|
Dok su se niz cetinjske serpentine prema Boki, tog maglovitog i kišnog 17-tog aprila 1941. spuštale kolone italijanske vojske, na razaraču “Zagreb” je pala odluka da se brod digne u vazduh.Sa grupom najstarijih oficira, razgovarao je komandant broda Nikola Krizomali koji je predočio očajno stanje u kojem su se nalazili.
Rekao je da je Jugoslavija potpisala kapitulaciju i da po naređenju komande Flote, brodove treba da predaju u ispravnom stanju Italijanima, ali je tražio mišljenje ostalih oficira na brodu.Predočio im je da sve što budu uradili suprotno tome povlačiće zakonsku odgovornost i vojni sud.
Nikola Ljutić, prvi oficr na brodu predložio je da brod dignu u vazduh, a sa time su se jednoglasno složili Spasić i Mašera.Krizomali je bio saglasan i rekao sledeće:
- Uredu, vi Ljutiću raspustite posadu a vi Spasiću sa Mašerom pripremite potrebno za potapanje broda.
Ekspoloziv je postavljen u unutrašnjosti broda , od pramca do krme ali su patrone trinotrotouola postavljene i izmedju torpednih glava.
Kada je sve bilo gotovo za uništenje broda Krizomaliju su raportirali Spasić i Mašera:
-Gospodine kapetane bojnog broda , štapini su potpaljeni.Napustite brod.
- Da li su potpaljeni dobro?
-Jesu!
- Idemo svi u čamac!
- Mi nećemo!
- Idite, ne budite ludi!
Krizomali ih je pokušao ugurati silom u čamac ali bez uspjeha.Odbili su ponovljene zahtjeve komnadanta da napuste brod dok je jedan od njih smireno rekao:
-Gospodine kapetane bojnog broda, gubite vrijeme…štapini gore!
Motorni čamac pod krmom “Zagreba” je čekao na njih nekolicinu.Nikola Krizomali i nekolicina ljudi koji su dovršavali miniranje broda sa prvim oficirom Ljutićem uskočili su u čamac.Nije bilo Spasića i Mašere među njima.
-Vozi, šta čekaš! -povika artiljerijski vodnik kormilaru Stipu sav zajapuren u licu.
-Čekaj…Spasić…Mašera?!-viknu Krizomali.
-Vozi…oni ne odlaze.Oni ostaju na brodu!- Sada sa izrazom mira na licu rekao je vodnik.
Nije se moglo više ništa učiniti, štapini su dogorijevali, krma visoko…jedva su uspjeli da startuju motor i izkobeljaju se od krmenih konopaca i odvoje od broda.Mašera je u tome času iskočio na lijevi krmeni bok, mahnuo i pozdravio vojnički a zatim nestao…
zaton-svtrojstvo
mjesto-potonuca-copy-copy1
Poslednje trenutke “Zagreba” moguće je rekonstruistai sa prilično vjerovatnoće, pošto su sa udaljenosti od pola kilometra kolko je bilo do sela Brdišete mnoštvo ljudi posmatrali čitav događaj.Skoro svi se slažu u navedenim činjenicama koje glase ovako:
Kada se udaljio i poslednji čamac, Spasić i Mašera su se rastrčali po brodu.Zatim su sišli u unutrašnjost gdje je Spasić ostao znatno duže.Potom su se u unutrašnjosti čule slabe eksplozije.Bilo ih je više ali se teško tačno može reći koliko.
Nekoliko minuta kasnije dvojica oficira uputili su se prema PA topovima na krmi u punoj ratnoj opremi.Zauzeli su brodski stav gledajući prema Lovćenu.Jedan drugome su potom strgli oznake činova sa ramena.Zagrlili su se snažno i poljubili.Prolazili su trenutci.Oni su se opraštali međusobno.Onda su se ponovo okrenuli prema Lovćenu i stali mirno.
Jedan od njih se sagnuo i nešto pokrenuo.Tog trenutka se čula strahovita eksplozija .Pošto su pogledi posmatrača bili upereni prema onima na krmi, vidjeli su kako su njihova tijela poletjela kroz vazduh, a potom je udarni val pobacao na zemlju i neke od posmatrača na pola kilometra udaljenosti.
Pramčani dio broda praktično se otvorio, cijepajući se na dvije polovine.Djelovi broda letjeli su na sve strane, a dio pramčanog topa je pao kod jedne kuće u selu Brdište.Stradali su i krovovi u selu.Eksplozija se čula u gotovo svakom dijelu Boke u regionu zaliva.
Poslije detonacije digao se ogroman stub crnog dima u obliku pečurke, a potom se zapalila i nafta koja je izazvala niz daljnih eksplozija na brodu koji je zbog male dubine samo djelimično potonuo.Otprilike poslije pola sata, eksplodiralo je i spremište komprimiranog vazduha i torpeda.Nekoliko sledećih dana brod koji je dogorijevao, a kako bi se vatra proširila do kojeg još neštećenog dijela muinicije i ono bi uz gromoglanu eksploziju detoniralo.
Mornari na obali su skinuli kape i stajali mirno, odavali su počast poginulim drugovima, neki su plakali …
Tek poslije tri dana kada se more smirilo i eksplozije prestale olupini razarača su prišli Italijani, ali od njega više ništa nijesu mogli iskoristiti.
Olupina razarača “Zagreb” je nasjela na plitko muljevito dno i samo jednim dijelom potonula, ali razorena stravičnim eksplozijama izgledala je neprepoznatljivo i groteskno, svakim danom tonući sve više u muljeviti dno.Ono što nije otišlo pod vodu, isjekli su Italijani kasnije pokušavajući da izvade ostatke.
Tijelo Milana Spasića je more izbacilo poslije 4 dana, kod malog mostića kada se dolazi na Miholjsku prevlaku poznatoj kod komunista i kao Ostrtvo cijeća.Po novčaniku u oficirskoj bluzi su indetifikovali junaka Milana Spasića.Seljani su ga izvukli i uz velike peripetije kod Italijana, bojeći se kulta junaka ipak dopustili da se posmrtni ostaci pbb Milana Spasića uz pravoslavni obred i uz prisustvo njegovih prijatelja sahrani na groblju u Savinskoj dubravi.
Sedam dana kasnije uz jaku buru, na suprotnoj strani poluostrva pervlake pronađen je gornji dio tijela (od pasa na gore) Sergeja Mašere.Njega je nešto presjeklo na pola.Kasnije vađenjem dijela razarača na krmenom dijelu su pronađene neke kosti za koje se pretpostvlja da su pripadale Mašeri, ali su ih Italijani sklonili, valjda tamo gdje je tajno sahranjeno i tijelo Sergeja Mašere uz prisutvo Italijanskih okupacionih vlasti.
Klasni drugovi, dvojice junaka su ipak na sahrani Milana Spasića odali počast i Sergeju čije su sudbine bile krvlju vezane jer se na snimcima koji su tada napravljeni jasno vidi na traci, “Milanu i Sergeju” a na drugoj “Klasni drugovi”.
Interesantno da je komandant broda kbb Nikola Krizomali po svjedočanstvima prvog oficira Nikole Ljutića prisato da se brod potopi, iako je kasnije bio u ustaškoj vladi Anta Pavelića.Može se ipak za njega reći da je bio izdajnik jer nije ništa uradio da brod ispolvi ka saveznicima iako je bio nakracan hranom, municijom i gorivom za takav poduhvat, već je sve radio da posadu dovede do svršenog čina kapitulanstva.
Treba napomenutim mada mnogi ne znaju da je razarač “Zagreb” za onih nekoliko dana apriskog rata, odbijajući napade fašističke avijacije, napadan nekoliko puta, uspio da obri nekoliko aviona o kojima postoje svjedočanstva ljudi sa broda i tako aktivno doprinio odbrani zemlje.Govori se o čak 8 oborenih aviona od strane diviziona razarača.
|
