offline
- sarajlija_man
- Novi MyCity građanin
- Pridružio: 30 Okt 2013
- Poruke: 1
|
Pozdrav forumašima.
Došao sam na odsluženje vojnog roka u JNA, Trebinje, Juni 1991, kasarna Sava Kovačević. VES mi je bio tehnička služba ali su me poslali u Trebinje i bio sam pješadija. Sada da li sam bio mornarička, ili obična pješadija, neznam, ali obuke je bila pješadijska.
Te 1991 uniforme su bile klasične JNA SMB, nekome je zalutala košulja sa oznakama mornaričke pješadiije ali smo morali ih skinemo. U kasarni je pored pješadije bio i sanitet, pored naše moderne opreme, M-70, M-84 oni su i dalje dužili M-48, tek su u Avgustu zadužili PAP-ovke.
Obuka nam je trajala 3 mjeseca, naporno je bilo. Prvi dan je bio naporan, ustajanje, gol do pojasa i trčanje unutar kruga kasarne, upale mišića su bile uobičajene prvih sedmica, pred kraj obuke, dva kruga ko od šale kao i prepreke. Tada nam je komandant bio pukovnik Nojko, sjećam se majora Dževada iz Sarajeva, komandir čete nam je bio potporučnik Miloš (alkos žešći, nije se trijeznio), ne sjećam se prezimena, isto od Sarajeva. Sjećam se jednog poručnika makedonca, zvao je vojnike muflonima, haha... koji likovi...
Odmah pored prijavnice bio je razglas gdje se puštala muzika i radio u kasarni. Ja sam bio u zgradi odmah iza platforme gdje je bio jarbol za zastavu. Pored restorana bio je stara američka samohotka u koju smo upadali i okretali kupolu i nišanili na crkveni toranj. Na poligonu u kasarni, iza, bilo je starih tenkova M-47 Paton na livadi. Unutar kasarne je bilo isto konzerviranih tenkova, topova, kamiona i pinceva.
Ne znam da li se ko sjeća one žene koja je radila u trafici pored spavaonica gdje su se mogle kupiti zvjezde petokrake za kapu, uvijek je bila polugola i puštala da je šmeka mlada vojska. Sjećam se i kantine i odlične pite od višanja. Nekada sam pomagao i u sladištu gdje je stizalo voće, itd. mislim da su tamo džombe odrađivali one žene što su tamo radile.
Stacionar je isto bio tamo, iza restorana, dobio sam čir na nozi pa sam tamo išao da ga očiste.
I naravno, čuveno poligon GRAB, marš iz kasarne pa do GRABA, spavanje pod šatorima ljeti je....
Jelo se iz pribora za jelo, suđe se pralo na mobilnoj kuhinji, kamion je dolazio i moglo se kupiti sokova i keksa.
Sjećam se jos da su nam puštali na razglasu na GRABU, Cecu i Draganu.
Poligon za bojevo gađanje, stari tenk na kraju.
Ono što sam htio da kažem bio sam tu u sumrak države i JNA, pred kraj obuke su počeli da dolaze crnogorski rezervisti na GRAB, bojeva gađanja, ne uobičajena nego, samohotka iz kasarne, dekonzervirana i puca na stari tenk, maljutke, minobacači, PAT trocijevac, itd...
Išli smo i ono skladište municije na drugom kraju Trebinja i istovarali kamione sa brodskim granatama. Pred kraj obuke išli smo u Nikšić u kasarnu, i tovarili na voz stvari saniteta koji se u septembru selio za Novi Sad. Tada je već bilo bježanja vojnika iz JNA. Pred kraj obuke nam je došla vojna policija i odabirala vojnike za prebacivanje u vojnu policiju, ja sam tada bio mršavko pa su me zaobišli.
Elem, onda kraj obuke, i ja sam dobio prekomandu u Knin, s*ebo sam se. Uglavnom, otišli smo za Kumbor, ukrcanje na školski brod Galeb i onda plovi (nije se više moglo regularno kopnom). Našu grupu za Knin su iskrcali u Šibeniku na otvorenom moru, gdje smo se spustili niz bok broda niz mreže i ukrali u desantni brog koji nas je odveo u Šibenik, JNA luka kasarna. Onda Knin i malo skladište goriva u Kosovu polju dok nisam isfolirao i skinuo se iz JNA u decembru 1991.
To je moja priča o Trebinju i zadnjim danima JNA. Možda vama starim džombama nisam mornarička pješadija koja ste vi bili ali to je što je.
Pozdrav,
Mladen, Sarajevo
|