|
Poslao: 29 Avg 2017 19:26
|
offline
- raketaš
- Stručni saradnik foruma
- Pridružio: 07 Nov 2013
- Poruke: 5366
|
Ufff svaka ti dala ... daj sad izvadi iz te hrpe podataka sliku 14-1 pa da o njoj malo popričamo
|
|
|
|
|
Poslao: 30 Avg 2017 06:47
|
offline
- raketaš
- Stručni saradnik foruma
- Pridružio: 07 Nov 2013
- Poruke: 5366
|
Pogledajmo lijevu sliku pod pojmom 5 inch motor MK2 se krije motor za raketu zrak zemlja 130 mm HVAR https://en.wikipedia.org/wiki/High_Velocity_Aircraft_Rocket
Za većinu nas malo starijih je to bio prvi ozbiljni susret sa raketom jer ih je bilo u JNA u sklopu kontingenta aviona i naoružanja iz Američke vojne pomoći pedesetih godina.
Satrah se tražeći podatke o motoru po netu ali skoro pa ništa , a knjigu u izdanju SSNO ne mogu naći , možda dobra vila uskoći i podari nam nešto više informacija .
Skoro da smo navikli da je oblik raketnog goriva u presjeku nekakva cijev koja gori sa svih strana , a tu i tamo naleti neka zvijezdasta forma , ovdje je to gorivo u presjeku križ , dosta specifično i nešto se baš i ne sjećam da sam ga još negdje sreo.
Jedini razlog kojeg vidim za tu formu je pokušaj ostvarivanja velikog potiska na startu kako bi se raketa sa nultom dužinom lansera kako tako stabilizirala , naravno da joj pri tome pomaže i brzina aviona od kojih 200 metara u trenutku lansiranja.
Motor je radio u širokom dijapazonu temperatura pa su mu i radni tlakovi šarali , i kako bi izbjegli razletavanje komore koja je bila em dobro zagrijana em pod tlakom konstruktori su se lukavo dosjetili i napravili motor sa centralnom sigurnosnom mlaznicom . Dok je sve u redu rade vanjske mlaznice kad je frka pukne membrana na centralnoj mlaznici i motor dalje radi u nekom divljem režimu ali bar ode sa lansera i ne rokne vlastiti avion.
Raketa je da tako kažemo iz prve generacije kad se tek otkrivalo pojedine fenomene i sam autor knjige Wimpress je jedan od njenih tvoraca , a i knjiga je biblija s kojom smo svi počinjali .
Ono što je bitno je taj dijagram prostiranja toplinskog vala kroz komoru , on je manje više kod svih raketa isti i muže se sa uspjehom primijeniti i kod analize običnog zagrijavanja komada metala u peći ili kod analize prostiranja topline kroz betonski zid .
Bilo bi bolje da nisu te divlje Imperijalne jedice mjera, ali da si olakšam posao potegao sam plavu crtu na debljini materijala 3 mm , zelenu na 3,81 mm i na kraju imamo debljinu stjenke od 4,8 mm . Horizontalna crvena crta je neka granična temperatura od cca 300 C kad se još ništa ozbiljno ne događa sa čelikom koji je legiran sa cromom i manganom ( Č 4734.4 po JUS u ) .
Zagrijavanjem preko te temperature čelik gubi svojstva prije svega pada mu čvrstoća tako da kod temperatura od 1000 F .. cca 500 C imamo već ozbiljnih problema sa čvrstoćom.
Vidimo da su u tom početnom periodu razvoja motora konstruktori morali praviti debelozidne i teške komore , i to je slučaj sa ovom raketom ali isto tako i sa Kačušom ili sa našim Plamenom, sve su to jednostavna pogonska punjenja koja rade kratko , bez inhibitora i gole komore bez izolacije .
Kod Grada je već sasvim druga situacija zahvaljujući tankom filmu termozaštite motor je i kod 3 mm debele stjenke ostajao u dozvoljenom području temperatura od cca 300 C .
U tablici na slijedećoj strani knjige 14-3 je data usporedba dva motora golog i onog sa izolacijom , odlična usporedba , samo ne kaže koja je izolacija i kako se nanosi , a od te knjige pa do prvih komora za Grad koje smo sami izolirali prošlo je tridesetak godina
|
|
|
|
Poslao: 30 Avg 2017 09:11
|
offline
- Drug pukovnik
- Legendarni građanin
- Pridružio: 31 Dec 2011
- Poruke: 5504
|
O ova dva dijagrama bi se moglo taberiti satima. Ipak da ne potjeramo ljude, ne bi trebali previše ulaziti u teorije, Reynoldsove i ostale brojeve, Fourierove i ostale zakone.
U tekstu spominju porculanski premaz debljine samo jedne stote incha (0,254mm) i tako tanak premaz zbog svog niskog koeficijenta prijenosa topline napravi čuda. To je kao ona fora ruka na radijatoru (istina u neka druga vremena kad su radijatori furili ko ludi, sad ga odšarafiš do kraja, kalorimetar poludi, račun ode u nebesa, a on jedva 65 stupnjeva). Kad staviš ruku na vreli radijator jedva jednu sekundu izdržiš, a preko samo jednog lista papira može puno duže.
Iz dijagrama se fino vidi recimo na 0,05'' (1,27mm) nagli prirast temperature, a onda kako vrijeme ide, prirast opada. Komora se progrijava, razlika temperatura je manja, koeficijenti prijenosa topline isti i naravno tok topline opada.
Na vanjskoj površini na 0,188'' (4,8mm), u početku je prirast spor, a onda kako vrijeme teče, kondukcijom između slojeva prirast postaje skoro kontinuiran.
HVAR, GRAD, Plamen su najnepovoljniji slučajevi, kada bi komora GRAD-a bila ovakva neizolirana, nakon 1,9 sekundi rada motora sa gorivom ovakvog energetskog potencijala, po ovom dijagramu vanjska površina bi došla u fazu žutog usijanja.
Gorivo sa zvijezdom i vanjskim inhibitorom daje više slobode, ipak je komora zaštićenija.
Nekidan sam stavio jednu šemu motora gdje je gorivo debelostijena cijev, izgara samo sa vanjske površine i malo sa čela, a unutrašnja je naljepljena na komoru koja je ujedno i košuljica bojeve glave. Gorivo služi kao izolator topline iako vjerovatno samo kao dodatni izolator.
|
|
|
|
|
Poslao: 30 Avg 2017 12:51
|
offline
- Drug pukovnik
- Legendarni građanin
- Pridružio: 31 Dec 2011
- Poruke: 5504
|
Model 9M28F, to je ona kraća i lakša od M-21OF, sa jednom šaškom goriva.
Usput podatci o 5'' HVAR Mk 10 Mod 7
Raketno gorivo: balistit Mk 18
Masa goriva: 11,26 kg
Nominalno vrijeme rada motora: 1,15 s
Nominalni potisak: 20 900 N
Podatak o tlaku nemam za ovaj tip, ali imam za Mk2 (ona sa dijagrama)...maksimalni tlak na 38 degC kada puca membrana u centralnoj rupi (bakarni disk debljine 0,61mm) je 16,5 MPa.
Mk2
|
|
|
|
Poslao: 30 Avg 2017 15:03
|
offline
- Gargantua
- Legendarni građanin
- Pridružio: 24 Sep 2013
- Poruke: 4892
|
Evo i tabele 14-3...
Malo zastranjivanja u temi vezanog za knjigu i autora. O Ričardu Normanu Vimpresu nema na mreži apsolutno ništa, ovo mu je jedina knjiga. No nađoh čitulju iz Pasadena Stara iz koje sam izvukao bitno:
Citat:
Richard Norman Wimpress, Sr. died July 23 at the age of 92 at his home in Dana Point, California. Born in 1917 in Riverside to Stanley and Alline Wimpress, Norman was raised in Glendale and was a graduate of both Caltech and MIT. He was a member of the Caltech Eaton Canyon Rocket Weapon Project during World War II, conducting rocket propellant and design research and furthering the war efforts. Norman raised his family in San Marino, and for the majority of his career, he was Assistant Chief Engineer for C.F. Braun, & Co.
O autoru predgovora profesoru hemijskog inženjeringa Brusu Sejdžu na Caltech-u može se naći tek za mrvicu više, pretežno u vidu citata radova i ponekog rada. Sejdž je u predgovoru napisao da je knjiga nastala 1945/46, i iz tog predgovora se može zaključiti da je do izdavanja knjiga propisno cenzurisana za sve što je u tom momentu smatrano poverljivim. Nažalost i dan danas posle toliko decenija imamo premalo podataka o ljudima koji su mnogo toga znali i saznali.
|
|
|
|
Poslao: 30 Avg 2017 17:15
|
offline
- raketaš
- Stručni saradnik foruma
- Pridružio: 07 Nov 2013
- Poruke: 5366
|
Tog kratkog Grada smo zaboravili već u Vijetnamu , nisam ga očekivao u Siriji danas , gdi su ga samo iskopali iz kog su ga skladišta izvukli .
Bilo bi zgodno da usporedimo tog kratkog Grada sa HVAR om , oni su tu negdje po karakteristikama s tim da se HVAR ne proizvodi od 1955 , a taj mali Grad je nastao tu negdje tih godina.
|
|
|
|
|