Martovski pregovori

6

Martovski pregovori

offline
  • Pridružio: 12 Nov 2010
  • Poruke: 1121

Miso Lekovic, Martovski pregovori 1943. (Narodna knjiga Beograd, 1985)

Str.151: Prema delegatima Vrhovnog staba nemacke vlasti su za sve vreme i u svemu imale korektan odnos. Bilo im je omoguceno da se, uz diskretnu pratnju krecu Zagrebom. Velebit je isao u posetu svojoj porodici, a Djilas je jednom, s nemackim pratiocem isao u bioskop.

Ovo je pretpostavljam bila uobicajena nemacka praksa, narocito u ratu sa nepriznatim vojskama?!

Str 167: Tito je dakle strahovao od nove nemacke ofanzive u jugoistocnoj Bosni i u Sandzaku, a verovao je da ce doci do iskrcavanja saveznickih trupa na Balkan. I jedno i drugo bilo bi, razumljivo, nepovoljno i trebalo je, stoga, zuriti sa daljom realizacijom strategijskog plana - sa razbijanjem cetnika i prodorom na istok. Bilo je zato prirodno da je sve trebalo podrediti ostvarenju tih ciljeva i ne ciniti nista sto bi ih ugrozilo. A, to je znacilo: ne preduzimati dejstva protiv nemackih i domobranskih trupa, ne uznemiravati ih u njihovim garnizonima i ne navlaciti ih na sebe u vreme kad je sve snage trebalo - sve vise i jace - angazovati protiv glavnih cetnickih snaga.....

Ko sad ovde insistira na gradjanskom ratu, i koji su ovde prioriteti neprijateljstava? Tito je bio izraziti oportunista, pa je iako karijerni agent kominterne, svoju centralu samo delimicno obevastavao o svojim pregovorima sa nemcima.

Str 194: Obnovio je i zahtev (misli se na Vladimira Velebita) za oslobodjenje Herte Haas (tadasnja zakonita Titova zena koja je bila u ustaskom zatvoru u petrinjskoj ulici, iako je de facto njenu ulogu vec preuzela drugarica Davorjanka Paunovic)

Ovo jev vise kao tresnja na vrhu torte.



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • Pridružio: 05 Jan 2011
  • Poruke: 1037

Napisano: 08 Jan 2012 17:01

lav ::gorran ::Ma, to je kao ona priča o Juraju i Ivanu Rukavini, rođenoj braći i saradnicima.
Ništa lakše nego izmisliti nešto. Pa ti posle kopaj, istražuj, dokazuj.
A "izvor" za to vreme izmisli 20 novih stvari.

Јесу ли они били браћа?

Bili su sestre.
Zanimljivo je da znatan deo tih materijala koji se i danas vrte, potiče iz ratne propagande. Nedićeva vlada s jedne strane, Narodna uprava na Cetinju s druge (u "časoisu" PAKAO ILI KOMUNIZAM), i Dražin štab sa treće, produkovali su i plasirali gomile fabrikacija kojima je trebalo ocrniti NOP.

Kasnije je znatan deo te Dražine propagande recikliran kroz knjige njegovih privrženika (Michael Lees, David Martin...)
Npr, 17. januara 1943. Mihailović "obaveštava" emigrantsku vladu:

"U vezi sa izjavom preko Radio-Londona o ustaškom pukovniku Francetiću javljam istinu. Sa pouzdane strane obavešten sam da je Francetić živ i zdrav i da je došao da vodi pregovore sa komunistima u ime Pavelića za borbu protiv Srba.
Ustaše smatraju da je to jedini put kojim mogu izbeći odgovornost i kaznu za svoj zločin. Zato i pomažu komuniste ljudstvom, oružjem i novcem. Ponavljam — Francetić je živ i zdrav. "


(Nikola Milovanović http://www.znaci.net/00001/11_38.htm AVII, arhivski fond D. M., D/i—10—1265)

Dopuna: 08 Jan 2012 17:20

sajkaca ::Ko sad ovde insistira na gradjanskom ratu, i koji su ovde prioriteti neprijateljstava? Tito je bio izraziti oportunista, pa je iako karijerni agent kominterne, svoju centralu samo delimicno obevastavao o svojim pregovorima sa nemcima. Mislim da je Tito, u tom trenutku, dok su mu sa svih strana oko njega brujali nemački tenkovi, bio u panici. Meni u više navrata pre deluje kao paničar, nego kao hladnokrvni komandant.
Mada ima i primera koji se mogu tumačiti drugačije.
Osim što je bio u panici, rekao bih da je u tom trenutku bio impresioniran Dražinim postignućima. S jedne strane, u stanju poluprimirja sa Nemcima, sve njegove trupe se legalizovale, Italijani ih hrane, oblače, naoružavaju, vozikaju - a saveznici ne mogu da prestanu da ga hvale. Dok se Titove trupe mrznu, gladuju, grizu ih vaške, i kolju se sa svima. Tito je tu video perspektivu: on i njegovi će, vodeći svoju principijelnu i linearnu politiku, propasti, Nemci će ih zgaziti, i to uz pomoć četnika. A Draža će posle na kraju malo pripucati na Nemce, biti heroj, odneti svu slavu i prigrabiti vlast.
Tu je Tito podlegao iskušenju da, umesto da i dalje vodi principijelnu politiku, pokuša sa Dražinom tehnikom "snalaženja" i "korišćenja razlika i nesaglasnosti među različitim neprijateljima". Jer, ko pogine i propadne, ne može ni pobediti.

Što ga naravno ni na koji način ne opravdava za ove skandalozne izjave i predloge Nemcima.
A što se tiče rata protiv četnika, tu je imao puno pravo. Konačno, njih su Italijani vozovima dovezli protiv njega.



offline
  • istoričar
  • Pridružio: 27 Dec 2011
  • Poruke: 688

sajkaca ::Miso Lekovic, Martovski pregovori 1943. (Narodna knjiga Beograd, 1985)

Str.151: Prema delegatima Vrhovnog staba nemacke vlasti su za sve vreme i u svemu imale korektan odnos. Bilo im je omoguceno da se, uz diskretnu pratnju krecu Zagrebom. Velebit je isao u posetu svojoj porodici, a Djilas je jednom, s nemackim pratiocem isao u bioskop.


Vaš komentar je paradigmatičan primer slučaja kada čitalac upravlja tekstom da bi stvorio značenje koje odgovara njegovim ličnim interesovanjima. I Vi i ja smo čitali isti tekst ali smo ga paercepirali drugačije.
Sasvim je normalno i za očekivanje da pregovarači imaju poseban tretman. Da li to implicira dozu prijateljstva? Naravno da ne. Da li to što je Velebit posetio roditeljsku kuću ili to što je Đilas bio sa pratiocem u bioskopu pokazuje kolaboraciju? Naravno da ne. Major Streker čije zarobljavanje je i pokrenulo ove pregovore je isto tako imao korektan odnos od strane partizana, o čemu je i dao izjavu posle razmene. Istina, partizani ga nisu mogli voditi u bioskop, ali nije imao nikakve pritužbe na svoj status. Da li su za to vreme prestala neprijateljstva između partizana i Nemaca?

sajkaca ::Str 167: Tito je dakle strahovao od nove nemacke ofanzive u jugoistocnoj Bosni i u Sandzaku, a verovao je da ce doci do iskrcavanja saveznickih trupa na Balkan. I jedno i drugo bilo bi, razumljivo, nepovoljno i trebalo je, stoga, zuriti sa daljom realizacijom strategijskog plana - sa razbijanjem cetnika i prodorom na istok. Bilo je zato prirodno da je sve trebalo podrediti ostvarenju tih ciljeva i ne ciniti nista sto bi ih ugrozilo. A, to je znacilo: ne preduzimati dejstva protiv nemackih i domobranskih trupa, ne uznemiravati ih u njihovim garnizonima i ne navlaciti ih na sebe u vreme kad je sve snage trebalo - sve vise i jace - angazovati protiv glavnih cetnickih snaga.....

Na ovo sam već odgovorio. U tom momentu (a i ranije) čenici i partizani su jedni druge posmatrali kao glavne unutrašnje neprijatelje. Mihailović je isto tako isticao da su partizani njegov najveći neprijatelj i da celokupnu borbu treba podrediti njihovom uništavanju. Njemu se to ne zamera, a Tito bi zbog toga trebao biti na stubu srama?


sajkaca ::Str 194: Obnovio je i zahtev (misli se na Vladimira Velebita) za oslobodjenje Herte Haas (tadasnja zakonita Titova zena koja je bila u ustaskom zatvoru u petrinjskoj ulici, iako je de facto njenu ulogu vec preuzela drugarica Davorjanka Paunovic)

Opet ne vidim ništa sporno u tom zahtevu nego ljudsku želju da se supruga spase smrti. Bila je samo jedna od dvadeset zatvorenika koji su u tom talasu oslobođeni. Zar je to nešto što zamerate? Uvažio bih primedbu da je zahtev za njeno oslobađanje bio jedan od glavnih zahteva partizanskih prgovarača zbog kojeg bi bili ugroženi viši i značajniji ciljevi i razlozi koji su doveli do pregovora. Kako to nije slučaj u ovom zahtevu ne vidim ništa sporno, a još manje sramotno.

offline
  • Pridružio: 18 Jan 2012
  • Poruke: 600

3.PREGOVORI SA NEMCIMA
Milovan Đilas: „Revolucionarni rat"(Književne
novine, Beograd, 1991. godine str. 243-258)


U borbama oko Gornjeg Vakufa i Konjica zarobljeno je
desetak Nemaca, među njima i major Šteker (Stecker) - okošt,
onizak i dostojanstvenog držanja. S tim se začela i ideja da
ponudimo Nemcima zamenu za naše uhapšene drugove, utoliko pre
što su Nemci na to pristali u Livnu 1942. godine. Ideja je mogla
poteći iz razgovora, od više nas -Velebita, Rankovića, mene, Tita.
Ali Tito je ideju odmah razvio, odnosno - pristupio njenom
ostvarivanju. Okupio je u „svojoj" vodenici kraj Rame prisutne
članove CK - Rankovića, Pijadu i mene, i predložio da se Nemcima
uputi pismo, preko zarobljenog majora Štekera, u kome bismo

ponudili, sem razmene, i postupanje s ranjenicima i zarobljenicima
po međunarodnim konvencijama. Istaknut je zahtev da nas Nemci
priznaju za „zaraćenu stranu".
O tome je bilo reči već i pre sastanka
CK: Članovi CK su ponešto znali o „zaraćenoj strani", a Vlatko
Velebit, kao dobar pravnik, detaljno nas je u to uputio
.......................................................

Taj sastanak CK je održan istog dana ili dan posle razbijanja
četnika na Neretvi, tj. pošto je otvoren prolaz preko Prenja
. Ali
mi smo znali da time naše teškoće i nesigurnosti nisu prestale.
Šta
ako nam se Nemci navrzu i posle proboja, vezujući nam snage za
odbranu ranjenika?
A broj ranjenika samo u Centralnoj bolnici već
je bio oko 4000 i pegavi tifus je široko zahvatio neke jedinice,
uprkos budnosti i staranju saniteta: tifusavi su bili krajevi kroz koje
smo prolazili, kuće u koje smo svraćali, proplanci na kojima smo se
odmarali. I šta će u tom slučaju biti od našeg osnovnog plana -
učvršćivanja na jugu Srbije?
Istopićemo se pre nego se za cilj
uhvatimo... Uz to, četnici su bili za nas problem, više politički
nego vojnički. Sta ako se iskrcaju saveznici i zateknu na širokim
prostorima četnike, koji će im se u većini pridružiti?
Pa i ako ne
dođe do iskrcavanja, četnici se u savezu s okupatorima moguo
državati dugo, možda do kraja rata, a potom, kao kraljevska vojska,
naći podršku kod Britanaca...


.................................................................................
Taktika u pregovorima je, pak, jedino mogla biti okvirno
određena, utoliko pre što se Tito nije upuštao u hipoteze i
kombinacije. Nemci nisu smeli znati ni naš glavni cilj - prodor u
Srbiju, ni prostor koji smo nameravali zauzeti - severnu Crnu Goru,
Sandžak i delove Kosova i južne Srbije.
Jer smo bili svesni nemačke
osetljivosti na Srbiju,
kao na centralnu balkansku oblast i narod sa
snažnim antinemačkim i državotvornim osećanjima. Ali nešto
uverljivo smo im morali pružiti: Sandžak je bio „najbezvrednije", jer
najsiromašnije i najzabačenije tle, a četnici naš neprijatelj od koga su
i Nemci zazirali, , uprkos tome što se već poodavno nisu s njima
tukli, a ponegde - kao, eto, tu na Neretvi - čak i sadejstvovali

.........................................................................................
prezime u Petrović, a ja sam uzeo obično ime, ali koje je bilo
ime davnašnjeg, ne mnogo poznatog crnogorskog junaka
Miloša Markovića. Velebit je krio ime zbog bojazni od
represalija nad njegovom porodicom, a ja - preveć odgovorna
ličnost ako se to otkrije i preveć primamljiv zatvorenik za
Gestapo, ako se Nemci reše na neverstvo...

Kasnije, kad smo
Velebit i ja otišli u Zagreb na pregovore, ja sam odobrio
Velebitu da kaže svoje pravo ime i poseti porodicu...

..................................................................................


Ali nemačke oficire u Gornjem Vakufu nije zavarala Kočina
autentičnost ni naše mistifikovanje: kad sam im rekao da sam
intendant divizije, „grubi" major je primetio, s izazovnom ironijom:
Taj im je komesar!... - A 14. marta izjutra, oba oficira su se pojavila
sa srdačno-ironičnim izrazom i čestitali Koči rođendan. Koča se,
bogme, nije zbunio, nego zahvalio i dodao: To vam je bar lako
bilo utvrditi: beogradska policija ima odavno moj dosije

....................................................................................
Nemački oficiri su s prezirom govorili o četnicima i
domobranima.
O ustašama - da su surovi i da nemaju
iskustva i istinske vojničke organizacije: mi smo se s
tim slagali, dodajući da se ustaše bore kao oni koji su
sebe učinili očajnicima. Upitali su nas: Otkud vam
onolike haubice? - Uzvratili smo da smo ih otel i
Italijanima. A oni , s vragolastom i ronijom: Pa da, a
kome bi drugo! Naši dragi saveznici!. ..

.............................................................................

- A Koča:
Ja mogu kroz vaše redove da provučem svoju diviziju kad god
hoću - eto, noćas ako hoćete! - „Grubi" major: Da, tako je lako
ratovati: komad hleba i nešto metaka u torbu pa - u planinu! -
Koča: ako hoćete, možemo da se promenimo: mi tenkove i
motorizaciju, a vi... - Nikada! Nikada se vi nećete toga dograbiti!
- povikao je „grubi"...


..............................................................................
Vratili su nam metke, s tim da ih ne stavljamo u šaržere.
Velebit i ja smo se oprostili skoro srdačno s oficirima i vojnim
autom otputovali u Sarajevo.
U Sarajevu su nas Nemci smestili u stan lepuškaste i tamnopute
tridesetogodišnje gospođe, Srpkinje i - ako se ne varam - supruge
zarobljenog oficira.
Gospođa nas je primila ljubazno, skoro kao
Mrzela je ustaše, a u nama videla ne baš pametne Srbe, ali
Srbe.
Njen stan je bio na obali Miljacke, namešten skupo i
neukusno. Ali je bila odlična kuvarica - kao mahom Srpkinje.
......................................................................................
Već sam bio pri vrhu kad me zaustavio oštar, neočekivano blizak
povik: Stoj! - Kazao sam da sam delegat Vrhovnog štaba. A glas,
neizmenjen: Ruke uvis! Jedan napred, ostali stoj!
Bio je to niži staresina Pete brigade - prepoznao me, upalivši
bateriju. Objasnio sam mu da menjam zarobljenike i pozvao
narednika iz mraka. - Umalo me niste danas ubili! - prebacio sam mu.
A on, skoro ravnodušno: Mitraljezac, šta on zna ko je!

U štabu bataljona su me obavestili da je komandant brigade Sava
Kovačević napred, nedaleko.

Savu sam zatekao raskomoćenog kraj ognjišta, za večerom.
Saopštava mi: Vrhovni štab mora da je već negde kod Boračkog
jezera... - I najednom, lukavo se smejući: Nemojte vi, počem, da
nas izmirite s Njemcima! - Uhvaćen, zbunjen, ipak odmah
prelazim u napad: Nemoj da mudrijašiš! Valjda imaš poverenja u
CeKa! Radi se o izmeni zarobljenika, o neubijanju ranjenika... - A
Sava: Imam povjerenja! Ali se vojska taman okalila na Njemcima. I
Njemci su naši najveći dušmani...

offline
  • Pridružio: 14 Jun 2011
  • Poruke: 373

Evo kako komentarise Vladimir Velebit Martovske pregovore, mislim da je jako kompetentan po tom pitanju. Knjiga se zove Tajne i zamke II. DSR.










offline
  • Pridružio: 18 Jan 2012
  • Poruke: 600

Citat:"Operacije koje su od januara ove godine izvrsene protiv komunista na vise odseka privremeno su zavrsene posedanjem podrucja boksita oko MOstora i dolaskom do Neretve.Jacim neprijateljskim snagama je uspelo da se spase od unistenja,blagovremenim povlacenjem prema jugu na podrucje posednuto od Italijana u prvom redu preko Neretve u pravcu jugoistoka.Vojne opercije protiv ovih neprijetljsnih snaga su u pripremi"

Fotokopija pisma nemacke Vrhovne komande oruzanih snaga upucenog 20. aprila 1943 Ministarstvu spoljnih poslova(Arhiv VII JNA,kutija, London N 12)


Pismo od 20 aprila jasno ukazuje da su pripreme pocele pre 20 aprila i da su operacija na Neretvi bile privremeno obustavljene.

Ovaj dokument se savrseno poklapa sa Velebitovom ocenom da Nemci nisu planirali gonjenje preko Prenja..e sad sto nisu znali partizani za to pa su trazili primirje, to je izgleda propust obavestajaca Kopinica i Steve Kreacica po recima Velebita..

offline
  • Zidam zgrade i fasade ......... I armiram, betoniram. Utovaram, istovaram i nikad se ne odmaram.
  • Pridružio: 14 Dec 2005
  • Poruke: 25077
  • Gde živiš: Na istoj adresi ali promenih četiri države

Tito - Posljednji svjedoci testamenta (6.epizoda)

od 21:40 sećanja na početak i detalje pregovora
od dešavanjima direktno od Pere Damjanovića, Herte Has i Vande Novosel

offline
  • Pridružio: 21 Maj 2008
  • Poruke: 14764

Napisano: 04 Mar 2013 13:14

Поводом 70 година битке на Неретви, у недељнику Време је објављено неколико чланака и интервјуа, укључујући и овај чланак о мартовским преговорима:
http://www.vreme.com/cms/view.php?id=1100877

Dopuna: 07 Mar 2013 17:14

Да се вратимо још мало на тему...

Из уводног Еутропијевог поста:
Eutropije ::Pregovarači su naravno pre polaska dobili uputstva o kojima je razgovarano na sastanku Tita, Rankovića i Đilasa. O tom sastanku nema drugih izvora osim Đilasovog sećanja u njegovim memoarima. On kaže da je dogovoreno da Nemci ne smeju znati za prave ciljeve partizana, da ih treba uveriti da su četnici glavni neprijatelj, da se prestanak borbenih dejstava podrazumeva. Na sastanku je bilo govora i o mogućoj reakciji Moskve na šta je Tito rekao:
Pa i oni najpre misle na svoj narod i svoju vojsku. Naša je prva dužnost da vodimo brigu o svom narodu i svojoj armiji“(10) .
Preširoko bi na ovom mestu bilo da navodim izlaganja partizanske delegacije u Gornjem Vakufu pa ću se samo osvrnuti na zaključke i rezultate ovih preliminarnih pregovora. General Dipold je obavestio pregovarače da nema ovlašćenja da donosi nikakve odluke nego da će partizanske predloge proslediti višoj komandi na razmatranje. Naveo je da je izlaganje delegacije i njene zahteve tačno zabeležio prisutni nemački oficir (po nekim izvorima Bart, a po nekima Veber). Koristeći tu zabelešku sastavljen je zapisnik :
1. (odnosi se na razmenu zarobljenika, prim. E.)
2. Mi smo mišljenja da komanda nemačke armije prema NOV Jugoslaviji treba da primenjuje propise međunarodnog ratnog prava. Ako nemačka armija prihvati taj predlog, posebno obzirom na ranjenike i zarobljenike NOV Jugoslavije, što je od obostranog interesa, tada bi komanda NOV Jugoslavije sa svoje strane u tom pogledu dala pune garancije o strogom pridržavanju tih propisa.
3. Komanda NOV Jugoslavije smatra:
a) Da u datoj situaciji nema razloga da nemačka armija vodi ratne akcije protiv NOV Jugoslavije, a posebno obzirom na položaj protivnika i interes jedne i druge strane. Stoga bi bilo u obostranom interesu ako bi neprijateljstva bila obustavljena. U vezi sa tim, trebalo bi da nemačka komanda i ova delegacija zlože svoje predloge o eventualnoj zoni i smerovima ekonomskih i drugih interesa
b) NOV Jugoslavije smatra četnike glavnim neprijateljem.
4. Za vreme trajanja ovih pregovora po svim tačkama predlažemo obustavu ratnih operacija nemačkih trupa i trupa NOV Jugoslavije
5. Ova je delegacija opunomoćena da zaključi preliminarne pregovore, dok bi jedan eventualni konačni sporazum morao biti potvrđen od naših viših komandi. Zaključenje ovih pregovora je ovoj delegaciji od strane našeg višeg komandnog mesta naglašeno pod hitno i ona traži od nemačke komande da odredi opunomoćene pregovarače.
Ovaj dokument je u svemu identičan sa zabeleškom(11) vođenom u toku razgovora osim u jednoj stvari: u njoj se ne pominje stav iz zapisnika da će se Narodnooslobodilačka vojska suprotstaviti britanskoj podršci četnicima i neće se ustručavati ni od suprotstavljanja britanskim invazionim trupama. Delegacija je zaključila da to nije potrebno (a ni poželjno, prim. E.) isticati.

По Ђиласу, идеја да се партизани супротставе британском искрцавању је практично потекла на локалном нивоу, а Тито не само да је није донео уз консултације са Москвом, него је о томе није ни обавестио.

Под претпоставком да је тачно оно што је Ђилас навео, врло је дискутабилно да ли би Тито донео сам ту одлуку, која би била практично самоубилачка у случају да се Британци искрцају, јер би осим што би били супротстављени практично свима изгубили и совјетску подршку. Значи, или је Тито донео сам ту одлуку, или је Ђиласу није рекао све. Видећемо из наставка шта је од тога вероватније.

----

Један занимљив али кратак део из Шеленбергових мемоара (страна 272-3) наводи да су се Немци заинтересовали за Титове предлоге током Мартовских преговора, кад су код Печуја ухватили совјетског курира који је носио Стаљиново наређење о супротстављању савезничкој инвазији.

Поставља се питање зашто је таква порука слата по куририма (што се показало као опасно јер су је Немци ухватили), кад је Тито имао радио везу са Коминтерном?
Треба имати у виду да је Коминтерна користила стару совјетску дипломатску шифру, коју су Британци разбили 30-их година, али су били довољно необазриви да то и објаве. После тога су је Совјети заменили са непробојном једнократном шифром, а Британци изгубили драгоцен извор информација. Ово је била скупа лекција због које су крили податке о Ултри 30 година после рата. Стара Совјетска дипломатска шифра је после тога кориштена од стране Коминтерне, која је радиом одржавала везе са чланицама широм Европе.

Совјети су знали да Британци могу да дешифрују преписку Коминтерне са Титом преко радија, те да је овакву инструкцију, која је била врло деликатна за њихове односе, боље било послати куриром. Ризик да је Немци пресретну је био мање него да се после објашњавају са Британцима.

----

Из тога се види да је врло вероватно да је инструкција о понуди Немцима о борби против савезничког искрцавања послата из Москве, а да Тито није говорио све податке ни најближим сарадницима.

Али због чега би Совјети дали такву инструкцију Титу, која би могла да угрози не само положај партизана у Југославији, него и њихове компликоване односе?

На ово питање данас и није толико тешко дати одговор, јер су познати савезнички планови за искрцавање на Балкану, о којима је опширно писано на другој теми:
http://www.mycity-military.com/Drugi-svetski-rat/S.....aj-na.html

На савезничким конференцијама, укљ. и конференцију у Казабланци јануара 1943, је разматрана савезничка стратегија на Балкану. Дотадашњи планови су предвиђали увођење Турске у рат, и акцију везивања немачких снага, али не и напредовање преко Балкана. Искрцавање савезника преко Јадрана уопште није разматрано у том периоду.

Видимо да у том периоду није било планова за савезничко искрцавање на Јадрану, те да је било безбедно да Тито да предлог за борбу против Енглеза ако се искрцају - јер су знали да се они неће искрцати.

Пошто су Немци знали да ЈВуО има контакт са Лондоном и прима помоћ од Британаца, као и да ће у случају савезничког искрцавања бити на страни савезника, било је јасно да, упркос тренутној заједничкој борби против партизана, четници и даље представљају противника. Прихватањем партизанске понуде, могли би да се реше четника као потенцијално озбиљнијег противника.

----

Видимо да оваквим предлогом партизани практично нису ништа давали Немцима, али шта је требало да добију?

Прво је требало добити на времену, што је партизанима било неопходно у том тренутку.
У случају да Немци обуставе непријатељства, партизанима би било лакше да поправе своју позицију у односу на четнике, који су у том периоду успевали да добијају и савезничку помоћ, и да уз помоћ окупатора ратују са партизанима.

----

Шта је било на крају од свега тога?

Немци су одлучили да униште партизанску главнину и да сами разоружају четнике. Знали су да се ни на једни ни на друге не могу ослонити, те им је било најсигурније да униште и једне и друге. Ипак, показало се да у томе нису успели.

Виђење Мартовских преговора из Ђиласове перспективе, који је иако директан учесник догађаја, не само да није комплетно објаснило ситуацију, него је створило простора за другачија тумачења. Тито је поступао по Стаљиновим инструкцијама, није било ризика од сукоба са Британцима, а самим тим ни ризика од колаборације са Немцима.

offline
  • Pridružio: 20 Mar 2012
  • Poruke: 723

Citat:Један занимљив али кратак део из Шеленбергових мемоара (страна 272-3) наводи да су се Немци заинтересовали за Титове предлоге током Мартовских преговора, кад су код Печуја ухватили совјетског курира који је носио Стаљиново наређење о супротстављању савезничкој инвазији.

Uhvatili su tog kurira, kada?
1. tito nije mogao da zna da ce zarobiti nemackog majora sa dobrim vezama, niti je mogao znati datum pregovora
2. ruski kurir , bi imao jako dugacak put da prevali da preda takvu poruku, jer su rusi u martu 1943 jos bili kod Staljingrada. Madjari nisu imali nikakav pokret otpora u to vreme, niti partijsku celiju, koja bi eventualno dala kurira.Sa druge strane, zasto slati kurira ako postoji direktna veza
3. Ne znam kojim snagama bi tito mogao zaustaviti kombinaciju engleza i cetnika ? Jedino da predje na nemacku , ili NDH stranu, i da ima garantiju da ce Staljin potpisati separatni mir sa Hitlerom

offline
  • Pridružio: 21 Maj 2008
  • Poruke: 14764

nemosav1 ::Uhvatili su tog kurira, kada?
1. tito nije mogao da zna da ce zarobiti nemackog majora sa dobrim vezama, niti je mogao znati datum pregovora
2. ruski kurir , bi imao jako dugacak put da prevali da preda takvu poruku, jer su rusi u martu 1943 jos bili kod Staljingrada. Madjari nisu imali nikakav pokret otpora u to vreme, niti partijsku celiju, koja bi eventualno dala kurira.Sa druge strane, zasto slati kurira ako postoji direktna veza
3. Ne znam kojim snagama bi tito mogao zaustaviti kombinaciju engleza i cetnika ? Jedino da predje na nemacku , ili NDH stranu, i da ima garantiju da ce Staljin potpisati separatni mir sa Hitlerom

0. Није наведено када, али се из описа види да је било у време преговора.
1. И током 1942. је било размена заробљеника, самим тим и контаката.
2. Директна радио веза је била слушана од Енглеза. Курир (и) су имали на располагању превоз, нису ишли пешке.
3. Мислим да ниси разумео поенту - искрцавање није било планирано, те је Тито могао да обећава шта хоће.
Тито, Петар други, Дража и остали нису знали планове савезника, али Стаљин који је дао инструкције за преговоре јесте знао (чуј знао, правио!).

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 958 korisnika na forumu :: 50 registrovanih, 8 sakrivenih i 900 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3195 - dana 09 Nov 2023 14:47

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: -[CoA]-, 357magnum, 8u47, _Rade, babaroga, Battlehammer, Bobrock1, Boris Bosiljčić, Brana01, bufanje, cemix, Centauro, DENIRO, Dimitrise93, Djokislav, Duh sa sekirom, dzoni19, Georgius, h8propaganda, ILGromovnik, jackreacher011011, Kubovac, kybonacci, ladro, Lieutenant, ljuba, Magistar78, maiden6657, mercedesamg, mile23, Milometer, MiroslavD, misa1xx, mkukoleca, mnn2, muaddib, Nemanja.M, opt1, Panter, Posmatrac77OKB, prle122, RJ, SlaKoj, stegonosa, VJ, Vladko, vladulns, wolverined4, zziko, Čivi