rip
- natrix
- Legendarni građanin
- Pridružio: 21 Nov 2007
- Poruke: 8179
|
Povod za temu za koju mi se ideja muva po mozgu već duze vreme je upravo ono što smatram da se ovako nešto upravo dešava kod nas u našoj zemlji i ne samo kod nas.
Um kao srestvo i cilj. I kao oruzje.
U principu taj način ratovanja je uvek postajao, kao što i sam Sun Cu reče:
-Potčiniti neprijatelja bez borbe je vrhunac ratne veštine.-
A, mudrost je u tome to ne dozvoliti.
-Ljudi se, nezavisno od svoje ideologije i političkih sklonosti, dele na dve vrste. Jedni smatraju da je čovek u načelu veliko dete i manipulacija njegovom svešću (naravno, za njegovo sopstveno dobro) od strane prosvećenog i mudrog vladara - ne samo da je dozvoljeno već i poželjno „progresivno“ sredstvo. Na primer, mnogi stručnjaci i filosofi smatraju da prelazak sa prinude, pogotovo ako je uz primenu nasilja, na manipulaciju svešću, predstavlja ogroman korak u razvoju čovečanstva.
Drugi smatraju da sloboda čovekove volje koja pretpostavlja posedovanje nepomućenog razuma i omogućava da se načini odgovoran izbor (makar i pogrešan) - predstavlja ogromnu vrednost. Ta kategorija ljudi odbacuje zakonitost i moralno opravdanje manipulisanja svešću. U krajnjoj liniji, smatra da je fizičko nasilje manje pogubno (ako ne za individuu, ono za ljudski rod) od „zombiranja“, robotizacije ljudi.
Ta dva stava uslovljena su ljudskim vrednostima, idealima. Znači, uzaludno je raspravljati o tome koji je od tih stavova ispravniji i bolji. Racionalno i čak logično možemo raspravljati o tome kakve će posledice po društvo i ličnost imati pretvaranje ovog ili onog idealnog stava u političku doktrinu. Utiče li na čovekov život sprovođenje te doktrine linearno - ili taj uticaj ima kritične pragove. To jest, da li je dopuštena „manipulacija u razumnim granicama“ ili njeno prihvatanje kao opravdanog sredstva upravljanja znači prelazak u kvalitativno drugačije društvo?!
Šta je u stvari neokortički rat?
Sam pojam neokortički rat ili ratovanje, predstavlja skup tehnika, disciplina i metoda kojima se neprijatelj potčinjava bez fizičke sile, a delovanjem na neokorteks jednog organizma.
Neokortiks (neocortex) je kora velikog mozga koju čini 80% ukupne mozdane mase velikog mozga gde se nalazi 80 odsto neurona koji su zaduženi za funkcionisanje osmatranja, orijentacije, odluke i akcije.
Upravo neoružani vidovi vođenja rata treba da urade najkrupniji deo posla, a samo ako je potrebno završni udarac zadaje se oružanom silom.
Rat je konstantan, on nikada ne prestaje, niti može prestati sve dok jedna strana želi da potčini volju druge strane. To što oružana dejstva nisu stalna ne znači da prestaje rat. Kako se koristi doktrina neokortičkog rata?
Kada se kaže neokortički rat, mnogi misle da se tu radi o telepatiji, telekinezi ili paranormalnim aktivnostima. To je zabluda. Takav stav je posledica neznanja , nedostatka informacija i mistifikacije celog problema.
Tu nema ništa drugo osim mešavine metoda neurolingvističkog programiranja i metoda savremene telekomunikacije. Nova američka doktrina posmatra protivnika (jedan narod, ili državu) kao organizam, a vođu ili vodeće strukture države su mozak. Sva dejstva su usmerena na „mozak".
Kako utiču na „mozak"?
- Utiču na sledeće četiri funkcije kolektivnog mozga: na osmatranje, orijentaciju, odluke i akciju, i to napadaju direktno. Pošto je ovo ratna doktrina i veština, onda je jasno da ima sve odlike koje imaju i sve druge poznate doktrine u ciljnom, taktičkom i strategijskom smislu.
Počinje proučavanjem cilja na sledeći način: razumevaju se njegovi modeli ponašanja, načini poimanja objektivne stvarnosti, lična i kolektivna istorija i kultura i tradicija. Potom analiza I donosi se odluka na koji način se deluje.
U najnovijim vojnim doktrinarnim dokumentima SAD razradjen je koncept neokortičkog rata kao načina za pobedjvanje protivnika bez upotrebe fizičke sile.
Dejstva tog koncepta ratovanja usmerena su ne samo na fiziološku stranu mozga kao komandnog centra, već više na svest.
Manipulacija ljudima od strane jedne grupe, drzave, ideologije da rade u korist njigovih interesa a na kraju evidentno na sopstvenu štetu.
Glavne posledice su brisanje nacionalne svesti i stvaranje defetističke svesti koja ubija svaki motiv za pruzanjem otpora, kako nasilnim tako i nenasilnim (dejstvo na kulturu, tradiciju, ) oblicima, potčinavanja i nadmoći.
Jeftinije od rata gde se uništava materijalno i ljudstvo je delovanje na onu soft stranu protivnika al niamalo naivnije i razornije.
Sun Cu je rekao: -Potčiniti neprijatelja bez borbe je vrhunac ratne veštine.-
Najveći teoretičari ratne veštine kroz istoriju naglašavaju značaj moralnog, mentalnog i voljnog u oruzanim sukobima i uopšte u sukobima.
Mozak čoveka je u stanju da organizuje snage i sredstva radi ubijanja i uništavanja, ali isto tako i da ograniči upotrebu sile.
Ako se neprijatelj ili cilj dejstva posmatra kao sistem kojim rukovodi mozak onda se i pravac napada usmerava na centar sistema a to je mozak.
Neokortičko ratovanje tezi da kontroliše I oblikuje ponašanje svesti uticajem na njegovu volju, posmatranje, odlučivanje, delovanje, mišljenje, rukovodjenje, odluke, želje.
Vrhunac svega je da se protivnik dovede u stanje da se potčini i povuče iz borbe bilo oruzane ili neoruzane.
Dakle neokortičko ratovanje ima za cilj da utiče na protivnikovu percepciju njegovo zaključivanje, vizuelizacijiu i to bez fizičke borbe. Sukobi u svetu su stalni u ljuskom postojanju a meta sukoba je ljudski um.
Kratkoročni cilj neokortičkog rata je uništavanje spremnosti ciljnog naroda ili područja da se na bilo koji način odupru onome ko vrši pritisak ili nasilje nad njima.
Dugoročni cilj da se ciljni narod onesposobi da vodi samostalno svoju spoljnu I unutrašnju politiku, da se prikloni I povinuje zahtevima onome ko vrši pritisak nad tim narodom.
Operacionalizacija nekortičkog rata razmatra se kroz suštinu sveobuhvatnog obaveštajnog informacionog sistema, veštom korišćenju i manipulaciji sa etnosom, etosom, kulturnim i bilo kojim drugim sistemom vrednosti, dugotrajnim prisustvom i infiltracijom na teritoriji…cilja kao i širenjem sebi svojstvenim –demokratskih vrednosti- ponašanja, nametanjem i stvaranjem okolnosti.
Jedno od sredstava neokortikalnog delovanja je korišćenje mirovnih organizacija I pokreta, ali i ekonomskog uticaja putem izazivanja ekonomskih kriza, uticaja na kulturnu , naučnu i religijsku ideološku svest naroda i tradiju….-
|