online
- kunktator

- Legendarni građanin
- Pridružio: 29 Avg 2016
- Poruke: 3269
|
- 45Ovo se svidja korisnicima: hyla, mocnijogurt, PlayerOne, Kriglord, Denaya, rovac, zveljarin, Mi lao shu, zlaya011, Valter071, boromir, neutrino, Milos1977, Bobrock1, Frunze, Dolinc, nebidrag, Litostroton, Panter, ILGromovnik, amaterSRB, Otto Grunf, kolle.the.kid, GrobarPovratak, lacko, nextyamb, sluga, Insan, Tragač, Vasilije Budović, Ne doznajem se u oružje, skylab1111, Dukelander, amstel, šumar bk2, StalniPromatrač, GrammaticalAnalysis, paja69, Tila Painen, Blogadan, Gargantua, ds69, hatman, BraneS, Awacs
Registruj se da bi pohvalio/la poruku!
ds69 ::Замолио бих овде присутне и врло проницљиве аналитичаре као што су Денаја, Бабарога, Кунктатор и остале да направе неку анализу стратешких могућности армије РФ у правцу Дњепра и Запорожја. Можда је тај правац заиста кључ руске победе у овом рату?Ajd ja da potegnem prvi, da iskočim u mrak. A da li smo pronicljivi, i koliko je to uopšte bitno, pokazaće vreme.
Dakle, moje mišljenje je da na ovo pitanje nije moguće precizno odgovoriti u ovom trenutku. Mislim, možemo mi razmatrati potencijalne glavne pravce nastupanja, potencijalne linije odbrane, odmeravati prednosti i mane terena i saobraćajne mreže. I čak možemo lepo "pogoditi", jer takvih pravaca i linija i nema previše. Ali nemamo bitne promenljive u jednačini.
- Prvo, ni posle ovoliko godina nismo načisto sa definicijom "ruske pobede". Šta to tačno znači? Imamo javno deklarisane ciljeve: denacifikaciju, demilitarizaciju i neutralni status Ukrajine. Ali, da li je to dovoljno? Ja mislim da nije i da Rusija ima i neke ne baš tako javne namere. Još od početka rata naslućuje se, a ja zastupam baš tu tezu, da će kraj rata biti ne samo promena ukrajinske vlade i kursa, već dogovor o novom sistemu bezbednosti u Evropi, pa i u svetu. Što verovatno znači nekakvu dalju eskalaciju i dodatno relativizuje pojam "pobede".
- Upravo zato, ako želimo neke konkretne indikatore "pobede" na teritoriji Ukrajine (teatru operacija, kako kažu na zapadu), bolje je da SVO posmatramo kao jednu veliku bitku, separatni rat ili uvodnu operaciju šireg sukoba. Tu je slika nešto jasnija. Međutim, i tu ima nepoznatih ...
- Mi još nismo načisto ni koju je tačno strategiju izabrala Rusija. Ok, jasno je da se vodi rat iscrpljivanja, da Rusi ne žure i polako lome protivnika dok ovaj ne kolabira. No, čak i u iscrpljujućem ratu, povremeno se pojave situacije koje jednoj strani (u ovom slučaju Rusima) daju priliku da ponegde naprave krupniji manevar i poboljšaju ukupnu situaciju. Rusija je imala nekoliko takvih prilika, naročito posle neuspelih ukrajinskih ofanziva ili kontranapada. I mnogi su očekivali da Rusi uvedu snage za eksploataciju i naprave operativne prodore. A to se nije desilo i mi se moramo zapitati zašto. Konkretno, da li je strategija iscrpljivanja usmerena samo ka Ukrajini ili i ka vojskama i privredama neprijateljskih zemalja zapada? Što nas dovodi do sledeće nedoumice ...
- Da li Rusija očekuje, ili čak priželjkuje neki oblik vojne intervencije zapadnih zemalja?
Ako bi odgovor bio "ne", onda možemo pretpostaviti da će Rusija rat otezati i dozirati taman toliko da ostane ispod praga konkretne pretnje (čime bi izbegla mobilizaciju i jedinstvo zapadnih zemalja). Ali i sa intenzitetom dovoljnim da (zbog pomoći Ukrajini) prenapregne i ugrozi zapadnu privredu, držeći je u neprestanom limbu između mirnodopske i ratne organizacije.
Ako bi pak odgovor bio "da", to bi objasnilo neke naizgled nelogične ruske poteze i ustezanja od naprimer mobilizacija kojima bi se neke stvari rešile brzo. A ovaj odgovor s druge strane generiše još jednu granu pitanja...
- Ako Rusi očekuju konkretnije uključivanje kolektivnog zapada, (a sam zapad to sve češće najavljuje u vidu "spremimo se za rat pre 2030. godine"), prirodno je da bi želeli dobro da ih nalupaju. I sad se valja zapitati - s koje strane Dnjepra je bolje trošiti zapadne vojske ili "dobrovoljce"? A na kraju, kad ih nalupaju, da li onda treba da nastave? Da li treba nekako da projektuju silu i van granica Ukrajine? I kako bi to bilo moguće izvesti bez preteranog rizika od nuklearnog rata?
Eto, to su sve pitanja na koja treba odgovoriti pre nego što se izađe s tvrdnjom "ma Rusi će ovuda, tu je povoljno". Rusi ne samo da vode ovaj rat već se istovremeno pozicioniraju za sledeći, i već oblikuju potencijalni front. I to zaista mnogo utiče na moguće glavne pravce nastupanja u budućnosti.
Kako sam već odužio, a i pisao sam o ovim stvarima u više navrata još od jeseni 2022-ge, neću više daviti o "široj slici". Iako navedeno nije kompletna priča, ni blizu. A u sledećem postu, popodne ili večeras, malo ću o konkretnim zagonetkama na terenu a koje bi mogle uticati na dalji razvoj.
|