Raketni sistem vazduh-zemlja "GROM"

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Uloguj se preko Facebooka da bi video sliku:

Napisano: 10 Jun 2019 14:16

Moguće, ali ipak mi plamen djeluje kao rezultat jednog mlaznika u repu rakete. Sad koja je to raketa, to je već drugo pitanje.
Ovo je slučaj sa H-25, a kod nje su mlaznici za razliku od Grom-1 više prema nazad, kod Grom-1 su gotovo u težištu rakete (nešto malo iza), što bi rekli na pol rakete.





Dopuna: 10 Jun 2019 16:56

Grom-A...zeka peka me sa jedinicom navukao.
Gledajući sad ovu sliku sa 060 što se poklapa sa skenom lansiranja stvar postaje još više zbunjujuća.



Dopuna: 11 Jun 2019 16:54

Ova slika 060 je na stranici VTI-a, dio je što nazivaju RS (raketni sistem ?) V-3 GROM.
Pogon...buster+marš motor !? Buster, kakav buster?

Aramis, raketaš...jel imate kakvih detalja kojih nema javno.

Ovo nije Grom, ali je blisko, uzorni uzor H-23.



Po analogiji od H-25, crtkana je za letnu brzinu 160m/s, puna za 300m/s.

• 3Ovo se svidja korisnicima: jazbar, MB120mm, amaterSRB
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Uloguj se preko Facebooka da bi video sliku:

Citat:V-3 GROM
Ispravka, V-Z Grom (vazduh-zemlja).

Pogled sa zadnje strane, ipak je buster odvojen od marševskog motora.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Gruntam i gruntam, ali nikako da izgruntam.
Jednostavno ne vidim kakvo gorivo i u kojem obliku su imali tih godina, to bi trebalo biti nekih 100 kila.
Ajd za buster se moglo nešto kemijati i izvući, ali marševski mi je baš zagonetka. Baš bi volio zaviriti unutra kako je to izvedeno.
Oko ove mlaznice bustera bi trebao ići traser nešto kao kod R-3, držim da je vođenje bilo trotočka, “maljutka” lansirana sa Orla. Ako je tako, to je bilo vrlo zahtjevno za pilota.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Zato je razvoj i napušten, koristio se Maveric, a krenulo se zatim u razvoj Grom-B.

• 5Ovo se svidja korisnicima: ladro, Drug pukovnik, vladetije, amaterSRB, Gargantua
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

U marševskom motoru je bilo kompozitno gorivo na bazi AP i CTPB sastav vrlo sličan onom na STRELA 2 M za koje bila kupljena licenca od amera .

Rakete koje vidimo na fotografijama su iz faze probnih partija ( grupa od desetak identično napravljenih raketa ) tako da svaka raketa ima svoj broj odnosno pripadnost grupi. To je rađeno s toga da se smanje troškovi razvoja . Naravno da su prvim letovi bili čisto balistički bez bojeve glave sa telemetrijskom opremom , zatim sa autopilotom i opet telemetrija , nastojalo se spasiti rakete ili dijelove radi kasnijih analiza.

Tada mi još nismo bili dorasli ni amerima ni rujama u nizu tehnologija tako da smo se dovijali na sve moguće načine da stvorimo leteču platformu na kojoj bi onda aerodinamičari i inženjeri zaduženi za navođenje mogli eksperimentirati .

Marševski motor koji je ključan za tu platformu je urađen u Pretisu vrlo primitivno od cijevi visokolegiranog čelika sa navojnim spojevima na punom promjeru , naravno da je tu bilo puno, previše čelika , ali je data mogućnost letenja. Paralelno sa tom cijevnom varijantom koja je letila , vršena su istraživanja sa čelicima tipa Maraging koji su imali daleko bolja svojstva , veću čvrstoću i bili su zavarljivi pa se mogao napraviti motor oblika boce iz jednog komada.

Marševski je motor imao dvije mlaznice sa ulošcima od piro grafita , što je tada bio svjetski vrh u konstrukciji mlaznice.

Kroz projekat Grom A se bitno digao tehnološki nivo cijele juge , od goriva. žiroskopa , tv kamere i linka do kumulativne bojeve glave koja je bila alpary svjetskim rješenjima.

Mislim da je na nivou JNA bio samo jedan Orao koji je mogao ponijeti dvije rakete Grom , elektronika je bila u kanti ispod trupa , i na tom početnom nivou razvoja , Orao nije mogao okrenuti rep i napustiti opasnu zonu već je morao usporiti do brzine sletanja i biti u pravcu cilja cijelo vrijeme leta rakete.

Uzmimo da je cijeli projekat bio istraživaćki da se nešto nauči i onda krene u razvoj prave vođene rakete vazduh zemlja

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Ako dobro razumijem, prednje dance, dno i cilindar međusobno pospajani navojem, što bi rekli klasika. Ovo gorivo se lijeva ako se ne varam pa se mogao dobiti potreban oblik, recimo debelostjena šaška sa inhibitorom na vanjskoj površini.
Imam nekih razmišljanja da je marševski motor možda bio i ''dvodjelni'' sa dva bloka goriva koji su puhali jedan prema drugom u srednju zonu gdje su mlaznice.
Nekako mi je vanjština neproporcionalna, mlaznice marševskog su mi previše u sredini. Buster je imao strujnu cijev, to nema sumnje, ali mi ipak previše uzima mjesta za jedan buster. Inače šta je moglo biti u busteru od goriva i u kojoj formi?

• 7Ovo se svidja korisnicima: raketaš, BSD, Luka, yrraf, amaterSRB, Gargantua, Mixelotti
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Uloguj se preko Facebooka da bi video sliku:

Raketni motori sa čvrstom pogonskom materijom - izabrana poglavlja, VTI, 2013.g.

• 5Ovo se svidja korisnicima: Luka, Bahuss, yrraf, amaterSRB, Gargantua
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Svaka ti dala pukovniće .. ovo su zaista neprocjenjivi prilozi u rasvjetljavanju enigme Grom .

Bez obzira što je kao sustav sa radiokomandom već u startu bio zastaio , vidimo da su pojedina rješenja u mašinskom dijelu bila na nivou tog vremena.

Vec sam par puta pisao o grafitnim mlaznicama na raketama , ovdje imamo sam tehnološki vrh , mlaznica nije iz komada grafita već iz pločica Piro Grafita.

Pirografit se dobijao redukcijom Metana tako da su se sitne cestice ugljika taložile na posrebrenu keramičku pločicu , bilo je tu i elektrostatike i gravitacijskog taloženja , sve u svemu nakon par dana taloženja dobijale su se pločice promjera cca 50 mm debljine par milimetara . One su se odvajale sa keramike , i lijepile jedna na drugu i tako stvoren grafitni valjak bi se tokarenjem doveo na potrebnu mjeru .

Sva ta zavrzlama je bila potrebna da bi se dobilo usmjereno djelovanje grafitnih čestica, naime toplinska vodljivost od centra ka periferiji je mogla biti nekoliko stotina uta veča od običnog amorfnog grafita , i time se izbjeglo pregrijavanje slojeva grafita u neposrdnom dodiru sa užarenim plinovima. To brzo odvođenje topline u dubinu sloja i rijenos te energije na ljepilo je bilo spasonosno. Ljepilo bi isparavalo karboniziralo i ti bi plinovi stvarali tanki sloj koji je hladio površinu grafita.

Bilo je tu više varijanti , u jednoj je" ljepilo" bio sloj srebra ili bakra , metal bi se talio i isparavao i tako hladio površinu grafita .

Malo je podataka na netu o tim tehnologijama , ipak je to sam vrh u gradnji raketa na kruto gorivo, možda sad kad znamo što tražimo izroni neki podatak više.

Milena Novogradski sa Instituta Boris Kidrić se bavila time , možda iskopao nešto više.

• 2Ovo se svidja korisnicima: yrraf, Gargantua
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Uloguj se preko Facebooka da bi video sliku:

Svaka čast autorima ove literature, tu ima tako dobrih stvari, prilagođeno pisano i vrlo čitko. Ovu konstrukciju grla da nema pojašnjenja i opisa ja bih onako laički pripisao nekim problemima presanja, mehaničkim svojstvima presanog grafita ili slično, kad ono nešto skroz drugo se krije iza svega.

A ovdje u kratkom nizu točaka se marševski motor vrlo jasno opisuje kroz tadašnje mogućnosti i dovijavanje kako nešto izvesti sa onim šta imaš na raspolaganju.







I odgovor zašto i čemu buster je trebao se čita sam po sebi, slabašan je bio ovaj marševski bez obzira što je sa leteće platforme lansiran. Ovakva slična koncepcija forme goriva je koliko znam samo na onoj krasotici Oka.

Sovjetske rakete klase kao Grom su uglavnom sve na isti kalup

• 2Ovo se svidja korisnicima: yrraf, Gargantua
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Ovo je više nego odličan prikaz kako se u ograničenim materijalnim i tehnološkim uvjetima rješavalo probleme.

U tekstu se spominje kovano dance motora , njegova veličina i snaga raspoloživih preša u državi su konstruktoru vezali ruke, i zato je napravljeno to rješenje sa komorom i navojima na oba kraja u punom promjeru .

Naravno da bi u nastavku rada i primjenom zavarivih visokolegiranih čelika tipa Maraging konstrukcija komore i danceta bila lakša , a spojevi bi bili na manjim promjerima, u vrijeme nastanka rekete GROM mi smo več eksperimentirali sa tim čelicima ali je odluka bila da se stvar počne sa onim što smo imali čvrsto u rukama.

Za nas u Pretisu je to značilo osvajanje proizvodnje komora promjera 305 mm i izradu kvalitetnih unutrašnjih navoja promjera cca 300 mm, dugo smo se patili sa tim navojima , dok na kraju nismo smislili foru ... uzimali smo otisak tog navoja zubarskim gipsom i onda na profil projektoru mogli vidjeti stvarni profil navoja.

Nekako paralelno sa razvojem rakete Grom išla je i raketa R 262 sustva Orkan , a kako je na Orkanu bilo love tako smo neke strojeve i tehnologije potrebne za Grom "prislonili" na Orkan , ta razlika od cca 40 mm i nije bila toliko bitna kad se Poduzeće opemalo za serijsku proizvodnju raketa i art municije velikog kalibra