offline
- Pridružio: 07 Dec 2011
- Poruke: 738
|
Da i ja ubacim nekoliko svojih misli, vezano za postavljena pitanja.
Rekao bih da kvalitetno zracenje, koje pogodi tocan signal i vrati ga radaru, jako smanjuje domet istoga, odnosno prakticki ga posve neutralizira. U realnom svijetu, ako ometac nije bas nekoliko generacija napredniji od radara, taj ometac vjerojatno nece moci stalno i kvalitetno neutralizirati radar nego ce radar povremeno, mijenjajuci frekvencije, dobivati povrat. Nadalje, ovisno o vrsti ometaca, taj ce povrat imati vece ili manje dimenzijske greske ili ce cak dobivati visestruke (imaginarne) ciljeve.
Ometac moze imati golemu snagu, americki alq99 imali su i do 10 kilowatta, ali to je na izlazu iz uredjaja. ta ce snaga s predjenim kilometrima opadati, a s predjenim desetinama kilometara doseci ce sferu gdje snazni zemaljski radari vec mogu donekle operirati. Mislim da je bilo primjera gdje su ameri gubili avione u raznim akcijama jer su, po vlastitom priznanju, prowleri bili (iz raznih razloga) predaleko iza udarne formacije, po 50 i vise km.
Svi ovi VHF i UHF radari moraju raditi s relativno malim snagama, 50-200 kw. Tu je ometacu s jedne strane lakse proizvesti takvu snagu i s vece daljine, ali opet, da bi ometac mogao ometati te frekvencije i on sam mora imati odasiljac koji igra po slicnim pravilima. Dugovalno podrucje uvijek radi s manjim snagama. Al svakako je ometac tu u prednosti jer njegove emisije moraju preci duplo manje razdaljine te time gube i osjetno manje energije. ALQ99 je osamdesetih pokrivao 8 pojasa, od 500 mhz do 20 ghz, ali ne moze istom snagom ometati za sve pojase. Pretpostavljam da danasnje varijante mogu to prosiriti djelomice i po VHF pojasu.
Ne znam kako bi se ometanjem sa zemlje ometao ometac... Osim eventualno da ima dovoljno emitera na kriznom podrucju, da svaki emitira na drugim frekvencijama pa da se ometaci, ako ih je dovoljno malo, ne mogu raspodijeliti da istovremeno pokrivaju sve te frekvencije.
Lansiranje raketa s pasivnim navodjenjem moze proci, ali i ne mora. Ovisno o jacini ometanja, izvori ometanja mogu biti dovoljno udaljeni da rakete ne dodju do njih, a da je udarna formacija, koja ide ispred ometaca, u dometu za djelovanje. To su vec pitanja planiranja misije koja ovise o previse faktora. Moguce je i da rakete jesu u dometu izvora ometanja, no ako ih je vise, ovi mogu nasumice i nazimjence prebacivati izvor ometanja te time jos donekle otezati posao raketama.
IC navodjenje gubi na efikasnosti s brzinom rakete, odnosno zagrijavanjem trazila poradi trenja. Dok to nije problem WVR raketama koje idu do 3 maha, vec rakete poput r27 i mice na 4 maha imaju oslabljene mogucnosti, barem na tim brzinama. (ali ionako te brzine padaju pri terminalnom presretanju) I SM-2blkIII, koji ima IC trazilo, nije raketa dizajnirana za brzinu. Sve rakete za sustav s300, s druge strane, jesu radjene za goleme brzine i njima je dobra razlucivost IC sustava veliki problem. Da, na 30 km nema toliko trenja ali A) dotad se tragac vec donekle zagrijao i B) kad raketa bude ponovo ulazila u nize slojeve atmosfere trenje ce opet rasti, bas kad raketi najvise i treba, pri terminalnoj fazi leta. A i SM-2 svoje trazilo rabi za otpornost na ometanje, a ne kao primarni i precizni nacin navodjenja. Zadatak mu je omoguciti raketi da se dovoljno priblizi cilju da bi primarni tragac opet mogao zahvatiti isti i zavrsiti presretanje.
TVM je svakako otpornije od obicnog SARHa za velike udaljenosti. Kako je prijemnik na raketi fizicki blize cilju, signal koji se vraca u raketu bit ce i jaci i precizniji. To opet otezava donekle i ometanje cistom snagom a i povecava preciznost pracenja cilja. Ali isto tako teoretski pruza protivniku priliku da signal s rakete donekle neutralizira na prijamniku na zemlji svojim signalima. Ipak, koliko vidim, u danasnje se vrijeme sve vise napusta cisto TVM vodjenje. Ili ga se kombinira s komandnim vodjenjem ili ga se, ako se radi o zaista velikim udaljenostima, 200+ km, mijenja s aktivnim radarskim vodjenjem jer ce na tim udaljnostima i zahtijevati poprilicnu snagu da se nosi s lokalnim ometacima.
Trenutno bih rekao da je najotpornije slikovno IC navodjenje, ali i to je pitanje vremena. Sporije i vece letjelice vec si mogu priustiti DIRCM ometace, a u sljedecih 10-20 godina mogli bismo ih vidjeti i na lovackim i jurisnim avionima. Pretpostavljam, doduse, da isti donekle narusavaju smanjeni radarski odraz iz odredjenih kuteva pa je sve to pitanje kompromisa. A i vise IC raketa odjednom svakako povecava sanse da ih MAWS sustavi i DIRCM sustavi nece moci sve locirati i neutralizirati.
5. Koje je po tvom mišljenju navođenje (osim pasivnog naravno) najotpornije na ometanje?[/quote]
|
