24 декабря 2019 года в 15:03:02 мск со стартовой площадки № 81 космодрома Байконур состоялся пуск ракеты-носителя «Протон-М» с разгонным блоком «ДМ-03» и российским гидрометеорологическим космическим аппаратом «Электро-Л» № 3.
Evo malo kosmičkih zanimljivosti kroz brojeve. Koje su zapravo vjerojatnosti oštećenja svemirske letjelice meteorskim česticama kako to znamo vidjeti u SF filmovima i Crvenom patuljku.
Nedvojbeno čestice koje lete brzinom 50-70 km/s imaju kinetički potencijal da oštećuju (probijaju) metalnu oplatu brodova pa kažu brojevi da čestice silikatnog ili metalnog sastava (kao one što su završile dole kod nas na Zemlju) buše i to tako da čestica promjera 0,1mm probija 2mm debelu metalnu oplatu, a čestica promjera 1mm buši 8-20mm. Dovoljno i više da sve ode u PM.
E sad malo zemaljske usporedbe, zrno kvarcnog pjeska promjera 0,5mm ima masu 0,00017 grama, namjerno ću umjesto eksponenata pisati nule. Takvo zrno pjeska sa onih 50-70 km/s će i Muskovu polcolovsku kantu načeti
Ali koja je zapravo vjerojatnost da takvo zrno spiči svemirski brod. Proračunske vrijednosti frekvencije sudara broda i čestice su slijedeće i dane su kao vremenski interval sudara površine jednog kvadratnog metra sa česticama različitih masa:
Meteor mase 0,000 000 0001 grama ... 90 minuta
Meteor mase 0,000 000 001 grama ... 6 dana
Meteor mase 0,000 001 grama ... 1,6 godina
Meteor mase 0,0001 grama ... 160 godina
Znači zrno promjera 0,1mm što buši metalnu oplatu debljine 2mm će kvadrat površine pogađati svakih godinu i pol, a naše zrno kvarcnog pjeska sa početka svakih 160 godina.
Bez obzira, Musk se ne da iznenaditi, njegova kanta je spremana sama golim grudima na megdan roju meteora.
Mala dopuna i spravka inače izvanrednog uratka .. Čertok i Ustinov se nisu trpili niz godina. Za sve je kriv Čertok i to je počelo negdje 1965godine. Do tada su on i njegov OKB radili neke niže rangirane zadatke i on osobno je bio daleko od toga bi se mogao nazvati tečim igračem , ako uzmemo da su Koroljev i Jangel bili prvi i drugi.
Iskoristio je posjetu Generalnog sekretara Nikite Hrušćova da mu pokaže maketu rakete Proton u punoj vličini , Ustinov nije imao pojma o tome ii to mu je pred Nikitom bila največa šamarćina koju je dobio u životu.
Ustinov je promovirao Koroljeva , odvojio Jangela od Koroljeva sa zadatkom da se bavi samo vojnim raketama , kako bi se Koroljev bavio osvajanjem svemira .... i sad odjednom tamo neki Čertok kji se bavio krilatim raketama i koji osim sustava Rubež nije imao ništa vrijedno u arsenalu pokazuje takav neposluh..
Hrućčovu se svidjela ideja o velikoj raketi koja može starti pola amerike , a Ustinovu ideja o velikoj raketi koja bi ga izvukla iz dreka ,, samo da nije tu bio u pitanju Čertok, i taj nesretni gaf samopromocije.
Mi naravno nemamo službene stavove o tim događajima , a po memoarima se manje više ponavlja ta prića.
Ustinov koji je kao maršal morao podržati ideju o Almazu nije mogao podržati da bi Čertok sa svojim brodom TKS postao drugi konstruktor koji je poslao rusa u orbitu ,,, i kad je inženjer kosmonaut Feoktistov izašao sa idejom da se spoji orbitalna stanica Almaz sa Sojuzom Ustinov je upitao ... gdi ste do sada , naravno to su opet priće iz memoara , ali je ta kompozicija Almaz Sojuz funkcionirala i još funkcionira kroz neke ruske module na ISS u koji su zapravo dijelovi Almaza.
Da nije bilo tog nesretnog sukoba vjerojatno bi rakete Sojuz nosile tročlanu kapsulu od TKS a na svemirsku postaju MIR i ISS . Možda bi kapsula od TKS bila proširena na 6 mjesta , jer je bila i ta varijanta kao kapsula za spašavanje iz Almaza.
Puno je tih možda , li je zaista besmislen stav nekih povjesničara ili pisaca memoara da kosmonauti nikada nisu poletili u TKS odnosno na vrhu rakete Proton zbog njenog toksičnog goriva, i relativno niske pouzdnosti RN PROTON. Pa u zadnjem stupnju svakog Sojuza , onog koji izlazi na orbitu se nalazi to isto toksično gorivo.
Prema mojim informacijama ni jedan TKS modul za spuštanje nije zakazao , a Sojuz je kod prvog pilotiranog leta ubio kosmonauta Komarova i kasnije još trojicu na povratku iz orbite.
Toliko o statističkoj pouzdanosti najpouzdanije rakete, i statistici kao nauci.
