offline
- Pridružio: 16 Apr 2014
- Poruke: 17652
|
Љубазношћу колеге БСД-а..
Kamenolomom ubili Nemanjića Grad!
Boris Subašić | 19. jul 2015. 13:17 | Komentara: 7
U dolini Ibra gde je nestala srednjovekovna srpska trgovačka metropola. Pored Brvenika, pijace srebra i zlata, prolazila magistrala od Pomorja ka Pomoravlju
Srodne vesti
SRPSKI istraživači ne moraju da idu u daleke i egzotične predele u potrazi za izgubljenim gradovima i civilizacijama. Mogu da odu u klisuru Ibra gde je nestala srednjovekovna trgovačka metropola Brvenik sa tvrđavom i župom i 56 sela u klisuri Ibra, između Kopaonika i Golije.
Tvrđava Brvenik se Osmanlijama odupirala sve do 1455. i čuvala saobraćajnicu koja je pored manastira Gradac preko Golije vodila ka Zeti i moru. Ona je bila privredna žila kucavica koja je omogućila opstanak srpske despotovine kad su Turci presekli moravsko-vardarski pravac.
Besne Osmanlije su zato u 15. veku srušile zidove i zgrade tvrdog grada Brvenika. Ostatak su dokusurili u 20. veku ljudi koji nisu marili za srpsku baštinu, već su u jednoj od najvažnijih nemanjićkih tvrđava napravili kamenolom koji je proradio pedesetih godina prošlog veka i radio donedavno.
Danas sa vrha strmog vulkanskog brega samo deo citadele motri na pitomi zeleni pojas desetak kilometara nizvodno od Raške, gde se ibarsko priobalje širi iz surovog kanjona u plodnu dolinu. Tu se u srednjem veku nalazio veliki trg - trgovački grad na karavanskom putu od Pomorja ka Pomoravlju. Isti put koji vezuje Ivanjicu s Ibarskom magistralom danas je uglavnom pust.
Brveničkoj župi pripadala je i dolina reke Brvenice, gde je na dvanaestom kilometru od tvrđave Brvenik velika srpska kraljica Jelena Anžujska podigla manastir Gradac.
- Putevi u srednjem veku vodili su planinskim vododelnicama, a u rečne doline su se samo povremeno spuštali - kaže arheolog Tatjana Mihailović iz Narodnog muzeja u Kraljevu. - Putevi između rudnika Kopaonika do primorja kroz doline Brvenice i Studenice preko Golije i Peštera su bile izuzetno važna sabraćajnice još od preistorije, o čemu svedoče arheološki nalazi. Civilizacije se menjaju, ali važne saobraćajnice ostaju uvek iste.
Karavanskom stazom kraj manastira Gradac do Brvenika prolazili su rudari, građevinari, umetnici, hodočasnici, monasi i najamnici iz dalekih zemalja. Oni su bili jedini medij toga doba koji je dragocene informacije o putovanjima ostavljao odmarajući se u manastirskim gostoprimnicama. Tu su se cenjkali dubrovački i kotorski trgovci, saski rudari, srpski stočari i zemljodelci. Roba za sever je odlazila u karavanima preko obronaka Kopaonika ka Jošaničkoj Banji, Brusu, Kruševcu i dalje kroz Pomoravlje ka Ugarskoj.
- Župa Brvenik je bila nevelika u teritorijalnom smislu, jer je obuhvatala samo dolinu Brvenice i srednji tok Ibra, ali je bila izuzetno geostrategijski značajna - kaže arheolog Gordana Gavrić iz Zavoda za zaštitu spomenika u Kraljevu. - Zato je ceo taj prostor kontrolisalo snažno utvrđenje Brvenik na strmoj vulkanskoj litici. Sa dominantnog uzvišenja na 528 metara nadmorske visine videla se cela župa, a tvrđava je bila povezana tajnim lagumom sa Ibrom, za slučaj opsade.
Bezbednost puteva i poslova su pretvorili Brvenik u mesto susreta civilizacija. U njemu je živela brojna zajednica Kotorana koja je podigla 1280. Crkvu Svetog Trifuna, zaštitnika svog grada, zajedno s lokalnim Dubrovčanima, iako se s njima inače gložila oko trgovačkih privilegija. U brdima su naseobine i crkve podizali Sasi rudari, čiji su cehovi od srpskih vladara dobijali zemljište za kuće i istražna i eksploataciona prava za rudnike.
Pod tvrđavom, na uzvišenju udaljenom dvadesetak metara od puta i pedestak od mostu preko Ibra karavane su pozdravljala zvona srpskog hrama Svetog Nikole, zaštitnika putnika. Njega je u 13. veku kao zadužbinu podigao knez Dabiša, koji se tu i zamonašio. Naime, od Crkve Svetog Nikole, koja je formalno zaštićena kao spomenik kulture, danas su ostale samo zidine na seoskom groblju. Umesto krova pokriva je krošnja oraha koji raste u oltaru. Nedaleko od nje iz trave još ponegde proviruje kamena staza prema vrhu Brvenika, a ponegde se ukazuju i široke stepenice za konjanike. Do citadele na samom vrhu brega se stiže teško, jer je ogroman deo brda i tvrđave uništio kamenolom. Tek kad je šteta načinjena, ostatak ostataka proglašen je zaštićenom kulturnom baštinom. Prva i jedina arheološka istraživanja Brvenika izvedena su 2004. godine.
- Tada su otkrivena dva kulturna sloja, jedan preistorijski i drugi srednjovekovni - kaže Gordana Gavrić. - Na prostoru preistorijskog naselja gradinskog tipa, krajem 12. i početkom 13. veka podignuto je srednjovekovno utvrđenje koje je intenzivno živelo tokom 14. i 15. veka.
Brvenik se odupirao Turcima sve vreme postojanja srpske despotovine. Kad su Osmanlije presekle putne komunikacije moravsko-vardarskom dolinom put od Beograda i Smedereva preko Borača, Rudnika, Kopaonika, Brveničke župe i Golije do Zete, ponovo je postao žila kucavica države, sve do 1455. kad tvrđava Brvenik konačno pada. Pod turskom vlašću Brvenička župa i trgovačka metropola polako nestaju.
PRUGA ISEKLA MANASTIR
POSLE raspada srpskog carstva Brvenik je bio sedište župe kojom je upravljao zet kneza Lazara, čelnik Musa, oženjen kneževom sestrom Draganom. Nasleđuju ga sinovi Lazar i Stefan Musić koji u brveničkom selu Pavlica nazvanom po manastiru Stara Pavlica iz prednemanjićkog doba grade krajem 14. veka svoju zadužbinu. - Oslikavanje crkve završeno je nakon Kosovske bitke, u kojoj je, po svemu sudeći, Stefan stradao - kaže Gordana Gavrić. - U hramu su sahranjena oba brata i njihova majka, sestra kneza Lazara, koja se zamonašila.
Nedaleko od zadužbine Musića nalazi se Stara Pavlica, ostatak manastira za koji se pretpostavlja da je izgrađen u 9. veku. Tokom izgradnje železnice najveći deo manastira je uništen, a ono što je preostalo i danas visi nad prugom.
http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/reportaze/akt.....njica-Grad
|