SVLR Grad 122 mm

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Napisano: 27 Apr 2017 23:27

@ nenad Znam taj rumunjski rad , rađene su takve analize i kod nas.

Rusi su radili kačušu u kalibru 132 mm po toj koncepciji , motor iznad motora , s tim da je onaj gornji puhao kroz bočne mlaznice , imam negdje te skice budem ih postavio.

Kod rumuna je u koncepciji bilo da se komore odvajaju pregradom , moj prvi susret sa tom idejom je bio neki znanstveni rad iz Dinamit Nobela davne 1975-6 godine na raketi 110 mm . U biti se motor dijeli na dva dijela nepovratnim ventilom koji ne dozvoljava da plinovi iz donjeg motora probiju i zapale gornji. U prvoj fazi izgara samo donji blok goriva , a onda nakon desetak sekundi se zapali gornji blok goriva . To je u teoriji ok ali je konstruktivno složeno izvesti tu pregradu.

Takva raketa ima dva put manju brzinu cca 500 m/s pa je i otpor 4 puta manji , kad brzina padne negdje oko brzine zvuka pali se taj drugi motor. Sve to vodi u veliko rasturanje na cilju,

@pukovnik Kod Ognja je zvijezda rađena ekstrudiranjem , a onda je tokarenjem ta zvijezda kod mlaznice malo poništena , proširena u konus kako bi se održala brzina strujanja ispod 150 m/s , zaboravio sam ranije napisati da se kod brzina strujanja većim od 150 m /s javlja efekat erozionog povećanja brzine izgaranja.

Kod nekih konstrukcija su konstruktori išli namjerno na eroziju kako bi digli potisak motora kod starta.

Excel zadovoljava, samo treba podijeliti motor na uzdužne segmente , barem deset sektora , i za svaki sektor računati brzine i prilive plinova . Mi smo takve okvirne proračune radili i ručno i pomoću đepnih računala sa karticama kad su se pojavila , a pravi posao se radio u Fortranu

Dopuna: 28 Apr 2017 7:23

evo nešto u nastavku teme


Prva slijeva je normalna kačuša , druga je sa malim tangencijalnim mlaznicama koje daju rotaciju pa se povećava preciznost , ali nešto malo padne domet , treća je ta sa dva tandem motora , a četvrta je sa povećanom bojevom glavom .

Imače iz vijatnama baš i nema puno podataka ima nešto ovdje https://www.flickr.com/photos/60868061@N04/23398752576, tu sam negdje iskopao jednu fotku , to bi morala biti ona skraćena varijanta grada ,a ovo bi trebala biti srednja varijanta

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Napisano: 28 Apr 2017 9:28

Ova u rukama kenjca bi trebala biti ta kratka partizanska 9M22. Slika joj je na prethodnoj strani, dugačka je 1930mm i teška 46kg.

Inače provukao sam kroz Excel motor od GRAD-a i ako nisam nešto zabrljao, a sve je moguće, motor ipak radi vrlo kontinuirano. Priljev plinova, tlak, potisak...gotovo sve idealno linearno.




Dopuna: 28 Apr 2017 10:18

Među-mlaznica od M-13DD

• 2Ovo se svidja korisnicima: CheefCoach, Gargantua
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Za ovaj nivo diskusije je to ok. Matematički model je nepotpun, nemaš parametre pripale i erozionog izgaranja raketnog goriva u prvih 0,1 s , nemaš parametre erozije mlaznice jer se rupa sa fi 19 širi i preko 22 mm, a to širenje nije linearno već progresivno , na kraju zbog razlike u debljinama goriva ipak jedan blok radi malo duže , znači radi sam pa potisak opada , i na kraju dok se komora isprazni opet nastaje neki mali potisak . Povukao sam crvenu liniju kao jednu vrlo grubu sliku stvarnog potiska.

Inače se potisak motora rijetko mjeri jer daje jako puno lažnih signala zbog vibracija cijelog sustava .

Možemo zamisliti da motor gura neku vagu sa tlačnom oprugom i da neki senzor pomaka mjeri deformacije te opruge izazvane silom potiska , tu je još prisutna masa kompletnog motora i nosača koji to sve drži . Obrni okreni masa koja vibrira na toj opruzi je cca 100 kila , a potisak je ugrubo 25000N , taj senzor pomaka ima neku osjetljivost .. recimo 100mV po milimetru pomaka , i da bi se moglo nešto suvislo izmjeriti opruga mora biti tako kruta da sili od 25000N odgovara deformacija od 0,1 mm odnosno signal je veličine cca 10 mV. Signal se naravno može pojačati ali se tada pojačavaju i smetnje, pa ih treba filterom eliminirati , ali taj filter eleminira i dio signala koji je stvaran .

Cijela stvar vibrira , znači ima neku svoju rezonantnu frekvenciju , i ta bi frekvancija trebala biti barem tri puta iznad frekvencije motora , a motor svira neku svoju glazbu ovisno od dužine komore i presjeka površine za strujanje plinova i tlaka on ima vibraciono izgaranje .

Da skratim muke, stvar zna grunuti , na ispitnom stolu kod prolaska kroz rezonantno područje , a inače da nije na toj vagi ne bi grunulo , signal sa senzora toliko divlja toliko sve oscilira , da se malo što može izmjeriti .

Zato se mjeri tlak gdi je vlastita frekvencija senzora ( mala i kruta membrana ) visoka barem par KHz , a onda se potisak preračunava preko sastava plinova i tlakova , defakto se računa Cf u svakom trenutku , a širenje mlaznice se pokušava uzeti preko nekog algoritma .

Evo nešto o tim senzorima od firme s kojom smo nekad davno jako puno radili http://www.trcpro.rs/proizvodi/senzori-davaci/davaci-sile.html

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Ma naravno, ovo je sve sračunato i napravljeno u roku ispod jednog sata i više je nego dovoljno. Tu razliku u debljini šaški sam naravno ignorirao (raspodijelio), izgaranje sa čela zanemario, Cf šecovao itd.
Ispituje se tlak, to smo još s početka ove škole naučili ali nikad nije zgorega ponoviti, inače tlak se vrti oko 70 bara.

E sad imam novo pitanje...
Vezano uz GRAD raketu, ali isto tako primjenjivo za sve slične. Negdje sam pročitao, ali tada nisam čitao sa pažnjom pa nisam zapamtio šta je točno rečeno niti gdje sam to čitao. Vezano je uz mlaznicu i potrebu kontinuiteta rada motora u širem temperaturnom dijapazonu, od -40 do +50.
Dali ova mlaznica od GRAD-a sa 7 podmlaznica može pomoći odnosno dali to utječe na zahtjev, u odnosu na jednu centralnu mlaznicu ?

Novije rakete imaju jednu centralnu mlaznicu, znatno veći domet, naravno novo gorivo i vjerovatno sa plato efektom.

Iz ovih mojih znanja i formula koje imam, nekog smisla nema, ali vrlo sam siguran da sam tako pročitao...ruski inžinjeri su napravili mlaznicu sa više podmlaznica umjesto jedne centralne da ispune zahtjev pouzdanog kontinuiranog rada na širokom dijapazonu temperatura.

• 3Ovo se svidja korisnicima: Drug pukovnik, CheefCoach, Gargantua
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Zaboravio sam staviti korigirani dijagram , to u vrlo gruboj aproksimaciji izgleda po crvenoj liniji


Jedna centralna mlaznica ili više malih , zanimljivo pitanje , pitanje za miliunaša ha ha .

To je vezano uz toplinsko opterećenje mlaznice , a to je opet vezanu uz kaloričnost goriva i vrijeme rada motora i materijal mlaznice.

Kod ranijih modela raketa , tipični primjer je M13 Kaćuša ( kalibar 132 mm ) izgaralo je 7 šaški slobodno postavljenih , bez inhibitora , znači tanak Web .. vrlo kratko vrijeme rada motora , konstantan potisak i tlak u motoru , mlaznica je mogla biti jedna centralna od običnog čelika.

Iz tog vremena datira i američka raketa HVAR u sličnom kalibru ( 128 mm ) izgarao je jedan blok goriva bez inhibitora poprečni presjek križ , velika površina izgaranja na startu , velik potisak na startu , veliki tlak na startu , velika šansa da se sve razleti ispod krila aviona. Imamo šest mlaznica po periferiji i sedmu koja je centralno postavljena sa membranom koja puca kod porasta tlaka. Križni oblik goriva je degresivan pa motor nakon oštrog starta smanjuje tlak i potisak i radi duže što pogoduje lansiranju iz zraka i smanjuje rasturanje zbog vjetra.

Ta varijanta sa centralnom mlaznicom kao sigurnosnom , opravdava onih šest okolo i tako je to nekako i tumaćeno pitomcima i studentima . Sve bi bilo ok da dečki sa Brodarskog Instituta krajem šezdesetih nisu od starih Hvarovica pokušali napraviti neke meteorološke rakete sa jednom centralnom mlaznicom i doživjeli iznenađenje, mlaznica je izgorila. Nismo tada baš kužili u čemu je kvaka ali kako to i nije bio neki posao nismo na to obraćali pažnju.

Zatim kod nas ide Plamen A koji ima puno mlaznica jer mu treba dati rotaciju , pa ide Munja koja ima 4 mlaznice ali je koncepcija to opravdavala imala je 4 krila ko 4 sablje i bila su krila razmještena između mlaznica ..za munju je bio uzor Mighti Maus.. i sve je bilo opet logično četiri krila 4 mlaznice.

Tek kod Ognja smo udarili pravo glavom o zid i počeli ganjati nauku , shvatili smo neki prije neki kasnije da je prijenos topline kroz više malih mlaznica povoljniji , da se toplina sa površine kritičnog presjeka bolje prenosi u dubinu materijala kad je više mlaznica , dakle bolje je da je ukupna masa mlaznice zagrijana na 500 C nego da je površina kritičnog otvora zagrijana na 1500 C.

Zato rakete koje rade do dvije sekunde sa nitroglicerinskim barutima mogu imati više mlaznica od čelika , Grad imam kombinaciju uvodni dio i kritični otvor čelik , a izlazni dio prešana plastika.

Povećanje vremena rada ili dizanje kalorićnosti goriva traži druge materijale , grafit ili volfram , a tada je povoljnija jedna centralna mlaznica ako se ima tehnologiju za izradu takve mlaznice.

Generalno ta jedna mlaznica može imati veću ekspanziju od 6 manjih pa je i stupanj djelovanja motora bolji , osim toga ako je mlaznica izolirana ne gubi se energija na zagrijavanje čelika .

Zanimljivo je da se tim problemima dosta bavio Dr. Ejup Ganić sa nekog američkog sveučilišta kojeg mi poznamo kao Ejupa Ganića političara., ne znam koji mu je k. to trebalo. https://bs.wikipedia.org/wiki/Ejup_Gani%C4%87

I kao kratak odgovor , pukovniče , dobro si to protumačio , možda bi Gradova mlaznica izdržala kratki rad motora na +50 , ali rad na - 40 bi ju istopio.

• 1Ovo se svidja korisniku: raketaš
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Umeće (da li?) Vietkonga...

• 3Ovo se svidja korisnicima: victoria, Gargantua, Wisdomseeker
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Ako je meta baza ili aerordom i nije ti bitno gde zvekne - umece je.

• 4Ovo se svidja korisnicima: GnaeusDomitiusAhenobarbus, Metanoja, Gargantua, Oscar
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Fotka je iz Vijetnama to nema sumnje , a ta je raketa u tom stilu lansiranja odigrala značajnu ulogu u zagorčavanju života amerima i eneormnom povećanju dnevnih troškova rata u Vijetnamu .

Do pojave te rakete ameri su u svojim bazama živjeli relativno lagodno okruženi minskim poljima i žicom i bili si sigurni od nekog zalutalog metka , pojavom te rakete morali su tu sigurnosnu zonu oko svake baze proširiti na 15 km , a to je značilo stalne ophodnje i stalno čišćenje terena, i stalne žrtv eod mina iznenađenja , a u samoj bazi ukopavanje i velike žrtve u ljudstvu i tehnici.

Najpoznatija baza po tome je bila Danang u blizini granice sjevernog i južnog Vijetnama , sa više od 2000 avio poleta dnevno i bar nekoliko raketa dnevno koje bi dolutale u bazu .

Vijetnamci su bili majstori u tome , raketu bi rastavili na razumno teške dijelove i onda bi to četvorica vojnika na ramenima po noći dovukli do podzemnih skladišta, tamo bi to sastavili.

Pod kraj rata su tukli po bazama sa raketama dometa 20 km iz pravih metalnih lansera.

• 3Ovo se svidja korisnicima: Gargantua, raketaš, Wisdomseeker
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Zato i napisah da nije bilo bitno gde zvekne dokle god je negde u bazi

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Činjenica je da su sukobi niskog intenziteta u drugoj polovini XX veka bili dobar poligon za ispitivanje svega i svačega. Bazajući po mreži sam na sajtu za preprodaju slika naleteo na ovu sliku iz Dijen Bijen Fua 1954.



U potpisu stoji sledeće:
Citat:
In the battle of Dien Bien Phu on 6 May 1954, Indochina War: Soviet 122mm Fusee popur used the 1st time at the Battle of Dien Bien Phu on the night of 6 May 1954 when started the 3rd phase of attack


Bez želje da prejudiciram bilo šta i pokažem neznanje, moram ipak da se zapitam da li ovo neka rana vučena verzija, 1954 deluje nerealno ali fusee na francuskom je raketa, ili se pak radi o nečem sasvim drugom? Kakvo je ovo višecevno čudo u kalibru 122mm ako nije rana verzija GRAD-a? Svugde se može naći podatak da su tada, šestog maja 1954 po prvi upotrebljene Kaćuše pri napadu na Elian 2 no ovo baš ne liči na Kaćušu.