Pre svega se radi o ukusu. Mladje je mladje i lepse. Ukusanije. Ne samo kada su u pitanju pecurke!
Inace, sto se tice "sretnih ljudi", zaista razumem ono sto sam negde, onako uz put, sreo :
Jednoga su pitali boji li se opasnosti u tajgi, a on je odgovorio " A cega se treba bojati, tajga mi je rodna kuca!". To sve govori,
Jos par knjiga, koje mogu (doduse i ne moraju) da budu korisne. Naime, mnogo jestivih biljaka spada upravo u kategoriju korova, pa sam tako i nasao takve knjige.
Linkovi su, jutros, radili.
Punu kesu ovih malih , ne mogu da mi dosade na meniju nikad , sad ću da odem opet, nije mi daleko , probaću da snimim malo edukativnije , nisam primetio da ima neka vrsta sa kojom bi u livadi mogla da se zameni , nervira me što nemam šporet na drva pa da ih pečem na plotni , preključe zamalo ne dobih batine od mame i zene , zamazao sam električni šporet jer sam pekao na ringli . Sinoćnu turu sam morao u rerni , nije loše ni tako .
Dopuna: 17 Nov 2012 14:42
Na zahtev više učesnika u ovoj temi koji bi voleli nešto više da nauče o pečurkama snimijo sam
jutros jedan pokazni film o Rudnjačama jer sad je njihovo vreme , nadam se da će vam se svideti.
Dopuna: 17 Nov 2012 14:53
Na snimku pored Rudnjača vide se i Puvaljke, pečurke koje su lekovite, njihov prah sluzi za zarastanje rana i ima pencilinska svojstva , takodje vidi se i zelje koje nije baš u ovo doba godine za jelo .
Свака част!
Сада, као, препознајем рудњаче...
А 'ел могу и те "прематореле" да се једу?
(куче ти је бомбона, будући тартуфар )
Што се тиче плотне, ма само ставиш алу фолију на ринглу, не усвињиш ништа, а добијеш сличан ефекат плотни... Мада, истина, дрва су дрва...
Najbolji efekat mozes da postignes tako sto ih poslazes (otvorom na gore, i uvijes u foliju. Tako tecnost ne isparava. Jedes direktno sa folije.
Mlade rudnjace mozes jesti i sirove, uz vrlo malo soli i kap ulja.
Stare rudnjace nisu nejestive, samo im je ukus losiji, jednostavno zato sto su stare.
Inace, Macak, zaboravio si da pomenes da su i "puvaljke" kako ih ti zoves( jedan od naziva je puhara), jestive, ali samo dok su na preseku bele. Cim pocnu da menjaju boju, znatno omeksaju i nisu za jelo. Ja sam, svojevremeno, na Kopaoniku pronalazio primerke teze od kilogram, koji su bili jestivi. Sekli smo ih popreko, kao snicle, pohovali i jeli. O lekovitosti nebih da sudim, znam da su se u narodnoj medicini koristile za posipanje ranica (i ja sam to radio, kad sam bio mali klinac).
Kod mene ih zovu puše, moj otac jednom pronašao lepe bele i mlade veličine lopte, izrezane na kriške i pohovane sa jajima+brašno nisu tako loše.
Mislim da su njihov prah posipali po ranama hajduci, ima svojstva kao hajdučka trava ako se ne varam. Verov. ima sve na wikipediji o njima (puhara, puša) pa koga interesuje neka pogleda