali da je slučaj završen. Međutim sovjetski državni aparat gotovo po inerciji je nastavio da radi na slučaju koji se proširio i na Tadžikistan, Kirgistan, Kazahstan, Rusiju sve tamo do 1989. Raspad SSSR označio je i kraj "pamučnog slučaja".
|
