Minobacači i mine u naoružanju JNA i ex-YU

• 3Ovo se svidja korisnicima: Gargantua, voja64, Drug pukovnik
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Uloguj se preko Facebooka da bi video sliku:

U slučaju korištenja čahure na mini 160 mm , izgleda da bi se mogla iskoristiti izraubana čahura kalibra 152.

U sovjetskoj doktrini je bilo planirano višestruko korištenje čahura dok se usta ne rascvjetaju u pet pukotina , tada je bilo dosta , takva rascvjetana čahura se mogla skratiti sa dužine 550 mm na nekih stotinjak milimetara , i onda tu pepeljaru koristiti dalje u nedogled.

Malo sam se igrao metrom i dobio dosta zgodno poklapanje dimnezija dna čahure sa krilcima mine.
.

Ostaje kao zagonetka zašto ekipa na filmu nije koristila čahuru , a mogli su to napraviti bez prepravki topa u tom dijelu cijevi.


@ Pukovnik


Ako se čahura i njena kapisla, te vodilica izbace, a glavna pripala sa svojom kapislom spusti do kraja odnosno da se poravna sa perima eto mine kao sve ostale.

Gledam ja to ali mi se ne uklapa u rusku školu , oni uvijek naprave tako da u novom topu mogu koristiti svu staru municiju . Pretpostavimo da netko želi opaliti staru minu u novom minobacaču , a ima kapislu u čahuri.. Treba specijalni ključ i neku stegu za čahuru , i to se po pravilu radi u radionici za srednji remont municije. Takva otšarafana kapisla se nema gdi uvrnuti nego samo utaknuti u rupu , a to opet nije po ruskoj školi , jer iz cijevi mora sve izletit .. nema šanse da GAU prihvati nešto što možda odleti i padne nakon 100 metara po svojima ili ostane u cijevi , Mora ili jedno ili drugo , ali uvijek samo jedno.

Takva samo umetnita kapisla bi načelno mogla dovesti do neregularne pripale , naime temeljno punjenje počinje izgaranje u strogo kontroliranom volumenu i izgara u tom zatvorenom prostoru do proboja svih rupica . Ako kapisla nije ušarafana u stabilizator onda je početni volumen za izgaranje temeljnog punjenja jedan kroz ofrlje .

Par godina nakon rata su rusi pravili jako veliku nauku od toga i analizirali rasturanje na cilju ovisno od toga koliko se rupica probilo na stabilizatoru i iz toga vadili neku veliku matematiku , ta je matematika i danas noćna mora za konstruktore mina , pogotovo unutrašnjim balistićarima projektantima barutnih punjenja.

• 2Ovo se svidja korisnicima: Gargantua, raketaš
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Uloguj se preko Facebooka da bi video sliku:

Dzebana za izraelski 160mm:


I ostatak teksta o istom:
[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]

• 1Ovo se svidja korisniku: Gargantua
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Uloguj se preko Facebooka da bi video sliku:

Poslije ovog ne vidim nikakvu Rusko Finsko Izraelsku vezu. Ovi zadnji to lože odozgor kroz usta cijevi kao i svaki normalni minobacač i kuku lele kad slaže kapisla na pripali . Mislim da tada ostave tu mrcinu u blatu do proljeća , a onda s pomoću dizalice to sve vade iz zemlje.

Dok su Rusi to napravili sa zatvaračem nema veze kakvim ali se puni odotraga , ne vidim tu nikakvu vezu ni sa Brantom osim što je na minama klasični Brantov upaljać .

Ni Finska mina nema nikakakve sličnosti sa Ruskom osim što ima krilca

• 1Ovo se svidja korisniku: Gargantua
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Ispravka, i izvinjenje zbog unosenja zabune.
Finski 160mm je povecan Sovjetski/Brandt-ov 120mm, dok je sovjetski 160mm varijacija drugog Brandt-ovog modela od pre 2.s.r. (sovjeti su kupili licencu i projektnu dokumentaciju za celu seriju MB od 50 do 210mm jos pocetkom '30ih), sve sa tim resenjem "piksle".
Kod finskog/izraelskog se cev spusta i puni sa usta, kod sovjetskog se prelama i puni odpozadi.

U VRS su bili izraelski 100%, pricao sam sa covekom koji je sluzio kratko na njima. Mozda je bilo i sovjetskih, ali ne znam kojih, on ih nije video.

Izraelski/finski 160mm su kompatibilni sa sovjetskom dzebanom za M-160 ali ne i za MT-13.

• 1Ovo se svidja korisniku: Gargantua
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Uloguj se preko Facebooka da bi video sliku:

Ako uspordimo Finsku minu i Sovjetsku F-852 iz rata vidimo ogromne razlike , sovjetska je klasična Brantova iz prvog svjetskog rata , sa tupim nosom malom brzinom leta , malim dometom i skoro vertikalnim upadnim kutom. Tada kad je nastao taj koncept bilo je "moderno" ratovanje u rovovima i bilo je bitno protivničku vojski izvaditi iz rova skoro vertikalnim upadom mine u rov. Osim toga konstruktori su smatrali da im prednji ožival djeluje destabilizirajuće i zbog toga su nastojali skratiti taj ožival na polukuglu ,i dobiti što duži rep .Takve mine i kod velikih elevacija uspijevaju proći kroz tjeme bez da naprava dva tri lupinga i ne lete pedeset metara sa repom prema naprijed .

Ta ratna mina je bila odlivena od željeza , vidimo da su se potrudili ojačati genu za upaljač , kako bi se mina probila kroz slojeve zemlje i greda do rova i tamo grunula , to je moglo proći u uvjetima Kurske bitke, gdi je prvi put isprobano novo oružje.

Ulaskom u Njemačke gradove sovjeti su brzo shvatili da im je ta mina preslaba za prodor kroz zidove ili betonske ploče, i poradili su na čeličnoj košuljici , koja je usvojena u naoružanje nakon rata za novi minobacač povećanog dometa. Košuljica je dosta tanka u usporedbi sa onom Finskom košuljicom tako da možemo smatrati da je Finska predviđena za malo teže armirane betonske bunkere



Sovjeti su ciljano otanjili meso na košuljici tako da im stane što više sksploziva u košuljicu , a Finci kao da su iskoristili košuljicu haubice 155 mm skinuli je iz linije kovanja jednu fazu ranije i malo preradili.



Vidimo karakterističan oblik krilaca .. predviđena je piksla , po tome bi se dalo zaključiti da i nova i stara mina mogu ići iz oba minobacaća . Koliko sam shvatio opis barutnih punjenja, osim onih vrećica ima i jedno super punjenje koje se koristi kao dodatak samo za M160, dok na ratnom modelu bacača to punjenje ne ide.

Ostaje dilema kako su Rusi raspetljali taj problem sa kapislama i čahurama , imam dojam čitajući tekstove o tom minobacaču da svi prepisuju doslovce iste rečenice iz nekog dokumenta koji je nastao u ratnim godinama , u kome se govori o čahuri kao karakterističnom dijelu za kalibar 160 mm. Budući je taj primarni dokumenat , tekst , nastao u toku rata ili neposredno iza u njemu se na spominje M160, a tekstovi nastali kasnije u kojima se spominje M-160 više ne ulaze u taj detalj ... što ne znači da nema čahure.

Mislim da se Rusi ne bi upetljavali na minobacaču na rješenje bez čahure , kad već imaju čahuru u ranijem modelu , oni su tu dosta kruti , tradicionalni , i kad pogledamo njihove najnovije haubice i topove sa modernom sagorivom čahurom, opet ostaje ona mala piksla , oni se ne upuštaju u znanstvenu fantastiku i ne rade više od pola stoljeća de Bange zatvarač već isključivo klinasti sa čahurom ili pikslom.

• 2Ovo se svidja korisnicima: raketaš, Gargantua
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Uloguj se preko Facebooka da bi video sliku:

Napisano: 22 Apr 2016 12:34

Snimak na kojem se vidi stabilizator mine F-853 ispaljene iz MB M-160. Naravno Sirija u pitanju, gdješ bolje snimke svega i svačega naći (nažalost). Gotovo siguran da je M-160 bio u pitanju jer Sirijska vojska ga ima u inventaru na tone.

[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]

Jasno se vidi da je desetoperna mina, sad imamo i crtež mine F-853 tako da sa velikom sigurnošću možemo tvrditi da je ta u pitanju. I jasno se vidi udarena kapisla, znači sigurno je kako je puknuta iz cijevi.

@raketaš
Zašto i nova mina ima takva karakteristična krilca kad se može gruvati i bez čahure.
Slažem se sa tvrdnjama o Rusima i njihovoj pragmatičnosti, ali treba gledati i uz kontekst vremena. Možda je tada bila situacija da su imali brdo minobacača Model '43 koji se modernizirao nakon rata na Model '49, a mina za Model '43 i nije bilo toliko (rat ih je ispucao) pa da se oruđe prilagođava municiji već moderniziranu municiju prilagoditi i starom oruđu.
I zato imamo situaciju da obe mine mogu u oba minobacača uz minimalne dorade.

Dopuna: 22 Apr 2016 13:56

Dopunsko punjenje za povećani domet (inače 1600g) pored ona 3 potkovičasta (280g svaki) je samo za M-160.
Sken stranice iz knjige uputstva za M-160 (još je nisam uspio naći na netu):


Detalji mine za MT-13...












Dopuna: 22 Apr 2016 14:00

Ovu knjigu o MT-13 imam kompletnu u pdf-u (200 str.) sa svim mogućim detaljima, pa ću je prikačiti, ako se može i pdf objavljivati.

Dopuna: 22 Apr 2016 14:17

Molio bih pomoć moderatora. PDF fajl je veličine 23 MB, dali postoji neki jednostavni način kako to elegantno objaviti u komadu?

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Drug pukovnik :: Molio bih pomoć moderatora. PDF fajl je veličine 23 MB, dali postoji neki jednostavni način kako to elegantno objaviti u komadu?
Користи неки сајт, типа GoogleDrive, WeTransfer, па само постави линк.

• 2Ovo se svidja korisnicima: raketaš, Gargantua
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

raketaš ::https://www.youtube.com/watch?v=CEqg9zZNJ-Y

Tu na 1.15 se vidi detalj kako se cijev spušta do zatvarača , ali se ne vidi detalj punjenja.

Mali ispravak, ovo nije 160mm MB već 240mm M-240. U ovom filmu (od 9:37) se vidi i punjenje i preklapanje cijevi i iako priča o 160mm i u nastavku pokazuje MT-13, jasno je da se radi o M-240.

[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]

Dok ne iskopam tu knjigu o M-160, mislim da se radi o istom principu rada zatvarača kao na ovom od 240mm.
Na MT-13 je skroz drugačije, budem napravio link. Ukratko, baš kako smo i spominjali, lovačka puška.

• 4Ovo se svidja korisnicima: voja64, MB120mm, Drug pukovnik, Gargantua
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Uloguj se preko Facebooka da bi video sliku:

Pukovniče svaka ti dala , a dotle i dok iskopaš knjigu evo kako ja to vidim na bazi fotke koju si objavio ranije


Označio sam križićem centar rotacije cijele skalamerije , i crvenom bojom naznačio konture klina , da li je to baš konusni klin ili je to dio luka kojem je radijus veći od metra , ne znam, ali za razumijevanje situacije nije ni bitno. Taj klin se zarotira oko ose i zabije u konus na zatvaraču i gotova priča .

Drugo je pitanje kako su ostvarili zaptivanje ako nemaju čahure i kako su ostvarili kompatibilnost dva minobacača sa dvije vrste mina , ono što je sigurno na našim prostorima je bilo starih mina , jer ova je fotka snimljena u Vogošći nakon rata


Karakteristična grba na košuljici u zoni stabilizatora je prepoznatljiva iz aviona ,a ta je grba vidljiva samo na starim modelima mina



Ovo sam skinuo odavdje [Link mogu videti samo ulogovani korisnici]

Ствол гладкостенная труба, закрепленная в цапфенной обойме, шарнирно соединенной с амортизатором. Закрывание ствола с казенной части осуществляется затвором, имеющим пластический обтюратор.

В затворе смонтированы бойковый и блокирующий механизмы. Перед выстрелом ствол запирается в казеннике, при этом затвор отпирается на зеркало казенника.

Казенник поковка П-образной формы, имеет шаровую пяту. Казенник шаровой пятой соединен с опорной плитой. В казеннике смонтирован ударно-спусковой механизм. Щеки казенника соединены с амортизатором

• 2Ovo se svidja korisnicima: voja64, raketaš
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Uloguj se preko Facebooka da bi video sliku:

Malo crtež-štiva o modelu 1943, i tu opet podjele na staru i novu konstrukciju, baš su ga zakomplicirali.