PARS 9K31 Strela-1 (SA-9 Gaskin)

6

PARS 9K31 Strela-1 (SA-9 Gaskin)

offline
  • Pridružio: 19 Avg 2010
  • Poruke: 1362
  • Gde živiš: NIŠ

Vidim da ima interesovanja, evo spremam neke odgovore.

Dopuna: 22 Apr 2011 16:47

aramis s ::@ljubasav
Citat:Osnovna razlika u odnosnu na sistem S-2M, je ta, što je ovaj sistem razvijan za gađanje letilica u dolasku, a S-2M u odlasku.
Metod navođenja je "paralelno približavanje" - "pasja putanja", a kod S-2M, je "gonjenje". Zato je putanja leta rakete, stabilna, gotovo pravolinijska, kod odlično uvežbanog poslužioca-operatora.


Da li ovde govoriš o raketama 9M31 ili 9M37 ? Ako je stara raketa u pitanju, kako je omogućen čeoni napad sa detektorom na bazi olovnog sulfida koji je malo tromiji u zahvatu, a na sve to dolazi i ruska elektronika tog doba(početna poluprovodnička) ? Da li je postojala neka vrsta hlađenja senzora, termoelektrično npr?

Pa tema je Strela 1, i trebalo je u naslovu da stoji naša, odnosno ruska oznaka, pa tek onda NATO kod, al nije bitno.

Dakle, strela jedan je prevashodno namenjena za dejstvo po niskoletećim avionima, a sekindarno po helikopterima i svetlećim avio-bombama. To je napredni sistem u vreme u kojem je nastao, nepredniji od "MIM-72A/M48 Chaparral "
Osnovni nedostatak je nepostojanje sistema za hlađenje IC GSN, ali je i to rešavano na rusima-svojstven način, foto-otpornikom, koji je progresivno smanjivao "pojačani" toplotni signal, koji se fokusirao sa prijemnog ogledala. Konkretnije, otkriveni signal letilice (cilja) na 8 km, morao je da se pojača, radi obrade. Ali kad bi raketa došla na 2 km, od cilja, pojačanje bi bilo toliko jako, da bi senzori izgoreli, pa vršeno smanjenje jačine. No da ne uđemo previše u detalje.
Da ne mešamo raketu sa oruđem.
Oruđe - SLO, odnosno samohodno lansirno oruđe, imalo je b/k od 6 raketa, u transportu moglo je svih 6 da nosi na sebi (4 na usmeračima i po jedna sa svake strane tela - na ogradama), ali to je ređa varijanta, pa su dve bile u transportnom vozilu, verovatno sa još 6 iz drugog b/k.
Ne bih se složio sa uvaženim kolegom, da je operator bio slaba tačka. Po ratnoj formaciji u vodu su postajala 6 operatora, dakle po dva na svako SLO (devedesetih smo prešli na dvojnu formaciju, dva raketna voda po tri oruđa). Problem umora je bio prisutan, međutim, osmatranje VaP je bilo organizovano tako, da su svi bili uključeni u taj proces, pa je operator mogao i da dremne.
Mi smo brzo otkrili, da paušalne naredbe: " osmatrač, vojnik ...., osmatraj kružno, i u sektoru, tvoja smena dva časa..... izveštavaćeš me..." ne drže vodu. Ko ne veruju nek se trudi da zuri u nebo, i videće da posle 10 minuta, vazduh trepti, "kao da nebo gori.." Wink
Reakao sam u početku da je sistem trebao da bude u vezan radarsko osmatranje, ali mi to nismo kupili. To je otklonjeno uvođenjem Strele-10.
U odnosi na S-2, bio je otporniji na toplotne smetnje. Po zahvatu cilja, a nakon režima "PRAĆENJE", IC GSN, bi memorisala frekvenciju izvora, tako da bi IC maci, brisali kao šumovi (slično kao brisanje stalnih toplotnih odraza), a i svi izvori čija je ugaona brzina manja od 4 stepena u sec) smatrali bi se stalnim odrazom. (ovo za 4 stepena još ću da proverim). Da ponovim, IC GSN na cilju, nije kao izvor toplote koristila izduvne gasove motora, već napadnu ivicu krila.

Sistem nije projektovan za dejstvo u noćnim uslovima po vazduhoplovima, izuzev za dejstvo po svetlećim avio-bombama. Mi smo konkretno imali zahvate na cilj u toku vedere noći, ali smo znali odakle cilj dolazi, visinu, azimut, što u borbenim uslovima nije bilo efikasno.
Nemam saznanja za upotrebu sistema u BiH, ali je 1999. na Kosovu i Metohiji primenjen. O efikasnosti, mogu da govore oni koji su radili na njemu u to vreme.
Da pronađem skice-sheme metoda vođenja, pa da to približim, onima koje to interesuje.



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • član biblioteke
  • Pridružio: 18 Jul 2007
  • Poruke: 28496
  • Gde živiš: iznad smoga Beograda

Hvala Vojo i siggy. To znači da je ograničenje u dejstvu više bilo akvizicijsko u složenim meteo uslovima i ergonomsko što je zajednička osobina sovjetskih sistema. Ostaje još pitanje samonavođenja kod rakete 9M31M. Na sajtu VS piše "pasivno samonavođenje po kontrastu cilja na fonu neba ", dok ostali koriste termin IC samonavođenja. Još veću nepoznanicu čini gađanje ciljeva u susretnim kursevima, obzirom da nema hlađenje detectora u GSN tečnim azotom i činjenica da u to vreme nije bilo senzora na bazi InSb koji je već prisutan na 9M37 i koji je dosta osetljiviji.



offline
  • A001  Male
  • Zaslužni građanin
  • Pridružio: 22 Mar 2011
  • Poruke: 575

ljubasav ::Vidim da ima interesovanja, evo spremam neke odgovore.

Dopuna: 22 Apr 2011 16:47

aramis s ::@ljubasav
Citat:Osnovna razlika u odnosnu na sistem S-2M, je ta, što je ovaj sistem razvijan za gađanje letilica u dolasku, a S-2M u odlasku.
Metod navođenja je "paralelno približavanje" - "pasja putanja", a kod S-2M, je "gonjenje". Zato je putanja leta rakete, stabilna, gotovo pravolinijska, kod odlično uvežbanog poslužioca-operatora.


Da li ovde govoriš o raketama 9M31 ili 9M37 ? Ako je stara raketa u pitanju, kako je omogućen čeoni napad sa detektorom na bazi olovnog sulfida koji je malo tromiji u zahvatu, a na sve to dolazi i ruska elektronika tog doba(početna poluprovodnička) ? Da li je postojala neka vrsta hlađenja senzora, termoelektrično npr?

Pa tema je Strela 1, i trebalo je u naslovu da stoji naša, odnosno ruska oznaka, pa tek onda NATO kod, al nije bitno.

Dakle, strela jedan je prevashodno namenjena za dejstvo po niskoletećim avionima, a sekindarno po helikopterima i svetlećim avio-bombama. To je napredni sistem u vreme u kojem je nastao, nepredniji od "MIM-72A/M48 Chaparral "
Osnovni nedostatak je nepostojanje sistema za hlađenje IC GSN, ali je i to rešavano na rusima-svojstven način, foto-otpornikom, koji je progresivno smanjivao "pojačani" toplotni signal, koji se fokusirao sa prijemnog ogledala. Konkretnije, otkriveni signal letilice (cilja) na 8 km, morao je da se pojača, radi obrade. Ali kad bi raketa došla na 2 km, od cilja, pojačanje bi bilo toliko jako, da bi senzori izgoreli, pa vršeno smanjenje jačine. No da ne uđemo previše u detalje.
Da ne mešamo raketu sa oruđem.
Oruđe - SLO, odnosno samohodno lansirno oruđe, imalo je b/k od 6 raketa, u transportu moglo je svih 6 da nosi na sebi (4 na usmeračima i po jedna sa svake strane tela - na ogradama), ali to je ređa varijanta, pa su dve bile u transportnom vozilu, verovatno sa još 6 iz drugog b/k.
Ne bih se složio sa uvaženim kolegom, da je operator bio slaba tačka. Po ratnoj formaciji u vodu su postajala 6 operatora, dakle po dva na svako SLO (devedesetih smo prešli na dvojnu formaciju, dva raketna voda po tri oruđa). Problem umora je bio prisutan, međutim, osmatranje VaP je bilo organizovano tako, da su svi bili uključeni u taj proces, pa je operator mogao i da dremne.
Mi smo brzo otkrili, da paušalne naredbe: " osmatrač, vojnik ...., osmatraj kružno, i u sektoru, tvoja smena dva časa..... izveštavaćeš me..." ne drže vodu. Ko ne veruju nek se trudi da zuri u nebo, i videće da posle 10 minuta, vazduh trepti, "kao da nebo gori.." Wink
Reakao sam u početku da je sistem trebao da bude u vezan radarsko osmatranje, ali mi to nismo kupili. To je otklonjeno uvođenjem Strele-10.
U odnosi na S-2, bio je otporniji na toplotne smetnje. Po zahvatu cilja, a nakon režima "PRAĆENJE", IC GSN, bi memorisala frekvenciju izvora, tako da bi IC maci, brisali kao šumovi (slično kao brisanje stalnih toplotnih odraza), a i svi izvori čija je ugaona brzina manja od 4 stepena u sec) smatrali bi se stalnim odrazom. (ovo za 4 stepena još ću da proverim). Da ponovim, IC GSN na cilju, nije kao izvor toplote koristila izduvne gasove motora, već napadnu ivicu krila.

Sistem nije projektovan za dejstvo u noćnim uslovima po vazduhoplovima, izuzev za dejstvo po svetlećim avio-bombama. Mi smo konkretno imali zahvate na cilj u toku vedere noći, ali smo znali odakle cilj dolazi, visinu, azimut, što u borbenim uslovima nije bilo efikasno.
Nemam saznanja za upotrebu sistema u BiH, ali je 1999. na Kosovu i Metohiji primenjen. O efikasnosti, mogu da govore oni koji su radili na njemu u to vreme.
Da pronađem skice-sheme metoda vođenja, pa da to približim, onima koje to interesuje.

Naravno da ima koga interesuje Ziveli
Svaka skica/sema je dobrodosla,naravno kada budes imao vremena Wink

offline
  • Pridružio: 19 Avg 2010
  • Poruke: 1362
  • Gde živiš: NIŠ

Evo jedna shema, doduše iz jedne stare knjige, ali uočavaju se putanje

Nije spomenuto,al da istaknemo i to.
S-1M pri lansiranjeu koristi uređaj OIM (osiguravajući i izvršni mehanizam), koji ne dozvoljava aktiviranje BG, do oko 900m (tada je raketa neupravljiva), zatim je dovodi u stanje gotovoti. Raketa ima blizinski upaljač, koji se aktivira na rasojanju do 4m do cilja.

offline
  • član biblioteke
  • Pridružio: 18 Jul 2007
  • Poruke: 28496
  • Gde živiš: iznad smoga Beograda

@ljubasav
Citat:Osnovni nedostatak je nepostojanje sistema za hlađenje IC GSN, ali je i to rešavano na rusima-svojstven način, foto-otpornikom, koji je progresivno smanjivao "pojačani" toplotni signal, koji se fokusirao sa prijemnog ogledala. Konkretnije, otkriveni signal letilice (cilja) na 8 km, morao je da se pojača, radi obrade. Ali kad bi raketa došla na 2 km, od cilja, pojačanje bi bilo toliko jako, da bi senzori izgoreli, pa vršeno smanjenje jačine. No da ne uđemo previše u detalje.
Da ne mešamo raketu sa oruđem.


Što da ne mešamo, kada je raketa sastavni deo sistema Ziveli
Pretpostavljam da je signal pojačan Cassegrain-ovim teleskopom, ali kako je smanjivan signal sa približavanjem meti?

Citat:Da ponovim, IC GSN na cilju, nije kao izvor toplote koristila izduvne gasove motora, već napadnu ivicu krila.




Po tome, napadna ivica krila je morala da ima visoku temperaturu, jer mogućnost praćenja zagrejanih delova letelice pripada tek sledećoj generaciji senzora.

offline
  • Pridružio: 11 Apr 2011
  • Poruke: 29

Prvobitne rakete strele1 pokazale su se prilično neefikasne u borbenim dejsvima u arapsko izraelskim ratovima,često se dešavalo ,da iako je dolazilo do direktnih pogodaka u turbinskoj zoni (gde je količina emisije gasova i temperatura najviša na avionu) izraelski avioni su uspevali da se vrate u matične baze.Nešto slično se i desilo G-4 nad Hrvatskom devedesetih iako je unišen usmerivač gasova avion se vratio u bazu,
Posle tih iskustava,vrše se modifikacije na raketi IC navođenje se pokazalo kao nedovoljno uvodi se sistem optike na boku rakete koji ima zadatak da aktivira bojevo punjenje kod mimoilaženja rakete i letelice na razdaljini od već spomenutih 4metra.

Dopuna: 22 Apr 2011 21:22

Stela 1M imala je sposobnost da joj više nije primarni cilj turbinski deo aviona, već se mesto udara pomera nekoliko metara prema kabini pilota.

offline
  • Pridružio: 14 Apr 2011
  • Poruke: 8

Koliko informacija!
Drago mi je vidjeti da je tema interesantna.Moram priznati da sam dosta toga potpuno smetnuo sa uma,pa je pravo uživanje pratiti podatke koji se navode.
Teško mi je govoriti o TT podacima rakete (zaboravilo se),zato sam se više okrenuo sistemu kao cjelini i ličnim iskustvima.U PVO je vrlo važna brzina reagovanja i sa te tačke gledišta imali ste raketu koja je,po mom skromnom mišljenju,imala dovoljnu brzinu,domet i manevarske sposobnosti za ostvarenje zadatka-borba protiv niskoletećih aviona.Ali ste sa druge strane imali oruđe sa kojim se uočavanje,identifikacija,praćenje,određivanje parametara cilja i lansiranje,vršilo na vrlo prost način.Utrošiti materijalna sredstva na relativno sofsticiranu raketu,a osloniti se na ograničena psiho-fizička svojstva operatora,mi je uvijek bilo nelogično (npr.pokretanje kupole pomoću eletromotora bi uveliko popravilo stvari).
Zapravo pravo riješenje,kako napisa ljubas,i jeste bila Strela 10.Nažalost sam je te davne 1987.god. samo vidio na poligonu Šepurine i to sa daljine od 100m.Pristup nije bio dozvoljen,ali se sjećam reakcija kompletnog voda.Izgledalo nam je fantastično,a posebno smo bili fascinirani,kako smo ga tada zvali,radarskim tanjirom.

offline
  • Pridružio: 11 Apr 2011
  • Poruke: 29

Da nažalost !najveća mana sistema strela 1M ogleda se u tome da je obučenost operatora,njegova psihofizička sposobnos i IQ , presudni su faktor da bi se cilj oborio.Prve generacije koje su imale bojeva gađanja bile su sastavljene isključivo od oficira.Tek krajem sedamdesetih godina posade čine vojnici na redovnom odsluženju voj.roka i na bojevevim gađanjima su pokazivali zavidne rezultate.Činjenica je da bi se ostvarili dobri rezultati i eliminisali koliko je to moguće nesavršenstvo čovekovog uma i tela , bivša JNA je insistirala da obuka operatora traje neprekidno uz ponavljanje operacija i postupaka do savšenstva.To je bilo opravdano sobzirom da od trenutka uočavanja cilja operator je imao 5 do 7 sekundi da lansira raketu u suprotnom postojala je velika verovatnoća da će njegovo vozilo postati meta.

offline
  • Pridružio: 19 Avg 2010
  • Poruke: 1362
  • Gde živiš: NIŠ

Moram da repliciram trojici. Već sam bio napisao tekst, kad je pao system i sad radim ispočetka.
Izvršio sam konsultacije sa literaturom iz “podruma” pronašao neke beleške, konsultovao se sa licima, koja se ne oglašavaju na forumu i evo sada da iskažem u pisanoj formi , šta sam to pronašao:
Odustao sam od metode repliciranja-lično, jer se mnogo toga već nakupilo, pa će svako da izvuče podatke sa kojim se nisam složio.
1. Oko rakete. IC GSN je bila veoma osetljiva, mogla je identifikovati cilj na 8-9 km. Prilikom gađanja, dakle nakon lansiranja, raketa se samonavodila metodom paralelnog zbližavanja. Auto-pilot je upravljao komandama leta, vodeći raketu ka tački susreta. Na odstojanju od oko 500m od cilja, dolazilo bi do pregorevanja foto-otpornika, a autopilot bi poslednju komandu uputio površinama za upravljanje, prema njemu proračunatoj tački. Raketa nastavlja let bez naovođenja, i s obzirom na zadatu verovatnoću pogađanja od 0,5-0,7 ne bi uvek dolazilo do direktnog pogodka, zato je je odmah konstruktivno ugrađen blizinski upaljač, koji se aktivira na najdaljem odstojanju od cilja na oko 4m. Prema tome to nisje proizišlo iz iskustva u dejstvima u RH. Još nešto, BG kod S-1M posedovala je 1 Kg visoko-brizantnog eksploziva “HEXOGEN”, i fragmetiranu košuljicu BG. Namenski konstruisanu za parčadno dejstvo. Kinetička energija fragmenata, bila je dovoljna za ozbiljna oštećenja, koja izazivaju pad letilice. Za razliku od ove BG, S-2M imala je 275 gr. Eksploziva, te nije imala isti učinak na cilju. Pa i onaj naš G-4, nije pogođen sa S-1. Slika oštećenja ovog G-4, postavljena je negde na ovom forumu.
2. Detalj vezan za upotrebu. Ko neveruje nek da kontraargumentaciju. Sistem je samohodan, prevashodno namenjen za PVO oklopno-mehanizovanih jedinica (u redu, prohodnost je bila manja od guseničnih BV, a to je kasnije otklonjeno kod S-10). U to vreme prema važećoj taktici upotrebe LBA, na OMJ se dejstvovalo iz pozadine, ili sa boka. Kako se osnovni način dejstva sistema S-1M, zasniva na gađanju niskoletećih aviona u dolasku, to bi eventualni promašaj, odveo raketu u našu pozadinu, tada bi OIM, nakon 16 sec. leta, zabravio BG i sprečio njenu detonaciju. Nije bilo ni samolikvidacije, kao kod S-2M. Raketa bi pala kao “balvan”. Pronađene, rakete smo reklamirali rusima, nakon silnih promašaja, pa nam je cela serija “Y” zamenjena 1981.godine.
3. Ovo da citiram: “najveća mana sistema strela 1M ogleda se u tome da je obučenost operatora,njegova psihofizička sposobnos i IQ , presudni su faktor da bi se cilj oborio”, tako je. Zato smo se izborili da za operatore biramo najbolje-najsposobnije iz cele generacije vojnika u puku-brigadi, a ne one koji su upućeni za taj VESt.

4. Prema mojim izvorima, jedina borbena upotreba ovog sistema, bila je na našem prostoru. Neko je spomenuo Arapsko-Izraelske ratove. Ako je system uveden kod SSSR-a 1972. Ne verujem da su ga Sirijsci koristili u zadnjem (IV) ratu. U prilogu dajem “scan “-iskustva iz sukoba u dolini Beka, gde ovaj system nije ni upotrebljen.
5. Po uvođenju u upotrebu 1975. do sredine ’80-tih nije bilo prevoda ruskih borbenih pravila. Rusi su ovaj system zamislili da upotrebljavaju uskupno, uz punu elektronsku podršku sistema za osmatranje. Mi smo bili robovi neke, taktike, gde bi se baterije iz sastava diviziona PVO, pridavale bataljinima OMJ-art.divizionima, a onda je čak iz samih baterija, izdvajan raketni-vod pa pretpočinjavan, nekoj jedinici. Tako, i onako oskudni podaci o situaciji u VaP, ne bi dolazili do komandira voda, jer jedini radio-uređaj R-123, prešao bi na radio-mrežu pretpostavljenog komandanta (objekta PVO). Smatram da smo to uspeli, delimično, da eliminišemo tokom 1999.g na prostoru Kosova i Metohije.
Evo u ovom obraćanju toliko, oprostite za vremensku distance u odnosu na predhodne diskusije.




i sad deo o angažovanim PVO sistemima

offline
  • član biblioteke
  • Pridružio: 18 Jul 2007
  • Poruke: 28496
  • Gde živiš: iznad smoga Beograda

Dimenzije rakete 9M31

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 887 korisnika na forumu :: 32 registrovanih, 2 sakrivenih i 853 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3195 - dana 09 Nov 2023 14:47

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: Arahne, Asparagus, Bokiboks, Cassius Clay, Dvojac005, Fabius, HrcAk47, ikan, janbo, krkalon, ladro, Leonov, Lieutenant, Luka Blažević, mercedesamg, Metanoja, Nemanja.M, Neretva, NoOneEver Dreams, Panter, procesor, Ripanjac, sap, shone34, stegonosa, Sumadija34, Trpe Grozni, tubular, vathra, Vlada78, yrraf, Zoca