|
|
|
Poslao: 16 Avg 2017 18:03
|
offline
- Drug pukovnik
- Legendarni građanin
- Pridružio: 31 Dec 2011
- Poruke: 5386
|
Napisano: 15 Avg 2017 19:00
Kolka roša od mlaznice, zolja prođe kroz nju...raketaš !?
Zašto je motor pratio kalibar rakete? Opet neki nedostatci gdje smo kaskali? Gorivo?
Za usporedbu raketa od RPG-22
Dopuna: 16 Avg 2017 19:03
https://www.researchgate.net/profile/Jasmin_Terzic.....ystems.pdf
Našao odgovor ovdje, moralo se, opet onaj eksponent n.
Iz istog izvora i ova slika, vjerovatno je već bila, ali kad sam je pregledao nova pitanja se izrodila.
@raketaš
Da li su ova 4 mala krilca (strelice) u mlaznici ono od nekidan što ste spomenuli, početna rotacija rakete dok je još u cijevi?
Ovih dana čitam svašta-nešta, između ostalog i o spojevima i proračunima spojeva komore sa mlaznicom i komore sa prednjim dnom motora.
Ova izvedba spoja komore i mlaznice mi je vrlo apstraktna. Erozije ovdje nema pa da se moralo uvoditi štucnu, nije valjda samo zbog ta 4 krilca ?
Navojni spoj komore i prednjeg dna je naravno opterećen većom silom, vidi se i da je navoj izveden drugačije. Očekivao bih već broj ''normalnih loza'' ali ovaj navoj je neki čudan. Jel to optička varka, pa da je neki metrički navoj ali ga je slika malo izvrtila, ili je ipak pilasti navoj kako mi se čini ? Ako je, bolja nosivost, ili možda bolje zaptivanje, ipak je 350 bara u pitanju ?
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 22 Avg 2017 18:51
|
offline
- raketaš
- Stručni saradnik foruma
- Pridružio: 07 Nov 2013
- Poruke: 5241
|
@pukovnik
Navoj između komore i danceta je pilasti ali ne onaj standardni i poznati S već modificirani Buttres 5/45 stupnjeva navoj https://commons.wikimedia.org/wiki/File:45-5_buttress_thread_form.svg jedino je taj navoj davao dovoljnu čvrstoću u zadanim gabaritima .
Navoj u komori nije završavao uobičajenim kanalom već je u zadnjem koraku nož iskakao van po arhimedovoj spirali , taj oblik izlaska odnosno kraja ili početka navoja dobro pokazuje ova fotka samo stvar treba gledati zrcalno
Svaka komora je bila nakon tokarske obrade napunjena vodom i bio bi navijen čep u taj navoj i nabijen tlak od 700 bara.
Relativno komplicirana mlaznica sa krilcima koja daju početnu rotaciju je stvar mnogih kompromisa i na kraju je to dosta dobro ispalo .
U prvoj varijanti koja se dugo vukla po poligonima početnu rotaciju su davala mala krilca urađena glodanjem na izlazu iz mlaznice , bilo je tih krilaca dosta ne pamtim broj možda 24 ili 32 i ulazila su cca 5 mm u mlaz . Tu je velika brzina mlaza i još je i visoka temperatura plinova pa je bilo erozije i bočnog djelovanja na lanser tako da bi se kod pucanja sve pomaklo izvan nišanske linije .
Uvođenjem čelične mlaznice sa tim krilcima spašena je stvar , a budući je tada proradila tvornica mikro ljeva u Čajevcu moglo se to štancati ko klikere, inače bi bilo dosta kilavo za strojnu obradu .
Osim toga ta čelična mlaznica i aluminijski izlazni dio su iskorišteni za montažu membrane od tankog mesinganog lima , tim egzaktnim uklještenjem membrane bilo je moguće vrlo točno odrediti pritisak pucanja membrane i izlazak motora na puni režim potiska.
Rad kolege Zečevića kojeg citiraš smatram jednim od njegovih najznačajnijih radova , po mome čak iznad njegove doktorske teze. Sa doktorskom tezom je rastumačio pojave kod izgaranja dvobaznog baruta oblika zvijezde kod velike brzine rotacije i defakto sa dvadeset godina zakašnjenja dao znanstveni smisao raketi Plamen II odnosno Plamen D kako ga vode sada u Krušiku, to kašnjenje nije bilo njegovom krivicom, skupilo se puno toga protiv njega 
OSA i ZOLJA imaju barutno punjenje u obliku cjevčica promjera cc 5 mm te su cjevčice uljepljene u čeličnu pločicu sa puno rupa ( katastrofa od posla svaku je rupu trebalo kroz napravu zabušiti , pa probušiti i onda razvrtati na toleranciju H7, i u svaku gurnuti kontrolnik IDE pa onda onaj NE IDE. ) Cjevčice su od ispadanja još osigurane i sa klinom koji se uprešavao u njih. Sve to zbog toga da se osigura da cjevčice ostanu spojene sa tom metalniom pločicom da ne ispadnu van zbog ogromnog ubrzanja koje razvija motor .
U slučaju kidanja tog spoja i ispadanja nekoliko cjevčica iz motora kroz mlaznicu pada tlak u motoru motor radi duže i možda se ugasi u lanseru, a možda ne i grune vatru u oči nišanđiji.
Sa tim cjevčicama je bilo grdih problema, slutilo se da tu nešto nije u redu ali nije bilo opreme za mjerenje , dugi niz godina nismo bili u stanju izmjeriti potisak i dobiti suvisli dijagram potisak vrijeme , već se pratio samo tlak i na bazi tlaka računao potisak. Ukupni impuls motora smo mjerili na balističkom klatnu . Nešto kao ljuljačka za djecu samo sa dobrim temeljima i lagerima . Motor se zašarafa na uteg poznate mase koji je na klatnu i grune . Otklon klatna se mjeri vrlo jednostavno i vrlo precizno i na bazi toga se izvede neka matematika , e ta matematika nam nije štimala , odnosno nije štimala ekipi sa VTI a to je bio njihov razvojni zadatak i imali su ekipu poslušnih inžinjera i tehničara koji su gurali komade kroz PRETIS bez puno mudrovanja i pitanja.
Ni rukovodstvu fabrike nije bilo do suvišnih pitanja, generali su već bili zeleni od bijesa što armija nema ništa u rukama , došlo je do toga da Tito postavlja pitanja , a to je značilo da nas nekoliko koji smo bili termodinamićari po obrazovanju moramo šutiti ili eventualno o tome raspravljati uz gemišt ili pivu. 
Kvaka je bila u tome da pripala nije mogla prodreti kroz rupu promjera 3 mm dovoljno duboko u cjevčicu , i cjevčica nije gorila kako se očekivalo iznutra i izvana ravnomjerno i tlak nije bio konstantan već je padao , a to je značilo duže vrijeme rada motora odnosnu duži lanser.
Da su cjevčice bile prolazne, da nije bilo tog nesretnog čepa, onda bi se motor pripalio ravnomjernije, bila bi moguća cirkulacija barutnih plinova kroz cjevčice , motor bi radio krače i sve bi bilo bolje.
Sa tim radom je kolega Zečević završio priču o tom raketnom motoru i događajima iz davne 1975-6 godine.
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 22 Avg 2017 21:22
|
offline
- Drug pukovnik
- Legendarni građanin
- Pridružio: 31 Dec 2011
- Poruke: 5386
|
Zahvaljujem na iscrpnom odgovoru.
Prije nekoliko mjeseci sam naletio na jedan poduži tekst baš o toj rešetki, tada ga baš nisam razumio, a sada ga ne mogu naći. Mislim da je bila dokumentacija iz Tule i Kornet je bio u pitanju, njegov startni motor koji isto ima nešta, neku rešetku u koju se te cjevčice zabadaju. Probat ću ga sutra odnekud iskopati.
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 22 Avg 2017 22:21
|
offline
- raketaš
- Stručni saradnik foruma
- Pridružio: 07 Nov 2013
- Poruke: 5241
|
U vrijeme kad je razvijana OSA mi nismo bili tako dobri sa rujama , da bi od njih dobili ( kupili ) sve informacije , čak naprotiv pojava T 72 je napravila uzbunu na zapadu. Jedan kratak period smo mi bili dobri sa tim Francuzima, oni su imali priliku da ga vide u funkciji na poligonu Tamanske divizije , i počeli su se baviti razvojem PO za blisku borbu . To su bila jebena vremena ti Franci su malo bili u sustavu NATO pa malo nisu . Mi smo ranije malo pomagali Alžir .. da malo ha ha , a i sami Francuzi su se tukli sa svojima tamo u Africi. U tom pičvajzu je Tito dosta dobro plivao . Dosta mojih kolega je završilo fakultete u Parizu. Konstruktor RBR OSA pukovnik Velibor Jovanović je bio pariški đak , mislim da mu je to bila doktorska teza ( i Vučur je prije Plamena bio naravno u Parizu).
Ali to lizanje je naglo prestalo nakon Tiletove odluke da pomogne tenkovima i ostalom tehnikom Arape u ratu sa Židovima 1973 , mislim da tu Pariz nije odlučivao već židovske banke , elem sve se to polako ugasilo .
Meni ni sad nije jasno kako je u tim uvjetima došlo do transfera tehnologija za aluminijske legure PD 33 u Slovenski Impol , i kako smo mi završili projekat OSA, kako smo instalirali francuske preše koje su bile temelj proizvodnje municije u Pretisu dobrih deset godina, kako smo " dobili"najmoderniju livnicu eksploziva u to vrijeme i mogli lijevati mješavinu TNT sa heksogenom ili oktogenom .
Ali činjenica je da smo zbog te 1973 ostali ni na nebu ni na zemlji , ostali smo bez tehnologija sa zapada , a i bez love od arapa , a s druge strane su židovi počeli plesti mrežu oko nas da nas unište , ne samo unište u privrednom smislu , nego da se pobijemo međusobno i razjebemo državu.
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 23 Avg 2017 00:10
|
offline
- Pridružio: 31 Dec 2011
- Poruke: 19156
|
Od Francuza su dosle i prve procene oklopa T-72, koji je ocenjen kao "kompozitni, vrednosti protiv kumulativnih BG oko dva puta veceg od T-55", sto je znacilo oko 400mm efikasnog oklopa. To je bilo otprilike tacno (malo manje, oko 380mm za kupolu, malo vise, oko 420-430mm za trup), ali je bio sok, jer je izbacivalo iz igre gomilu PO sredstava, neka od njih relativno nova.
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 23 Avg 2017 06:46
|
offline
- raketaš
- Stručni saradnik foruma
- Pridružio: 07 Nov 2013
- Poruke: 5241
|
@pukovnik tih cjevćica tako zaljepljenih ima na masi raketa i na istoku i na zapadu.
Ruje na RPG 22 u svojoj maniri jednostavnosti , nisu ni bušili rupe u pločici već nekim ljepilom jednostavno to sve u snopu zakeljili
Od iste ekipe iz Sarajeva jedan rad gdi se vidi dijagram tlaka motora RBR M72 , sad se više ne sjećam gdi sam to pokupio , možda uspijem naći cijeli rad , netko je od njih na tome radio magistarski ili doktorski rad pa možda tamo iskopamo ostatak .
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 23 Avg 2017 11:53
|
offline
- Drug pukovnik
- Legendarni građanin
- Pridružio: 31 Dec 2011
- Poruke: 5386
|
Kažu ovako, to rješenje kada se snop cjevčica samo zakelji u sloj elastomera nanesenog na dno komore potječe od francuza iz 70-ih godina. Vidimo da su i rusi koristili isto. Nedostatak je što postoji opasnost da dio goriva ne izgori jer je pokriven sa polimerom (razlika potiska od projektne vrijednosti) ili isto tako opasno da se pojavi to tkz naknadno izgaranje (plamen u oči). Drugi nedostatak je neravnomjerni raspored cjevčica, negdje zjapi, negdje se diraju i sve to dovodi do razlike tlaka u komori i u plus i u minus.
Nakon toga je bilo nekoliko faza razvoja i ideja da se otklone nedostaci prethodnih varijanti. Ne spominju Osu i njenu rešetku, ali prema zadnjoj varijanti koja je u opticaju rekao bih da je kod Ose veći problem ta krutost figure nego prolaznost odnosno neprolaznost plamena kroz cjevčice.
U svakom slučaju autor je naravno Šipunov, i vrlo sam siguran da je ovo primjenjeno na Kornetu.
Poz.1 je podloga, Poz.2 fleksibilni adhezivni materijal (elastomer), Poz.3 goriva cjevčica, Poz.4 štift (puni presjek), Poz.5 je bitna - prigušni sloj, Poz.6 pokazuje pravilni trokutasti raspored i Poz.7 prstenasti žljeb štifta.
Gorivo nije u kontaktu sa elastomerom, jednolik je raspored svih cjevčica i nema opasnosti kidanja pojedinih spojeva jer je cijela konstrukcija fleksibilna da izdrži onaj prvi udar tlaka u dno.
Tehnološki, pogon ipak mora biti malo automatiziran, na podlogu se nanosi elastomer, štiftovi se nakon toga ugnjure svi zajedno u tu masu održavajući pravilan raspored i odstojanje. Nakon toga slijedi polimerizacija. Na štiftove se zatim nabije jedna rešetka sa otvorima za svaki pin, sve se zalije sa ljepilom (spominju epoksi VK-9) i onda se makne rešetka i ujedno s njom sav višak ljepila i dobije se fini ravnomjerni i kompaktni sloj. Nabace se cjevčice, otvrdnjavanje i sušenje ljepila i spremno za upotrebu.
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 23 Avg 2017 19:23
|
offline
- raketaš
- Stručni saradnik foruma
- Pridružio: 07 Nov 2013
- Poruke: 5241
|
Muka mi je od tih cjevčica i rupica , prošao sam pola svijeta tražeći neko suvislo rješenje, a da ne košta par miliona dolara . Danas se slični problemi rješavaju za potrebe izrade matrica za prešanje piljevine u pelete , rupice su i dalje oko 6 mm materijal je na rubu pameti obično neki u rangu 4734.4 ili još gore u klasi OCR 12 . https://www.youtube.com/watch?v=xPjVeaewxfw
Kod Ose je razmak između dviju rupica bio oko 0,3-0,5 mm zapravo te ploćice i nije bilo nakon što bi ekipa na nju svojski navalila . Radilo se dan noć i blagdanima jedino su oni i za Dan Armije radili . Bilo je više grupa po pogonima bili su plaćeni po ispravnoj pločici. U grupi je bilo najmanje desetak ljudi zaduži li bi naprave zabušivače borere i rajbere i ožeži po pločicama , na običnim stolni bušilicama iz Dalmastroja .
Nisu se mogle bušiti sve rupice odjednom već svaka druga tako da naprava sa kaljenim vodilicama ima smisla , nakon tog prvog bušenja ostao je srh i sad to nije išlo u drugu napravu , pa se moralo na planskoj brusilici to sve malo poravnati i tako iz dana u dan desetak godina , mnogi su i kuće izgradili na tim pločicama .
Ekipa u alatnici je stalno brusila borere , a Trebinje nije prekidalo proizvodnju razvrtaća i borera.
A posao za ponorit, moš gorilu naučit da ga radi , al ga moraš hranit i pojit da to radi.
Ovo što smo vidjeli kod Korneta je poznato rješenje , samo je finta u tome što su ruje imali svoju proizvodnju tog epoksida i mogli su ga modificirati do besvjesti , a mi bi došli u Cibu i bili sretni da dobijemo par kila nekog ostataka od Francuza ili Švaba. Epoxidi traju par mjeseci ne smiješ ih baš jako uhladit da traju duže , a ako ih držiš na 20 C sami od sebe otvrdnu za pol godine , i onda opet ispočetka , a uvozna dozvola se i za nas čekala pol godine. Većinu takvih stvari smo šverali preko granice ili osobno ili preko posrednika , obrtnika iz Slovenije koji su za masnu maržu išli redovito u Basel.
Iza Šipunova je stajala jedna cijela armija izuzetnih kemičara pirotehnologa , mi nikada nismo mogli stvoriti takav trust mozgova da nešto rade , a da ne filozofiraju.
Stvar je vrlo jednostavna, zamislimo tu cjevčicu kao cilindar Diesel motora , znamo da se kod njega gorivo pali uslijed sabijanja i zagrijavanja zraka , ali je kod njega gorivo fina magla ugljikovodika , a kod nas je komad plastike , e taj komad plastike se ne pali lako . Ali zamislimo da je na dnu te cjevčice na onom metalnom čepu stavljena kap vodene otopine nekog inicijalnog eksploziva .. nešto kao Sinoxid smješa u kapislama , voda se posuši prah je zalijepljen na dno te cjevčice , i kad dođe udarni val odnosno kompresija dođe do samopaljenja te smješe i barut je u svakoj cjevčici zapaljen na dnu i plinovi struje preko komada plastike - baruta i pale ga.
Taj fenomen je iskorišten i kod modernih rudarskih detonatora koji ne koriste struju već udarni val
https://en.wikipedia.org/wiki/Nonel
|
|
|
|
|
|
